Latest / Realno sa Dritom Haziraj / #008 –Jusuf Arifagic: Od Norveske do BiH - izmedju ideala i realnosti, izmedju uspjeha i razocarenja

Transcript

#008 –Jusuf Arifagic: Od Norveske do BiH - izmedju ideala i realnosti, izmedju uspjeha i razocarenja · Realno sa Dritom Haziraj

• 0:04
  SPEAKER_00: Dobro došli u realno sere.
• 0:09
  SPEAKER_00: I donosim vam priča o iskustvima ljudi sa Balkana koji danas žive širom svijeta.
• 0:15
  SPEAKER_00: Pričamo o njihovom odlasku iz domovine, iskustvima životu u različitim svjetovima prilagođavanju karijerama ali i u povratku u zemlj.
• 0:27
  SPEAKER_01: Ja sam razmišljao često puta o tome šta je to u mojim Bosanima i Hercegovicima da ih uvijek vraća domovinu i onda sam shvatio da mi, Bosanci i Hercegovci, posebno mi i krajšnici koji živimo ovdje na granci, nosim u tom svom genetskom kod u taj osjećaj za domovinu i uvijek se vraćamo kući.
• 0:46
  SPEAKER_01: Kad sam prekoračio tu norvešku grancu i stigao u jednu Norvešku, mene su počeli zvati izbjeglicom.
• 0:53
  SPEAKER_01: A ja sam mrzio tu riječ.
• 0:55
  SPEAKER_01: Ja sam pokušao definisrati svoje mentalno stanje u Norveškoji i onda sam sam sebi rekao Jusufe, ti ovdje nisi, a tamo te nema.
• 1:05
  SPEAKER_01: A onda su mi rekli ako želiš da budeš sa nama i da kraćaš lagano nizbrdo i da živiš jedan lago na život priključ se.
• 1:12
  SPEAKER_01: Ako ne, ostatak života ćeš tegiti i vući uzbrdo.
• 1:16
  SPEAKER_01: Ja evo savaj svoj život tegem i vuče u uzbrdo i vjerojatno ću do kabora ili do groba vući uzbrdo, međutim neću kekati.
• 1:25
  SPEAKER_01: Žalosno je da kada padne prvi putom po mnogim velikim bosansko-Hercegovičkim gradovima od Sara je tuzle da naši pensioneri, naši stariji ljudi koji su gradili živote gradeći erha kope po kontejnerima za smeće da žadu nešto hrane.
• 1:50
  SPEAKER_00: Ovu epizodu sporiće nerci bešlačić.
• 1:59
  SPEAKER_00: Modna kuća nercović deceniama se bavi proizvodnjom kože krzna vlasnika emira bešleća poznatog nashiroko i po teniškim uspjesima uspješno nasljeđuju potom.
• 2:12
  SPEAKER_00: Oni koji traže prave kožne jaka dobroć.
• 2:20
  SPEAKER_00: Positivite salone i bit će nam zahvalni za preporuku.
• 2:24
  SPEAKER_00: Hvala za sponzorstvo, hvala Emiru Bešleću.
• 2:35
  SPEAKER_00: Hvala i našem sponsoru hotelu BH's Gora.
• 2:38
  SPEAKER_00: Jedinstven ambiente ovog gorašans hotela oduševio je Angelinu Joly i Brad Pita su svoje vremeno bili u ljubav i zajedničkim filmskim projektima oduševljava svakog putnika namjernika u strogom je centru grada a na rijeci i pruža poseban doživja i drine.
• 3:16
  SPEAKER_00: Mojost danas je bosansko-hercegovački businessman, povratnik iz Norveške.
• 3:22
  SPEAKER_00: Farmer koji je poznat po velikim ulaganjima u poljoprodu i razvoj od prijedora.
• 3:28
  SPEAKER_00: Jedni ga vidio simbol povratka, drugi kao čovjeka koji je previše vjerovao da se Bosna i Hercegovina može promijeniti.
• 3:37
  SPEAKER_00: Dobrodo želim i sufu aliću.
• 3:42
  SPEAKER_01: Jusofajno vama na prilice da se obratim i da gostom u vašoj emisiji.
• 3:53
  SPEAKER_01: Želim evo vjerovati da ćemo imati jedan veliki dio sluša i gledaca, posebno naši meni dragi ljudi koji u ovome momentu ja kažem privremeno borave van Domovine Bosne i Hercegovine.
• 4:10
  SPEAKER_01: Pa ja čvrsto želim vjerovati da će se Bosansko-Hercegovački ljudi samo je pitanje vremena početi vraćati u svoju domovinu i mislim da to i jeste jedini način i put da domovina beiha opstane jer ta kritična masa ili onaj dio, onaj svoj ljudi koji definitivno mogu donijeti promjenu u beiha to jeste naša bosansko-hercegovačka dijaspora ili iseljeništvo.
• 4:37
  SPEAKER_00: Postoje mnogi razlozi, ja ih u ovome gostovanju mogu navesti i uvijek to ističem, posebno sam zahvala našim ljudima koji borave ako se ne varamo neke pedeset dva zemlje svijeta oni su ti koji u ovome momentu ali zadnjih dvadeset pet godina od rata čuvaju beiha prije svega od financijskog kolapsa a onda mislim da sa tim svojim investicijama koje se mjere u milijardama čuvaju i njenu političku stabilnost ja ću početi sa jednim vrlo interesantnim pitanjem koje mene muči godinama i ja mislim da nema boljeg gosta da pokuša odgovoriti na to nego vi, a onda ćemo početi sa predstavljanjem vas kao čovjeka, vas, kao biznesmena, vas kao Bosance i hercegovca koji je ošao vani pa se odlučio vratiti.
• 5:29
  SPEAKER_00: Što mislite može li pojedinac promijeniti sistem koji godinama tjala ljude da idu van?
• 5:38
  SPEAKER_01: Ja mislim da pojedinac može, nego čvrsto vjerujem i svjedok sam upravo boraveći ovdje na tlu beiha da mi imamo mnoge sjajne pojedince i da upravo svijet na bolje kad je u pitanju naša Domina Bosna upravo mijenjaju hrabri i sposobni pojedinci.
• 5:58
  SPEAKER_01: Imamo mnoge svjetle primjere.
• 6:00
  SPEAKER_01: Jeste da mi pravimo one millimeterske omake kao pozitivno u toku dana, u toku mjeseca, u toku godina, ali u svakom slučaju služimo kao jedan dobar primjer da se ipak u BIH može.
• 6:16
  SPEAKER_00: Tko je Jusof Arfakić?
• 6:18
  SPEAKER_00: Ajmo se sjed djetinstva početa.
• 6:23
  SPEAKER_00: Doslovno vas kao dčaka i teenajera u doba kada ste živjeli u svojem kraju.
• 6:32
  SPEAKER_01: Agostu često u mnogim emisijama mene uvijek vraća u djetinstvo i zaista ne znam imam od što krećem život iz početka.
• 6:40
  SPEAKER_01: Jusuf Arifegić je najobičnije dijete.
• 6:44
  SPEAKER_01: Rekao bi u početku siromašnih roditelja, rođenu Kozarcu, odrastao u svoju plemenitu majku i oca, i sve ono što danas upravo jeste.
• 6:53
  SPEAKER_01: Jusuf Afegić mislim da je upravo stekao kroz vas pitanje od svog otca i majke i to uvijek izoći.
• 6:59
  SPEAKER_00: Zato vas vraćamo u djetinstvo.
• 7:02
  SPEAKER_01: Zato me vraćate u djetinstvo i ja se uvijek evo s ponosom sjećam svoje majke svoga koji su zaista sve ono što su oni mislili da treba usaditi u jednu osobu u smislu formiranja karaktera, mislim da su se oni trudili da su radili.
• 7:18
  SPEAKER_01: Koliko su dobar posao uradili, to neka publika procjene.
• 7:22
  SPEAKER_01: Ja sam eto, tih šezdeset jedan godina rodio se u svome kozarcu, odrastao, završio dio svoga obrazovanja u svome kozarcu, a onda postoje obrazovanja moj put obično vodi najvećim dijelom arapske zemlje, dugo godina sam boravio i radio u svijetu naftne industrije.
• 7:41
  SPEAKER_01: I evo da ne bismo uzimali puno vremena pred sami rat.
• 7:44
  SPEAKER_01: Ja sam se vratio u svoj kozarac, radio sam porodičnu kuću.
• 7:48
  SPEAKER_01: Imao sam vrlo jasan cilj da u tu kuću uselim svoju suprugu i svoju čerku koja je tad bila stara neke četiri godine.
• 7:56
  SPEAKER_01: Supruga je bila u osam mjesecu trudnoće.
• 7:59
  SPEAKER_01: Nažalost, mi smo uselili u tu kuću i nakon dvadeset dana došao je rat.
• 8:04
  SPEAKER_01: Moja supruga i čerka su završile u logoru Trnopolje i Jucu Farifegić je završio prvu logoru Omarska, zatim Keratem, a zatim sam završio svoj put u logoru Trnopolje.
• 8:16
  SPEAKER_01: Put me ukratko vodi u tranzitni centar Karlovac, odlazim u Norvešku.
• 8:21
  SPEAKER_01: I već nakon nekih par mjeseci osjećajući jednu ogromnu potrebu shvatajući da je domovina u opasnosti da su građani beiha ugroženi shvatio sam da ipak i USU mora dati svoj doprinos o obrani domovine.
• 8:39
  SPEAKER_01: Vratio sam se u Sarajevu vodeći jednu veliku delegaciju iz skandinavskih zemalja, boravio sam par mjeseci, a onda evo sticajem okolnosti s obzirom da su u tom momentu većinjeni mnogi ratni zločini na području beihaa Ja sam dobio određeni zadatak da trebam pomoći gospođi Anne Sofije Greve koja je tada bila predsjednica Višeg suda Norveške, imenovana od strade Ujedinjenih naroda načelo Komisije koja je trebala prikupiti činjenice o ratnim zločinima tu u BIH I upravo zahvaljući tom našem radu formirani Međunarodni tribunal u Hau.
• 9:17
  SPEAKER_01: Moj put danje ukratko vodi u travniku, u sedamnaestom kršku.
• 9:21
  SPEAKER_01: I završetak rata sam dočkao negdje kod ključa, odnosno u selu Velegići, tu sam se ne obilisao, odlazim ponovo u svojoj porodici.
• 9:31
  SPEAKER_01: Iako sam kad sam stigao u Norvešku, mnogi moji sunarodnci već su bili prilično dobro snašli u ekonomskom smislu.
• 9:39
  SPEAKER_01: Moja porodica je tad živela u jednom socijalnom stanu.
• 9:42
  SPEAKER_01: Ali evo ja sam želeći vjerovati u nekakve svoje sposobnosti, u ono Božje davanje krenulo kako naš narod kaže za ovakvom.
• 9:51
  SPEAKER_01: I na neki način u roku od nekih desetak godina ipak sam u ekonomskom smislu uspio stvoriti određene stvari, određene kompanije u Norveškoj.
• 10:03
  SPEAKER_01: Međutim, moje poimanje života, moj smisao života uvijek je bio vezan uz Bosnu i Hercegovinu, uvijek je bio vezan u moj kozorac.
• 10:11
  SPEAKER_01: Ja sam negdje već 2007 odlučio se da krenem investirati u svoj kozorac.
• 10:17
  SPEAKER_01: Prije toga, već 1999 sam upravo onu kuću koju sam uselio prije rata koja je bila potpuno spaljena i devastirana, uspio obnoviti i mi smo se kao poruca već počeli dolaziti na godišnje odmore.
• 10:30
  SPEAKER_01: Tako da evo, već 1997 godine sam znači stvorio svoje kompanije, stvorio određeni kapital i dvije tisuće se sam se vratio na tlo kozarca želeći da u svome gradu, svome kozarcu, svojoj beiha podarim određeni dio radnih mjesta jer je zaista tada na području kozarca bila ogromna nezaposlenost.
• 10:52
  SPEAKER_01: Povratnici su manje-više živjeli u humanitarne pomoći.
• 10:56
  SPEAKER_01: I evo do danas sam tu na tlu kozarca?
• 11:00
  SPEAKER_00: Sad ne mogu preskočiti pitanje logora.
• 11:03
  SPEAKER_00: Hoću da vas pitam, prije nego pređemo na detalje, uspjeha u Norveškoji pa onda odluke da se vratite.
• 11:10
  SPEAKER_00: Šta neko tko je prošao logore ponese sa sobom u svijet ili ne samo odlazeći u svijet.
• 11:17
  SPEAKER_00: Šta zapam ti kako razmišlja kad se prođe kroz sve to i završi te goba i ono kao što ste prošli?
• 11:29
  SPEAKER_01: Pa prije svega, i ja i svaki čovjek koji je preživio logore i gdje logora.
• 11:34
  SPEAKER_01: Normalno bilo je razlike između određenih logora, međutim te traume i ubistva i torture koje čovjek proživio, on njih vešto nosi sa sobom.
• 11:46
  SPEAKER_01: I ja sam svjedok da su mnogi moji stanarodnjaci ili sapatnici, kao kraja kažem, ljudi koji su uspjeli preživjeti logore, vjerujući da su na neki način nagrađeni sve što su preživjeli.
• 11:59
  SPEAKER_01: Trudili se na neki način da sve to što je bilo ružno u njihovom životu u jednom momentu zaboravuje.
• 12:05
  SPEAKER_01: Međutim, ono što si preživio ti nikada ne možeš zaboraviti.
• 12:09
  SPEAKER_01: To je nešto što živi u tebi.
• 12:10
  SPEAKER_01: I ja sam se kroz svoj život trudio i mislim da sam se naučio živjeti s tim.
