Latest / Realno sa Dritom Haziraj / Gdje je zapravo dom: kad ti je jedina uspomena plava dekica - Ivana Strbac Alfonso: Realno 024

Transcript

Gdje je zapravo dom: kad ti je jedina uspomena plava dekica - Ivana Strbac Alfonso: Realno 024 · Realno sa Dritom Haziraj

• 0:02
  SPEAKER_02: Kad se toliko godina u Australiji znaju svi sami, mislim i u Ameriki isto, imamo sve neke svoje riječi i tako izgrađivamo i nove riječi.
• 0:12
  SPEAKER_02: Neki smo posebni ljudi rasa ljudi pošto kad ti toiš stvarno je sinko svim.
• 0:17
  SPEAKER_02: Nema druge.
• 0:18
  SPEAKER_02: I onda kad smo došli kući tata, ovoj kući, vi pričate hrvatski, ovoj kući nema engleski, nema njemački.
• 0:26
  SPEAKER_02: A mi sve miješamo, kukamo mamitati na njemački da nas ne čuju na engleski m vrče.
• 0:33
  SPEAKER_02: Kakve su kuće drvo cvijećeš, ona štek doza.
• 0:39
  SPEAKER_02: Kako ćemo sad uključiti fend za kosu, nemamo ništa.
• 0:44
  SPEAKER_02: Hrana, voda, voda nam bila bože sačuvaj omaj godo fuj faj, sve vrućina.
• 0:50
  SPEAKER_02: Ko da si izvadio ribu iz jednog akvarium on i stavio s tu ribu totalnu drugu vodu.
• 0:56
  SPEAKER_02: Naučila sam se kroz to sve da sve mogu.
• 0:58
  SPEAKER_02: Šta god naomim, da sve mogu.
• 1:00
  SPEAKER_02: Oću napisati knjigu, mogu i to, hoću otvoriti biznes, mogu i tu.
• 1:04
  SPEAKER_02: Znači, idealno volam da izgradim ovaj podcast i digitalni možda reći neki rad i taj coaching, i taj community, sve da uklopim to skupa i da možemo živjeti od toga.
• 1:15
  SPEAKER_02: Mogu napisati manju knjigicu.
• 1:17
  SPEAKER_02: Nešto malo, znači na engleski bit će na naš jezik isto.
• 1:21
  SPEAKER_02: I zove se at Baba i Ditos house.
• 1:23
  SPEAKER_02: Kao at grandma and grandma's house.
• 1:25
  SPEAKER_02: Može to biti nenena kuća.
• 1:27
  SPEAKER_02: Nema veze, razumiješ, to je samo više metapore.
• 1:29
  SPEAKER_02: Ili gradi most ili gradi ogradu, naprimjer.
• 1:32
  SPEAKER_02: Ja gradim mostove.
• 1:34
  SPEAKER_02: I sada kako da ja razlikujem moju prijateljcu koja je srpnja, na primjer, tata jojbačenca nekog most, čovjek ubijen.
• 1:41
  SPEAKER_02: Kako sada razlikujem svoju prijateljicu Muslimanka, mislim, ovo je prošla u svojoj.
• 1:46
  SPEAKER_02: Kako sada razlikujem ovu jednu drugu.
• 1:48
  SPEAKER_02: I kako sada ja kažem, sorri, ti ne možeš ući na moj potkaz zato što su tu.
• 1:52
  SPEAKER_02: Jer svi znaju posvijeti šta je pita.
• 1:55
  SPEAKER_02: Ne znaju.
• 1:55
  SPEAKER_02: Zna što?
• 1:56
  SPEAKER_02: Ljud se još klaju se, ljudi svađaju se šta je pitaj.
• 2:00
  SPEAKER_02: Nekad misliš puno o tome, nekad nikad, nekad vidiš svaku planine u daljini da zovete Basna, ej, ko da te zove nešto ono gledaš ovakvu neki ono.
• 2:10
  SPEAKER_02: Jo je rekao mama ja sam vaš požela bosna zadnje vrijeme, ona i ja sam čerizan.
• 2:19
  SPEAKER_01: Dobrodošli u realno sa pridomaz.
• 2:22
  SPEAKER_01: Ukoliko vam se sviđa ono što radimo, kliknite subscribe, kliknite like, kliknite share.
• 2:29
  SPEAKER_01: Podijelite ove epizode s onima koji bi ih voljeli gledati i slušati.
• 2:34
  SPEAKER_01: Ove epizode donosimo do vas zahvaljujući vispokovoj zlatnoj jazvi sponzor ovog podcasta, ali od ove epizode i tu smo i u sadnji sa Elvisom Kovačević.
• 2:46
  SPEAKER_01: Sjećate se, bila je moj gost, a autorica knjige spoznaja.
• 2:52
  SPEAKER_01: Knige koju preporučujemo svakom ko želi upoznati sebe, promijeniti navike i pomoći sebi da se oslobodi od onoga što mu je teret u životu.
• 3:06
  SPEAKER_01: Ja bih to tako samo rekla i zamolila vas da pogledate lik na Amazonu Evisa Kovačević knjiga sproznaja.
• 3:17
  SPEAKER_01: Link će biti u opis ove epizode i novi sponzor podkasta.
• 3:21
  SPEAKER_01: Naručite njenu knigru.
• 3:23
  SPEAKER_01: Naručite sponaju i time podržavate i ovaj podcast.
• 3:36
  SPEAKER_01: Moje današnjeg goša je rođena u Bani.
• 3:39
  SPEAKER_01: Djetinstvo provela u Njemačkoj, a potom novi život izgradila u Australiji.
• 3:45
  SPEAKER_01: Ona je poduzetnica, dizajnerica, fotografkinje.
• 3:52
  SPEAKER_01: I kreator i voditelj podcasta Balkan Cis evana štrubac alfonsa.
• 4:01
  SPEAKER_02: Kad tako nabrajaš pa nema čuda što sam tako umorna.
• 4:06
  SPEAKER_02: Čovjek nije ni svjesan koliko je toga uspio, koliko je to izgradio, koliko je to čovjek sve napravio, dok netko baš tako ne kaže, ona je to.
• 4:17
  SPEAKER_02: Pošto ja tako uvijek svojim istogšćima kad radim ta introdakšan, isto tako i moram reći, malo će imiješati, ja bi ga malo imiješam i malo im sujem.
• 4:31
  SPEAKER_00: Budi yo self, budio self.
• 4:35
  SPEAKER_02: Znaš da kad si toliko godina u Australiji znaju svi sami, mislim i u Ameriki isto, imamo sve neke svoje riječi.
• 4:42
  SPEAKER_02: I tako izgrađivamo i nove i riječi.
• 4:45
  SPEAKER_02: Neki smo posebni ljudi rasa ljudi.
• 4:48
  SPEAKER_02: Džiš isto ipak to nešto svoje, ali moraš se adaptirati.
• 4:52
  SPEAKER_02: Jednostavno moraš se adaptirati na ovaj način života, na njihov jezik, na njihovu mentalitet.
• 4:58
  SPEAKER_02: Druge nema.
• 4:59
  SPEAKER_02: I tako da negdje smo između tu, eto možeš reći, između smo tu, ali hvala te što se me pozvala.
• 5:06
  SPEAKER_02: Baš mi je drago, jer ja toliko dugo ovo radim, imam svoj podcast zadnjih četiri godina i baš je bilo mogao reći nakon, nije ni kuto vrijeme snimao podcast u vezi ovih stvari o čemu mi pričamo.
• 5:21
  SPEAKER_02: I pogotovo nije bilo ništa na engleski jezik, nije čak bilo ni na naš jezik, a sve je više bilo politički.
• 5:27
  SPEAKER_02: Ono znaš, sve je bilo politika i ovo i ono i meni je to jednostavno više sve dojadlo.
• 5:32
  SPEAKER_02: I onda sam ono pomisla pa evo te mog ja nešto pokrenuti.
• 5:35
  SPEAKER_02: I nekako čovjek onos konta sve jebi ga otiđ na YouTube.
• 5:39
  SPEAKER_02: Kako ovo, kako ono.
• 5:40
  SPEAKER_02: Fala Bogu, imamo internet, imamo YouTube, sve možemo sad dan danas naći, nema izreke stvarno.
• 5:46
  SPEAKER_02: Ali ovako vremenom sa vremenom sjediš u svojoj sobi, znaš, sama na laptop, nekako ko da si sam.
• 5:52
  SPEAKER_02: Imaš cijeli svijet na glanu, ali nekako si opet sam.
• 5:56
  SPEAKER_02: I onda te neko pozove ono da dođe na moj podcast.
• 5:59
  SPEAKER_02: Men odmah bude drago.
• 6:01
  SPEAKER_02: Znači, mi ćemo danas na naš jezik i onda ćeš ti na moj podcast na engleski.
• 6:06
  SPEAKER_01: Teško tebi prestaćeš slušatelja imati.
• 6:08
  SPEAKER_01: Kad ja počnem na engleskom tamo trebati, rekla sam ti u pripremi.
• 6:11
  SPEAKER_01: Ja uopće razmišljam kako kaže: meni moja djeca kažu pa nisi ti neko tko ne može bar malo raditi na akcentu, na ispravnom izgovoru riječi.
• 6:20
  SPEAKER_01: Nemam vremena nemam ja vremena za to.
• 6:23
  SPEAKER_02: Da, ja sad čak meni je žao što više nemam akcenta.
• 6:27
  SPEAKER_02: Mi kad smo tek došli u Australiju, stvarno sam imala akcent onu, baš je bio debelonu.
• 6:32
  SPEAKER_02: Nisi mogu jebi.
• 6:33
  SPEAKER_02: Prvo samu naš jezik onda na njemački, sa njemačkom na engleski, ništa s ničim uškom ili učiš japanski, ima to je sve zbunjeno u glavi.
• 6:42
  SPEAKER_02: Moj akcent ne znam našto je ličio.
• 6:44
  SPEAKER_02: Ali sa vremenom odlazi, razumiješ, pošto imam dva brata i jednu sestru i onda ja.
• 6:52
  SPEAKER_02: Stariji brat i starija sestra, oni su baš imali taj naglasak i akcenat je ostao, ali on su ipak bili šesna i sedamnaest godina.
• 6:59
  SPEAKER_02: Znači on su došli kraj već srednje škole i već jedanaest i dvanaest razre, tu je ono high school možeš reći, srednja škola gotovo.
• 7:07
  SPEAKER_02: A ja sam tek ovdje došla i počela sam eto jednu godinu prija te srednje škole, znači osnovna i onda odmah u srednju idućoj godini.
• 7:16
  SPEAKER_01: Koliko ti je to bilo godina?
• 7:17
  SPEAKER_01: Kom mom djetetu, moje dijete je došlo s trinaest je, pa meni eto oko jedanaest godina bilo.
• 7:22
  SPEAKER_01: Isti slučaj, moji su došli sa trinaest i petnaest a ovaj sa trinaest nikakvog akcenta nema.
• 7:29
  SPEAKER_01: Nema ni ovaj sa petnaest ali u početku imamo, u početku u prvoj godini dana, iako su došli sa znanjem engleskog.
• 7:35
  SPEAKER_02: A znaš da ja mislim da tu isto puno uloga ima.
• 7:38
  SPEAKER_02: Naprimjer, on su imali englesku pomoć, to se zove taj T-Soul, teaching English to foreign languages.
• 7:44
  SPEAKER_02: Oni su imali pomoć u toj svojoj srednjoj školi, već je ugrađeno bilo u tim srednjim školama, ako dođu Japanci, dođu ovi ovaki i neki i imaju tu pomoć.
• 7:51
  SPEAKER_02: A gdje sam ja krenula u osnovnoj školu nisu imali tu.
• 7:54
  SPEAKER_02: Jer nije bilo potrebe.
• 7:56
  SPEAKER_02: Razumiješ, svi su bili malte ne domaći.
• 7:58
  SPEAKER_02: Eto ja jedina dolazim kao van zemalja što sam trekla malo prije.
• 8:02
  SPEAKER_02: I onda traže oni nekoga tko može sa mnom razgovarati, dolazila neka cura, ona znala njemački i meni super, aj barem njemački, ne može nanaš.
• 8:11
  SPEAKER_02: Onda bio neki mali Marko i kao malosrpski priča kao, ali ne dobro, ali ja se s njim nikako nisam mogla sporazumiti, pošto on je tu već.
• 8:21
  SPEAKER_02: Ali eto ipak nešto, razumiješ, to je mene onda forsiralo da se adaptira mnogo više, pošto kad ti to išo stvarno je sinko svim.
• 8:29
  SPEAKER_02: Nema druge.
• 8:30
  SPEAKER_02: I onda kad smo došli kući tata, o ovoj kući, vi pričate hrvatski, uvoj kući nema engleski, nema njemački, a mi sve miješamo, kukamo mamitati na Njemački da nas ne čuju na engleski.
• 8:43
  SPEAKER_02: Sve to bilo, mi smo tako bili s bunjima, to je bilo katastrofa.
• 8:48
  SPEAKER_02: Katastrofa kad smo tek došli.
• 8:50
  SPEAKER_02: Mruće, kakve su kuće, drvo cvijećeš, ona šte doza.
• 8:58
  SPEAKER_02: Kako ćemo sad uključiti fen za kosu, nemamo ništamo heroji, Ivana jesmo heroji.
• 9:05
  SPEAKER_02: Jesmo, stvarno, to nema nigdje, to nema nigdje.
• 9:09
  SPEAKER_02: Ja mislim da nekako ljudi misle o vama sjajno, vama super, blago vama, ali ipak to mislim da je bila prilika da bi se mogli da se vratimo u to vrijeme, da je postojala prilika, to bilo drukčije.
• 9:23
  SPEAKER_02: Mi bi uzeli tu priliku, ali u to vrijeme mislim i u našem sad seluta naša kuća, to to je kuća raspadena.
• 9:30
  SPEAKER_02: Nema tu ništa.
• 9:32
  SPEAKER_02: Nema tu života možda ostala jedna obitelj, jedan rođak ostao možeš reći dva rođaka.
• 9:37
  SPEAKER_02: Tako da u Njemačkoj nismo mogli ostati, nažalost, vraćali su eto te izbjegilce, možeš reći, malo ljudi je uspjelo da ostanu, možda su mogli s istim, ono ipak ne znam, možda su našli drugi način, ali naš slučaj je bio naš ili idi nazad ili idi negdje drugo.
• 9:56
  SPEAKER_02: I onda to je bilo čekanje četiri, četiri i pol godine tada je predavao papire za Australiju smo imali tu detku i odmah po kunje gdje ide, brat je bio u Sidnaju.
• 10:07
  SPEAKER_02: Tako da znaš, ljudi su tako pomagali povezali s porodicama.
• 10:11
  SPEAKER_02: Da i u četvrj godini došla došlo taj papir kao da nas prihvaćaju i da se spremamo za tri mjeseca idemo u Australiju.
• 10:21
  SPEAKER_02: Mi ono jebo, teže Australija.
• 10:24
  SPEAKER_02: Kud nas tamo.
• 10:25
  SPEAKER_02: I moja mama uvijek kaže, Ivana, živo će ti uvijek dati ono što ti nećeš, što ti ne želiš.
• 10:30
  SPEAKER_02: Uvijek ti daje kontraefektovno.
• 10:32
  SPEAKER_02: Ja sam uvijek to slušala rekao, da mama da šta ti je, nemojte to o meni.
• 10:37
  SPEAKER_02: Ne ide to tako mama.
• 10:39
  SPEAKER_02: Ja vjerujem manifestacijom, ali vukmalo žena u pravu.
• 10:43
  SPEAKER_02: Sad sve što više starim.
• 10:45
  SPEAKER_02: Jest tako u biti ono što ti je najviše strah i ono što najviše ne želiš da se desi nekakvijek se desi.
• 10:53
  SPEAKER_02: Ona nikad nije tjela za Australiju, ali eto, mislim od svoje familije, od svoje mame i tate i pokunji, on su sad svi poumrli i sestrenje i ipak je to dug put.