• 12:16
  SPEAKER_01: Ja, mnoge svoje noći danas ovdje u Kozarcu, iako je ova moja farma danas ovdje gdje sjedim, ja sam svega dva kilometra od svog trećeg logora Trnopolje, postoje mnoge noći kada ja komuniciram sa mnogim onim zapatnicima koji su samnom bili zatvoreni, mnoge te slike iz logora, sve ono što je preživljeno normalno u čovjeku živi, ali evo, ja sam se naučio živjeti s tim i svako jutro kada se probudim, izađem pred ovu svoju kompaniju, pogledam prema svome Kozarcu, pogledam prema svome svojoj planini, prelijepoj Kozari.
• 12:49
  SPEAKER_01: Ja zaista u tom jednom treptaju oka vidim hiljadu mogućnosti za jedan novi život.
• 12:54
  SPEAKER_01: Tačno je da je kozaračka zemlja, Bosanska zemlja bila u potpunosti spaljena, tajčno je da su oni željeli da je Minišu jedan narod ili narode ili Bosance i Hercegovice sa ovim područja, koliko god su se trudili, koliko god su željeli da kroz sva ta etnička čišćenja ostvare svoj cilj i da na tlu moje domovine, naše domovine beiha zaživi ideja velike Srbije o tome nisu uspjeli.
• 13:21
  SPEAKER_01: Ja sam razmišljao često puta o tome šta je to mojim Bosancima i Hercegovicima da ih uvijek vraća Domovini, onda sam shvatio da mi, Bosanci i Hercegovnici, posebno mi i krajšnici koji živimo ovdje na granci, nosimo u tom svom genetskom kodu taj osjećaj za domovinu i uvijek se vraćamo kući.
• 13:41
  SPEAKER_01: Ono što čovjek proživi u loguru, ja vam ne mogu pričati sad dosta momenata, uzelo bi puno vremena, ali reći ću vam evo, često puta sam isticao, ja sam samo u jednom danu u sobi broj tri, za nju ste čuli u logoru Keratem gdje su skupljeni ljudi iz pet bošnjačkih ili prijedorskih sela, mi to zovemo brdo, zatvoreni su u sobi broj tri, a onda su u toku noći netko se odlučio evo da su ti ljudi ekstremisti, da njih treba likvidirati i onda su ispred sobe broj tri postavili jedan veliki sto, dva halogena reflektora siarti ili mi trajeć osamdeset četvorku i onda u toku noći su u prostoriju broj tri ubacili dnevni bojni gas.
• 14:28
  SPEAKER_01: Pretpostavljamo dnevni bojni glas kada su ljudi počeli ostajati bez zraka pokušali tražiti izlaz da bi došli u kontakt sa svježnim zrakom, onda je nečija ruka povukla barač i samo u toj noći je ubijeno preko dvjesto ljudi.
• 14:44
  SPEAKER_01: Sljedeći dan su od nas iz Pavone broj jedan, broj dva i broj četiri tražili ljude koji se ne boje mrtvi.
• 14:52
  SPEAKER_01: A mi koji smo živjeli te logoraške dane u logoru Keratere, bar ja odavno smo se prestali bojati mrtvi.
• 15:01
  SPEAKER_01: Ja sam se i bio jedan od onih koji se javio, taj dan smo na tovarli samo na prvi šleper negdje oko sto tijela.
• 15:08
  SPEAKER_01: Slagali smo ljudska tijela u redove otprilike neka četiri reda smo slagali, znači u visinu, oko stotinjak tijela je na tovorito, na prvi šleper taj šleper je napustio logor keratem, tamo postoji jedan asfaltni put koji vodi iz logora keratem ili kako je nekad bilo prije rata fabrike keramičkih pločica, sav taj asfalt ili put je ostao obojem ljudskom krvju.
• 15:32
  SPEAKER_01: Te slike koje žive u meni, a vjerojatno i mnogim mojim zapatnicima koji su imali priliku gledati to i osjetiti to, onda žive i danas.
• 15:41
  SPEAKER_01: Ja gotovo svaki dan kad se kreće prema opštini Prijedor ili centru grada Prijedora, to je moja opština, ja prolazim kraj logora Keratem, sticajem okolnosti, dodijeli su mi nešto zemlje u mjestu Omarska u blizini.
• 15:55
  SPEAKER_01: Ja tamo idem i obrađujem zemlju.
• 15:56
  SPEAKER_01: Ja danas faktički živim u svome kozarcu, spavam u ovoj svojoj kući i okružen sam i ja i svi kozarački povratnici, okruženi smo logorima i dalje i okruženi smo masovnim grobnicama.
• 16:10
  SPEAKER_01: Vi trebate znati da je prijedor grad koji je vjerojatno ima najveći dio ratnih zločinaca ili od ukupnog broja ratnih zločinaca koji su presuđeni gotovo pedeset posto iz prijedora moje kozrčane ili moje prijedorčane su našli na gotovo nekih petsto mjesta našli su nas u trinaest različitih opština našli su nas u tri zemlje koje gravitiraju ovdje na Balkanu i dalje imamo tu najveću masovnu grobnicu tomačca ali imamo i stare kjevane, imamo i drugu masovnu grobnicu ili grobnicu prijedorskih intelektualaca, gdje je ubijeno često pedeset šest ljudi tako da evo, život povratnika, život logoraša se evo sve na život u kozarcu i ja često puta ističem da upravo mi, logoraši, mi povratnici smo ti ljudi koji čuvaju temelje države beiha kako kažu ovome manjem entitetu republika Srbska.
• 17:08
  SPEAKER_00: Znate zašto sam vas pitala da prođete kroz to.
• 17:12
  SPEAKER_00: Kao novinarog 1996 sam primijetila u susretu kroz godine povratka upravo da ljudi koji su prošli kroz vaše logore ne mogu reći da su brže zaboravili.
• 17:25
  SPEAKER_00: Ali kao da su kroz logore vidjeli i dobro i zlo na drugoj strani.
• 17:30
  SPEAKER_00: I uvijek me na neki način fasciniralo da su se možda brže oporavljali.
• 17:36
  SPEAKER_00: Ovo je teška riječ, vi ćete ispraviti, jesam li u pravu ili nisam, nego nekog tko nije prošao kroz tu boltu.
• 17:44
  SPEAKER_01: Pa vi ste vjerojatno u pravu.
• 17:47
  SPEAKER_01: Mi imamo jedan mali procjenat ljudi iz logoraša koji zaista u njima i danas živi strah.
• 17:53
  SPEAKER_01: I oni misle da tamo ne boraveći fizički negdje daleko od Kozarca, da oni mogu zaboraviti strahota logora.
• 17:59
  SPEAKER_01: Strahota logora se ne mogu zaboraviti.
• 18:02
  SPEAKER_01: Ja sam zaista želim svjedočiti da je daleko lakše živjeti sa tim strahotama kad su ovdje u Kozarcu i kad su dodiru sa svim onim što se desilo.
• 18:11
  SPEAKER_01: I upravo možda taj povratak i način na koji sam ja evo formirao svoj život i vjerojatno mnogi moji kozarčani i moji povratnici, borba ili taj inad da dokažemo da će naš kozarac opstati jer naše poimanje našeg fizičkog opstanka upravo je vezano za opstanak kozarca.
• 18:29
  SPEAKER_01: Moje poimanje i moj opstanak i opstanak svih Bosanaca i Hercegovaca je vezano za opstanak države beihaa Ja sam i danas svjestan da jedino država beiha može pružiti taj pravni okvir za opstanak bosansko-Hercegovačkih ljudi, ne daj Bože da se deslo nešto obrnuto pa da smo ostali bez domovine, mi bi danas vjerojatno lutali svijetom i bili bi narod bez domovine, biti narod bez domovine znamo koliku to opasnost nosi.
• 18:58
  SPEAKER_01: A ono što mene posebno imponira i razlozi zašto se ja ovako uporno borim za domovinu, kad sam prekoračio tu norvešku grancu i stigao u jednu Norvešku, mene su počeli zvati izbjeglicom, a ja sam mrzio tu riječ.
• 19:13
  SPEAKER_01: Ja zaista nisam želio da me ljudi zovu izbjeglicom jer sam imao svoju domovinu i s tih razloga ja sam rekao da ću ostatak života posvetiti borbi za Domovinu u BIH i da ću ostatak svog života investirati u svoju domovinu.
• 19:28
  SPEAKER_01: Ja danas živim ovdje u svome Kozarcu i nigdje ne osjećam bolje i ljepše svoju Bnu kao u ovih 500 metara kozaračke čaršije.
• 19:38
  SPEAKER_01: Ja nigdje ne dišem punim plućima i nigdje nisam sretniji nego ovdje na ovom svom kozaračkom bosanskom tlu.
• 19:44
  SPEAKER_01: Svjedočim.
• 19:46
  SPEAKER_01: Znači da ipak moguće iz te spaljene Kozaračke i bosanske zemlje, da ipak je moguće da ponovo iču u noviji životi i da se život vraća u moji kozaraci i da će uz Božiju pomoć država beiha opstati, preživjeti i imati sigurnu svoju budućnost.
• 20:04
  SPEAKER_00: Nemili događaj su vas poslali u Norvešku, ali se svjetite tih prvih dana.
• 20:09
  SPEAKER_00: Došao u Jusufu Norvešku, šta razmišljate, šta vidite, šta primijetite?
• 20:17
  SPEAKER_01: Pa sticajem okolnosti.
• 20:18
  SPEAKER_01: Mi smo bili prva grupa logoraša koja je sgla u Europu poslije II.
• 20:23
  SPEAKER_01: svjetskog rata.
• 20:24
  SPEAKER_01: I zaista smo u tom momentu bili u jednom ogromnom fokusu i stigli smo s ogn fjord, najveći norveški fjord.
• 20:34
  SPEAKER_01: Stigli smo u blizinu gčera Jerpeda.
• 20:38
  SPEAKER_01: Stigli smo znači otprilike negdje u oktobu, novembru mjesecu kad su ekstremne zime u Norveškoj kad je visina snijega bila gotova do 4-5 metara i bili smo smješteni u jednom izbjegličkom centru koji je ovako bio nekih 5-6 km izolovan od prvih norveških kuća.
• 20:57
  SPEAKER_01: Ja sam noćima lešao nazovima ga u izbjegličkom centru ili u tom smještaju i na neki način gledao kroz jedan prozor fjord i gledao sam to zvjezdano norveško nebo prekrasnu prirodu i noćima sam razmišljao šta je to u nama ljudima.
• 21:16
  SPEAKER_01: Znamo da je svako ljudsko biće, pa i mi u Bosanci i Hercegovci da bi trebali imati razum i da je to Božje davanje, da je razum taj koji čovjeka odvaja od životinje.
• 21:28
  SPEAKER_01: I onda sam razmišljao šta je to u nama ljudima da onog momenta kada izgubimo razum da postamo gori od životinje, pokušao sam tražiti odgovor zašto kao ljudi želimo da istrijebimo samo druge i drugačije zato što netko ima drugačije ime samo što netko moleći se gospodaru diže ruke, a ne krsti se punom rukom ili sa tri prsta i vjerujte mi da do danas nisam našao odgovor.
• 21:52
  SPEAKER_01: Ono što ja sam našao u sebi, što jeste jedan od mojih najboljih odgovora na moju budućnost, na moj život, to je da sam smogao useb snage da zaista ne mrzim.
• 22:02
  SPEAKER_01: Da u grudima Jusufa Arifegića nije nikada postojeo momen da sam mrzio ljude jer sam shvatio koliko je mržnja opasno oružje.
• 22:11
  SPEAKER_01: Sav svoj život sam posvetio svojoj djeci i okolini da objasnim svojim sunarodnjacima da put u budućnost nije mržnja.
• 22:18
  SPEAKER_01: Da mi ne trebamo zaboraviti, a da li oprostiti moramo, da je to preuslov kako neki kažu zasluživot ja bi rekao da se mi trebamo na tlu beiha boriti za život.
• 22:31
  SPEAKER_00: Juši norveška totalno drugačija od Bosne i Hercegovine Pretpostavljam ne znate jezik kako izgleda i vaši prvi dan i razmišljanja šta raditi čime se bavite.
• 22:46
  SPEAKER_01: Pa da budemo iskren, ja sam to neko svoje iskustvo upravo iz boravka van Bosne i Hercegovine i mnogim destinacijama svijeta uz pomilo poznavanje jezika, ali definitivno nas je bilo negdje oko tristo logoraša, čekali smo dolazak naših porodica, došlo je to do spajanja porudica, da budem iskren, mi smo ipak željeli da krenemo nekakvim putem integracije, da naša djeca uče norveški jezik.
• 23:13
  SPEAKER_01: Da ono što sam primijetio kod Norvežana postoje dosta straha.
• 23:19
  SPEAKER_01: Nisu se snalazili, nisu znali kako da nas integrišu, mislili su da postoji jedna opasnost ako mi koji smo preživjeli takve torture i logore dođemo u kontakt sa, neću reći, norveškim građanima, sa civilizanim svijetom, kako ćemo reagati.
• 23:35
  SPEAKER_01: Međutim, evo, ja sam to nekako svoje iskustvo iskoristio i pokušao upravo do suradnje sa norveškim ljudima otvorimo put integracije.
• 23:44
  SPEAKER_01: Mogu vam reći da je bilo dosta naporno, trebalo je puno vremena, trebalo je puno objašnjenja, a onda u roku od nekih godinu dana norveški ljudi su shvatili.