• 11:04
  SPEAKER_02: Razumijem ja ako kad ljudi kažu gledam shows Rahatland i to sve na YouTube, ono ljudi se vraća iz Holandije, iz Njemačke.
• 11:12
  SPEAKER_02: To meni ipak nije dug put.
• 11:14
  SPEAKER_02: To meni ipa on se vraća i svako leto.
• 11:17
  SPEAKER_02: Oni imaju tu i obitelji, imaju puno tih gradovi si isto možeš reći kao mala Bosna u tim zemlji.
• 11:23
  SPEAKER_01: Jest kroz i druga priča kad je kad si u Europi bilo gdje.
• 11:28
  SPEAKER_02: A u Americi i Australiji totalno drugačije.
• 11:31
  SPEAKER_02: I pogotovo ako si ti u gradu gdje nema puno naših ljudi, ako si došao negdje, gdje nema, to znaš ta zajednica, sve zavisi, svaki grad ima nešto svoje, ali ako si prilično došao u neki manji grad, a to gdje mi sad živimo Gold Coast, to je baš moženo, Beach Town.
• 11:48
  SPEAKER_02: Tu dolaze ljudi da dođu na odmor iz cijele Australije.
• 11:53
  SPEAKER_02: Tako da nije bilo baš izgrađeno.
• 11:54
  SPEAKER_02: E to je više za jezike i za pomoć, za engleske.
• 11:57
  SPEAKER_02: I onda sam ja sve sa televizora učila.
• 11:59
  SPEAKER_02: Dođem kući, upalim i kanale za djecu i ja sam slušam.
• 12:05
  SPEAKER_02: Samo slušam i sam ponavljam.
• 12:07
  SPEAKER_02: I onda je bilo, imala sam neku knjigu i onda izaberem jednu riječ i onda samo šibam tu jednu riječ, i onda pišem i praktičujem i tako sam svaki dan.
• 12:17
  SPEAKER_02: Poslala sam samo obsesivan da što brže da naučim i da se ne čuje naglasak.
• 12:21
  SPEAKER_02: Jer kad ti ono Auslander ili ovdje kako te zovu, to se zove Vog W-O-G-V-U-G.
• 12:28
  SPEAKER_02: Vog je, možeš reći osoba koja je kao stranac, došao tu kao neki stranac.
• 12:32
  SPEAKER_02: I to nije bila neka dobra riječ, razumiješ?
• 12:36
  SPEAKER_01: Ali se baš htjela uklopiti što prije.
• 12:38
  SPEAKER_02: Pa da, pošto djeca, znaš kakva brutalna djeca.
• 12:41
  SPEAKER_02: Djeti će ti ovako sa prstom reći, ti su tu ili vidi jesu ovakav.
• 12:46
  SPEAKER_02: Drukč je ovako odrasli ljudi, ideš na poslu ipak, postoji možda neki respekt, jer bi ga ljudi već ugodnama znaš.
• 12:53
  SPEAKER_02: Tu je meni samo bilo u sinko svim ili sad ili nikad, i moj tatačeri moraš u školu, a meni temperatura, gori, ja povraćam to je fizička reakcija, razumiješ, na sve te promjene.
• 13:04
  SPEAKER_02: Hrana, voda, voda nam bila, bože, sačuvaj omaj godo ono fuj, faj, sve vrućina.
• 13:10
  SPEAKER_02: Ono koda si izvadio ribu iz jednog akvarium ono tenke i stavio si tu ribu totalnu drugu vodu.
• 13:16
  SPEAKER_02: U slanu vodu možeš reći, totalno sa sve sve okruženje.
• 13:21
  SPEAKER_02: I ta riba nije.
• 13:22
  SPEAKER_02: Naprimjer, ja sam rođena u jednom drugom mjestu, totalno.
• 13:24
  SPEAKER_02: I tu sam čak možeš reći, prvih sedam godina i odrasla i onda još više i u Njemačkoj.
• 13:30
  SPEAKER_02: Njemačka meni je ni to, mislim, Europa je Europa na kraj dana.
• 13:33
  SPEAKER_02: Jest drukčije, ali ipak nije.
• 13:35
  SPEAKER_02: Ako možeš sjesti tu auto i doći u to mjesto, razumiješ, to nije toliko strašno.
• 13:40
  SPEAKER_02: Ali vamo doći, naprimjer, prevalo toliki put to je bilo.
• 13:44
  SPEAKER_02: I onda tata kaži, čeri, ja kažem, neću u školu.
• 13:47
  SPEAKER_02: Ja plaćam.
• 13:48
  SPEAKER_02: Onda moja tka govori, ona glumi, ona ovo.
• 13:51
  SPEAKER_02: Znači baš onaj disciplin, onaj naš.
• 13:54
  SPEAKER_02: I tata, pa šta je čeri, šta ćemo napraviti?
• 13:57
  SPEAKER_02: Kako ćemo.
• 13:57
  SPEAKER_02: Fala Bogu.
• 13:58
  SPEAKER_02: Stvarno, moji roditelji su uvijek bili na svom mjestu, uvijek su nas podržavali.
• 14:02
  SPEAKER_02: Ja kažem, tata oči da dođe u školu samnu.
• 14:05
  SPEAKER_02: Maraš doći u školu.
• 14:07
  SPEAKER_02: Čeri, kako će u školu?
• 14:08
  SPEAKER_02: Ja moram raditi ja imam četro dje, moram nemati to.
• 14:12
  SPEAKER_02: Ja neću u školu.
• 14:13
  SPEAKER_02: Pa bože dra, pa šta ćemo reko, trebaš doći sa mnom jedan dan i sjedi sa mnom jedan tamo.
• 14:18
  SPEAKER_02: Kaže, on sjedi s tobom.
• 14:20
  SPEAKER_02: Pa kak će na onim malim stolicama.
• 14:23
  SPEAKER_02: Čovjek navuče napačen iz rata, sad ja njemu.
• 14:27
  SPEAKER_02: Aj ti svjed do mene u razredu.
• 14:29
  SPEAKER_02: I bukmalo čovjek došao šesti sjedmi razred, sjedio sa mnom na onim malim stolicama.
• 14:36
  SPEAKER_02: Taj moment, sad kad pomislim, on odmah dođu zuze na oči, šta rodite učenici za svoje dijete.
• 14:42
  SPEAKER_02: I on je bio cijeli dan tu i došao.
• 14:45
  SPEAKER_02: Šta je bila pauza?
• 14:47
  SPEAKER_02: Za lanč za hranu i ja vidim tata na gariju tamo, tata ide tamo gdje se igrano.
• 14:52
  SPEAKER_02: Vidim on ide preko ograde.
• 14:54
  SPEAKER_02: E, kad sam ja to ugledala, kad sam ja počela trčati.
• 14:58
  SPEAKER_02: Da se vrati, upatila me tamo.
• 15:01
  SPEAKER_02: Kaže on čero da zapali, znaš, ja bi ga on pušač, očito čovjek zapaliti, moraš se zbomiti.
• 15:07
  SPEAKER_01: Ali hajj mi reći što si ti njega zvala, da vidi kako je tebi ili šta je bio razlog.
• 15:13
  SPEAKER_02: Za podršku jer sam se osjećala totalno sama.
• 15:17
  SPEAKER_02: Totalno van moje.
• 15:20
  SPEAKER_02: Niko da me razumi, niko.
• 15:22
  SPEAKER_02: Ne mogu reći oću u WC, ne mogu.
• 15:25
  SPEAKER_02: To je tvoj takav čudan osjećaj.
• 15:27
  SPEAKER_02: Kad ti imaš glas, a ti ne možeš koristiti svoj glas.
• 15:30
  SPEAKER_02: Mal te neko da ne možeš ni pričati, ne možeš se izraziti, ne možeš.
• 15:34
  SPEAKER_02: I tu je ta bolest ošla i krajnici upaljeni i sve tu.
• 15:38
  SPEAKER_02: Isto strah.
• 15:39
  SPEAKER_02: Djeti si.
• 15:40
  SPEAKER_02: Strah.
• 15:41
  SPEAKER_02: Novi učitelj, novo okruženje, nova što ti ne znaš zvono, prvi put kompjuter koristi.
• 15:48
  SPEAKER_02: To je sve bilo, vau, vau, vau.
• 15:50
  SPEAKER_02: Pošto mi smo došli iz rata, mi smo bili dugo vrijeme u ratu.
• 15:53
  SPEAKER_02: Čak i onda kad smo došli u Hrvatsku i u Njemačku, sve je to novo nama bilo.
• 15:57
  SPEAKER_02: A i u Njemačkoj bili smo izbjeglice, razumiješ, nismo ništa ni imali, ni kućni telefoni, ništa.
• 16:02
  SPEAKER_02: Ti onda tu dolaziš na novi svijet, novi ljudi.
• 16:05
  SPEAKER_02: Strah, ti si dijete, treba podrška.
• 16:08
  SPEAKER_02: Razumješ, sad imaju eto djeca kao te suport osobe, razumiješ onu kad netko eto novi, a u to vrijeme nije ništa postojalo.
• 16:15
  SPEAKER_02: Isto da on vidi sa moje strane da se ja ipak trudim.
• 16:19
  SPEAKER_02: Da ja idem, ali da je teško.
• 16:21
  SPEAKER_02: I onda kad je oni rekao, ja sam mogao doći ćeri na malo, eto samo pola dana.
• 16:26
  SPEAKER_02: Ja kažem, tada samo jedan dan.
• 16:28
  SPEAKER_02: Poslije toga ja obećavam, ja ću ići svaka žun, imamo, dio imamo.
• 16:31
  SPEAKER_02: I tako je i bilo.
• 16:32
  SPEAKER_02: Došao jedan dan nekako vjetar u leđa, čeri, ti to možeš, ja u tebe vjerujem, u njemu ne vjerovao, onu i mama uvijek podržavali.
• 16:42
  SPEAKER_02: I tako je i bilo.
• 16:44
  SPEAKER_02: Onda sestra i brat dođu po mene poslije škole, znaš, i sve tako malo vremena uz vrijeme nekako čovjek raste, ali teška vremena za svi u nas.
• 16:54
  SPEAKER_01: Kad vidiš sad kao šta si prošla, kakvu te to izgradilo danas?
• 17:04
  SPEAKER_02: Nekad dobro, nekad loše.
• 17:06
  SPEAKER_02: Ovaj kakav je danisi raspoloženje od male dice.
• 17:12
  SPEAKER_01: Zavisi jel se probudi ona Ivana koja se bori u školi, ona Ivana koja neće u školu.
• 17:19
  SPEAKER_02: E to.
• 17:20
  SPEAKER_02: Sad je mnogo drukčije.
• 17:22
  SPEAKER_02: Neke stvari nema pitanja, oćeš, nećeš.
• 17:25
  SPEAKER_02: Ti sad odrasla osoba, ti sad imaš djecu.
• 17:28
  SPEAKER_02: Nema to hoćeš, nećeš, sve ide, tebe boli glava ne boli.
• 17:31
  SPEAKER_02: Ti to moraš, jebi ga to je to.
• 17:33
  SPEAKER_02: Naučila sam se kroz to svet da sve mogu.
• 17:36
  SPEAKER_02: Šta god naim, da sve mogu.
• 17:38
  SPEAKER_02: Oću napisati knjigu, mogu i to, hoću otvoriti biznes, mogu i to.
• 17:42
  SPEAKER_02: Meni ništa nema nikakve preprike.
• 17:44
  SPEAKER_02: Ja to kad zacrtam ili zamislim, to meni nije teško.
• 17:47
  SPEAKER_02: Kad men netko kaže da je dosadno ili ne zna šta će.
• 17:51
  SPEAKER_02: Ja ne mogu to razumiti nikako.
• 17:53
  SPEAKER_02: Ja to pa pokreni nešto.
• 17:55
  SPEAKER_02: Je pokreni nešto.
• 17:56
  SPEAKER_02: Šta ja znam, uzmi knjigu.
• 17:58
  SPEAKER_02: Mene nikad nije dosadno, nikad.
• 18:01
  SPEAKER_02: A naprimjer, sa druge strane teško mi se usporiti.
• 18:05
  SPEAKER_02: Sa druge strane, nekad ne znam kako da se opustim.
• 18:08
  SPEAKER_02: I na tom non-stop radim da budem prisutna, da dišem, da uživamo u momentu jer cijeli život mi samo jurimo, mi sam trećimo.
• 18:17
  SPEAKER_02: Cijeli život samo, došli smo do te linije, e sad druga druga druga posljedna.
• 18:22
  SPEAKER_02: I non-stop živimo u sutradanu.
• 18:25
  SPEAKER_02: Znaš, ni ne gledamo ništa je bilo maltene ono, a jesmen teško, amen se plači.
• 18:30
  SPEAKER_02: Ono samledaš da ideš unaprijed.
• 18:32
  SPEAKER_02: A sad, ok, da, a sad kontra, čekaj, pa nisam više u ratnom stanju.
• 18:39
  SPEAKER_02: Ono, sam sigurna sam, imam krop pod glavom, imam djecu, imam finog muža, imam imam sve to.
• 18:47
  SPEAKER_02: Sad kako da uživam u tome?
• 18:48
  SPEAKER_02: Malteneni ne znam kako da uživamo u tome.
• 18:51
  SPEAKER_02: Non-stop stvaram sebi neki stres koji nije ni potreban.
• 18:54
  SPEAKER_02: Uvijek nešto žu.
• 18:55
  SPEAKER_02: Mislim je žurban sa malom djecom jest tako, nije sada je tu u mojoj glavi.
• 19:00
  SPEAKER_02: Ali stvarno moram raditi na tome malo da se uspori, da nije sve pod hitnom, razumiješ eto i sa knjigom, ja tu sve ono tap.
• 19:10
  SPEAKER_02: Ali to je isto oko tebe.
• 19:11
  SPEAKER_02: Naprimjer, mi živimo u Australiji, to je napredna zemlja.
• 19:14
  SPEAKER_02: Nema tu fjaka, nema tu čejfa, nema tu ništa.
• 19:19
  SPEAKER_02: Ovo a pomalo, ja sutra ću.
• 19:21
  SPEAKER_02: To ne postoji.
• 19:23
  SPEAKER_02: Jednostavno who are you?
• 19:25
  SPEAKER_02: What are you doing, where you going?
• 19:26
  SPEAKER_02: Nema tu taj način života.
• 19:29
  SPEAKER_02: Znači, i to puno uloži se u tvoj.
• 19:33
  SPEAKER_01: I do nas je.
• 19:35
  SPEAKER_01: Ako imaš taj personaliti ova sredina, onda ti ustvari još više to sve ovaj.
• 19:43
  SPEAKER_02: Pa naravno, to je praksa svaki dan.
• 19:45
  SPEAKER_02: Mislim, stvarno moram rat na tome da se usporim.
• 19:48
  SPEAKER_02: Baš je praksa.
• 19:49
  SPEAKER_02: Nekome to možda lako dođe.
• 19:50
  SPEAKER_02: Upoznala sam klijence, naprimjer, njima je suprotno.
• 19:54
  SPEAKER_02: Kako da onu zapali, kako da pokrenem, kako.
• 19:58
  SPEAKER_02: Znači, oni imaju suprotni problem.
• 20:00
  SPEAKER_02: Kako da se ubrzam, kako da dođem do toga.
• 20:03
  SPEAKER_02: Ne znaju tu.
• 20:04
  SPEAKER_02: A to mene naturalno dođe.
• 20:06
  SPEAKER_02: A ne bi ni rekla, to je pola kaksi rođeni, pola odgoj.
• 20:10
  SPEAKER_02: I šta si prošao kao čovjek.
• 20:11
  SPEAKER_02: Razumiješ?
• 20:12
  SPEAKER_02: Kad je moja mama rekla, ja sam se rodila, kaže, imala šake ovakvu kao crnu kosu, sva crvena i ti se odmah derala.
• 20:18
  SPEAKER_02: Kao ona sam bila zagrijana, ja već sa laptopom i sa telefonom.
• 20:24
  SPEAKER_02: I tako da sam bila već spremna onu.