• 23:55
  SPEAKER_01: Posebnu zahvalnost mi trebamo upustiti norveškim intelektualcima, trebamo uputiti ljudima iz Norveške radničke partije, nakon nekog godinu dana donešena odluka poslije mojih svih pokušaja da upravo norveški ljudi pokušaju razgovarati pojedinačno ili kolektivno sa anomalogorašima, ali sa mnogim ženama koje su doživjele mnoge torture poput silovanja i zlostavljanja kroz Prijedorske ili bosansko-Hercegovačke logore shvatili su da pred sobom ipak imaju bosansko-Hercegovačke ljude koji su odavno shvatili šta je više religijsko društvo, šta je multietnička kultura.
• 24:36
  SPEAKER_01: I mi smo dobili obrancu da se integrašemo u norveško društvo i ono što danas vrijedi u jednoj Norveškoj, mi smo najbolje integriran izbjeglička grupa ili kako kažu u istoriji cijele Norveške.
• 24:48
  SPEAKER_01: Čak mislim da su bosansko-Hercegovački ljudi danas procentualno i obrazovaniji u odnosu na Norvežane i zaista smo iskoristili sve te mogućnosti.
• 24:57
  SPEAKER_01: Posebno sam ponosan na to da je jedna Norveška smakla snage i da nije tražila od nas da uzmemo političke azile, mi smo na humanitarnoj osnovi zadržali svoje bosansko-Hercegovačko državljanstvo, a imali smo priliku da uzmemo i Norveško uz mogućnost potpunog obrazovanja i školovanja.
• 25:16
  SPEAKER_01: Zaista smo doživjeli u ekonomskom i svakom smislu jedan ogroman uspjeh.
• 25:22
  SPEAKER_01: Pa ja ću reći da evo, i to nekakvo moje ekonomsko poimanje ili moje poimanje da u norveškom društvu treba raditi, jer to zaista jeste društva jednakih šansi uz sve ono što posebno krasi Norveške ljude, a to je da su to sigurno kategorija najbogatijih stanovnika na planeti Zemlja, ali ujedno i najskromnijih ljudi.
• 25:45
  SPEAKER_01: Ja sam to evo iskoristio, stvorio sam evo u ekonomskom smislu nekakav uspjeh, ali zaista nikada sebe nisam vidio da ostatak života mogu provesti u jednoj Norveškoj.
• 25:57
  SPEAKER_01: Napomenuo sam to više puta, ja sam dan i vama hodao kroz norveške gradove, kroz Norveške ulice, uspješno se baveći svojim poslom.
• 26:05
  SPEAKER_01: Fizički ja sam bio stalno u Norveškoj, međutim psihki u svojim mislima mentalno, ja sam uvijek bio negdje u svom Kozarcu, u ulicama svoje domovine beiha i reći ću možda kad sam na neki način ekonomski ostvario jedan ogroman uspjeh, kad sam mogao ostatak života potpuno relaksirano živjeti, obezbjedio svojoj poruci, sve ono što im je bilo potrebno, ja sam u jednom danu gotovo donio odluku da ću se ja vratiti u svoju beiha u svoj kozarac i evo upravo ostatak života investirati ovdje u svoju domovinu razlog zašto sam ja to donio i zašto sam odlučio tako, ja sam pokušao definirati svoje mentalno stanje u Norveškoj i onda sam sam sebi rekao, Jusufe, ti ovdje nisi, a tamo te nema.
• 26:56
  SPEAKER_01: Fizički me nije bilo u mom kozarcu, a mentalno na neki način uvijek sam lutao kroz luce svoga grada.
• 27:03
  SPEAKER_01: Evo, to su razlozi zašto ja danas jesam ovdje.
• 27:06
  SPEAKER_01: U sve ove poteškoće, ja čvrsto vjerujem da će naša Domovina ipak u konačnici naći svoj put i jednog dana postati članica tamo gdje živi otprilike pola milijardi uspješnih i naprednih ljudi, a to je EU.
• 27:22
  SPEAKER_00: Za one koji ne znaju vašu priču, samo još kratko nas provedite kako ste ste stekli kapital u Norveškom.
• 27:28
  SPEAKER_00: Jer ne radi se samo o običnom poslu, radi se znači o sumama koje ste bili spremni donijeti u Bosni hercegovini.
• 27:39
  SPEAKER_01: Pa evo ja sam upravo povratku iz rata pošao naći svoj prvi posao da budem iske, znao sam vrlo malo Norveškom, koristio sam svoj engleski jezik, a onda sam zahvaljuć to nekako u svom obrazovanju i iskustvu u naftnoj industriji dobio određeni posao.
• 27:55
  SPEAKER_01: Međutim, vrlo brzo sam shvatio da ipak ekonomski možeš živjeti solidno, zahvajući toj norveškoj plati, ali ako želiš da stvoriš nešto više, ako želiš da se vratiš u svoju domovinu, ako želiš da imaš kapital, da moraš dodatno raditi.
• 28:10
  SPEAKER_01: Vjerujte mi, ja sam ustao u ujutro tri sata i na neki minus dvadeset pet i trideset ste peniji išao i dijelio norveške novine.
• 28:19
  SPEAKER_01: Dopustio sam sebi da evo kao Jusuf arefegić kao bosanac bez obzira na obrazovanje, da ne znam, svaki vikend ode mi da skupljam flaše po Norveško i da to vratim u proglancu, da zarazim nekih sto kuna i da zato sebi kupi određeni dio namjenica.
• 28:36
  SPEAKER_01: Djajući novine poslije od tri do pet sati podne novine, onda sam produžavao svoju kompaniju gdje sam radio na programiranju robota za varenje.
• 28:45
  SPEAKER_01: A onda sam čitajući Norveške novine ekonomiju naišao na jedan članak gdje su mi mladi norveški ljudi objašnjavali da investiranjem u nekretnine da se može zaraditi određeni novac.
• 28:56
  SPEAKER_01: Ja sam sebi donio odluku da ću ja pokušati stvoriti nešto.
• 29:00
  SPEAKER_01: Iako norveški zakoni kažu da čovjek mora raditi određeni broj godina minimalno tri godine, da mora imati solidnu prosječnu platu da bi samo kupio sebi vlastitu kuću.
• 29:11
  SPEAKER_01: Ja sam u roku od šest mjeseci vođen samo idejom i željom da kupim kuću, otišao do prve banke, vjerujte mi u onog momenta kada sam ispričao ljudima u banci otprilike svoje stanje, stanje svoje poruci, jer sam trebao da smjestim svog starog oca i majku da pomognem svome bratu i ostalima.
• 29:31
  SPEAKER_01: Ja sam uspio kupiti tu svoju prvu kuću.
• 29:34
  SPEAKER_01: A onda moja prva nekretnina i kupovina kreće onog momenta kada je i moja sestra sa svojom porodicom stigla u Norvešku.
• 29:41
  SPEAKER_01: Ponovo sam imao razgovore sa ljudima u banci, evo, ljudi su otprilike objasnili u kom smjeru se trebam kretati, šta su pravila banke, šta su pravila norveške ekonomije.
• 29:52
  SPEAKER_01: Mogu vam reći da sam ja samo bio izuzetno častan i pošten prema norveškim ljudima, prema norveškim financijskim institucijama i da sam puno radio.
• 30:03
  SPEAKER_01: Tako da sam u datnom momentu išao u svoju kompaniju gdje sam programirao robe, kad se vratim iz firme, onda sam znao renovirati objekte i evo, u Norveškoj se u tom momentu pojavila jedna manja ekonomska kriza gdje su nekretnine počele gubiti na vrijednosti.
• 30:18
  SPEAKER_01: Ja sam iskoristio to moment ili kako kažu fakto rizika i krupio sam značajan dio nekretnina.
• 30:24
  SPEAKER_01: es obzirom da smo mi izbosni, da smo svestrani, da znamo raditi sve poslove, Norvežan će reći na jedan vrlo jefti način sam uspio renovirati i uglavnom sam našao model da sve te svoje nekretnine izdajem ljudima koji su dolazili iz trećih zemalja ili izbjeglicama.
• 30:41
  SPEAKER_01: Uglavnom imao sam garancije za plaćanje, to su plaćali norveški socijalni fondovi i evo, tu kreće nekako moj put u nekretninama, a onda sve to što sam zaradio kroz određene nekretnine, ja sam uz dozvolu norveških vlasti i uz dogovor sa ljudima iz norveških zadruga, norveške poljoprivrede dobio dozvolu da dođem ovdje na tlo Bosna Hercegovine u svojoj kozoraci i da napravim jednu farmu čistih norveških krava koje su vrlo prepoznatljive u svijetu po svojoj genetici, odnosno, norveške krave su najdominantnije po svojoj genetici i Norveška nema potrebe da izvozi živa grla jer ima dominantnu genetiku.
• 31:22
  SPEAKER_01: Zahvaljujući evo upravo norveškim ljudima i njihovom vjerovanju da ću ja uspjeti ostvariti taj projekat ovdje na tu Bosne i Hercegovine kombinovano sa dijelom kapitala koji sam imao, ja sam se vratio i krenuo stvarati, ja bih rekao norveški model poljoprivredne proizvodnje.
• 31:41
  SPEAKER_01: Zašto norveški model?
• 31:43
  SPEAKER_01: Zato kao što svi znamo, Norveška je zemlja koja je okomana snijegom i ledom.
• 31:48
  SPEAKER_01: Međutim, ako gledamo punjenje norveškog budžeta onda nafta i plin.
• 31:53
  SPEAKER_01: Jeste na prvom mjestu norveške telekomunikacije su na drugom, međutim, norveška poljoprivreda vrlo uspješno puni budžet države i nalazi se na trećem mjestu.
• 32:02
  SPEAKER_01: Bio sam zaista fasciniran kako uspješno ljudi stvaraju programe zdrave hrane, ti njihovi programi zdrave hrane produžili su prosječan životni vijek norveškog čovjeka na osamdeset sedina.
• 32:14
  SPEAKER_01: Danas norveški čovjek normalno radi do 70 godine u kompanijama i ono što je posebno mene fasciniralo, da su oni stvorili u poljoprivredi ekonomski najopravdaniji model, ekonomski najopdaniju kravu i vrlo uspješno znači proizvode i zdravu hranu.
• 32:32
  SPEAKER_01: Sve to što sam ja želio da donesem zaista dobio sam Norveške države potpuno besplatno.
• 32:38
  SPEAKER_01: Stigao sam ovdje i evo, pokušavam još uvijek da to u potpunosti implementiramo, a onda se susrećemo ovdje sa bosansko-hercegovačkim sistemom i nalazimo na ono što je svakodnevna bolest bosansko-Hercegovačkog društva.
• 32:53
  SPEAKER_01: A to se sve svodi u jednu riječ korupcija.
• 32:58
  SPEAKER_00: Imat ćemo vremena pričati o tome.
• 33:07
  SPEAKER_01: Pa ja sam stigao ovdje sa idejom.
• 33:09
  SPEAKER_01: Prije toga sam investirao novac i kupio sam jedno ogromno imanje želeći da upravo na tom prostoru ona krenem sa izgradnjom određenih objekta.
• 33:20
  SPEAKER_01: Bio sam potpuno svjesan da i želio sam u stvari da ništa ne radim kako naši kažu ovdje uz veze, da ništa ne radim bez dozvola.
• 33:31
  SPEAKER_01: I zaista sam krenuo da rješavam ono što kažu naši ljudi ovdje po pirologiju, odnosno građevinske, ekološke dozvede i ostalo.
• 33:38
  SPEAKER_01: Onda sam imao jedno svanje i želio da upravo ljudima koji su obnašali određene političke funkcije onda na nivou grada Prijedora, entitetskom nivou, pa i nivou države beihaa da ih odvedemo u Norvešku i da oni na neki način vide norveški model poljoprivrede.
• 33:56
  SPEAKER_01: Dopustio sam sebi da platim nekih sedam ljudi u državnoj delegaciji, platio sam im put odvoj i Norvešku sedam dana, obezbjedio susrete na političkom nivou obezbijedio da vide sve ono što je bitno od infrastrukture kada je u pitanju norveška poljoprivreda, kad su se vratili, sve su obećali i sve je bilo dobro, došlo, međutim, kad su se vratile onda samo dozvola ili ekološka dozvola trajala je gotovo preko tri godine.
• 34:26
  SPEAKER_01: Vjerojatno su očekivali da bi s obzirom na kapital koji je planiran da se investira ovdje, vjerojatno su očekivale svoje procente nisu i nikada dobili od mene.
• 34:35
  SPEAKER_01: Na osnovu ekološke dozvole ili dozvole u kojoj su bili inkomporirani ili implementirani svih šest europskih standarda kad je u pitanju kvalitet hrane, ja sam dobio građevinsku dozvolu.
• 34:49
  SPEAKER_01: Sve ukupno je trajalo neke tri ili četiri godine i onda konačno po dobivanju građevinske dozvole kreće gradnja, gradnja je trajala gotovo neke dva godine, tako da sam ja u samom startu, samo dok sam obezbijedio sve potrebne dozvole potrošio gotovo dvjesto hiljada maraka potrošio tri četiri godine, a onda gradeći objekte, evo dvije tisuće trinaest sam završio konačne objekte, kupio prvi kontingent norveških krava, obezbjedio sve dozvole za prolazak kroz Europa nije lako jer sam morao proći cijelu EU nailazim na jedan od problema da sve republike bivše Jugoslavije su ratificirale i potpisale veterinarske certifikate sa Norveškom osim Bosne i Hercegovine.
• 35:33
  SPEAKER_01: Zahvaljujući ovome momen projektu, uspjeli smo i to potpisati.
• 35:37
  SPEAKER_01: Treći prvi kontingent transportni iz Europu je vrlo zahtjevan, zahvaljujući Norveškim zakonima.
• 35:44
  SPEAKER_01: Moratš obititi adekvatne kompanije, moraš objediti prostor norveškim kravama, poštujući zakon.
• 35:51
  SPEAKER_01: Krav se morao istovariti u Laipci u Njemačkoj, morali su odmoriti nekih trideset šest sati ponovni u tovar transport na bosansko-hercegovačku grancu i nakon pet dana puta dolazak u svoj kozarac u prve krave sam dobio u decembru dvije tisuće trinaest drugi kontingent sam dovezeo negdje u jugu 2014 i treći kontingent negdje u oktobu dvije tisuće četrnaest i onda je sve krenulo jednom dobrom uzaznom putanjem, imao sam goste iz Norveške preko četiri gostiju različiti ambasadora i ostala su došli na otvaranje, stigli su ljudi iz Norveške privrede i norveško političkog života.
• 36:34
  SPEAKER_01: Nažalost iz vrha države beiha nije stiglo nitko.
• 36:39
  SPEAKER_01: Razlozi, određeni političari su tražili da ja fiktivno obezbijenim za njih samo otvaranje, ja sam to glatko odbio, a onda su mi rekli da ja njima više nisam interesantan.
• 36:50
  SPEAKER_01: Tako da evo, do danas traje moja borba, uglavnom farma je otvorena, vrlo uspješno smo gradili i povećavali količine mlijeka već dvije tisuće devetnaest smo bili najveći proizvođači mlijeka u erci srpskoj a onda evo zahvaljujući određenim zakonima na tlu entiteta republika srpsa uvode se limiti na isplate premija dolazi na neki način do, neću reći potpunog zastoja, ali usporenog razvoja ove farme, danas te svjedoci generalnog krize kada je u pitanju mlečna industrija na tlu beiha reći ću da su poslušali Jusufaja Arfekića dvije tisuće trinaest da smo krenuli u model razvoja napredne poljoprivrede da smo prihvatili te norveške modele danas je naša bosanskohercegovačka poljoprivreda mogla dočekati spremno sve ove izazove.
• 37:44
  SPEAKER_01: Nažalost, u nas i krava nosi nacionalni preznak, u nas i krava nosi politički preznak.
• 37:51
  SPEAKER_01: Vrlo je bitno da li vlasnik pripada ovoj ili onoj političkoj opciji sva nekakva krvna zrca nam se mjere i to je ono što je na neki način naš handikep.
• 38:01
  SPEAKER_01: Ali evo, uglavnom farma živi, radi.
• 38:04
  SPEAKER_01: Ja sam se trudio da zaposlim svoje na neki način bošnjake, povratnike, ali zaista ovdje na ovoj farmi šansu za posao su dobili svi ljudi.
• 38:14
  SPEAKER_01: I imamo jedan dio srpske populacije koji su izbjegli ovdje imamo naše nacionalne manjine koje rade kod ljudstva tako da ovdje na farmi rade svi posanci Hercegovci i mi ponovo živimo svoj bosansko-hercegovački san.
• 38:28
  SPEAKER_00: Ajmo sad na ovaj zastoj.
• 38:31
  SPEAKER_00: Ne zastoj, ali odlaganje svega potrebno da se stara ranije od skoro dvije, tri, četiri godine.
• 38:38
  SPEAKER_00: Šta tad prolazi kroz vašu glavu.
• 38:40
  SPEAKER_00: Ne razmišljate o povratku u Norvešku sad kad ste startali u to vrijeme.
• 38:47
  SPEAKER_01: Pa ja zaista nisam nikada razmišljao o povratku u Norvešku.
• 38:52
  SPEAKER_01: Možda nekad djeluju ovako pomalo grubo kad me pitaju upravo zašto se vratio, zašto se investirao u toliki kapital, a onda je moje uvijek pitanje: pa za li nije normalno i prirodno da se čovjek vrati u svoju domovinu.
• 39:08
  SPEAKER_01: Jer postoje moje biološke majke o kojoj sam vam pričao, moja druga majka koja je isto tako plemente sveta, to je moja domovina.
• 39:16
  SPEAKER_01: Ja nikada nismišljao i nikada se neću vratiti u Norvešku jer moj put ove farme vodi, pa reći ću na mezarja, to je neki kilometar i pol ovdje od farme.
• 39:28
  SPEAKER_01: Ja znam otprilike kud moj put vodi i gdje ću ja završiti svoj bosansko-hercegovački život.
• 39:33
  SPEAKER_01: Tako da bez obzira na sve poteškoće, na sve ono što se dešava u bosansko-Hercegovačkom društvu.
• 39:39
  SPEAKER_01: Ja zaista čvrsto vjerujem da beiha ima budućnost da ćemo mi opstati, da ova moja borba kada je u pitanju poljoprivreda sigurno jednog dana će polučiti rezultate.
• 39:50
  SPEAKER_01: Možda ja neću u potpunosti dočekati da sve to doživim i vidimo, ali sam siguran da jedna nova generacija Bosanaca i Hercegova će nastaviti tamo gdje Jusuf stane i ono što jeste, jedan veliki handikep za državu beiha da nemamo Državno Ministarstvo poljoprivrede, da nemamo Agenciju zagrana plaćanja na nivou države zahvaljujući tome da Mora Dodik nije želio da imamo Ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou.
• 40:17
  SPEAKER_01: Mi smo dvije tisuće četrnaest samo kroz ipa pondove i i par jedan i par dva i par tri izgubili gotovo petsto milijuna maraka bespovratnih sredstava koji smo mogli povući iz EU želim vjerovati da ćemo uspjeti stvoriti ministarstvo vrlo je bitno da država beihaa ima Ministarstvo poljoprivrede jer svaka zemlja pa i ona najsiromašnija u Africi ima svoju nacionalnu poljoprivredu.
• 40:42
  SPEAKER_01: Samo ovdje u našoj beiha žele da ugase nacionalnu poljoprivredu države beiha kao i sve ono ostalo što nosi bosansko-hercegovački preznak Mi imamo zaista nešto što je božje davanje.
• 40:56
  SPEAKER_01: Mnogi ne znaju da država beiha s obzirom na svoju geografsku poziciju i na svoje klimatske usluge spada u jednu trećinu zemalja na planeti zemlji gdje su najoptimalniji uslovi za opstanak ljudskog roda.
• 41:09
  SPEAKER_01: Mi smo jedna od rijetkih zemalja koja ima četiri godišnja doba.
• 41:13
  SPEAKER_01: Bosna i Hercegovina ima gotovo preko pet milijuna hektara obradivog zemljišta.
• 41:18
  SPEAKER_01: Ako kažemo da imamo četiri godišnja doba i da se svaki hektar može multiplicirati sa faktorom tri ili četiri onda možemo zamisliti u ekonomskom smislu koliko benefita naši proizvodi mogu dati državi beiha Ja sam siguran kada bi zasjeli bosansko-hercegovačku zemlju, kada ne bi ostalo ništa neobrađeno da bi mi budžet ove zemlje punili negdje do trideset posto i sigurno samo u poljoprivredi u prerađivačkoj industriji u proizvodnji hrane stvorili bi minimum sto do dvjesto hiljada radnih mjesta a što treba mijenjati pa trebamo upravo mijenjati zakonsku regulativu nažalost mi ovdje imamo naša politička struktura deset kantona, svaki kanton ima svoju poljoprivrednu politiku.
• 42:08
  SPEAKER_01: Trebamo imati okvirni državni nivo, trebamo sprovesti Strategiju ruralnog razvoja, trebamo primijeniti sve ono što je danas europska legislativa, to sve ne možemo vratiti iz jednog prostog razloga jer Europa želi suradnju sa državom a mi nemamo državni nivo u poljoprivredi.
• 42:26
  SPEAKER_01: Imamo određene agencije i to je sve.
• 42:28
  SPEAKER_01: Iz tih razloga na neki način gotovo pedeset posto ili oko dva i pol milijuna hektara u ovome momentu u beiha leži i plodne zemlje koja se uštede ne obrađuje zadnjih petnaest i dvadeset godina.
• 42:43
  SPEAKER_00: Josef šta sa mentalitetom vi ste najbolji primjer susretanja sa drugačijim mentalitetom nego na koji ste naučili ne samo u Norveškoji nego i radeći prije rata u Libiji i ostalim zemljama svijeta.
• 42:59
  SPEAKER_01: Pa ja o tome često razmišljam.
• 43:02
  SPEAKER_01: Mi ćemo sigurno uspjeti sačuvati mir i napraviti jednu optimalniju unutrašnju strukturu beiha ova zemlja će ekonomski opstati.
• 43:12
  SPEAKER_01: Opstat će opet ponavljam.
• 43:15
  SPEAKER_01: Zaista izuzetno sam zahvala našim ljudima koji borave u ove pedeset dva zemlje svijeta unoseći četiri pet milijardi svake godine a mislim da u zadnjih osamnaest godina samo preko centralne banke ono što je konvertovano u konvertibilnu marku bosanskohercegovački su ljudi donijeli u ovu zemlju pedeset tri milijarde maraka za taj novac možeš izgraditi novu beiha oni čuvaju ovu zemlju od financijskog kolapsa i to je ono što je na neki način najsvetije i najplemenitije tako da uz ekonomiju i gradeći ekonomiju mi ćemo to uraditi definitivno međutim promijeniti mentalni sklop Bosansko Hercegovću čovjeka izuzetno teško.
• 44:00
  SPEAKER_01: Posebno je to teško uraditi, ne želeći podcijeniti ljude koji borave ovdje u beiha jer i njima treba biti zahvalni, oni čuvaju temelju ove zemlje, trebat će nam možda trideset ili četrdeset godina.
• 44:12
  SPEAKER_01: Ali ono u šta ja vjerujem, to su bosansko-hercegovački ljudi koji upravo žive preko granice.
• 44:19
  SPEAKER_01: To je jedna nova generacija mladih bosanaca i hercegovaca koji su završili predsjedne svjetske i fakultete.
• 44:27
  SPEAKER_01: Mi sigurno imamo preko desetak hiljada doktora nauka sa vodećih iz Svjetskih univerziteta.
• 44:33
  SPEAKER_01: Upravo ako znamo da je nauka najskuplji proizvod na svijetu, ako napravimo transfer znanja mladih bosanaca i Hercegovaca iz svijeta, a oni jesu sigurno spremni da pomognu domovinu, kombinujući kapital ove starije generacije, siguran sam da mi beiha možemo u roku od četiri godine stabilizovati, možemo je povesti prema EU, možemo napraviti od nje srednje razvijenu europsku zemlju, šta je pred uslov.
• 45:01
  SPEAKER_01: Moramo mijenjati političke strukture, moramo mijenjati političku paradigmu da bismo to uradili.
• 45:08
  SPEAKER_01: es obzirom da su ljudi ovdje ekonomski ovisni jer mi definitivno jesmo stvorili, ja to tako nazivam, tri političke oligarhije, jedna sjedi u Saraju, jedna u Banjoluci, jedna dolje negdje u širokom brijegu zahvaljujući ovisnosti bosansko-hercegovačkih ljudi, oni su uspjeli kroz svoje političke strukture vezati gotovo milijun ljudi.
• 45:29
  SPEAKER_01: Uz politiku SDA je vezano gotovo četiristo hjada ljudi, zahvaljujući tome da su srodnici dobili radna mjesta.
• 45:37
  SPEAKER_01: Uz Dodikov sistem je vezano preko tristo hiljada ljudi, uz hadezeov sistem dvjesto pedeset tristo hiljada i to su birači koji vječto glasaju za svoju političku opciju i oni vladaju ovom zemljom oni su privatizovali državu beiha privatizovali su njenu imovinu i isključivo je koriste za svoje potrebe iz potrebe svojih najbliži, dok ostali stanovnici beihaa žive i sastavljaju kraj s krajem da nije bogatih rođaka iz dijaspore ne znam šta bi sa nama bilo.
• 46:09
  SPEAKER_01: Zato mislim da je nešto što želim zamoliti ljude, pa evo zamolit ću i vas preko okejana, zamolit ću sve naše ljude širom SAD-a, Australije, Novog Zelanda, širom Europe.
• 46:22
  SPEAKER_01: Ne znam da li znate da oko devetsto šezdeset hiljada naših ljudi koji u ovome momentu borave vani ima pravo glasa.
• 46:29
  SPEAKER_01: Od toga oko petsto hiljada ljudi živi u europi dovoljno je samo tristo hiljada naših ljudi da dođu, da žrtvuju za Domovinu beiha na dan izbora kada mi, građani beihaa mi, birači kontrolišemo državu i imamo u svojim rukama moć da odlučimo o njenoj budućnosti da dođu i da glasaju.
• 46:50
  SPEAKER_01: Mi bi doveli neke nove ljude na političku scenu, doveli bi sigurno čestitije i poštenije ljude, prestali bi krasti potkradati ovu zemlju stvarajući na neki način taj pravni okvir u BIH mislim da bi došlo do razvoja ekonomije i kretanja ove zemlje prema EU.
• 47:09
  SPEAKER_01: Šta je najveći neuspjeh Bosne i Hercegovine?
• 47:13
  SPEAKER_01: Pa upravo ove tri političke oligarhije koje vladaju ovom zemljom, u svakoj zemlji svijeta u kojoj vladaju ljudi, ja to zovem diktaturom.
• 47:22
  SPEAKER_01: Mi moramo se boriti da u našoj Dovovini Bosne i Hercegovini prestanu vladati ljudi ili da prestanu vladati sanjom tri čovjeka i oligarhije koje su okupljene kod njih, a da sa našom domovinom Bosna i Hercegovinom počnu vladati zakoni, kakvi god zakoni su.