• 20:26
  SPEAKER_02: Moš reći kaž vama za nošto što se nisi rodila u liftu da što nisi ispala.
• 20:30
  SPEAKER_02: Jedva došla do kreveta.
• 20:32
  SPEAKER_02: Tako to je isto po naravi kakav si rođen, a isto puno ulaže u to što je čovjek napjero je preživio i vidio i prošao i to puno puno ulaga sad kakav si kad si odrasli čovjek je.
• 20:47
  SPEAKER_01: Spomenula si maloprije da bi volala usporiti i do sada imaš osnovno krov nad glavom porodicu, djecu muža.
• 20:55
  SPEAKER_01: Šta danas smatraš domom?
• 20:58
  SPEAKER_02: O kakvo je to pitanje.
• 21:02
  SPEAKER_02: Šta je dom?
• 21:03
  SPEAKER_02: Znaš šta sve što više misli mi dom je fizičko stanje.
• 21:09
  SPEAKER_02: Na primjer, nije dom eto ta kuća, tu auto, taj grad, jest to sve stoji naravno.
• 21:16
  SPEAKER_02: Svi mi nešto osjetimo kad mi kad se vratimo svojoj kući, možete.
• 21:20
  SPEAKER_02: A više je s kime si tvoji ljudi.
• 21:23
  SPEAKER_02: To je meni.
• 21:24
  SPEAKER_02: Naprimjer, ja kad sam sa svojom mamom, sa svojim tatomom, mi možemo biti bilo gdje ili sa svojim od mojej sestre i djeca i kad smo svi skupa i vraća i sestre, to je meni taj osjećaj doma.
• 21:35
  SPEAKER_02: Nek smo mi samo skupa i možemo mi biti u parku, možemo mi biti kod mene, možemo mi biti kod sestre.
• 21:42
  SPEAKER_02: Nije uopće u obzir onda više ni važna, ni kuća, više je taj osjećaj.
• 21:46
  SPEAKER_02: Kada ti mama napravi čurbu ili kad ti napravi mama pitu, mi šderimo kad dođemo kod mame ko da nikad nismo vidli hranu.
• 21:56
  SPEAKER_02: Prije nikad nismo čorbu hteli jesti da svaka žena napravi čorbu.
• 22:00
  SPEAKER_02: da čorbu napravi, odmah mi išibamo, jedemo čorbu.
• 22:04
  SPEAKER_02: Tako da više to taj osjećaj s kim si, a ne gdje jesi.
• 22:09
  SPEAKER_02: Jes naravno kad se vratimo u Bosnu, kad sam odšla u strana.
• 22:14
  SPEAKER_02: To moje malo sedlo i kad sam vidla onu kuću e, kad sam hodila tom putem, prvi put kad sam se vratila nakon toliko godina i to taj put sam bila sa svojim užem istu.
• 22:25
  SPEAKER_02: Meni je se stvorilo u grlu ko neka lopta.
• 22:31
  SPEAKER_02: Ja sam se samo zaledila.
• 22:33
  SPEAKER_02: I meni mama ono očerišeri ako vi odara na rame.
• 22:37
  SPEAKER_02: Što si nervozna, pa što si ne reko, ne dirajte me, ne dirajte me, nemojte sam mnom pričati.
• 22:44
  SPEAKER_02: Ja sam tako bila van svog tijela i još moj muž meno tepa.
• 22:49
  SPEAKER_02: Znaš, nemojme tepati onda i na njega matetka ajda šta ti je nemoj tako.
• 22:57
  SPEAKER_02: To je takav bio čudan osjećaj gleda i takva.
• 23:00
  SPEAKER_01: Kada je to bilo koliko ti je bilo godina?
• 23:02
  SPEAKER_02: Znači ja sam se prvi put vratila, imala sam osamnaest godina i taj put nisam tjela da idem nazad u tu kuću, mislim u stranjani u to malo seloto sat vremena tu od zemcije, možda malo manje.
• 23:14
  SPEAKER_02: Nisam tjela da idem.
• 23:15
  SPEAKER_02: Moji tata menčere ajmo u staru kuću reko je bote stara kuća, neće ja tamo.
• 23:20
  SPEAKER_02: Šta će ja tamo?
• 23:22
  SPEAKER_02: Nije mi osamnaest godina.
• 23:23
  SPEAKER_02: Bodem ja po kafani.
• 23:25
  SPEAKER_02: Mi smo pili bambuse moja kakva stara kuća.
• 23:28
  SPEAKER_02: Mi smo samo vani bili ono.
• 23:29
  SPEAKER_02: E onda drugi put sam se vraćala, imala sam 26 godina i to je nakon moje babine i smrt.
• 23:36
  SPEAKER_02: Baba je bila umrla u vrijeme moje svatbi.
• 23:39
  SPEAKER_02: Znači, imala sam svatove tjedan dana poslije moja baba umrla.
• 23:42
  SPEAKER_02: I ona mi je bila moja možeš reći, number one osoba.
• 23:47
  SPEAKER_02: I to me je baš potreflo.
• 23:49
  SPEAKER_02: Onda je mi Dido posla u rekao čeri, molim te otići na groblje i uzmi sliku od mog, pokonj dati jer nije imo čovjek ni jednu sliku od čače, jer je on mlad isto umru.
• 24:00
  SPEAKER_02: Kao samo na grublju uslika i diju, radi sliku kad se vrati, što jedina moja želja.
• 24:05
  SPEAKER_02: Eto, znači ja sam taj put onda odšla kod 27 godina totalno drukčije.
• 24:10
  SPEAKER_02: Onda mi je moja i druga baba samadne strane bila umrla u to vrijeme.
• 24:13
  SPEAKER_02: Tako da sve se ono već 26 i 27 totalno drugačije kad si osamnaest.
• 24:18
  SPEAKER_02: Ja sam već udata, ja sam već žena, imam svoj život izgradila svoj život tu, imala svoj biznes.
• 24:24
  SPEAKER_02: Totalno drugi utjecaj, stvarno i to me toliko potreflo tuga, samo vidi sve prvi put vidim tko biba možda.
• 24:33
  SPEAKER_02: Ali nije fizičko mjesto, to je ja mislim više stanje u tebi s kim si, volila bi da ta dva svijeta nisu toliko daleko, to bi najviše volila.
• 24:44
  SPEAKER_02: Naprimjer da smo imali priliku da ostanemo u Njemačkoj, ja mislim da bi to bio idealni scenario, da smo eto ipak bili malo bliže jer kad te god malo povuče, to možeš sjesti to auto i idešno.
• 24:54
  SPEAKER_02: Ja se to tom divim.
• 24:55
  SPEAKER_02: Kad vidi moje rodce i rođe, svi ono svi idu, svako ljeto, to ja mene ono bolim srce jer mi nemamo baš tu priliku, razumiješ.
• 25:04
  SPEAKER_02: Ali to je još nešto u meni što je još izmiješano, po mi je to riješeno.
• 25:10
  SPEAKER_02: Moš reći u meni taj dom.
• 25:13
  SPEAKER_02: Još bih imala želju da se ta kuća popravi, da se krov popravi, da otiđemo tamo, et moj tada ima jednu želju prije nek što umre, kao da provede jednu noć tamo u toj kući prije nego što umre.
• 25:24
  SPEAKER_02: I to je bila isto moja.
• 25:26
  SPEAKER_02: I ne znam što koliko.
• 25:27
  SPEAKER_02: Koliko je njemu godina?
• 25:28
  SPEAKER_01: Koliko je njemu godina?
• 25:28
  SPEAKER_02: Ojta ima 68 godina skoro 69.
• 25:32
  SPEAKER_02: Tako da volila bi njemu ispun tu želju istu sebi i volila bi odvesti djecu.
• 25:38
  SPEAKER_02: To mi je jako važno.
• 25:39
  SPEAKER_02: Tako da možeš reći, taj dom nije toliko važan u moj svaki dan nekakvu životu, ali u okolini jest.
• 25:48
  SPEAKER_02: Jer ti ne možeš odbiti odakle si kosi, šta si gdje si rođen, to u tvoj korini.
• 25:54
  SPEAKER_02: A to je svaki dan ako u mene.
• 25:57
  SPEAKER_02: Svaki dan.
• 25:58
  SPEAKER_02: Nekad misliš puno o tome, nekad nikad, nekad vidi svaku planinu u daljini i zovete Bosna i ko da te zove nešto.
• 26:07
  SPEAKER_02: Gledaš ovakvu.
• 26:09
  SPEAKER_02: Jo je rekao mama ja sam baš požela Bosni zadnje vrijeme, ona i ja sam čeri znaš.
• 26:13
  SPEAKER_02: A nekad i ne misliš, ono samo trčiš, juriš, radiš.
• 26:17
  SPEAKER_02: Tako da je to non-stop taj kak se kaže, pendulum taj ide odljivo, desno nikad nije na jednom mjestu možeš reći.
• 26:25
  SPEAKER_02: Svima tako.
• 26:26
  SPEAKER_01: Ti si negdje sam vidjela uradila dobru metaforu koja nije metafora, je tvo istina ta priča o plavoj dekci.
• 26:35
  SPEAKER_02: Plava dekica.
• 26:37
  SPEAKER_02: Te fizičke stvari, fizičke stvari ipak su važne.
• 26:41
  SPEAKER_02: Jer ti kad nemaš šta ljudda ne mogu razumjeti, ne mogu razlikov, na primjer izbjeglicu refugee od imigranta.
• 26:50
  SPEAKER_02: Znači, ne mogu razlikovati na Australcima to je sve isto.
• 26:55
  SPEAKER_02: Sad kad poznaju mene ne bi nikad zamisli refuji izbjeglica.
• 26:59
  SPEAKER_02: Pošto ne izgledam kao izbjeglica, ne pričam.
• 27:02
  SPEAKER_02: To je njima onda čudno zamisl da sam ja kao dijete bila izbjeglica.
• 27:06
  SPEAKER_02: A to jutro kad smo mi pobjegli, ona ja sam imala tu veliku plavu deku.
• 27:11
  SPEAKER_02: Valjda su bili oblaci na nju ili nešto, a ja sam s tom dekicom uvijek spavala i uvijek valjda gdje je bio taj konac, ja sam todirala i tu je mene eto tješilo, znaš dok sam spavala.
• 27:21
  SPEAKER_02: I uvijek s tom dekicom.
• 27:23
  SPEAKER_02: Isto moja djeca voli dekicet.
• 27:26
  SPEAKER_02: I onda to je ujutro bilo, moramo ići, idemo.
• 27:30
  SPEAKER_02: To je bilo, et sam da pobjegnemo to pucanje na prozore, daske su bele, nema druge, nema.
• 27:38
  SPEAKER_02: Ili ćeš poginti, ili ćeš otići.
• 27:40
  SPEAKER_02: I ovaj ja deka deka moja ta deka.
• 27:42
  SPEAKER_02: I valjda je mama nju odrezala ili ne znam šta je s njom napravila.
• 27:46
  SPEAKER_02: Da bude malo manja.
• 27:47
  SPEAKER_02: Kućeš ti sad kroz gore, kroz planine bolansa velikom dekom.
• 27:52
  SPEAKER_02: Nema tu smisla.
• 27:54
  SPEAKER_02: A isto do nas su bila dva mala rođaca, rođaka, znači od mog strica djeca.
• 28:00
  SPEAKER_02: On je bio ranjen u ratu, a majka im već bila u Njemačkoj.
• 28:04
  SPEAKER_02: Ona je bila medicinska sestra i oni ostali s nama.
• 28:06
  SPEAKER_02: Tako da je bila baba, moja mama, moj brat i ovaj.
• 28:12
  SPEAKER_02: I ja baba, mama, ja, moj brat, moja sestra i ta dva mala rođaka.
• 28:17
  SPEAKER_02: Tako da su onda i oni morali s nama.
• 28:19
  SPEAKER_02: Možljiti, jedna moja baba i moja mama sa sad u djece: ajde idi, idi, idi samo trči.
• 28:26
  SPEAKER_02: Tako da je ta dekica postala taj neki simbolizam mogota.
• 28:31
  SPEAKER_02: Ne znam na kraju gdje je ostala ta dekica.
• 28:34
  SPEAKER_02: Onda smo na kraju bili otišli u Hrvatsku gdje smo sređivali papire, uzeli smo atolbu za Njemačku tako da ja mislim najvjerojatnije ta deka negdje ostala, ne znam.
• 28:43
  SPEAKER_02: Ali u to vrijeme kao dijete tražiš valjda nešto.
• 28:47
  SPEAKER_02: E, kao naša djeca kad su mala, ono imaju tu malo igračku, ili dudu ili nešto.
• 28:53
  SPEAKER_01: Tražiš li je, tražiš li još uvijek ili si u redu sa dekicama u Australiji trenutno.
• 29:00
  SPEAKER_02: Joj, mog ti reći kad smo došli tek u Australiji moja strina, znači odmok tate je strina, mi je zovemo strina.
• 29:08
  SPEAKER_02: Ovaj, bilo je jako hladno kad kažem hladno, ne sada da je padlo snijeg, ali kad smo tek došli na golkost hladno i nismo ništa imali.
• 29:15
  SPEAKER_02: Sve je bilo iz crvenog križa.
• 29:17
  SPEAKER_02: Znači, bukvalno ništa, ni čašu, ni stol, ni ništa.
• 29:20
  SPEAKER_02: I došli mi eto taj stan, gdje smo živli u toj kući i nama strina kupla.
• 29:25
  SPEAKER_02: U to vrike su bile jako skupe i čak i ovdje i uzela debele neke deke, znači, cvijeće, pa na jednoj deki tigarona neke deke.
• 29:37
  SPEAKER_02: I možda je kupila tri četiri deke jer nismo imali puno novca i ona je nama to dala.
• 29:43
  SPEAKER_02: I ta deka je postala meni tako važna.
• 29:46
  SPEAKER_02: Onda nedavno ja sam imala jednu tu deku ili dvije.
• 29:50
  SPEAKER_02: Moja sestra uzela jednu, jedna ostala kod mame i kad su ovi, bilo je jedna familija došla iz Ukrajine kao izbjeglice.
• 29:58
  SPEAKER_02: I ne znam kako sam došla do njih, a možda su bilo kod 40 minuta smješteni u nekoj kući ovdje blizu nas.
• 30:06
  SPEAKER_02: I kad sam ja saznala za te ljude, imali istu onu veliku porodcu, ja sam rekla, moram pokrenuti neku akciju za ove ljude jer sam osjetila u tom momentu da moram to da napravim.
• 30:19
  SPEAKER_02: Onda uzela sam tu jednu deku jer je kod nje isto bilo hladno, imala sam mnogo djece, ja sam nju isto smotala, fino, napravila sam neku veliku kurpu i skupila sam ne znam koliko dvije-triče dolara svi su dali.
• 30:32
  SPEAKER_02: Moje poroci i prijatelji onda sam njima u kartu dala te novce i odšla sam tamo, sjedla s njima, et pili kavu malo namaš, malo na engleski, malo na nju jezik, malo na Google.
• 30:43
  SPEAKER_02: I žena plakala, bukvalno plakala, donijela sam igračke i tako da ta deka nekako, ne znam sad gdje će ona ni ostati, ali.
• 30:54
  SPEAKER_02: Eto šta ćeš, tako je, tako nam je svima palo, moraš prihvatati.
• 30:58
  SPEAKER_01: Sad, provodi nas kroz svoj biznis, svoje školovanje i sve ono što si prolazila do podcasta.
• 31:08
  SPEAKER_01: Pa ćemo onda posebno podcastu.
• 31:10
  SPEAKER_01: Ja oču da o tebe naučim neke stvari vezano za to.
• 31:13
  SPEAKER_02: Da, ne, ne.
• 31:14
  SPEAKER_02: Ja od tebe naučim.
• 31:16
  SPEAKER_02: Ja sam tvoj Junior.
• 31:18
  SPEAKER_02: Ti si moj sensej.
• 31:20
  SPEAKER_01: Ali ti počela prije četiri godine, što ona znači za iskustvo tu.