• 47:39
  SPEAKER_01: Upravo naši ljudi koji borave vani znaju šta je pravna država, znaju šta su zakoni.
• 47:45
  SPEAKER_01: I molim vas, ako želite da sačuvamo BIH, oktobar je mjesec, vrlo blizo, dođite i glasajte.
• 47:53
  SPEAKER_01: Vjerujte mi da moramo napraviti historijski zaokret.
• 47:56
  SPEAKER_01: Nemojte to smatrati izborima, smatrajte to referendumom, shvatajte to svetom dužnošću, kud god da hodate.
• 48:05
  SPEAKER_01: Mislite o svojoj domovini, nemojte o njoj pričati loše, kakva god daje našaje, trebat će nam jednog dana, svijet nije danas ni izbliza siguran kako mi mislimo.
• 48:15
  SPEAKER_01: Dođite, odvojite dva, tri dana, nemojte razmišljati da li ćete potrošiti sto dvjesto petsto dolara, dođite u svoje sredine, dođite glasajte, dođite i glasajte radi dvjesto ili tristo hiljada ljudi koji su umirali za slobodu ove zemlje.
• 48:30
  SPEAKER_01: Dođite i glasajte radi svi onih koji su umirali u logorima za erha beiha vjerujući da će država preživjeti.
• 48:39
  SPEAKER_01: Hvala Bogu, preživjela je.
• 48:40
  SPEAKER_01: Ali isto tako morate znati, iako su ljudi umirali za erha beiha ova država nije smogla snage i da donese jedan od najobičnijih Zakon o logorašima i da sačuva naše dostojanstvo.
• 48:52
  SPEAKER_01: Mi smo i danas ljudi bez zakona, naš status nije definisan zato je vrlo bitno da dođete i da glasate.
• 49:00
  SPEAKER_01: Sa tristo hila četiristo hiljada vaših glasova, ja sam siguran da mi možemo jačati parlament države beiha da možemo mijenjati zakon da možda možemo dati šansu da u parlamentu države beihaa u predstavničkom domu sjedi minimum dvadeset posto vas koji boravite preko granice i da i vi kreirate sudbinu ove zemlje jer vi isključivo učistujete u ekonomskom smislu njenom opstanku i njenoj izgradnji mislim da možemo onda promjenom političke paradigme možemo mijenjati njenu unutrašnju strukturu i njen ustav i pokrenuti ovu zemlju naprijed, a ovo zaista još uvijek jeste destinacija u koju vrijedi investirati.
• 49:42
  SPEAKER_01: Pa evo i u sektoru hrane.
• 49:44
  SPEAKER_01: Mi smo jedna od rijetkih zemalja s obzirom da nismo koristili pesticide i umjetna gnjiva od rata do danas, koja je zaista jedan otok ili jedna meka gdje se može proizvoditi zdrava hrana.
• 49:57
  SPEAKER_01: BIH ima perspektivu.
• 49:59
  SPEAKER_01: Mi smo zemlja koja kada je u pitanju pitka voda, smo prvi po hidropotencijalu, smo treći u Europi, ali po resursima pitke vode smo prvi.
• 50:10
  SPEAKER_01: To je naša nafta.
• 50:11
  SPEAKER_01: Shvatite da je hrana postala najmoćnije oružje svijeta, da voda postaje najmoćnije oružje svijeta i nemojte dopustiti da posljednja velika pljačka države beiha bude njena državna imovina, odnosno njeno poljoprivredno zemljište, njeni izvori vode, imamo dovoljno kapitala, nikada bosansko-hercegovički čovjek nije bio obrazovaniji kroz svoju historiju kao što je to danas.
• 50:35
  SPEAKER_01: Ako upotrijebimo to sve sačuvat ćemo beiha i onda ćemo imati migracije su oduvijek postojale, ali ćemo imati dvosmjerne migracije.
• 50:46
  SPEAKER_01: Ima jedan roman našeg sunarodnjaka Čamila Siarića i mislim da se zove kuću kućom čine lastavice.
• 50:56
  SPEAKER_01: Mi znamo da su mnoge bosansko-hercegovičke lastovice u svjetlu svih dešavanja od devedeset dva do devedeset pet pa i poslije toga znači zahvaljujući retrogradnim politikama ili onim politikama koje nisu željele da izgrade održi povratak morale napustiti svoja ognjišta ali ja želim vjerovati da će naše bosansko-hercegovačke lasovice vraćati se u svoju domovinu i ponovno svijet ovdje gnijezda.
• 51:22
  SPEAKER_01: Iz tih razloga ja želim da ju su pošalje jednu vrlo jasnu poruku.
• 51:26
  SPEAKER_01: Nemojte nas neću reći izdati groboje riječ, ali nemojte nas ostaviti.
• 51:38
  SPEAKER_00: Spon epizode neslagić iz visokog i hotel behoje iz gora.
• 51:50
  SPEAKER_00: Vraćam se u Ameriku izareva i Bosegovine prije pet dana.
• 51:58
  SPEAKER_00: Pet dana prije nego snimamo ovo.
• 52:01
  SPEAKER_00: Znam koliko malo nam treba, a vidim koliko je teško to malo provesti, nametnuti, objasniti običnom čovjeku u Bosni i Hercegovini.
• 52:13
  SPEAKER_00: Zašto je to tako?
• 52:21
  SPEAKER_01: Vjerojatno svi mi imamo svoje definicije života.
• 52:26
  SPEAKER_01: Ja sam pokušavao evo objasniti, ja se slažem da je tamo negdje na zapadu u ekonomskom smislu džepovi su puni jer tako bankovna kartica radi.
• 52:35
  SPEAKER_01: Ali ja se uvijek vraćam i pokušavamo objasniti šta je to sa bosansko-hercegovačkom dušom po čemu smo bili prepoznatljivi.
• 52:43
  SPEAKER_01: Ja sam gotovo siguran da milijune mojih sugrađana, mojih Bosanaca i Hercegovača ide i liježe i budi se sa mislima o svojoj domovini beiha nitko ne traži da se trebaju ljudi vratiti, vratit će se kad zato dođe vrijeme, ali nikada nisam mogao shvatiti da se za domovinu beiha ne mogu žrtvovati dva ili tri dana, taj dan kada treba doći glasati.
• 53:07
  SPEAKER_01: Možemo naučiti od Albanaca sa Kosova.
• 53:11
  SPEAKER_01: Kada trebalo riješiti pitanje Kosova, svi nisu pitali za cijenu, sjedali su na avione, birali su, znači bilo koje prijevozno sredstvo, došli su i glasali.
• 53:20
  SPEAKER_01: Jedina, realan način, jedino demokratsko oružje da sačuva ovu državu je upravo su izbori.
• 53:30
  SPEAKER_01: Ja ne mogu shvatiti da bilo tko, bez obzira gdje se nalazi, pa makar se nalazi u na Tasmaniji.
• 53:35
  SPEAKER_01: Tamo iz najudaljenijeg bosansko-hercegovačkog sela, ako ništa drugo, ostalo je ognjište, ostalo je dvorište po kojem je napravio svoje prve korake.
• 53:44
  SPEAKER_01: On je prohodao na bosanskoj zemlji.
• 53:47
  SPEAKER_01: Ostala su mezara i grobovi.
• 53:48
  SPEAKER_01: Zal se to smije zaboraviti?
• 53:50
  SPEAKER_01: Ako zaboravite to, istorija će nam se ponoviti.
• 53:54
  SPEAKER_01: A vi nemojte biti sigurni da ćete žuvati svoj identitet.
• 53:58
  SPEAKER_01: Mi znamo koliko je asimilacija neminovno oružje.
• 54:01
  SPEAKER_01: pet šest ili ne znam deset generacija hoće li biti bosanaca i hercegovaca u svijetu.
• 54:08
  SPEAKER_00: Kumpirana vlast mora otići, ali zato se borimo o evo deset ne mora otići.
• 54:14
  SPEAKER_01: Normalno.
• 54:15
  SPEAKER_01: Žalosno je da kada padne prvi suton, po mnogim velikim bosansko-hercegovičkim gradovima odcaraju obanje luke tuzle da naši pensioneri, naši stari ljudi koji su gradili živote gradeći erha BIH kopaju po kontejnerima za smeće, da žadu nešto hrane.
• 54:33
  SPEAKER_01: Žalosno je da broj javnih kuhinja raste u beiha a mi unosimo milijarde.
• 54:38
  SPEAKER_01: I sve milijarde koje unesemo uključujući pedeve uključujući ono što plate Bosansko-Hercegovičke kompanije nije im dovoljno.
• 54:46
  SPEAKER_01: Kad su postali milijuneri sad uglavnom žele da postanu milijarderi.
• 54:50
  SPEAKER_01: Da bismo to zaustavili upravo moramo izaći na izbore, promijeniti političke strukture, a onda kroz Parlament države beiha imenovati ako treba petnaest ili dvadeset časnih tužioca i početi čistiti državu od vrha, od predsjedništva do mjesne zajednice.
• 55:09
  SPEAKER_01: Imamo obavezu ako ništa drugo ja ne želim dojem sa ovog svijeta, ne želim da odem na hiret, ja želim da svojoj djecu osim domovinu.
• 55:20
  SPEAKER_00: Vi i dajte svoj doprinos, a ovdje ću vas pitati da dočarate onima koji još uvijek nemaju dovoljno u sebi da taj inad konesu sa sobom i da se vrate, da se boraju protiv korumpiranog sistema.
• 55:34
  SPEAKER_00: Kako ustvari izgledati?
• 55:36
  SPEAKER_00: Vi ste vjerojatno prošli svaku moguću zavrzlamu kroz posao koji ste donili beiha.
• 55:47
  SPEAKER_01: Pa morate shvatiti da se sistem nije nastoo, on je nastao od poslije rata, ali on je nastao već u ratu.
• 55:53
  SPEAKER_01: Vrlo dobro znamo da su korupcija ili ratno profiterstvo već je nastalo u ratu, a onda mnogi koji mjesto da su nosili pušku i branili Domovinu, oni su zabavili profiterstvom.
• 56:06
  SPEAKER_01: A onda je nastala jedna od najvećih, ja to kažem jedna velika pljačka demobilisani boraca Armije Republike beiha gdje su za njihovo učešće u ratu podijeljeni se je takvo certifikati, a onda su tajkuni ili pripadnici određene političke osobnosti u pitanju Bršati Muslimani, to je SDA kada je u pitanju srpska komponenta ili Hrvatska znamo koje su stranke u pitanju.
• 56:29
  SPEAKER_01: Onda su borci s obzirom da su se nalazili u vrlo lošoj ekonomskoj situaciji, da su bukvalno gladovali u besijenje prodavali certifikate, a onda za te certifikate određeni ljudi, određene političke opcije stekli su mogućnost da kupe bosansko-hercegovačke kompanije ili da kažemo izvršena je vrlo sumnjiva privatizacija.
• 56:52
  SPEAKER_01: Tako da sve ono što je stvarano kroz erha beiha pedeset i šezdeset godina drugog svjetskog rata završavalo je u rukama određenih pojedinaca borci su i dalje bili siromašni i danas evo i danas ako vjerujete za mjesec dana proveden u ovu borac armije erha beihaa može dobiti pet maraka, postoji ili veće poniženje ja zaista kroz ovu svoju borbu nikada sebi nisam dopustio da bilo kome šta platim.
• 57:21
  SPEAKER_01: Ja sam pokušavao evo navest ću vam jedan primjer korupcije u beiha da biste napravili kompaniju u uslov elektropide beihaa i Elektropde Republike Srpske ili Herceg Bosne da moraš imati vlastitu trafostancu.
• 57:37
  SPEAKER_01: A onda ti investiraš novac da bi napravio trafostancu, onda oni kažu da po Zakonu o visokom naponu oni to trebaju uknjižiti na svoju elektropdu.
• 57:45
  SPEAKER_01: Sada zamislite, ja investiram sto hiljada maraka u trafostancu, a onda tu trafostancu uknjiži u svoje vlasništvo elektropride Republike Srpske.
• 57:54
  SPEAKER_01: Nikad je nije uknjižila.
• 57:55
  SPEAKER_01: Nijednu moju trafostancu nisu uknjižili.
• 57:58
  SPEAKER_01: Čekao sam četiri godine da dobijem, znači Trafostancu i struju, ali uknjižite na moju kompaniju i ne postoji ništa što sam ja platio, što je na neki način investicija iz ove moje kompanije da nije uknjižita.
• 58:11
  SPEAKER_01: Ali zato vjerujte mi kada trebam dobiti bilo kakvu pomoć.
• 58:15
  SPEAKER_01: I ono što me sleduje po zakonu, kroz ulaz u moju firmu nikada nije prošla ni jedna marka pomoći.
• 58:21
  SPEAKER_01: Ako je prošla, neka mi kažu ja ću je pozlatiti, staviti na ulaz na firmu.
• 58:26
  SPEAKER_01: A onda su mi rekli ako želiš da budeš sa nama i da kraćaš lagano nizbrdo i da živiš jedan lagodan život priključ se.
• 58:33
  SPEAKER_01: Ako ne, ostatak života ćeš tegnuti i vući uzbrdo.
• 58:37
  SPEAKER_01: Ja evo sav ovaj svoj život tegim i vuče mi uzbrdo i vjerojatno ću do kabora ili do groba vući uzbrdo, međutim neću klekati, neću saviti glavu.
• 58:48
  SPEAKER_01: Ako ste me pratili onog momenta kad sam izašao iz logora, kad sam napustio tlo Trnopolja, kad sam stigao u tranzitni centar Karlovac, ja sam se zakleo svome gospodaru da nikada više nit na planeti Zemlji neće prisiliti Jusfa Arifagića da klekne na koljena i da sagne glavu.
• 59:07
  SPEAKER_01: Svome gospodaru saginjem glavu, svakoj majici plemeni toj, pogotovo onoj koja je izgubila svoju djecu, sagnem glavu, borim se iz dana u dan, evo ta nekakva kultura, sjećanje u mom Kozarcu, upravo kreće sad u maju mjesecu, kreće komemoracijom obilazak logora Trnopolje, zatim idemo u logor Keratern, ponovo sused sa sobom broj tri stižu nam dijete iz Europe koja žele da vide gdje je njihov otac umro, gdje je ubijen.
• 59:34
  SPEAKER_01: Zatim idemo u omarsku i vjerujte mi, treba samo doći vidjeti jedan moment kada maje uđu u bijelu kuću i ona jadna zna da je tamo negdje u nekom uglu od neke od soba u bijeloj kući ubijeno njeno dijete.
• 59:48
  SPEAKER_01: I ona jadna plaće i miluje zid i pita sina u kafimski im mukama umro.
• 59:54
  SPEAKER_01: A onda normalno ide poslije toga, imamo Korićanske stiene gdje su naši bostanci Hercegovi umirali tri ili četiri puta, prvo su ih opljačkali, onda su ih stavili na ponor na liticu, onda su im pucali u leđa, leteći niz jednu liticu od gotovo tristo četiristo metara ljudi su umirali a onda su bacali bombe da bi ostatak ti živi.
• 1:00:17
  SPEAKER_01: Na njihovu nesreću trinaest ljudi je preživjelo.
• 1:00:19
  SPEAKER_01: I ono što je najveće poniženje za ljudski rod, takve mrtve ljude u kanionu, u kanjonu, znači na Koričanskim scenama stanovnici Koričana su sišli i opljačkali, tako da smo mi u kamenoj grobnici našli skeletne ostatke koji su bili u potpunosti bez bilo kakvog dijela odječe.
• 1:00:40
  SPEAKER_01: I to se doživljava u beiha Do danas nitko nije našao za shodno da donese zakon da se ta stratišta na kojima su umirali ljudi, a onda masovna grobnica tumačica je posebna priča.
• 1:00:52
  SPEAKER_01: Najveća masovna grobnica u Europi, poslije Drugog svjetskog rata danas liči na jednu baru.
• 1:00:57
  SPEAKER_01: Ne postoji nitko od Bošnjaka tko se sjeti masovne grobnice da dođe.
• 1:01:02
  SPEAKER_01: Upovna moja borba nad tim stratištima moramo izgraditi infrastrukturu.
• 1:01:08
  SPEAKER_01: Moramo bilježiti sve logore, moramo obilježiti svako mjesto gdje su ubijani ljudi.
• 1:01:12
  SPEAKER_01: Pričamo o državnom zakonu gdje bi bili obuhvaćeni svi logoraši, ne licitirajući li logoraš bio čovjek Srbin, je li bio bosanski Hrvat, je li bio Bošnjak, je li pripadno nacionalnoj manjini.
• 1:01:24
  SPEAKER_01: Moramo to uraditi radi naše budućnosti.
• 1:01:26
  SPEAKER_01: Sad je dan bijelih traka.
• 1:01:29
  SPEAKER_01: Žalosno je da sve ove godine ono što nas ima živi skupljamo se i borimo se i kuračamo kroz te predorske uce, stanemo prerobnu kuću patrija koja je nazvana po trg ispred je nazvan poratnom zločinu Zoran u Karlici i tamo položimo sto dva ruže, sto dva ubijene predorske djece, dvjesto pedeset žena tri tisuće sedamdeset šest ubijenih u predorskim logorima statistika kaže da nas je daleko više ali evo sačeko me, uvijek tragamo za petsto sedamdeset šest ljudi i nismo ih našli još uvijek mnoge kozračke i prijedorske majke čekaju da ova plenita zemlja izbace i kosti njihovih najmiliji i vjerujte mi za sve ovo vrijeme niti dođe netko iz vježkog vrha vrlo rijetko tko dođe iz političkog vrha jedino kad su izbori mi tamo stojimo sami, svi moji pokušaj ili vapaj da se dođe, da se dan bijelih traka obilježi na dostojanstven način.
• 1:02:28
  SPEAKER_01: Odavno je dan bijeli traka trebao postati planetarno poznat.
• 1:02:32
  SPEAKER_01: Sa naučnog aspekta smo trebali to osvijetliti.
• 1:02:36
  SPEAKER_01: To je područje za izučavanje, to je područje na osnovu čega će se pisati moderna istorija države beiha, jasno što vas voli i znam da je ovo pitanje suvišno ali ga moram postaviti.
• 1:02:49
  SPEAKER_00: Sa svim onim s čim se borite kako ste se vratili s Norveške, je li ikad u jednom momentu postoji trenutak, a što mi ovo treba?
• 1:03:02
  SPEAKER_01: Pa vjerujte mi možda u datom momentu kada ste stisnu sa svih strana, možda u tom momentu jedino o čemu ja razmišljam, da li sam imao pravo žrtvati svoju vlastitu djecu, poricu na neki način da bi se borio za ovo zašto se borim.
• 1:03:20
  SPEAKER_01: A onda iste sekunde povućem paralelu i kažem gospodo hvala, moja su djeca živa.
• 1:03:26
  SPEAKER_01: Imao sam priliku da ih školuju na predsjednim svjetskim univerzitetima, danas su postali građani svijeta.
• 1:03:32
  SPEAKER_01: A onda je pitanje šta je sa sto dvoje prijedorske djece.
• 1:03:36
  SPEAKER_01: Pa ako dođete ovdje u Kozarac u prijedor, pa pogledate određene ostatke koje smo vadili iz masovnih goblica pa pogledate Benkicu ili određenu grderobu, djeca od tri četiri mjeseca koja su streljana onda vam postane sve jasno.
• 1:03:50
  SPEAKER_01: Ja želim za vrijeme svog života da se ipak prijedorskoj djeci, to stoje dvoje djece, a tamo su zastupljena djeca iz svih naroda.
• 1:03:59
  SPEAKER_01: Želim ipak da se izgradi spomenik.
• 1:04:01
  SPEAKER_01: Ja želim da se prestanu ubijati djeca u našoj Bosni.
• 1:04:05
  SPEAKER_00: Kako je porodu prihvatila vaš povratak?
• 1:04:09
  SPEAKER_01: Pa mogu vam reći iskreno, moja drugačerka Medina u kojoj sam rekao, ona je rođena u izbjeglištvu u Sloveniji.
• 1:04:16
  SPEAKER_01: Ja sam još uvijek bio u logoru.
• 1:04:18
  SPEAKER_01: Dolaskom u transitni centar Karlovac, imao sam prilike da je nakratko vidim i sretnim imala je tri mjeseca, onda eto sa suprugom stigla u Norvešku, starijačerka jasmina je već imala četiri godine, sin Almir je rođen u Norveškoj, poslije mog povratka iz Armije beiha djeca su našli svoje pute, val evo, Čerka je Medina, poslije studija u Engleskoj, odlučila se i došla ovdje u beiha i radila je sa mnom pet godina.
• 1:04:43
  SPEAKER_01: Ja sam sticajem okolnosti zaposlio jednog mladog monka povratničko dijete koji je bio student generacije prava na Pravnom fakultetu banjo luci kod profesora doktora Simovića, nigdje nije bilo posla za njega.
• 1:04:56
  SPEAKER_01: Zaposlim tog mladog monka i onda kad je moja medina stigla, eto između djece se rodi ljubav, počeli su osnovali svoj život ovdje u Kozarcu, dobili sina mahirana onda nakon pet godina moja čerka medina rekla stari ja više ne mogu.
• 1:05:12
  SPEAKER_01: Ja ipak idem u Norvešku, ja želim na neki način da obezbjerim budućnost evo ovome svome djetetu, a ti ako želiš da tu uzmu život ostane.
• 1:05:23
  SPEAKER_01: I ja sam ostao.
• 1:05:25
  SPEAKER_01: Ja razumijem svoju čerku, ona je danas majka.
• 1:05:29
  SPEAKER_01: Kad je stigla ovdje ona je bila moje dijete, ona je danas majka, ona ima svoje dijete.
• 1:05:34
  SPEAKER_01: Moj Zet Almir je također otišao, uspješno grade svoj život, starija čerka Jasmina, ona je završila isto studije u Engleskoj, moj Zete ovisje mladi mama koji ima svoju advokatsku kompaniju, proglašavanje i pravnikom godine u Engleskoj, žive vrlo uspješne živote.
• 1:05:53
  SPEAKER_01: Moj sin Almir se bio vratio godinu dana, borio se ovdje sa mnom i onda me je pitao recimo otvoreno postoji ovdje na ovoj farmi radno vrijeme, rekao postoji sin, dvadeset četiri sata i tristo šezdeset pet dana vječno u gumenim čizmama više života provedemo u štab među svojim kravama nego možda u komunikaciji sa ljudima iz okoline godinu dana se borio i onda je rekao ja te zaista volim najviše na svijetu razumijem i motive tvoje borbe međutim ne mogu shvatiti da ipak želiš da žrtvu je života na suprotnoj strani ipak ostajemo mi, ostajemo djeca, imaš unuč kad ima ostalo onda sam ja rekao sina ja tebe odlično razumijem.
• 1:06:34
  SPEAKER_01: Međutim, ti ne razumiješ da su Bosanci i Hercegovci bili stisnuti na nekih trideset posto od teritorije da smo mi naše porodice branili golim životima da je poslije svih dešavanja jel tako svijet je beiha uveo embargo i vjerojatno je netko planirao da bosanskohercegovački ljudi nestanu da država beiha nestane međutim ja ovdje kažem, Svevišni Bog je imao druge planove sa mojom Domovinom Bosna i Hercegovina.
• 1:07:06
  SPEAKER_01: Danas Bosna postoji, mi danas živimo ja zaista sve jedno bosanskohercegovačko dijete i ono koje je u mezaluk u grobu i ova koja danas žive u BIH i sva bosanskohercegovačka djeca, sve bosanskohercegovačke vlasnici s širom svijeta i ona nerođena djeca ja želim da dam svoj doprinos, ljudski je pokušati.
• 1:07:30
  SPEAKER_00: Ne znam, hoću li uspjeti, ali vrlo teško priča obzirom na ajmo se vratiti na biznis na ono što nije išlo kako treba.
• 1:07:46
  SPEAKER_00: Ja znam da ste se susretali sa problemom radne snage U BH Pa to je točno.
• 1:07:54
  SPEAKER_01: Na jednoj strani u sektoru poljoprivrede nažalost, naš školski sistem nije više onaj titov sistem.
• 1:08:02
  SPEAKER_01: Način života se je u potpunosti promijenuo.
• 1:08:06
  SPEAKER_01: Mi znamo da u ta dobra stara vremena u našoj beiha uglavnom djeca su jel tako vas pitavana u krugu porodice, naš karakter su formirali naši roditelji.
• 1:08:18
  SPEAKER_01: Mi smo na neki način u dodiru sa svijetom izlaskom na ulicu bili gotovo formirane ličnosti.
• 1:08:25
  SPEAKER_01: Obrazovanje je bila nekakva nadogradnja.
• 1:08:28
  SPEAKER_01: Danas imamo evo nekakav moderan virtualni djec, živi sa vrlo brzo.
• 1:08:32
  SPEAKER_01: Nažalost, sve nam više ulica odgaja djecu.
• 1:08:35
  SPEAKER_01: Ne postoji više ono pravilo da svako dijete tko živi na selu zna šta je krava, da zna sjesti na traktor, da zna uzorati, da se zna baviti poljoprivredom.
• 1:08:45
  SPEAKER_01: Ta starija generacija ljudi uglavnom izumire i izumrla je i vrlo je teško onda naći radnika u sektoru poljoprivrede.
• 1:08:52
  SPEAKER_01: Evo ja još uvijek uspijevam u toj kategoriji ljudi koji su u prosjeku pedeset pet i šezdeset godina naći određeni dio radne snage pod jednim ogromnim sam pritiskom i ne znam često puta mi sugerišu da uvezem radnike iz ne znam Djibutia šri-lanke indije pakistana onda je moj odgovor ako sam pravio farmu u svome kozarcu da na njoj rade Pakistanci ili bilo tko drugi van granica beiha onda nisam trebao ni graditi.
• 1:09:22
  SPEAKER_01: Uz to ja ne želim da mijenjam nekakvu strukturu stanovništva u kozarcu.
• 1:09:26
  SPEAKER_01: Ja mislim da ovo je ipak uz dužno poštovanje, svi su dobrodošli, svi imaju bojama u ovoj zemlji, ali ja zaista želim da na ovoj farmi rade Bosanci i Hercegovci.
• 1:09:36
  SPEAKER_01: To je što se tiče ono što jeste cijelo vrijeme bio jedan od najvećih problema, a to je nedostatak poljoprivrednog zemljišta.
• 1:09:45
  SPEAKER_01: Rekao sam na početku gotovo dva i pol milijuna hektara zemljišta u beiha leži naobrađeno, ali kada je suf ili bilo netko drugi od poljoprivrednika treba da dobije zemlju na koncesiju, onda dolazi do problema.
• 1:10:00
  SPEAKER_01: Razlog ja ne želim da plaćam određene procente u određenoj političkoj strukturi da bi oni meni zemlju dali na koncesiju.
• 1:10:09
  SPEAKER_01: Zašto je bitno da shvate naši ljudi da dobije zemlju na koncesiju?