• 31:25
  SPEAKER_02: Zašto interesantno je kad ljudi dođu na moj page, pošto sam samo tek ovih godine uradila ta Instagram page, Balkanski podcast page.
• 31:33
  SPEAKER_02: Prije toga sam sve preko personalnog svog page, jer mi je bilo previše teško.
• 31:37
  SPEAKER_02: Znaš, imamo i od business svog onda man previše za ti to sad sve znaš sama koliko trebaš ulošiti.
• 31:44
  SPEAKER_02: To je bio interesantan put, jer znaš onu kako ljudi pitaju malu djecu tu onu, a šta ti želiš biti kad budeš ono odrastao čovjek, what you wanna do when you grow up.
• 31:56
  SPEAKER_02: Kod nas tu nije bilo ni to pitanje, nego je samo bilo preživljavanje.
• 32:00
  SPEAKER_02: Evo da čovjek preživi i da ostane sa živom glavom.
• 32:03
  SPEAKER_02: Onda kad smo došli tu samo za poslouo, fata jeze zaposl, je bi ga naš četvero, mama tata, velika porodca, nova zemlja, nemaš ništa.
• 32:12
  SPEAKER_02: Sve iznuli.
• 32:13
  SPEAKER_02: Mama tata su imali četrdeset godina skoro tako.
• 32:15
  SPEAKER_02: Opet sve iznuli.
• 32:16
  SPEAKER_02: U Njemačkoj iznuli, opet u Australiji iznuli.
• 32:19
  SPEAKER_02: I onda je samo bilo da radimo.
• 32:21
  SPEAKER_02: Ja bi mama ono željala kao cura oču kino, oću, nogome i to oču, tamo pačeri, znaš, on će pomoći koliko mogu, je bi ga, ali ne mogu i svima ugađati, znaš, neke stvar, ne možeš.
• 32:32
  SPEAKER_02: I onda ja onda ja vratila, moja sestra imala bila menadžeru u jednoj prodavci za bombone kao Lolišop.
• 32:40
  SPEAKER_02: I ta taj će raditi sa sestrom, znaš kao možno kaš u ruku i to je to.
• 32:45
  SPEAKER_02: Pa što ne ono?
• 32:46
  SPEAKER_02: Ja bila žena, ja ga čekala, daj ti meni sad i auto, ja bi sad vozila.
• 32:51
  SPEAKER_02: Sam što brže sve i da se iselim i sve.
• 32:54
  SPEAKER_01: Samo da ti kažem ovdje, ja sam sa četrnaest počela raditi.
• 32:58
  SPEAKER_01: između osam razreda i jedan srednje ja sam natjerala ljude da otvore Kijoski prodaju hljeb da bi ja imala posao da prodajem hjep vikendom i tako i zaradim para.
• 33:08
  SPEAKER_02: Ja mislim ne znam, jer smo mi taki možda odgojeni za rad da se mora da se radi, nema ništa.
• 33:14
  SPEAKER_02: Bezvoj, tad ovdje kaže čer posuje mama, nikad nisam to skušla dok nisam bila starija, ali u pravu je čovjek bez rada nema ništa, neće tem ništa pasti.
• 33:26
  SPEAKER_02: Samo tako zato što sti dobar o onu.
• 33:29
  SPEAKER_02: I tako ja počela s njom raditi i malo pomalo.
• 33:33
  SPEAKER_02: Dođu ferije, onda radim, onda dođe vikend, znaš i poslije škole i sve tako.
• 33:39
  SPEAKER_02: U školi bilo je teško jer dobro sam učila, super sam učila, a za neke stvari jezik je bio problem.
• 33:47
  SPEAKER_02: Znaš, pogotovo za neke teže teme, čak i za neke teme o matematiki.
• 33:53
  SPEAKER_02: Trebalo mi više pomoć, a nije bilo toga.
• 33:56
  SPEAKER_02: I onda već čovjek gleda u tim situacijama, ja sam na primjer pet koraka unazad.
• 34:02
  SPEAKER_02: Sa mentalitet sam 50 puta unaprijed, ako usporediš mene ovu djecu.
• 34:07
  SPEAKER_02: Ali za neke stvari trebalo malo više pomoć.
• 34:11
  SPEAKER_02: Jako sam ja to sve brzo zvladala, ja sam ovdje bila top top u razredu, a Njemačkoj sam bila skroz donja u matematiki, došla tu u Vrhunska u matematiji.
• 34:19
  SPEAKER_02: Znači, sistem je totalno drukčiji.
• 34:21
  SPEAKER_02: Tako radila bila u školi to sve, tu se završi škola kad imaš oko sedamnaest godina tako nešto, ideš do dvanaest razreda, od osam.
• 34:31
  SPEAKER_02: I odma je bilo da se fatam za rad da radim, neaveze što radim, sam da ti zarađivaš.
• 34:37
  SPEAKER_02: U to vrijeme volila sam da sam išla u faks, da sam studirala, tjela sam nešto sa jezikima, communication, linguistics, nešto da radim, gdje mogu putov i koristi to.
• 34:48
  SPEAKER_02: Nisu bili uvjeti tu.
• 34:50
  SPEAKER_02: Razumiješ, ipak tu je vrlo skupo da ideš u university, da ideš u fakultet, nas puno.
• 34:55
  SPEAKER_02: I onda već skužiš da ti moraš sam sebe izgurati.
• 34:59
  SPEAKER_02: Ima tu podršku, ali moraš sve što želiš.
• 35:02
  SPEAKER_02: I onda sam tu pokrenula onaj, radila sam diplomu kao medical administration, administracija za medicine.
• 35:11
  SPEAKER_02: I tu je bila moja prijateljica izkoli kao ID vana, mogu biti skupa IT.
• 35:15
  SPEAKER_02: Znaš da ona vozimo skupa.
• 35:17
  SPEAKER_02: I radila sam kod doktora možda tjedan, dva.
• 35:20
  SPEAKER_02: I to je meni bilo Bože.
• 35:22
  SPEAKER_02: To je bio neki stariji doktor i njegova žena.
• 35:25
  SPEAKER_02: Kaže: a to je menama namesla, že mama ide doktor Ćeri, oni traži nekoga da im vodi to sve.
• 35:32
  SPEAKER_02: Eto ti završila da me mama ubaci zna.
• 35:35
  SPEAKER_02: Ajde, haj proubači, ja ću sve probati.
• 35:38
  SPEAKER_02: Jo jedan tjedan ja tamo, a on zove hoće on čaj.
• 35:41
  SPEAKER_02: Hoće on kavu.
• 35:42
  SPEAKER_02: Kakva sam ja sluga, e, čovjek me zopa, naprav sam sebi čaj šta fali ustani čovječe, napravi sebi.
• 35:49
  SPEAKER_02: Hoće on čaj.
• 35:50
  SPEAKER_02: Daj ti u gri njegovu hram pa čeka reko nije ovo više administracija.
• 35:54
  SPEAKER_02: Još jednom bolesni ljudi, bolesni ljudi ulaze, pa deru se na tebe, pa nadrkani, pa vakinaki, kašljaju onda rekao da i na mene se ne prebaci i rekao, jevo ti ovaj poso, ovo nije za mene nikako.
• 36:06
  SPEAKER_02: A bila sam slikala, volila sam slika, tuvijek sam volila slika.
• 36:10
  SPEAKER_02: Više to me vuklo ti možeš reći, te uspomene i imaš priliku da uradi.
• 36:17
  SPEAKER_02: Naprimjer, mi nismo imali puno ni slika, ni ništa, ni materijala, baš sama govoriš o deki ovo, sve se izgublo, sve.
• 36:24
  SPEAKER_02: I sad to je mene vuklo.
• 36:26
  SPEAKER_02: Imam priliku da napravim neke memorije i to me vuklo.
• 36:31
  SPEAKER_02: Ja sam prema tome trčala.
• 36:33
  SPEAKER_02: I to je bilo jako skupo u to vrijeme.
• 36:36
  SPEAKER_02: Ti programi, kamere, sve to.
• 36:38
  SPEAKER_02: I moj, eto možda i zaručnic u to vrijeme koji je sad moj muž za moj rođen kao da skupi je da kupi meni kameru, moju prvu kameru baš u naš velku.
• 36:48
  SPEAKER_02: I tako je pokrenuo moj put i moj tata meni rekao iz prve, ja čeri, nema kruha u tome kao.
• 36:53
  SPEAKER_02: Nema kruha u slike rekao, pokazat će ja tebi.
• 36:56
  SPEAKER_02: Mojo ono inatono.
• 36:58
  SPEAKER_02: Ako pokazat ja tebi.
• 37:00
  SPEAKER_02: Kad budem izbukirana, pokrenću nešto svoje.
• 37:03
  SPEAKER_02: Tako imala sam uvijek to nešto kreativno.
• 37:05
  SPEAKER_02: A dok sam bila mala, uvijek sam crtala.
• 37:07
  SPEAKER_02: Uvijek kad se zgradila naša kuća, ja crtam, crtam, uvijek sam šarala, crtala.
• 37:12
  SPEAKER_02: Nismo ništa drugo imali.
• 37:14
  SPEAKER_02: Ono ili klikeri ili crtanje ili sjedišuti.
• 37:17
  SPEAKER_02: Tako da je uvijek ta kreativnost bila u meni.
• 37:20
  SPEAKER_02: I tako sam polake pokrenula i onda sam izgradila biznes i to je se polake manifestiralo sa godinama od kamere onda taj biznes, onda sam u studio zradla, onda Photoshop, onda i to je sve bilo stepenasto.
• 37:36
  SPEAKER_02: Nisisam ja nikad imala u glavi pokrenuti ja neki podcast, mikrofon, to je bilo.
• 37:41
  SPEAKER_02: Nisi mogao kupiti mikrofon, razumiješ, ispod 500 ili tisuću dolara.
• 37:45
  SPEAKER_02: Nije bilo to tako vrijeme.
• 37:47
  SPEAKER_02: Onda vidla sam sa Instagram kad je to pokrenulo, bila sam jedna od prvih na Instagram, bilo je baš za potografer, prilično bilo je to za slike i to sve da ljudi dijele.
• 37:58
  SPEAKER_02: I sa vremenom i Facebook i onda brza sam što se tiče toga, vidim, možeš reći, ne trend, nego vidim gdje nešto ide sa tehnologijom.
• 38:07
  SPEAKER_02: Ja sam to volila, jedna od prvih odmah, a ljudi nema ništa od Facebook, neće to opstati, blabla, a ja meni super, odmah, ja šibam, tražim neke starije prijateljice, ja to volim ono napredobno znaš ako je nešto novo probaću.
• 38:20
  SPEAKER_02: I tako onda imala sam svoj biznes dugo vremena i kad sam se vratila iz Europi, znači, već sam deset godina mož, radila svatove, radila krstitke.
• 38:31
  SPEAKER_02: Prilično naši ljudi bukirali su me jer sam znala naše tradicije i to sve i baš velike svatbe, male svatbe.
• 38:38
  SPEAKER_02: Ma bilo šta je bilo, ja sam to preuzela, ja bi ga ne možeš tibirati.
• 38:42
  SPEAKER_02: Ono kad radiš za sebe, radiš sve.
• 38:44
  SPEAKER_02: Nema tu oč.
• 38:46
  SPEAKER_02: A moj muž je isto imao svoj biznis.
• 38:51
  SPEAKER_02: Signrider, nema baš riječ, nego to je radi dizain.
• 38:57
  SPEAKER_02: Design work, i onda ima tu mašinu, veliku mašinu za printanje.
• 39:02
  SPEAKER_02: I onda to su bile velike naljepnice i znakovi za velike prodavce za banke i sve to.
• 39:14
  SPEAKER_01: Ja maštam onom neonskom neonskom znaku Joe rogan ima.
• 39:19
  SPEAKER_02: Je, pa to smo sve radili.
• 39:21
  SPEAKER_02: Znači, imala sam svoj biznes, a on je radio full time, i onda i on je htio nešto da izgradi i onda smo jako ajmo ajmo ajmo da se pokrene, aj jedna mašina, druga treća, a sve to treba uložiti puno novca.
• 39:31
  SPEAKER_02: Zummiš, to je sve skupo, to je jedna mašina tisućama, tisućama.
• 39:35
  SPEAKER_02: Tako da ne možeš provući nikako na malom, ako želiš, stvarno moraš, a mislim, radili smo, imalo se eto.
• 39:42
  SPEAKER_02: I tako je i bilo, onda se vratili iz Europe i njegov šef njemu rekao prije nego što krenuo u Europu, kao ne može u njemu dati slobodno četiri tjedna, znaš, kao ne može.
• 39:51
  SPEAKER_02: On u to vrijeme ide na skijanje taj šef.
• 39:53
  SPEAKER_02: Vratio se meni Andi kući i kažu, on tako takvu šef rekao.
• 39:57
  SPEAKER_02: Reku reći, šefu nek se odjebe.
• 39:59
  SPEAKER_02: On on u mene gleda šta ti je normalan.
• 40:01
  SPEAKER_02: Pa rekao nek se odjebe, boli se njemu.
• 40:03
  SPEAKER_02: I on šef ide u na skijanje svaki godina, a ti deset godina nisi uzeo odmor.
• 40:08
  SPEAKER_02: I sad ti njemu kažeš, godinu dana unaprijed želiš ići u Europu.
• 40:12
  SPEAKER_02: Da nismo imali medeni mjesec jer je baba umrla.
• 40:15
  SPEAKER_02: I to je sad nama kao medeni mjesec, a ni nije, mislimo obilazli familiju.
• 40:19
  SPEAKER_02: I on tebi sad ne da.
• 40:21
  SPEAKER_02: Ja kažem, recimo njemu ok, ne treba mene on onu panikionu, a šta?
• 40:25
  SPEAKER_02: Pa reko imamo već biznes izgradili do tog pointa i možemo i dalje to gurati, a imam ja svoj.
• 40:31
  SPEAKER_02: E kad se on vrati iz Europe, onda je preuzeo full-time taj svoj posao, ja još imala svoj studio i tako smo gurali, eto dok se nije naš sin rodio.
• 40:40
  SPEAKER_02: I onda kad se bi to rodio bilo malo teže, razumiješ, preuzet svatbu na godinu dana da obećaš nekome bit ću tu za godinu dana, a ti ne znaš na godinu današ ti opet biti trudan, hoće li.
• 40:51
  SPEAKER_02: Znaš šta će tvoje dijete trebati, to će od tvoje dijete biti bolesno, a tvoje dijete želi tebe, ne nekog drugog.
• 40:56
  SPEAKER_02: I stvarno teško obećati nekome, bit će ja tu za godinu dana.
• 41:00
  SPEAKER_02: Znaš, a tako funkcionira sa svatom prilično.
• 41:04
  SPEAKER_02: I onda bilo teže isto vikendom.
• 41:06
  SPEAKER_02: Znaš onda je on počeo u školu i aktiviti i nogomet vendom.
• 41:10
  SPEAKER_02: I kak se sad ja odvojiti od njega da ga ne gledam da gledam nogomet.
• 41:13
  SPEAKER_02: I fala Bogu, naš biznis već bio izgrađen.
• 41:16
  SPEAKER_02: Tako da smo mogli obadvoju u biznesu da budemo.
• 41:19
  SPEAKER_02: Ito ja onda sa prijateljicom pokrenula podcast, bio kovid, ona se vratila nazad u Hrvatsku i naziva uvijek na telefonu, uvijek pričamo, uvijek barakamo nešto bez veze.
• 41:29
  SPEAKER_02: Ja kažem, ajmo da snimimo.
• 41:31
  SPEAKER_02: Znači, kažu, snim šta?
• 41:33
  SPEAKER_02: Pa rekao, ovakvi naš razgovor, kažu ona jesluda, ajde okej, što ne.
• 41:37
  SPEAKER_02: I tako kad ćemo nazvati podcast, kaže, onaj aj Balkan.
• 41:41
  SPEAKER_02: Mene se sviđa sis ono s ista.
• 41:42
  SPEAKER_02: Kaže Balkan sisi.