• 1:10:13
  SPEAKER_01: Ona je osnova da bi ti mogao ostvarivati određene poticaje u sektoru poljoprivredne proizvodnje i najčešće to zemljište koriste političke strukture, oni ga nikad ne obrađuju, ono se koristi fiktivno i onda se i budžeta Federacije beiha ili Republike Srpske izvlače normna bogatstva ili milijuni maraka, fiktivno se izvlači iz posticaja.
• 1:10:38
  SPEAKER_01: A onaj stvarni istinski proizvođač dobije nešto malo ili gotovo ništa.
• 1:10:42
  SPEAKER_01: To sve urazlodi zašto su vječti problemi.
• 1:10:46
  SPEAKER_01: Ja vjet to vodim borbu, ja ovdje u svom kozarcu, sticajem okolnosti, mnogi kozarčani su vani uglavnom žive, pa je ostala ogromna količina zemljišta, ali to su vrlo usitjeni i posjedni, vrlo diskutabilno koliko ekonomski opravno to obrađivati proizvodnji hranu.
• 1:11:04
  SPEAKER_01: Ja se bukvalno borim i snalazim na takav način da proizvedem dovoljne količine hrane.
• 1:11:10
  SPEAKER_01: Drugi problem su upravo pričao sam, dvije tisuće devetnaest kada je Jusof Arefegić bi postao najveći proizvođač mlijeka u erpskoj ministar u vladi Republike Srpske je uveo limit i rekao je da će premjena mlijeko biti isplaćivana samo za proizvodnju od jedančetiri milijuna litara.
• 1:11:29
  SPEAKER_01: Znači citiram, jedančetiri milijuna litara.
• 1:11:32
  SPEAKER_01: U tom momentu ja sam proizvodio tri milijuna litara mlijeka i nitko drugi u cijeloj Republici Srpskoj osim Jusfa nije proizvodio ni jedančetiri milijuna.
• 1:11:44
  SPEAKER_01: Najbliži čovjek po proizvodnji je bio na milijun i dvjesto šezdeset litara znači limit je ciljano uveden da bi se zaustavio juttu farfagić o tome sam više puta pričao.
• 1:11:57
  SPEAKER_01: Svi moji pokušaj da netko intervenše svi moji pokršaji da dođem do gospodina Dodika molba političara u sarajevu molba Valentina Inska i svi da se utječe na to da ne treba zaustavljati proizvodnju, da proizvodnosi nova radna mjesta, da treba on zaposliti što više ljudi, ta smo imali enormu zaposlenost nije pomogla.
• 1:12:19
  SPEAKER_01: Nitko mi nije pomogao.
• 1:12:20
  SPEAKER_01: Molba naših ljudi iz Federacije da te gubitke koje stvaramo zato što ne ostvarujem posticaj jer proizvodnji mlijeko bez posticaja ili potpore države su proizvodnja gubitaka.
• 1:12:31
  SPEAKER_01: A na drugoj strani svjesni smo da smo u tom momentu vozili smo, ali smo imali ogromne nedostatke zdrave hrane.
• 1:12:41
  SPEAKER_01: Nitko nije našao za shodno da mi pomogne i danas mi imamo evo, federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica.
• 1:12:49
  SPEAKER_01: Budžet je norman, ali uglavnom ga koriste ministri da bi ostvarili određene političke benefite.
• 1:12:56
  SPEAKER_01: Kada treba nama pomoć povratnicima ovdje, pogotovo povratnicima mi uglavnom živimo od poljoprivredne proizvodnje, onda ćete čuti našeg federalnog ministra koji kaže da njemu ustavne nadležnosti ne dopuštaju da on pomogne nama ovdje na tu Republike Srpske.
• 1:13:12
  SPEAKER_01: Onda kad ja pitam svog ministra i od beiha jedinstven ekonomski prostor, da li je tačno da je Ustavni sud beiha jeste tačno, donio odluku i rekao da je ovo je jedinstven ekonomski prostor i da nitko ne sprječava našeg federalnog ministra da pomogne?
• 1:13:29
  SPEAKER_01: Ministar nema odgovora.
• 1:13:30
  SPEAKER_01: Kada je u pitanju Srbi povratnici u federaciju vuči snađe način prebaci novac u Banja luku onda se iz Banja luke pomaže u federaciji.
• 1:13:39
  SPEAKER_01: Zašto mi ne želimo da pomognemo povratnicima?
• 1:13:43
  SPEAKER_01: Da li smo mi zaista žrtvovani, da li smo mi zaista prodani, da li zaista neko u budućnosti želi da četrdeset posto teritorije beihaa pripadne našim susjedima u komštijama ne znam ali ja isto tako znam do posljednje daha ne želim reći ciljano kapi krvi jer ja ne želim da koristi nikakve brutalne metode dok god mogu izustiti posljednju riječ, ja ću se boriti da sačuvam politički legitimitet, ali svaki drugi legitimitet države beiha ovdje u ovome entitetu i mislim da to radi svaki moj sunarnjak.
• 1:14:19
  SPEAKER_00: Opet suvično pitanje: je li pošteno poslovan u BIH moguće?
• 1:14:26
  SPEAKER_01: Pa ja mislim da jeste mogući.
• 1:14:30
  SPEAKER_01: Ja mislim da poslujem pošteno to što trpim i enormne pritiske sa svih strana.
• 1:14:35
  SPEAKER_01: To je jedna strana me dalje i priče.
• 1:14:38
  SPEAKER_01: Ali sa druge strane ja zaista rekao sam ne želim da plaćam ikome reke, da plaćam i to da.
• 1:14:44
  SPEAKER_01: A vjerujte mi svojim povratkom ovdje, možda negdje oko prvih godina vjerojatno znali su me nazvati i reći mi da evo trebam doći tu i tu i donijeti im određeni novac.
• 1:14:56
  SPEAKER_01: Onda su me znali nazvati i reći mi da bi bilo dobro da znam šta će mi se desiti naveće u devet sati.
• 1:15:02
  SPEAKER_01: A onda moj odgovor uvijek je bio, mogu doći ranije pošto ja obično oko šestsedam znam izaći pa sjesti sa svojim prijateljima popit kaf.
• 1:15:10
  SPEAKER_01: Ne postoji strah u Jusuf Arifajiću.
• 1:15:14
  SPEAKER_01: Ja sam svaki dan gledao smrt u oči, ja znam preko te tanke linije kako izgleda smrt.
• 1:15:20
  SPEAKER_01: Hiljade ili stotine mojih sunarodnjaka je umiralo na mojim rukama, ja znam kako izgleda kad umire čovjek, kad su mu polomljena rebra, kad su uništena pluća, kad čovjek povlača krv.
• 1:15:30
  SPEAKER_01: Ja znam kakvim teškim mukama, najtežim mukama umire čovjek kad mu odvale jetru bezbol palcama i ostali.
• 1:15:38
  SPEAKER_01: Ja znam kako izgleda kad čovjek potpuno polomljen, kad su mu ekstremiteti i ja se ne bojim.
• 1:15:44
  SPEAKER_01: Moždaći večeras, s obzirom da sam imao intervju i moždaći večeras ispričati se sa stotinama onih koje sam na tovaru na kamion, ali ja se ne bojim.
• 1:15:53
  SPEAKER_01: Probudim se i znam da nas žive ljude, vjerojatno često puta netko će reći obraduje ona ekonomska strana, obraduje onaj nekakav ekonomski onaj poklon.
• 1:16:05
  SPEAKER_01: Mrtve ljude samo može obradovati fatiha i može obradovati molitva.
• 1:16:10
  SPEAKER_01: Ja se probudim jeste da sam pomao iscrpljen, možda ne naspan, međutim opet kažem, u jednom treptaju oka, ovdje pod mojom Kozorom ja vidim hiljade mogućnosti za rađenje novog života.
• 1:16:22
  SPEAKER_01: Sjetim se majke Have Tatarević koja sjedi na mataruškim brdima i uzdiše.
• 1:16:28
  SPEAKER_01: Moramo se boriti za pravdu.
• 1:16:31
  SPEAKER_01: Možda je kasno za mnoge mlade ljude koji su otišli, ali ja još uvijek živim u viđenju da se želim boriti da ona djeca koja su osnovnu u školi u Kozarcu moraju naći svoju budućnost ovdje.
• 1:16:42
  SPEAKER_01: Ne možemo se svi raseliti, ne možemo svi izumrt.
• 1:16:48
  SPEAKER_00: Očto i za vas je politika žestoko razočarala i razočarala kao i sve nas.
• 1:16:52
  SPEAKER_00: A šta sa bosansko-hercegovačkim narodom?
• 1:16:57
  SPEAKER_01: Pa onog momentu kad je politika sve više se bavila i usvom i ulazla na ovu farmu i kad sam ja trpio, ja sam se odlučio e to prvi put ne znam u svojoj istori na prošlim parlamentarnim izborima formalno da se kandduje za potpredsjednika Republike Srbije kako kažu iz reda bošnjačkog naroda sa jednim jasnim ciljem da pokušavam prije svega svojim kozniama i prijedorčima dati alternativu.
• 1:17:20
  SPEAKER_01: I vjerujte mi, iako nisam pripadao nekakvoj političkoj opciji, iako nisam čovjek koji je imao pristup puno medijima i ostalom upravo zahvajajući onim čim se bavim vodeći ovdje po entitetu Republike Srpska i pomala sam ušao našu dijasporu časno i pošteno osvojio gotovo nekih deset glasova, da je bilo pošteno brojanje, možda sam i mogao postati potpredsjednik Republike Srpski razlog.
• 1:17:48
  SPEAKER_01: Zašto sam želio da se uključim u politiku?
• 1:17:51
  SPEAKER_01: Nisam žalio da živim od novca koji bi dobio kroz budžet, nisam žalio da me netko vozi u službenom altu, nisam žalio ništa.
• 1:17:58
  SPEAKER_01: Nisam želio ni ne prihvatim nikakvu ponudu da obavljam bilo šta u političkom smislu na tlu federacije.
• 1:18:04
  SPEAKER_01: Otvoreno sam rekao da moja krajnja destinacija je Banja Luka, rješenje bosansko-hercegovičkog pitanja u Banja Luci, da želim da kroz entitet Republika Srpska uradim sve da pokrenem poljoprivrednu proizvodnju, da dam svoj doprinos i benefite u poljoprivredi, da na neki način utječe mi na onu federalnu stranu, da želim da potpuno normalno odem do Banja luke i da se vratim na svoju farmu i da ako obavim nekakvu funkciju i obavljam, da opet to bude gumene čizme i da idem u šta, da posjetim svoje krave, da vidim kako ide proizvodnja, da vodim svoju farmu.
• 1:18:40
  SPEAKER_01: Imao sam veliki san da ova farma je ovdje danas projektovana, pripremljena, znači infrastrukturno, kroz kapacitete vode, struje i oslovno, možemo dizati negdje do pet hiljara grla.
• 1:18:51
  SPEAKER_01: Ova farma je trebala i trebala je proizvoditi do trideset milijuna litara mlijeka.
• 1:18:56
  SPEAKER_01: Trebali smo s obzirom da imamo određene licence raditi određene sireve poput Alzberga nacionalnog simbola norveške devedeset posto se izvozi u amerikiku trebali smo stvoriti upravo ono o čemu cijelo vrijeme pričam ja zaista ako želim da uvođem u politiku kandidovat ću se ponovno ove godine i zaista ponovo želim da pokušamo usvojiti i da pokažem ljudima da se može biti častan i pošten političar da se može služiti svom narodu, da čovjek se može kretati kroz ovu zemlju bez ikakve pratnje, da čovjek ovdje može obavljati određenu političku funkciju ne žaleći da taj novac koji dobije koristi za sebe nego da ga podijeli sirotinji.
• 1:19:37
  SPEAKER_01: Ja želim da bosanskohercegovački ljudi prestanu kopati po kantama za smeće.
• 1:19:43
  SPEAKER_01: Samo pravilnom preraspodijelom za četiri godine ovdje nit neće biti gladan.
• 1:19:48
  SPEAKER_01: Ova zemlja može hraniti dva milijuna grla, a mi imamo svega tristo hiljada mi možemo proizvesti milijarde litara mlijeka.
• 1:19:57
  SPEAKER_01: U tom sektoru možemo raditi i zato želim da moja bosansko-hercegovačka dijaspora, bosansko-hercegovački ljudi dođu i glasaju.
• 1:20:07
  SPEAKER_01: Zamislite da Prijedor kao grad, kao opština ima trideset četiri milijade bošnjaka dobro zapamtite trideset četiri milijade bošnjaka s pravom glasa uz uz uz broj katolika iz bosanskih hrvata svaki put možemo osvojiti mjesto gradonačelnika ukupno mi koji živimo ovdje i ono što glasa naši ljudi izvana uglavnom to glasanje svodi na nekih četiri pet tisuća pa kako je moguće da od trideset četiri hiljade ljudi s pravom glasa glasa svega četiri pet tisuća šesnaest općina u entitetu republika srpska ima dovoljno biračkog tijela iz drugih naroda da možemo izabrati načelnika i gradonačelnika i mi to demokratsko oružje ne koristimo a opiremo prstom kako nam je kriv netko drugi moramo prijeći bosansko-hercegovačke rijeke, ne smijemo gaziti po ovu zemlju i prljati jer imamo običaj kad prijeđemo odmah, bacamo smeće kroz prozor, ništa ovdje ne valja.
• 1:21:10
  SPEAKER_01: Ovdje je sve sveto i plemenito.
• 1:21:12
  SPEAKER_01: Ovo je sveta i plemenita zemlja.
• 1:21:15
  SPEAKER_01: Čuvati je moramo, prljati je ne smijemo.
• 1:21:19
  SPEAKER_01: Njoj treba samo malo poštenja, trebaju nove političke opcije, trebaju časni pošteni političari, imamo mi takvih ljudi, možemo ih izabrati.