• 41:44
  SPEAKER_02: I sam tako naziv, nismo ni misle da će to netko slušati.
• 41:47
  SPEAKER_02: Jerko, ajde možemo ja i ti to imati, jedan da naša djeca mogu slušati, bit će smiješno.
• 41:52
  SPEAKER_02: I rekao, ako jedne dvije osobe poslušaju, super, ako nešto ima vezinu, mi radimo za sebe.
• 41:58
  SPEAKER_02: Prošlo možda tri četiri mjeseca, ona je zatrudila i ona kaže, ja više ne mogu.
• 42:01
  SPEAKER_02: Pošto je ipak razlika u vremenu i to sve teško iskombinirati.
• 42:05
  SPEAKER_02: Ja sad imam malug, ona ima znaš obiju i baš teško, kažena ima slušaja, ovo je tvoja stvar.
• 42:11
  SPEAKER_02: Ti radiš sav editing, ti sve snima, ti sve radiš i onako kao ovo je tvo stvar, ja sam samo nakon ekstra, preuzmi ti sve i idi s tim.
• 42:22
  SPEAKER_02: Majako ugasšiti to, što ima vezeš, tamo tu treba još ekstra posla, znaš već vam posla.
• 42:27
  SPEAKER_02: Žena, ba nemoj, nemoj sad brisati kao.
• 42:29
  SPEAKER_02: Već smo napravili dvije tri, nemoj brisati kao baš je fino.
• 42:32
  SPEAKER_02: Ajde, ko, ostavć ja tu.
• 42:34
  SPEAKER_02: I nije to u to vrijeme onaj je podcasting bilo prije tri četiri godine, nije podcasti bilo sad kako je.
• 42:42
  SPEAKER_02: Kako sad na YouTube imaš mnogo stvari.
• 42:44
  SPEAKER_02: Sad svi pričaju o tome.
• 42:46
  SPEAKER_02: Balkan live, Balkan mentalitet, čuješ tu riječ non-stop.
• 42:51
  SPEAKER_02: Tako da jednostavno sam pokrenuo među nama dvoma i izraslo u nešto puno veće nego što sam zamislila je.
• 42:57
  SPEAKER_01: I kakva su iskustva, kako se osjećaš sad kad gledaš četiri godine unazad da si u stvari postala neko tko je glas, pogotovo žena sa Balkana, koje pričaju interesantne priče, pogotovo nešto što je blisko svima nama, roditeljstvu, majčinstvu, svemu onome što ću te naravno pitati kako ti mislimo ono što kažu po bosanski deveraš s tim.
• 43:25
  SPEAKER_01: Kako se hoća nakon četiri godine ovdje gdje se sad.
• 43:29
  SPEAKER_02: Joj, smiješno nekako mog ti reći, ima tu svašta i svačega.
• 43:35
  SPEAKER_02: Nije to onako samoravnica, nije to ravan put.
• 43:38
  SPEAKER_02: Ti kad god radiš nešto kreativno, moraš stvarno misliti na drugi način.
• 43:43
  SPEAKER_02: Nije to jednostavno ideš ti na poslu udevet završiš u pet i tu je to.
• 43:47
  SPEAKER_02: Tvoj dan je gotov.
• 43:48
  SPEAKER_02: Neko misli da ti to samo dođeš samo na kopričaš i to je to.
• 43:54
  SPEAKER_02: Tako ljudi imaju taj utjecaj.
• 43:56
  SPEAKER_02: A, vid niješ šta ona priča, znaš kako našo.
• 44:01
  SPEAKER_02: Nije to njima sad ništa posebno.
• 44:04
  SPEAKER_02: Ali ti sa strane naprimjer behind the scenes, valja to, valja to, valja mikrofon kupt, valja mikrofon uključiti, valja imati laptop koji može da gura te programe, valja platiti za taj program mjesečno.
• 44:16
  SPEAKER_02: Razumiješ, valja ima to svjetlo, kakvo svjetlo, šta paše, koja temperatura, telefon jel mi može telefon svoj.
• 44:24
  SPEAKER_02: Ma ima tu milijun stvari što ti mote ne onda sa gostima znaš sama.
• 44:29
  SPEAKER_02: Jedan gost u Ameriki, jedan gost u Europi.
• 44:32
  SPEAKER_02: Eko je vrijeme sad pašejama?
• 44:33
  SPEAKER_02: Valja to sve sklop.
• 44:35
  SPEAKER_02: Neka ljudi čekaju godinu dana, mi se ne čujemo, onda stne se, ejde, potrefnimo vrijeme i super snimimo.
• 44:42
  SPEAKER_02: Ima onda djecu organizirati, e to danas moj mali bio bolestan.
• 44:46
  SPEAKER_02: Ne šta će sad s njim on bolestan, ja s tobom zacrtala ovo vrijeme.
• 44:49
  SPEAKER_02: I šta će ti sad razumiješ?
• 44:51
  SPEAKER_02: Ej, ej ne mogu, pa kaćeš opet.
• 44:53
  SPEAKER_02: Tako da nekako ljudi je stvarno samo vidi taj može reći, završeni taj produkt, ono vidi na YouTube, et tu priču i to je to vidio, nemale klipove i to je to.
• 45:05
  SPEAKER_02: A mi znamo koliko treba rada onda valja to sve montirati skupa, valja to znati kako će staviti pjesmu, kak će staviti muzu, kak će staviti glas da popravim ako nešto ne valja konekcija.
• 45:16
  SPEAKER_02: Valja imati to znanje, ali jednostavno kako sam rekla iz početka when there's a will, there's a way.
• 45:22
  SPEAKER_02: Kad imaš volju, onda sve možeš, razumiješ?
• 45:25
  SPEAKER_02: Ali ove žene što dolazi, kako sam rekla iz početka, samo bez vezi ćemo pričati.
• 45:31
  SPEAKER_02: To je bilo, bila sam na sahrani jednom i rodila sam ovog osina i ovako tomak mi još malo ostavi, imala sam carski rijez i onda stvarno ono stomak mi još bio napuvana ako puno vremena.
• 45:41
  SPEAKER_02: I ja svoj najbolji prijateljc govorim Franki, znači mi na sarani, bukvalno čovjek sahanjen i treba da ga izvednu iz one kapele.
• 45:54
  SPEAKER_02: I ona naša žena okrenula se i kao, a ima ne čestitam i ona me dodirne iz toma, moja mama a ni ona truta sve koda sami.
• 46:04
  SPEAKER_02: Ment je tako smješno bilo.
• 46:06
  SPEAKER_02: Prvo šok samo jako jeslova žena luda.
• 46:09
  SPEAKER_02: Kad sam došla kuću i pričala u priču, mojoj najbolje, snimimo i mi snimili.
• 46:14
  SPEAKER_02: I nama bilo smiješno to.
• 46:15
  SPEAKER_02: Kako naši ljudi tako, neke stvari bukvalno ne znaju temperaturu sobi.
• 46:20
  SPEAKER_02: Ovo kako da.
• 46:22
  SPEAKER_02: Ja kažem, ona imala težak reko, dej on napustije, šta joj se imaš sad pravda kakva porod moj, što mi je s toma velako.
• 46:30
  SPEAKER_02: Ono što sam se udemljala.
• 46:31
  SPEAKER_02: Fala Bog, neka sam se udemljala, puš na miru.
• 46:34
  SPEAKER_02: I tako onda bilo, ja to stavila tu epizodu i žene pišu: O, to se samo kod nas ima, to ovo, to ono.
• 46:43
  SPEAKER_02: I stvarno vidiš koliko fali ženama da se vidi na YouTube, da se vidu kroz mikrofonja.
• 46:51
  SPEAKER_02: Ja kad sam tražila, eto bilo jedno svjedlo u auto i tražim nešto, balka, nešto naše.
• 46:55
  SPEAKER_02: Bukvalno nije bilo ništa.
• 46:57
  SPEAKER_02: Samo politika, jedna politika, reko više mi ova politika do glavi, ne mogu više da sluša.
• 47:04
  SPEAKER_02: Ne da ignoriram da ne postoji.
• 47:05
  SPEAKER_02: Navam sada postoji to sve.
• 47:08
  SPEAKER_02: Ali uz tvoj postoji moja mamina priča.
• 47:10
  SPEAKER_02: Tvoja priča, moja priča.
• 47:13
  SPEAKER_02: Pa gdje su te priče?
• 47:15
  SPEAKER_01: To je razlog zašto sam i ja pokrenula ovo.
• 47:18
  SPEAKER_01: Ja sam za tebe saznala preko naše zajedničke gošće.
• 47:21
  SPEAKER_01: Kad sam ja ovo pripremala, da sam Bog dozna da postojiš, mogla sam te pitati za savjete.
• 47:26
  SPEAKER_01: Jer sam isto tako išla pješke i sati i sate i dan danas učim i istražujem šta treba.
• 47:32
  SPEAKER_01: Još sam ja neko tko nema dizaj background, ne znam ništa tehnološki koliko je potrebno se ovo uloži.
• 47:40
  SPEAKER_01: Ali da skratim priču kad sam za tebe saznala, onda sam u stvari rekla ja da sam znala da nam je tu negdje Ivana, samo da ju postavim neka pitanja na početku koja su me učila prije nego što je ovo sve staralo.
• 47:55
  SPEAKER_02: Puno žena mi se javljaju ono naprimjer, to imala sam od moje strine priču, žena ima osamdeset godina.
• 48:01
  SPEAKER_02: Onda sam i nju snimila, njeznu priču.
• 48:03
  SPEAKER_02: Kako je bilo vama u bosnici kad ste bili mali s čime ste se igrali.
• 48:08
  SPEAKER_02: To je meni uvijek interesantno bilo.
• 48:10
  SPEAKER_02: Ja sam uvijek bila to dijete, uvijek sam volla sjed sa starijima, uvijek sam tijela kavu pis njima, pa onda ukrademo onu kocku, znaš, pa onda ja kocku mu kavu pa šderimo u kocku.
• 48:21
  SPEAKER_02: Je bi ga kocke bile ko čokolada, nije to ko sad.
• 48:23
  SPEAKER_02: Imaš i danas i sutra.
• 48:25
  SPEAKER_02: U to vrijeme baš nije bilo tako.
• 48:27
  SPEAKER_02: I onda moja prebaba meni uvijek pustije, pustije.
• 48:30
  SPEAKER_02: Ja jako odrasla, znaš ono, volila sam priče.
• 48:33
  SPEAKER_02: Volim kad mi je baba pričala.
• 48:35
  SPEAKER_02: Uvijek volim i sa starijim ljudima.
• 48:37
  SPEAKER_02: A prilično istu uvijek žene, znaš, muški su onu uvijek ono pili ili šah igrali karte.
• 48:44
  SPEAKER_02: Mislim, tu sam volila da slušam.
• 48:46
  SPEAKER_02: Ali prilično naše žene, čuješ i priče kao dijete sjediš, ti čuješ ono kako jebo o njega ono pričaju o mužu, jel pričaju o porodu.
• 48:57
  SPEAKER_02: Znači, ti već imaš u svojoj glavi sve loše.
• 49:01
  SPEAKER_02: Šta te čeka?
• 49:03
  SPEAKER_02: Ono muž ne valja, ništa ne valja.
• 49:06
  SPEAKER_02: Ali šta sam dobila iz toga taj ženski krug.
• 49:09
  SPEAKER_02: Razumiješ to kolo, kako su oni skupa, kako se oni pomagaju kad se žena porodi, kak dolaze u sestre, kako se onda moja mama išla svojoj mami, onda ona legne i ona preuzme bebu, koliko je tu bilo pomoć, koliko je to selo bilo važno za ženu da ona preživi, da ona znači, mislim, muški su bili u kafani, igrali nogomet, nisu oni bili deberali sa djecom.
• 49:35
  SPEAKER_02: Tako da tjela sam to mi falo.
• 49:38
  SPEAKER_02: Pošto to ne postoji ovdje u Australiji nigdje eto.
• 49:41
  SPEAKER_02: Ja u ovoj ulici možeš reći pola ljudi i ne znam, neke ljudi znam, uvijek maše, možda on tebe mahne jednom, možda neće.
• 49:48
  SPEAKER_02: I kako da stvorim to?
• 49:50
  SPEAKER_02: Kad smo onda došli ovdje u hrvatsku zajednicu i bio je taj jedan klab kao hrvatski klub, i onda tamo ono anisti, ni istih Hrvatica kao, znači iz Bosne.
• 49:59
  SPEAKER_02: Pa ok, ako nisam hrvatica, pa nisam onda ni bosan.
• 50:03
  SPEAKER_02: Pa je bote, pa šta sam onda je sam patak neki.
• 50:07
  SPEAKER_02: Meni bilo čudno, meni bilo čudno jer u Bosni imaš komši muslimani, ovi srbi, ovi hrvati totalno drukčije.
• 50:16
  SPEAKER_02: I onda dođeš tu i vidiš, a, ok, dalmatinci bosanci, ovi vakinaki, znači, sve ono izmješano.
• 50:24
  SPEAKER_02: I onda dođe zabava i onda ono malo plješu u oliver i onda kad završi oliver, onda puknu kolo i onda mi kolodi drmamo kolo.
• 50:32
  SPEAKER_02: Tako da nije ni tu postojalo mož reći ta neka zajednica gdje može jedna mlada djevojka da sjedi i da priča.
• 50:40
  SPEAKER_02: To mi je stvarno falno.
• 50:42
  SPEAKER_02: I onda meni mama neke stvari isto priča, ja sve konta pa kako će ja prenijeti ove priče svojoj djeci?
• 50:48
  SPEAKER_02: Moja mama i tata će umrt, ne daj Bože, ja kažem, mama ne smiješ umri.
• 50:52
  SPEAKER_02: Ako umri jač krepati, ona se smije, to u njoj smiješno, ali meni smiješno.
• 50:57
  SPEAKER_02: Ja sad kon tamo, mi smo ta zadnja generacija.
• 51:00
  SPEAKER_02: Ja sam taj zadnji most može reći, od stare generacije do ove novije, mi smo ta srednja generacija, možies 80 osam.
• 51:11
  SPEAKER_02: I sad jedan dan kad mene ne bude više, šta će onda biti od mojej djeci?
• 51:16
  SPEAKER_02: Razumiješ?
• 51:17
  SPEAKER_02: I već mi sad to postalo važno.
• 51:19
  SPEAKER_02: Kakva je korist da ja nešto stvaram sa 70 godina da pišem neku knjigu, mislim mi to sve stoji neka fino.
• 51:25
  SPEAKER_02: Ali kakva je korist ja 80 svojim smrtnim dama nešto pišem, šaram, dajem djeci, Bog znači li imati pamet.
• 51:32
  SPEAKER_02: Sad dok imam pamet, dok imam znanje, dok su moji ovi još živi želim da uzmem te priče.
• 51:38
  SPEAKER_02: I zato sam i pokrenula knjigu za djecu.
• 51:40
  SPEAKER_02: Imam ja knjigu svoju kao životnu knjigu što pišemo, a ja nju pišem deset godina.
• 51:45
  SPEAKER_02: To je to je nešto ne mogu pisati ljudima.
• 51:49
  SPEAKER_02: Kad ti pišeš o svom životu, dođe i tuga, dođe iz sreća, dođe i sve.
• 51:54
  SPEAKER_02: Pošto ti kad prepričivaš te neke priče ostane teško.
• 51:58
  SPEAKER_02: I onda kad ti u današnjem danu imaš malu djecu i tvoja djeca gledaju u tebe, računaju na tebe, ne možeš ti biti u tom stanju, tužnom stanju.
• 52:06
  SPEAKER_02: Tako da sam to pauzirala i kontala sam ok, možda ne tu sad odmah, ali mogu napisati manju knjigicu.
• 52:13
  SPEAKER_02: Nešto malo, znači na engleski na naš je to.
• 52:20
  SPEAKER_02: Tako da je to postoji project that mogu djece at Baba dido house, at grandma and grandma's house.
• 52:33
  SPEAKER_02: To malaya and to shive and sweet Ivan, and how you got the vatrices, and sushi and we have to book that okay that I'm going to.