• 1:21:31
  SPEAKER_01: Ova zemlja treba lidera i naći će lidera.
• 1:21:35
  SPEAKER_01: Imamo mi dovoljno materijala, dovoljno snage, dovoljno bosanstva u sebi.
• 1:21:41
  SPEAKER_01: Zašto nam je bitno bosanstvo?
• 1:21:44
  SPEAKER_01: Vrlo jednostavno.
• 1:21:46
  SPEAKER_01: Moje poimanje života u Bosni ako nam uzmu bosanstvo uzet će nam Bnu.
• 1:21:51
  SPEAKER_01: Ja jesam, neki će reći Bošnjak, ja sam Jusuf, neki će reći da sam Musliman, da pripadam islamu, sve znam.
• 1:21:57
  SPEAKER_01: Zovite me kako hoćete, ali nemojte mi dirati u bosanstvo.
• 1:22:01
  SPEAKER_01: Vjerujte mi da i ostalim mojim sunarodnicima u ljudima iz reda srpskog naroda, pravoslavnom, katoličkom, posebno u našim nacionalnim manjinama ima toliko ljudi koji živi za ideju Bosne.
• 1:22:13
  SPEAKER_01: To je taj integrativni faktor, a onda definitivno moramo izbrisati granice na našim rijekama i moramo postati dobre komšije i dobri susjedi i kao takvi kretati se prema Europi.
• 1:22:24
  SPEAKER_01: Nema više prostora na klu Balkana za ratove, topovi su ovdje utignuli.
• 1:22:30
  SPEAKER_01: Imaju naša djeca pravo da se borimo za trajni mir jer samo borbom za trajni mir obezbijedit ćemo opstanak.
• 1:22:37
  SPEAKER_01: U suprotnome nemojte misliti da smo pošteđeni.
• 1:22:41
  SPEAKER_01: Neminovno ako nastavimo ovakvim putem, mi kao Bošnjaci kao narod, ali nisu pošteđeni ni Srbi, ni Hrvati, mi smo narodi na putu nestanka.
• 1:22:53
  SPEAKER_00: Juesto, privodimo kraju ovaj razgovoru u kojem je mnoštvo mnoštvo poruka koje vjerujem koji trebaju da čuva.
• 1:23:02
  SPEAKER_00: Ajmo završiti ovaj razgovor sa odgovorom na pitanje nakon svih ovih godina jel vam bilo teže otići ili vrati.
• 1:23:17
  SPEAKER_01: Pa definitivno da je bilo daleko teže otići.
• 1:23:21
  SPEAKER_01: To manje više sve znamo, ali evo još ću vam jednom ponoviti, ja sam eto odlaškom u Norvešku i kad samo momentu kad sam smjestio svoju familiju, ja zaista nisam mogao živjeti u Norveškoj, nego sam se vrati i prešao sva bosansko-Hercegovačka brda i sa svojom časnom sedamnaest krajškom stigao u svoju krajinu.
• 1:23:44
  SPEAKER_01: I kaže on završio svoj ratni put na neki način uključ.
• 1:23:48
  SPEAKER_01: I vjerojatno odlaskom i boravkom u Norvešku, opet vam kažem sve moje bosansko-Hercovačko biće živjelo u mojoj Bosni.
• 1:23:57
  SPEAKER_01: Ja sam zaista želio da se vratim.
• 1:23:59
  SPEAKER_01: Teško je bilo napustiti domovinu, teško je bilo otići, ali ja sam se sa zadovoljstvom vratio.
• 1:24:07
  SPEAKER_01: I zaista s vremenom i povremenom sam odlazio u Norvešku, međutim, u zadnjih nekih četiri pet godina, vjerujte mi, nisam uopće bio u Norvešku.
• 1:24:18
  SPEAKER_01: Ne postoji u mene ni nikakva želja da odejem do Norveške.
• 1:24:21
  SPEAKER_01: Ja i danas ako vjerujete ako ne moram otići do prijetora, nemam potrebe, napušta svoj kozarac.
• 1:24:26
  SPEAKER_01: Ako nemam potrebe to ide iz prijetora kozarca, da prijeđem granicu negdje da idem, ne osjećam nikakvu.
• 1:24:32
  SPEAKER_01: Ja ovdje iz svoga kozarca, možda mislim lokalno, ali globalno znam gdje šta stoji u svijetu.
• 1:24:40
  SPEAKER_01: Sve što trebam za jedan normalan bosansko-Hercegovički život, ja imam svoju definiciju života.
• 1:24:46
  SPEAKER_01: Neki će reći sav život, Justov se danas sve, možda ću pojesti taj Bosansko-Hercegoviće trahane ako usput ima bureka, je li to život?
• 1:24:56
  SPEAKER_01: Sve ostalo je tako materijalno, ja to neću ponijeti sa sobom.
• 1:25:01
  SPEAKER_01: Bogatstvo moga života su meni dragi ljudi koji me okružuju ovdje mome kozarcu pet minuta da popije kahu sa svojim emirom, sa svojim menesom, sa svojim kozarčanima da se upitamo za zdravlje.
• 1:25:15
  SPEAKER_01: Taj osjećaj u svakom momentu mogu otići na spomen obilježje, taj osjećaj da mogu otići kad osjetim da mi nedostaje moj rahmotas, moja majka, no mogu otići samo pomilovati ništa ni fatihom obrazovati njihovu dušu je nemjerljiv.
• 1:25:30
  SPEAKER_01: On se ne može platiti.
• 1:25:32
  SPEAKER_01: Ja se krećem po svojoj Bosanskoj zemlji, kroz svoju bosansku čaršuju.
• 1:25:37
  SPEAKER_01: Sve ovdje od jedne rijeke do druge moje, Bosansku.
• 1:25:41
  SPEAKER_01: Poštujem sve.
• 1:25:43
  SPEAKER_01: Boravio sam karim u mnogim destinacijama svijeta, boravio sam u mnogim araskim zemljama, bio sam vrlo napredan.
• 1:25:49
  SPEAKER_01: Pa evo reći ću sam da sam i u tom svijetu naftne industrije u jednoj Libiji bio dogurao da jednog od vodećih inspektora u naftnoj industriji plaćen u to vrijeme nezamislivim cifra.
• 1:26:00
  SPEAKER_01: Imao sam i ponudu da se vratim u naftnu industriju, međutim, dok je moja zemlja krvala, ja sam želio da se borim za slobodu svoje zemlje.
• 1:26:10
  SPEAKER_01: Zato ja sam ovdje, zato želim da živim ovdje, zato želim da hodam sve ono što ja trebam, ja imam ovdje u svom Kozarcu, u svojoj Bosni.
• 1:26:20
  SPEAKER_01: Razumijem ljude koji su otišli vani, razumijem zabrinutost.
• 1:26:24
  SPEAKER_01: Nije više ekonomski faktor ili taj socijalni faktor razlog zašto ljudi idu vani.
• 1:26:29
  SPEAKER_01: Strah pogotovo mlađih roditelja da njihova djeca ne dožive ono što je doživio Jusuf i njegova djeca i mnoga naša bosanska.
• 1:26:38
  SPEAKER_01: To je razlog zašto tjeramo ljude.
• 1:26:40
  SPEAKER_01: Reći ću potpuno otvoreno i danas dok sjedim ovdje mogu da me slušaju ovi veliki gore, mila je najbliže neka me čuje.
• 1:26:49
  SPEAKER_01: I danas se u beiha vlada strahom.
• 1:26:53
  SPEAKER_01: Ali ja se ne bojim.
• 1:26:55
  SPEAKER_01: Postoje mnogi ljudi koji se ne boje.
• 1:26:58
  SPEAKER_01: Moramo progovoriti.
• 1:26:59
  SPEAKER_01: Zašto u beiha jeste li ikada seli, jeste li seli u Americi da akademici hodaju pognute glave?
• 1:27:07
  SPEAKER_01: Ima li igdje u svijetu da ta intelektualna elita akademici hodaju pognute glave.
• 1:27:12
  SPEAKER_01: Samo u beiha istinski akademici, istinski bosanskohercegovački umovi hodaju pognute glave jer onaj političar sa kupljenom diplomom, da li je u istočnom Saraju ili na palama ili kupi fakultet u istočnom Saraju doktorira na palama.
• 1:27:28
  SPEAKER_01: Mi znamo šta je nama donio doktor sa pala ili ne znam magistrira u Travniku.
• 1:27:34
  SPEAKER_01: Pred takvim ljudima najveći umovi i sinovi Bosne šute, pa i skoro je očio jedan od najvećih umova rahmetli, prostor dr.
• 1:27:42
  SPEAKER_01: Rusfir Mahmuče Hajić.
• 1:27:44
  SPEAKER_01: Dao je nemjerljiv doprinos, smatrali su ga među deset vodećih ljudi u njegovom sektoru u svijetu.
• 1:27:50
  SPEAKER_01: Država je danima predavanja u izraelskom Knesetu, ali nije bio dobrodošao u bosansko-hercegovačkoj politici.
• 1:27:58
  SPEAKER_01: Zašto akademici šute odaju pognute glave.
• 1:28:02
  SPEAKER_01: Zašto mnogi borci, mnogi časni komandanti, mnoge majke koje su dale sinove i koji su branili Bosnu trebaju šuti pred kim?
• 1:28:11
  SPEAKER_01: Zato vas molim, progovorite, progovorite perom, shvatite snagu.
• 1:28:16
  SPEAKER_01: Taj dan četiri okora punu kontrolu nad državom beihaa imat će njeni građani uključujući vas.
• 1:28:23
  SPEAKER_01: Dođite i glasajte.
• 1:28:25
  SPEAKER_01: I promijeniti ćemo kompletan odnos snaga.
• 1:28:28
  SPEAKER_01: Doći će dan kada ćete vi vjerovati ako ništa drugo doći, poželjeti investirati pomalo novca ovdje u mjesta gdje ste rođeni.
• 1:28:36
  SPEAKER_01: Nemojte zaboraviti.
• 1:28:38
  SPEAKER_01: Majka genetika je neumoljiva.
• 1:28:41
  SPEAKER_01: Ona radi u meni i mislim da radi u vama taj moment kada vas sve više pozivao sebi, proradit će u vama taj Genetski kod i vjerujte mi, tamo gdje ste napravili prvi korak, to je neminovno ugrađeno u čovjeku u njegovom Genetskom kodu, posebno u nama, Bosancima i Hercegovicima.
• 1:29:00
  SPEAKER_01: Vjerujte mi da taj Genetski kod će vas tjerati da dođete do zadnje korak napravite u svojoj domovini.
• 1:29:06
  SPEAKER_01: U istoj onoj Javli ili dvorištu gdje vas je babo voda, gdje ste provodili.
• 1:29:15
  SPEAKER_00: Hvala na otvorenom, realnom, iskrenom razgovoru.
• 1:29:18
  SPEAKER_00: Želim vam puno uspjeha u narednim danima, sedmicama, mjesecima, godinama.
• 1:29:26
  SPEAKER_01: Hvala vama.
• 1:29:26
  SPEAKER_01: Ja ću evo upravo život dalje traje večeras do deset.
• 1:29:30
  SPEAKER_01: Evo ide muža krava, onda imamo noćne u ujutru pet ponovo ustajanje, upravo je proljetna svjetlo ovdje na tlub Bosne i Hercegovine.
• 1:29:39
  SPEAKER_01: Tako da evo, kaže majka nauka da samo onaj život koji čovjek posadi u plemenitu spaljenu bosansku zemlju, koji nikne iz zemlje, on pokreće sve ostale vidove života na planeti zemlje.
• 1:29:57
  SPEAKER_01: I zato moramo sijati plemenitu Bosansku zemlju.
• 1:30:00
  SPEAKER_01: Taj život koji nikne iz njene utrobe, hranit će Bosansko-Hercegovačke ljude i mi ćemo živjeti i opstati.
• 1:30:07
  SPEAKER_01: I vjerujte mi, ima budućnosti za beiha Skupa je cijena plaćena i postoji ona sila koja kaže da zemlja koja je platila toliku žrtvu, njoj je opstanak zagarantovan.
• 1:30:21
  SPEAKER_01: Ako smo smogli snage da je odbranimo u patikama, ja uvijek kažem da je zaista treba biti sretan i ponosan svaki bosanskohercegovički čovjek kojega je rodila plemenita majka i othranila svu dobro.
• 1:30:35
  SPEAKER_01: Ako je ako ljudi misle da imam u sebi ja sam uzeo iz majčinih grudi.
• 1:30:40
  SPEAKER_01: A očeva ruka koja me je samo pomilovala i njegov pogled su sadli u mene ono sve što treba.
• 1:30:54
  SPEAKER_00: Hvala našim sponzorima hotelu Behar iz Gora i firmi Neci Beslugić iz Visokog.
• 1:31:02
  SPEAKER_00: Ako se planirate odmarati i uživati na obalama rijeke Rine, posjetite hotel Behar.
• 1:31:08
  SPEAKER_00: A ako želite kvalitetne kožne proizvode, posjetite Neci u Visokom ili drugim salonima širom Bosne i Hercegovine.
• 1:31:22
  SPEAKER_00: Ako vam se sviđa ono što radimo, možete nas podržati i kao slušatelji u opisu svake epizode su dva linka.
• 1:31:30
  SPEAKER_00: Možete nas podržati putem PayPala ili putem platforme Buy Me a Coffee.
• 1:31:36
  SPEAKER_00: Svaka podrška će nama značiti da smo na dobrom putu i da radimo ono što vam se sviđa.
• 1:31:42
  SPEAKER_00: Do slušanja.