• 53:12
  SPEAKER_02: Možda sam ostala u Bosni ili da sam negdje živo u Europi, možda me ne bi bilo toliko važno.
• 53:17
  SPEAKER_02: I ja se ispitivam i svoju tathujate, dam reći ste vi bili, šta je bilo, znaš kako to.
• 53:23
  SPEAKER_01: Ovo je još jedna epizoda u kojoj se osjećam kao da pijem kafu sa Ivanom.
• 53:28
  SPEAKER_01: I pije moje.
• 53:29
  SPEAKER_01: Zahvaljujući Vispokoji zlatnoj jazve sponzoru ovog podcasta.
• 53:33
  SPEAKER_01: Konektovali smo se na relaciji Australija Amerika.
• 53:38
  SPEAKER_01: Daleko smo.
• 53:39
  SPEAKER_01: Interesantno, ja sam za nju jučer, ona je za mene sutra.
• 53:44
  SPEAKER_01: Toliko je vremenska razlika.
• 53:46
  SPEAKER_01: Ali to nas ne sprečava da uživamo u razgovoru, da pijemo bosansku kafu, a i da osnažujemo žene.
• 53:54
  SPEAKER_01: Jedinačnoslaživanja žena jeste da spornaju svoje prave vrijednosti.
• 54:00
  SPEAKER_01: To možete uraditi ako pročitate knjignaja autorice Elvisje Kovačević.
• 54:07
  SPEAKER_01: Naručite i na Amazonu link je u opisu ove epizode.
• 54:19
  SPEAKER_01: Ja se skroz ovog slažem ivana jer evo sad razmišljam.
• 54:22
  SPEAKER_01: Ja sam odrastala na isti način koji sam odrastala uz roditelje koji su moja mama se penzionisila sa 36 godina.
• 54:30
  SPEAKER_01: Dosno u jugoslav je prevrla doktore da dobije da bude stay home ali kroz invalidsku penziju napisali su joj lošije nalaze.
• 54:38
  SPEAKER_01: Ono se penzionzila da bude uz nas poenta, priče.
• 54:42
  SPEAKER_01: Ja sam odrastala uz dođu žene na kafuitru pa svi prepričavaju šta je bilo prethodno večerpa.
• 54:48
  SPEAKER_01: Mislim da ne pričom što je tu sve bilo.
• 54:50
  SPEAKER_01: Jer ovo emisija otebi ne o meni, ali hoću da ti kažem da je to nešto što konstantno svojim sinovima ovdje ponavljam, da mi je žao što nemaju te priče koje su mi tada bile dosadne.
• 55:03
  SPEAKER_01: Nekad se ponove i popet puta, ali oni nemaju pojma ni o čemu.
• 55:07
  SPEAKER_01: Ne samo zato što su Americi, nego i zato što sam ja bila tako zauzeta kad sam živjela u Sarajevu i toliko radila da mi nikad nismo sjeli da pričamo te priče.
• 55:17
  SPEAKER_01: Ja vjerujem da moja djeca mene ne znaju ušteko dijete nenamjerno.
• 55:22
  SPEAKER_01: I to je tako dobra stvar, to je toliko zapravo potrebno ostaviti u tvom slučaju ne samo kao tvoj legasij, nego zaista to što si rekla kao most, generacijski most između djece koja su u tvom slučaju australci.
• 55:37
  SPEAKER_02: Da, pa to je to naprimjer, moj dijete, to je dan kad ja umriem.
• 55:41
  SPEAKER_02: Moje dijete će naprimjer netko će tom dijetetu reći, odakle, vi to Valentina pa će vidjeti prezime Alfonso, pa onda šta ja znam, šta će on misliti, naprimjer.
• 55:52
  SPEAKER_02: Opet su oni može reći jesu domaći, a jesu stranci, nisu australci.
• 55:56
  SPEAKER_02: Jesu i nisu.
• 55:57
  SPEAKER_02: Kako je Australac, ok je tu rođen, priča engleski, ima pasoš australski.
• 56:02
  SPEAKER_02: Ne činite taj pasoš tom osobom, razumiješ?
• 56:06
  SPEAKER_01: Oto ci Italijan, jel tako?
• 56:09
  SPEAKER_02: Mama i tata su došli tu od Andreva mog muža, zovu ga Andy, a moja pokunja baba zvala ga Andy.
• 56:15
  SPEAKER_02: Jer nije znala reći Andrew, zvala ga Andy.
• 56:19
  SPEAKER_02: Ali Andy, uvijek se šalimo da mu moramo dati neko kao Europsko ime.
• 56:24
  SPEAKER_02: Znaš, mi kažemo, pa ne paše.
• 56:26
  SPEAKER_02: Znaš, ja Ivana Valentina vi to, a ti jedini Andrew.
• 56:29
  SPEAKER_02: Naš, može biti Andreja, Andre.
• 56:32
  SPEAKER_02: Tako da su njegovi roti došli tu jedanaest i dvanaest godina, tata isiseli, a mater istr.
• 56:40
  SPEAKER_02: A mama mu uzela nedavno DNK, ja sam je kupila DNK test i ona je saznala da više ima naše krve nego što ima italijanski krv.
• 56:48
  SPEAKER_02: Imala je neku familiju relaciju, vidišnu tuzla, vidiš po Hrvatskoj, vidiš nenormalno.
• 56:54
  SPEAKER_02: Baba se prezivala Jurisević, i onda bilo je jurinči čisto.
• 56:59
  SPEAKER_02: Tako da ništa vezi sa Italijom uopće.
• 57:01
  SPEAKER_02: I sad moj muč kaže, e znao sam da sam naš.
• 57:04
  SPEAKER_02: Kaže, kad sam bio tamo u našim vodama.
• 57:08
  SPEAKER_02: Ja sam se osjeća naš, ali nisam znao što.
• 57:11
  SPEAKER_02: Ja sam se toliko udobno osjećao.
• 57:13
  SPEAKER_02: Pototovo u postijno zapali na balkonu sa idom, stavi gore noge, kaže jevo te što volim Bosnu.
• 57:19
  SPEAKER_02: Ja ću se vratiti ovdje na javno sam gledam je malo sutra, rekao Jara nečija ostati tu.
• 57:26
  SPEAKER_02: I tako da oni su došli jako mladi.
• 57:28
  SPEAKER_02: Tu Andy se rodio u Sirnju, onda došli su na Golkost i on je tu cijeli svoj život.
• 57:33
  SPEAKER_02: Tako da ja i on imamo totalno kontrast životu, on ima jako puno sigurnost, tu je eto odrastao i živio i školovo se, a u mene ako znaš ovako moj put.
• 57:47
  SPEAKER_02: Ali mislim fino i za našu djecu fino što imaju taj balans neki.
• 57:52
  SPEAKER_02: Znaš, nije sve ono žalosti rati ovo i ono.
• 57:56
  SPEAKER_02: Ali najviše radi njih.
• 57:58
  SPEAKER_02: Pošto meni kaži to mama reko je meni u školi.
• 58:00
  SPEAKER_02: Kaže ni sti pola Italijan kao.
• 58:03
  SPEAKER_02: Nisti pola kroješena ono.
• 58:05
  SPEAKER_02: Mama što on tu kaže?
• 58:06
  SPEAKER_02: Reko recimo od djep se.
• 58:09
  SPEAKER_02: Ne smijem to reći u školama.
• 58:10
  SPEAKER_02: Znam da ne smiješ.
• 58:11
  SPEAKER_02: Šali se mama rekao ajmo malo na drugi način.
• 58:14
  SPEAKER_02: I tako već vidiš kako je bitno djetetu da ima neke korijene.
• 58:19
  SPEAKER_02: Ova djeca tu kod rasvani, oni su kao ptice bez gnijezda, možeš reći.
• 58:24
  SPEAKER_02: I sad ja moram stvarati to neko gnijezno njima.
• 58:27
  SPEAKER_02: Šta će on znati o sebi, šta će on znati o svojoj mami, o svojoj prebavi, šta će ono što misliti o tome.
• 58:32
  SPEAKER_02: Tako da ja uvijek prepričavam te priče, to je meni postalo jako važno.
• 58:37
  SPEAKER_02: I sve ove žene isto koje dolazi na podcast, isto tako živije po Bali, žive u Ameriki, različitim mjestama, Kanadi, Južnoj Americi.
• 58:47
  SPEAKER_02: Tako da i one se isto s otim baš taj kontrast, znaš, ovo je bio moj život, sad imam djecu i sad je miješani brak i kako sad dalje, kako to sve izgleda.
• 58:58
  SPEAKER_02: I kako ti kažeš te priče, to se gubi i gubi i gubi.
• 59:02
  SPEAKER_02: I moramo stvarno to zadržati.
• 59:03
  SPEAKER_02: I volsi on kada je ona umrla, Major Jackson umrla.
• 59:17
  SPEAKER_02: I dan danas negozi.
• 59:20
  SPEAKER_02: Or dan danas ne chita tvoje knjigu.
• 59:26
  SPEAKER_02: Meni je najbitnije što sam i ovama mama, ja sam ni stavila u svijet.
• 59:29
  SPEAKER_02: Nema ništa vrhunko od toga.
• 59:31
  SPEAKER_02: Ali jer ja mogu stvoriti nešto tako.
• 59:33
  SPEAKER_02: I sad nisam pjevač.
• 59:35
  SPEAKER_02: Ne mogu dobro pjevat.
• 59:37
  SPEAKER_02: Mock dobro, ne mogu pjevat.
• 59:40
  SPEAKER_02: Šta ja mog staviti u svijet što će na primjer živjeti mnogo više kad ja umrem da može nešto biti van mene.
• 59:49
  SPEAKER_02: Može biti moj glas, može biti podcast, može biti knjiga.
• 59:53
  SPEAKER_02: To je meni postalo jako važno.
• 59:55
  SPEAKER_02: Jer eto, moj mali sad sluša Majko Jackson i plješi uz njegovu muzku.
• 1:00:00
  SPEAKER_02: I njemu je fansenantno mama on je umro, ka on je umro prije toliko godina, a njegova muzka još živi.
• 1:00:06
  SPEAKER_02: I znašta i kad naša djeca odrasta i onda njova djeca opet će znati za tu, opet će upali tu pjesmu.
• 1:00:12
  SPEAKER_02: I to je meni baš ja ne znam što to volim i što mi je tu važno, ali ja jednostavno imam neki osjećaj kao taji pul da nešto van sebe uradim.
• 1:00:22
  SPEAKER_02: Ja sam pratim taj osjećaj.
• 1:00:24
  SPEAKER_02: Nema tu sad neke metode, mislim, ima metode oko kako će sad napraviti tu epizodu, koji gost.
• 1:00:30
  SPEAKER_02: Ima tu mnogo, mnogo planiranja, ali isto samo pratim taj osjećaj.
• 1:00:34
  SPEAKER_02: Kad je došlo isto za coaching, onda završim razgovor, onda mi netko pošalje porku.
• 1:00:39
  SPEAKER_02: A vola bi ja tu, kako bi ja.
• 1:00:41
  SPEAKER_02: Znači, onda je došlo u tu ulogu sad kako da mogu pomoći to jednoj osobi.
• 1:00:45
  SPEAKER_02: Ne samo da sebi pomažim, nego mogu sad i drugima.
• 1:00:49
  SPEAKER_02: I tako je sve naturalno, sve je naturalno, progresija, nije ništa forsirano.
• 1:00:54
  SPEAKER_02: Ja mislim onda znaš da si baš u svom nasvom kad nije ništa forsirano.
• 1:00:59
  SPEAKER_02: Zumiješ, jest teško monetizing, eto možeš reći, kako zaraditi od toga.
• 1:01:05
  SPEAKER_02: Kšeš ti sad prevrnuti da ti zaradiš dolar od toga.
• 1:01:08
  SPEAKER_02: To je isto skill set.
• 1:01:10
  SPEAKER_02: To je više biznes naš.
• 1:01:11
  SPEAKER_02: Moraš onda imati i biznes glavu, i kreativnu glavu i komernu milijun glava.
• 1:01:17
  SPEAKER_02: Za to se i raspadamo nekad.
• 1:01:19
  SPEAKER_01: A ja sam tebe htjela pitati sa tih milijon glava i svim tom što radiš, što si workoholic i hiperaktivna.
• 1:01:26
  SPEAKER_01: Kako stvarno uspijevaš biti majka maloj djeci?
• 1:01:30
  SPEAKER_02: Znaš šta?
• 1:01:31
  SPEAKER_02: Nije ništa posebno.
• 1:01:32
  SPEAKER_02: I ja mislim kad sam to shvatila, da nije to posao koji je od 9 do pet.
• 1:01:38
  SPEAKER_02: Na taj način kako ja živim i kako ja planiram da živim, nije ništa kak se kaže, separat.
• 1:01:46
  SPEAKER_02: Ono moja djeca su tu, moj muž je tu, moj rad, moj naš biznesov, ono sve tu, uklapa se u jedno u drugo.
• 1:01:52
  SPEAKER_02: Kako izgleda jednom danu.
• 1:01:54
  SPEAKER_02: Ok, vozimo malo guškolu, vraćamo se, onda njo ujutru njoj dorčak, ona voli jaja, ona voli ko bacija, ona sve voli da jede.
• 1:02:03
  SPEAKER_02: Baš je ono naš kako je bucka, kako je slatka.
• 1:02:06
  SPEAKER_02: Ona voli da jede.
• 1:02:07
  SPEAKER_02: E, ok, dok ona to radi, i ja malo s njom kavu i onda nas vijeka malo pričamo, onda ja uzbijem lapto, ok, šta trebam danas.
• 1:02:14
  SPEAKER_02: Onda imam e-mails.
• 1:02:15
  SPEAKER_02: Imamo veze našeg biznesa, onda odgovaram emails, bilo koje poruke i to je taj kao admin time.
• 1:02:21
  SPEAKER_02: Znači, moraš integrirati ko neki pozla, znaš, moraš, nema tu 7 sati i ne mogu ja sad odgovoriti ovaj email.
• 1:02:31
  SPEAKER_02: Ili znaš, zove me ovaj klient nekako moraš uklopiti sve jedno uz drugo i moj muž je isto jako bitno kakav ti je brak isto.
• 1:02:41
  SPEAKER_02: Jer on je jako, jako strpljiv i jako razuman.
• 1:02:45
  SPEAKER_02: Tako da znaš, on kad dođe oko pola šest, ok, šta tebi treba.
• 1:02:51
  SPEAKER_02: Na primjer, on će preuzeti djeci, e sad ja mogu na telefon, mogu ja na emails mogu onda et mogu tebe posla porku i onda kad oni zaspu.
• 1:02:59
  SPEAKER_02: Znači, moj dan bukvalno ide od minuta kad se mi probudimo do kad svi legnu i onda ja zadnja zaspijem.
• 1:03:05
  SPEAKER_02: Uvijek je mama ta zadnja koja zaspije.
• 1:03:07
  SPEAKER_02: Tako da nije dan, na primjer, ne izgleda od 9 do pet, ono perfektno, bilo bi to idealno da to tako je, ali moja mala ne ide u kindergarten, tako da ona s nama non-stop.
• 1:03:19
  SPEAKER_02: I tako želim, jer nemam u sebi da jo ostavim s nekim.
• 1:03:22
  SPEAKER_02: Ok, sa mojom mamom, sa mojem svekrvom, to je jedno druge mame, ali da ja sad nju ostavim negdje u nekom kindergartenu, to je meni, ne znam, u meni nešto nije ok s tim.
• 1:03:32
  SPEAKER_02: Jer ipak je moj jezik, moj osjećaj, sve što njoj prenesem u tom jednom danu, a volim s njom da budem.
• 1:03:39
  SPEAKER_02: Jevi ga.
• 1:03:40
  SPEAKER_02: Znam kako je brzo moj sin već odrastao i ne želim s njom isto da žurim kroz to sve.
• 1:03:45
  SPEAKER_02: I navečer onda se malo svirim, istuširam, malo meditacija, malo disanje, stavim neku muzku malo istegnem tijelo, imam ja svoj onaj mali jogamat i onda stavim sebe muziku, neku meditaciju, onu da se svirim i nekad se molim i Bogu.
• 1:04:02
  SPEAKER_02: Mislim, svako jutro se molim, onu unutrašnjo molim, ali imam i babini očenaši i to mi stvarno puno pomogne.
• 1:04:08
  SPEAKER_02: Dala mi je moja petka moltvenik koji su mi ovaj rod se iz Bosne poslala i onda tako baš kad mi je težak dan, otvori moltvenik, onda znaš, malo se pomoli i Bogu.
• 1:04:18
  SPEAKER_02: I tako da sve ste male stvari, znaš, male stvari.
• 1:04:21
  SPEAKER_02: Moja baba se uvijek molila.
• 1:04:23
  SPEAKER_02: Ja on urojest ova žena, sam se moli Bogu.
• 1:04:26
  SPEAKER_02: Jo mi se vozimo, ona se moli Bog.
• 1:04:29
  SPEAKER_02: Jo mi sjedimo, ona se moli Bog.
• 1:04:30
  SPEAKER_02: Šta joj što se moli tolko Bogu.
• 1:04:32
  SPEAKER_02: E sad već kad sam ja 38 godina konta.
• 1:04:36
  SPEAKER_02: A, sad razumijem što se žena moli Bogu.
• 1:04:38
  SPEAKER_02: Ti tu ne možeš ništa shvatka ti imaš 20 godina, čak možda je 30 godina.
• 1:04:43
  SPEAKER_02: E kad dođu djeca, kad dođe teškoća, kad dođe milijun stvari prema tebi.
• 1:04:49
  SPEAKER_02: Kako da ostaneš normalan kako mi kažemo da ostaneš, centriran, kao je tada čeri, centriraj se, nogu na loptu, ajde, ja zama na ljutim.
• 1:04:59
  SPEAKER_02: Nogu na loptu čeriš, šta ovjek se žuriš?
• 1:05:01
  SPEAKER_02: Ajde reko doći, tiču djecu pa reći ja tebi.
• 1:05:04
  SPEAKER_02: Ovaj tako nije svaki dan perfektan.
• 1:05:07
  SPEAKER_02: Neka imaš djeci pobjednik.
• 1:05:10
  SPEAKER_02: Imaš dane, sve si uspiju i kuću, i biznes i ovo i ono milijun stvari i djecu.
• 1:05:16
  SPEAKER_02: Svi sretni, onda imaš dane gdje svi ste bolesni.
• 1:05:19
  SPEAKER_02: Kuća bože, sačuva.
• 1:05:21
  SPEAKER_02: Nisi se nikome ono primjer, email, non-stop neki email u vezi našeg posla i jobs.
• 1:05:27
  SPEAKER_02: A jebi ga moraš sada prilagod.
• 1:05:29
  SPEAKER_02: Maraš se prilagoditi, moraš biti iskren sam sa sobom i sa drugima.
• 1:05:33
  SPEAKER_02: Oprosti, ovo je se deslo, danas ne mogu, morati ovako i moram se prilagoditi.
• 1:05:38
  SPEAKER_01: Koliko se ti trošiš na podcasti koliko ti to vremena uzima.
• 1:05:44
  SPEAKER_02: Nikada nisam pobraja sate jel me straha da pobrojim to sve.
• 1:05:50
  SPEAKER_02: Ali možeš reći da to bi bilo kao part-time job.
• 1:05:54
  SPEAKER_02: Bilo bi part-time job nekome.
• 1:05:56
  SPEAKER_02: Koliko je part-time job, pa parttime job može biti 25 sati i može biti 35.
• 1:06:01
  SPEAKER_02: Tako da sve ukupno ako uzmem, znači pošto ja to sve između reda nekako i kad idem po vitu u školu onda brzoim na telefon, možda odgovorim tebi ili bukiram drugi call ili nešto.
• 1:06:12
  SPEAKER_02: Ovaj za editing prilično najveće radim, ali je tu negdje oko 25 sati, možda i više.
• 1:06:18
  SPEAKER_02: Stvarno nikad dukvalno nisam sjela da to sve napišem jer nema smisla da vidim tako, jer ne brojim sate.
• 1:06:26
  SPEAKER_02: Razumiješ?
• 1:06:27
  SPEAKER_02: Brojim više impact, znači broj im više community.
• 1:06:31
  SPEAKER_02: Koliko ljudi dolazi prema meni, koliko razgovora ja imam.
• 1:06:35
  SPEAKER_02: Ima tu između milijun razgovora istu.
• 1:06:39
  SPEAKER_02: Nikada nisam pobrojala, ali da drugima kažem ne bi on nikad onda pokrenuli, uplašemo ih.
• 1:06:45
  SPEAKER_00: Non stop, nonstop, nikad ne presta, nonstop.
• 1:06:49
  SPEAKER_00: Ja sam i sanjet nekad počela, kad nešto zaporavim u radkom dana.
• 1:06:53
  SPEAKER_01: Ne definitivno.
• 1:06:54
  SPEAKER_01: A da ne pričam o tome kad zapneš, pošto sve same radimo, kad zapneš na montaži, kad nedavno sam imala format koji premijer pro ne može da prepozna pa onda šta s tim.
• 1:07:05
  SPEAKER_01: Ali šta ti je, mislim, šta ti je cilj u smislu stvarno ostaviti svoj legacy, to znam već iz ovog što smo razgovarali.
• 1:07:15
  SPEAKER_01: Ali ono šta vidiš da ćeš raditi u skoro i daljo u budućnosti vezano za podkast.
• 1:07:20
  SPEAKER_02: Znaš šta?
• 1:07:21
  SPEAKER_02: Volila bi da imam da izgradi, mislim, već sam izgradila sed milijun poslova.
• 1:07:27
  SPEAKER_02: Ali volila bi da mi nije posao ovisan gdje si fizički tvoje fizička lokacija.
• 1:07:35
  SPEAKER_02: Znači, mi sedam dani voli vraćati Europu, volio bi da isprobamo, da odvedemo djecu, da razviju jezik, još opet ti korijeni su mi jako važni.
• 1:07:43
  SPEAKER_02: I radi sami sebe, moj životni cilj je bio da se ja uvijek vratim u Europu.
• 1:07:48
  SPEAKER_02: To mi je bio cilj od od.
• 1:07:49
  SPEAKER_02: Minut kad smo loše astrali, ja sam sebi rekla, moram naći način kako da se vratim.
• 1:07:53
  SPEAKER_02: A onda sam se zaljubila, onda smo kupili kuću i djeca i sve se to prevrnilo i moj muž kaže ajmo sa djecom, ajmo skupa.
• 1:08:01
  SPEAKER_02: Šta probat ćemo, biti ćemo, znači.
• 1:08:03
  SPEAKER_02: A tu si sve izgradio pa onda ta neka strah i ovo ono.
• 1:08:07
  SPEAKER_02: Znači, idealno volila bih da izgradim ovaj podcast i digitalni možda reći, neki rad i taj coaching, i taj community i sve da uklopim to skupa i da možemo živjeti od toga.
• 1:08:18
  SPEAKER_02: To bi bio moj cilj.
• 1:08:19
  SPEAKER_02: Ja bih volila najviše da moj muž može biti sa djecom, da onji može šaltat tamo vamo.
• 1:08:24
  SPEAKER_02: A ja bi to volio.
• 1:08:25
  SPEAKER_02: On kaže, ti budi boss lady kao ti si naša šefca.
• 1:08:29
  SPEAKER_02: Tako da ja naturalno preuzm taj leadership roll, možda.
• 1:08:33
  SPEAKER_02: I voljda od toga možemo da živimo i da možemo raditi bilo gdje po svijetu.
• 1:08:38
  SPEAKER_02: Da ima možda neke digitalne kursove.
• 1:08:41
  SPEAKER_02: Znači, još na tom radim kako će to sve izgledati.
• 1:08:44
  SPEAKER_02: Sada možeš reći, ta treća faza mog života.
• 1:08:46
  SPEAKER_02: Prva faza bila kako preživim, druga faza, došli smo se snalim.
• 1:08:52
  SPEAKER_02: I treća faza, ok, imaš sad djecu, imaš ovo, imaš ono, imaš biznes, a mi se ne možemo maknuti od biznesa.
• 1:08:58
  SPEAKER_02: To je najteže jer je fizički rad.
• 1:09:01
  SPEAKER_02: Ja radim na marketing, na selju, na admin, na comunikation, a on ono fizički rad.
• 1:09:06
  SPEAKER_02: Tako da je jako teško da se mi maknemo od toga.
• 1:09:09
  SPEAKER_02: Znači, da bi mi sada došli u Europu tri mjeseca, nemaš šansi.
• 1:09:12
  SPEAKER_02: Čak i da otiđemo na četiri tjedna, nema šanse.
• 1:09:15
  SPEAKER_02: To je teško ljudma razumeti jer nije tradicionalni rad gdje ti imaš plaćeno, da ti imaš polovanje, da ti ideš na odmor.
• 1:09:23
  SPEAKER_02: Tako da još trebamo tu znaš.
• 1:09:27
  SPEAKER_02: Na primjer, ti sa tvoj real estate biznes isto tako.
• 1:09:30
  SPEAKER_02: Maraš se stvarno da radiš toliko mjeseci da bi čovjek mogao sebi pustiti jedan mjesec možda opet teško.
• 1:09:37
  SPEAKER_01: Nema mjeseca, ono nema mjeseca.
• 1:09:39
  SPEAKER_01: Sjećam se kad sam pošla zadnji put zaf koji u ovom 27 godina kaže ne možeš biti dalje od viđanja ljudi face to face duže od deset dana.
• 1:09:49
  SPEAKER_01: Gubiš se, neko drugi preuzima, mislim.
• 1:09:52
  SPEAKER_02: Pa ti nisi tu, oni će reći gdje je drita oke, ona nije tu, ja ću nekog drugog nazvati.
• 1:09:57
  SPEAKER_02: Ti si izgubio već priliku.
• 1:09:59
  SPEAKER_02: Znači, ti si otišao, ti si možda sebe pokrio i pokrio s to što ti kotku će to, ali ti izgubi vaš prilike.
• 1:10:05
  SPEAKER_02: Na primjer, ako mi nismo tu, mi ćemo izgubiti neki veliki deal.
• 1:10:08
  SPEAKER_02: Izgubit ćemo neki.
• 1:10:10
  SPEAKER_02: Znaš, tako da ne možeš jako teško to objasniti nekim ljudima, pogotovo familiji tamo ono, ajde kad će doći ono.
• 1:10:16
  SPEAKER_02: Nije to tako jednostavno.
• 1:10:17
  SPEAKER_02: A oni nisu, na primjer, nemaju svoje biznese prilično svi rade za drugo.
• 1:10:21
  SPEAKER_02: Tako da je malo drukčije.
• 1:10:23
  SPEAKER_02: Pa i mi sad gledamo kako možemo to da sve prebacimo da bude online, a ja ovdje imam super priliku.
• 1:10:30
  SPEAKER_02: Community samo raste samo taku.
• 1:10:32
  SPEAKER_02: Tako da nije to teška stvar što se tiče toga.
• 1:10:35
  SPEAKER_02: Ima tu taj zahtjev.
• 1:10:38
  SPEAKER_02: Stranno ljudi traži da se imaju negdje uklopiti.
• 1:10:41
  SPEAKER_02: Sad kako to okrenuti na stranu gdje ti njima pomažeš, a gdje ti isto sam sebi pomažeš, razumiješ financijski.
• 1:10:48
  SPEAKER_02: Pošto ne možeš ti sa svima samo takvu eto vidiš na primjer i tamara i ona bi volla svoj posao da napusti ovaj jedan dan da radi to što radi online full time.
• 1:10:59
  SPEAKER_02: Tako da internet je stvarno dar od Boga, ja mislim da možemo to da razvijemo samo kako, to je pitanje i na to moraš da radiš svaki dan.
• 1:11:10
  SPEAKER_02: Tako ja sam sad u toku kako sada izgradim ta kao membership community za Balkan Cis jer znaš sama na Spotify i to moraš imati, ili na Riverside, to što koristiš, moraju jako puno ljudi svaki mjesec da slušaju.
• 1:11:29
  SPEAKER_02: Naprimjer, ne znam koliko je sati, desetnula sati ili tako nešto listening hours da bi mogao čovjek pokrenuti subscription.
• 1:11:36
  SPEAKER_02: Tako ti onda moraš misliti, neko ima Patreon, ima ovaj jedan lik, ima podkaz, zove Remembering Jugoslavija.
• 1:11:42
  SPEAKER_02: I on ima Patreon i onda stavi epizode, ima behind the scenes i milijun stvari.
• 1:11:48
  SPEAKER_02: Tako da postoji način kako da čovjek to monetize, ali sve zavisi od te osobi.
• 1:11:55
  SPEAKER_01: Ja sam se umjesto za Patreon odlučila za buy me a coffee, klasični link gdje netko može podržati.
• 1:12:01
  SPEAKER_01: Zašto?
• 1:12:02
  SPEAKER_01: Zato što Patreon stvarno traži da neki ekstra sadržaj, stavljaš.
• 1:12:05
  SPEAKER_01: I na početku ja to nemam.
• 1:12:08
  SPEAKER_01: Ne mogu još da nešto ekstra montiram i demontiram pa stvarno ono ne bi spavala.
• 1:12:14
  SPEAKER_01: Ali.
• 1:12:15
  SPEAKER_02: Nadam se da ljudi eto vidiš buy mi je koffije.
• 1:12:17
  SPEAKER_02: Ako gledate ovaj video, ako ste na YouTube, ako uživate u tom radu, razumijemo, ono voli da sluše ove priče, odmah klikni na link, odmah otiđi, tako sam ja milijun puta sa rahat lendom, gledam njihove te priče, obožavam.
• 1:12:31
  SPEAKER_02: Odmah ja otiđem na link, odmah uplati, možeš uplatiti 5 dolara, deset i pedeset pesto dolara jer ipak ovo su sve individualni ljudi koji rade to iz ljubavi, razumiješ?
• 1:12:42
  SPEAKER_02: I rijetko ko da to može pokrenuti iz ljubavi u nešto što je baš konkretno.
• 1:12:46
  SPEAKER_01: I ono što ljudi što ljudi, ja sam primijetila pomalo ne razumiju, ali dobro, još sam uvijek nova u ovom.
• 1:12:51
  SPEAKER_01: Kad ovo molimo, klikni subscribe, like, share i ostalo da im probamo objasniti koliko je to važno.
• 1:13:00
  SPEAKER_01: Važno u smislu, mi doslovno imamo limite na svakom od ovih platformi.
• 1:13:05
  SPEAKER_01: By the way, da ljudi razumiju, mi ove platforme plaćamo.
• 1:13:08
  SPEAKER_01: Da bi bio naš sadržaj plasiran i dostupan svima besplatno.
• 1:13:12
  SPEAKER_01: A onda mi imamo da bi opstali na tim platformama uslove do kojeg broja gledatelja, slušatelja, pratioca, lajkova, sati moramo stići u određenom periodu.
• 1:13:24
  SPEAKER_01: I ja sam recimo, naravno, na početku sam ne očekujem ništa previše, ali sam se frapirala prije dvije sjednice kad sam saznala.
• 1:13:32
  SPEAKER_01: YouTube je onaj prvi stepen koji ja moram proći.
• 1:13:36
  SPEAKER_01: 500 subskrabera i 3000 sati gledanja ukupno.
• 1:13:41
  SPEAKER_01: Ja sam na tristo subscribera negdje oko danas i 1400 sati.
• 1:13:48
  SPEAKER_01: Ako ne stignemo recimo do 1.
• 1:13:51
  SPEAKER_01: februara taj broj YouTube će uduplati.
• 1:13:54
  SPEAKER_01: Onda nikada nećemo steći.
• 1:13:56
  SPEAKER_01: Ako naši ljudi žele da čuju da se druže s nama, da nas gledaju da vide sadržaj koji ono nekad se smijem kažem, iskaču na sve strane, ali iskaču zaista kvalitetni sadržaj s našim ljudima.
• 1:14:10
  SPEAKER_01: Razo su tim vani.
• 1:14:11
  SPEAKER_01: U tom slučaju više žene, ali još uvijek je to.
• 1:14:14
  SPEAKER_01: Naši ljudi svuda po svijetu čiji se glas trebač odo.
• 1:14:17
  SPEAKER_02: A sto posto.
• 1:14:18
  SPEAKER_02: Znaš šta ja imam ja neke epizode na naš jezik.
• 1:14:22
  SPEAKER_02: Naprimjer, bile su neke žene koji ne znaju pričati engleski, to je full ok.
• 1:14:27
  SPEAKER_02: Prilično što sam izabrala na engleski je radi ove mlađe generacije, jer on možda ne razumije naš jezik.
• 1:14:33
  SPEAKER_02: I onda stvarno gubiš baš jednu veliku može reći, grupu ljudi.
• 1:14:38
  SPEAKER_02: Na primjer, moje dijete jedan dan ako ne, ja se nadam nakon našeg povratka da će učiti bolje.
• 1:14:44
  SPEAKER_02: Ja s tim non-stop pričam, ali žaba, ovdje sve prilično engleski.
• 1:14:48
  SPEAKER_02: Tako da jako puno ove gošice koji dolaze i one su možda izguble jezik, ali opet želi da opet imaju taj input, žele da pričaju, imaju to iskustvo.
• 1:14:57
  SPEAKER_02: Tako da i ja malo miješam prilično sve epizode su na engleski, a pogotovo za tebe na naš jezik, a ti su u Amerike, sasvima u Australiji i koliko treba truda i rada da se to sve poveže.
• 1:15:08
  SPEAKER_02: I sad ti misliš, jedan like, jedan koment ili jedan šej, to tebe ništa ne košta.
• 1:15:13
  SPEAKER_02: To je samo tvoje vrijeme.
• 1:15:15
  SPEAKER_02: Znaš, a neko gleda, gleda aj di to broji taj jedan vju.
• 1:15:19
  SPEAKER_02: Ali kako ti kažeš, YouTube non-stop mica taj, znaš tu liniju.
• 1:15:24
  SPEAKER_02: A ako ne uspješš to do februara, onda ide.
• 1:15:26
  SPEAKER_02: I ja stvarno na YouTube ima možda neke stvari, ima podcast, Balkan sís podcast, ali je samo ovaj nema video, nego je samo orio, mogu ljudi slušati.
• 1:15:37
  SPEAKER_02: Pošto ja znam da je YouTube totalno isto različita stvar.
• 1:15:40
  SPEAKER_02: Treba i tu jako puno truda da se to sve napravi kako treba.
• 1:15:44
  SPEAKER_02: Tako da mojš reći, prilični fokus je ono Instagram.
• 1:15:48
  SPEAKER_02: Imala sam jedno vrijeme i TikTok, a tu su prilično jako mladi ljudi, totalno drukčija publika, a Instagram baš je tu, eto, taj moj community, mož reći.
• 1:15:58
  SPEAKER_02: Ja sad imam klijenicu da radim jedan na jedan, ali volila bih sad da radim samo mnogo više.
• 1:16:04
  SPEAKER_02: Moš reći sa grupama ljudi.
• 1:16:06
  SPEAKER_02: Već imam jednu malu WhatsApp group, dodat ću Tabu gdje želim da napravim da se možemo sastaviti, gdje pričamo.
• 1:16:14
  SPEAKER_02: Možda jednom na tjedan otvorimo, video call ili jednom namjesec.
• 1:16:18
  SPEAKER_02: Tako da to više da onda iskočimo naš mreža iz Instagram, iz YouTube, da izađemo iz toga and se družimo konkretno.
• 1:16:28
  SPEAKER_02: Ima ovdje jako puno ljudi i da se nađemo i uživo znaš, a i to je puno teže jer je ga imaš i malu djecu i onda nepašaj vrijeme, kako ćemo se svi snati.
• 1:16:37
  SPEAKER_02: Ali idealno volila bi: idealno, big picture sort: da uradim turu, podcast to i da idem u svaki grad oko Australije i onda možda eventualno oko cijelog svijeta, ali gdje su naši ljudi.
• 1:16:52
  SPEAKER_02: Znači, ako otiđemo u bič, ako otiđemo u Njemačku, negdje u Ameriku, prilično gdje su naši ljudi.
• 1:16:58
  SPEAKER_02: Znači, ne čovjek sad išao tamo da nema naših ljudi.
• 1:17:00
  SPEAKER_02: Vidli smo sami u Ameriki koliko samo ima naši ljudi za svjetsko prvenstvo.
• 1:17:05
  SPEAKER_02: Tako da uradimo taj tour i da imamo kao talk show i onda budu gosti, ljudi dođu, mogu se ljudi družiti.
• 1:17:12
  SPEAKER_02: To je ono baš big picture.
• 1:17:15
  SPEAKER_01: Ne znam kad će biti, ako Bog da bude.
• 1:17:18
  SPEAKER_01: Ja ću biti svoj gost u Australiji, tu i budi moj gost u Amerci.
• 1:17:22
  SPEAKER_01: Evo, dogovor je pao.
• 1:17:23
  SPEAKER_02: Super.
• 1:17:24
  SPEAKER_02: I volim ovo.
• 1:17:25
  SPEAKER_02: I volim ovo da nisam sama.
• 1:17:27
  SPEAKER_02: Znači, što više ljudi ovo radi, što bolje.
• 1:17:29
  SPEAKER_02: Meni je drago.
• 1:17:30
  SPEAKER_02: Rozumiješ, mene ne postoji konkurencija, mene postoji a vidi ovi ovo.
• 1:17:35
  SPEAKER_02: Mene to ne postoji u glavu.
• 1:17:36
  SPEAKER_02: Ja vidim da netko radi nešto fantastično.
• 1:17:39
  SPEAKER_02: Ja odmah plešću, mene odma drago.
• 1:17:41
  SPEAKER_02: Ja odmah podijelim na svoje ove društvene mreže, odma potrate ovu ženu, odmah gledam kako možemo ono collaboration da napravimo.
• 1:17:48
  SPEAKER_02: Znači ne trebaju čak ni novce za to, nego samo energija i trud.
• 1:17:52
  SPEAKER_02: Ima jako puno načina kako se možemo pomoći, naprimjer.
• 1:17:56
  SPEAKER_02: Eto može netko da ima neki produkt on u nešto prodaje, je to kava iza tebe, razumiješ?
• 1:18:02
  SPEAKER_02: Imam puno načina kako možemo da se podignemo, da se pomažemo i ne mora se čak ni jedan dolar potrošiti.
• 1:18:09
  SPEAKER_02: Mi smo jako fantastični, a mislim da se puno više podržavamo ovi što smo vani.
• 1:18:14
  SPEAKER_02: Ne znam kako je tamo, a ovi mi koji smo vani, mi smo željni toga.
• 1:18:19
  SPEAKER_02: Mi smo željni ovih razgovora.
• 1:18:22
  SPEAKER_02: Ja tamara mi smo pričali o satima.
• 1:18:23
  SPEAKER_02: Neki dan sam je nazvala bilo u svotku, ona ide me nazovi, naziv se raspričale.
• 1:18:28
  SPEAKER_02: Ma milijun tema.
• 1:18:29
  SPEAKER_02: Znači.
• 1:18:30
  SPEAKER_02: I tako nekad nazovem pa u ulovi malo vremena.
• 1:18:33
  SPEAKER_02: Ja to volim.
• 1:18:34
  SPEAKER_02: I kad vidiš da drugi je ženeš, pa što ne?
• 1:18:36
  SPEAKER_02: Ja ne bi ništa više volila, nego da i ti uspješ, da ovaj uspije.
• 1:18:41
  SPEAKER_02: Opet je meno to uspjeh.
• 1:18:42
  SPEAKER_02: Možda ako nisni dolar zaradi, opet je uspjeh.
• 1:18:45
  SPEAKER_01: Uspjeh je kako nije uspjeh ispričati ovu priče.
• 1:18:48
  SPEAKER_01: Evo vidi iz moje perspektive, prvo pričam s ljudima koje sam poželjela, pričam s ljudima koji sam posjećivala godinama.
• 1:18:56
  SPEAKER_01: Pričam njihove priče koje su vrijedne.
• 1:18:59
  SPEAKER_01: Svaka priča nebitno da li smo mi ovdje.
• 1:19:02
  SPEAKER_01: Ja kad kažem smo mi malo se loše osjećam, jer ja nisam izbjeglica, izbjeglica, ja sam odabrala da dođem ovdje.
• 1:19:09
  SPEAKER_01: Nisam bila prisiljena i nisam ovdje od nekog djetinstva.
• 1:19:12
  SPEAKER_01: Moja dca su prisiljena jer ih je mama dovela ovdje kad su bili tineđeri.
• 1:19:17
  SPEAKER_01: Ali što hoću da kažem.
• 1:19:20
  SPEAKER_01: Svaka priča, nebitno jesmo li se edukovali, ili smo najedukovaniji, jesmo li na poziciji u inostranstvu ili smo na najnižem poslovnom nekom rangu, prošli smo i prolaze ljudi kroz toliko stvari da trebaju dobiti ordene.
• 1:19:39
  SPEAKER_01: Ja sam to vidjela kad sam dolazila samo u posjetu da ponesem novac odavde i koristim srce tih ljudi da pomognu svojim ljudima u BIH I zbog toga dijasporu generalno jako, jako cijenim.
• 1:19:55
  SPEAKER_01: Jako cijenim dijasporu i žao mi je što nema mi možemo samo malo, a nadam se da ćemo dobiti podršku da možemo više u smislu broja ljudi na koji nas.
• 1:20:08
  SPEAKER_01: Ne možemo mi izabrati gdje nas platforme plasiraju.
• 1:20:11
  SPEAKER_01: Mi možemo imati krug ljudi i membership, što je odlično, ali gdje nas platforme plasiraju, to je do tehnologije trenutno.
• 1:20:20
  SPEAKER_01: Šta mi je želja da naši ljudi imaju neki mediji, nikad nisu dijaspori imali medij.
• 1:20:25
  SPEAKER_01: Gdje god sam išlo, pričalo se o tome.
• 1:20:27
  SPEAKER_01: Međutim nikada.
• 1:20:31
  SPEAKER_01: Ima ljudi s novcem koji to mogu raditi.
• 1:20:33
  SPEAKER_01: Jer ono što si ti rekla, šta nam dolazi iz Bosne i sa Balkana?
• 1:20:37
  SPEAKER_01: Prljava politika.
• 1:20:39
  SPEAKER_01: I kad kažem prljava mislim na to, koriste politiku da drže ljude i da i dan danas se raseljavamo umjesto da živimo i radimo u zemljama u kojimo smo rođeni.
• 1:20:52
  SPEAKER_01: Jedno je kad smo morali zbog rata, a tu to zbog rata ljudi koji su otišli su prihvatili.
• 1:20:57
  SPEAKER_01: Ali što moramo prihvatati sad sve ovo što se dešava.
• 1:21:00
  SPEAKER_02: Zašta?
• 1:21:01
  SPEAKER_02: Ja mislim ljudi isto misle sam na to jer imam tamo još familije u Bosni onda imam familije po Njemačkoj i svugdje su rasuti, po Hrvatskoj, u Ameriki, istu tu, u Australiji.
• 1:21:12
  SPEAKER_02: Ja mislim šta je možda neko mentalitet šta najviše.
• 1:21:19
  SPEAKER_02: To je ta razlika u mentalitetu.
• 1:21:21
  SPEAKER_02: Mi već tu koji smo vani imamo taj mentalitet a, sve mogu taj growth mindset, a je, to vola i ti to uradiš, to te mi nije teško.
• 1:21:31
  SPEAKER_02: A možda netko u nekom malom selu.
• 1:21:34
  SPEAKER_02: Možda nije moguće tako da netko tako razmišlja.
• 1:21:38
  SPEAKER_02: Zato su ove priče važne jer otvori totalno drugi kut tog mozga.
• 1:21:44
  SPEAKER_02: Mlađih grođaka i oni uvijek samnom razgovaraju, pa se uvijek javi Ivana Jesse, kako si priča o poslu priča kako ide na sezonu Hrvatsku, pa priča mi kako je bio na faksu.
• 1:21:54
  SPEAKER_02: A ja samo vidim njegov potencionalno, mogo bi ovo, mogao bi ono, on super svira rekao da stavimo na YouTube, ajmo to stav na social medija, kažu, ne, ne volim baš onu, ne volim baš tu da radi.
• 1:22:07
  SPEAKER_02: Šta ima veze?
• 1:22:08
  SPEAKER_02: Pa ne voliš ni da radiš u kafiću, a opet to radiš, pa rad nešto drugo, što će, ti znaš.
• 1:22:13
  SPEAKER_02: Rasti tvoju budućnost.
• 1:22:15
  SPEAKER_02: I onda isto kažem, pa ide u Sarajevu pa u radio malo Basking.
• 1:22:19
  SPEAKER_02: Znači, nema šanse kao da to ljudi vide kao vidi bijeda, vid njega, kakav je on ima.
• 1:22:24
  SPEAKER_02: A ovdje ljudi bukalo svaki tjedan idu i oni na ulicama nad se sviraju i ljudi ubacaju dolar, dva.
• 1:22:31
  SPEAKER_02: Znači, neće odmah doći to sve.
• 1:22:34
  SPEAKER_02: Kad ti posadiš nešto, neće odmah doći od toga.
• 1:22:37
  SPEAKER_02: Ti ti posadiš bilo šta.
• 1:22:39
  SPEAKER_02: Pa neće odmah biti Paradaj za sutrajevote, pa neće odmah biti limuna, pa treba malo vremena, trebaš onda malo i vode i ovo ono.
• 1:22:46
  SPEAKER_02: Nećeš odmah, nekako ne može se predati prelako.
• 1:22:49
  SPEAKER_02: Razumiješ, dođe i meni.
• 1:22:50
  SPEAKER_02: Evo meni puno problema prilično oko podcasta, pošto neće sad pričati da je sve sjajno, sve lako, sve ovo ono.
• 1:22:57
  SPEAKER_02: Ima tu realnost.
• 1:22:58
  SPEAKER_02: Jako puno ljudi ne vole tu riječ Balkan.
• 1:23:01
  SPEAKER_02: To se mora reći.
• 1:23:02
  SPEAKER_02: Jako puno naših ljudi ne vole tu riječ.
• 1:23:05
  SPEAKER_02: Oni ne vjeruju da su oni dio Balkana, ne žele da se asociraju.
• 1:23:10
  SPEAKER_02: Da sam ja radila podcast samo za Bosance ili samo za Hrvate, ili samo za ove zaune, ja bi možda dobila veću financijsku podršku.
• 1:23:19
  SPEAKER_02: Razumiješ, onda bi mogla predati i za neki kao za neki program, za neku financijs pomoć.
• 1:23:24
  SPEAKER_02: Ono ima i toga, razumiješ.
• 1:23:26
  SPEAKER_02: Ali zato što smo odabrali to ime, Balkan, to ne štima sa svima.
• 1:23:31
  SPEAKER_02: Onda sam imala jednu curu, Rijana Ramić, ona je komedijan, fantastična cura, ona baš živi u Ameriki i bavi se sa komerij.
• 1:23:40
  SPEAKER_02: I sada ona je priča, ima tako prevali neke priče kada je ona rasla, njezni roditelji, to sve.
• 1:23:46
  SPEAKER_02: Meni je baš bilo smiješno.
• 1:23:48
  SPEAKER_02: I ja to stavila na Instagram i neko dole piše: a žalosno što si stavila takvu osobu, ona se smije kao srbima pravi šale preko ovi, oni i milijun drugih ljudi.
• 1:24:02
  SPEAKER_02: Znači, ja kažem, halo, pa ovo je komri.
• 1:24:06
  SPEAKER_02: Ona se bavi sa komori.
• 1:24:08
  SPEAKER_02: I ona nije ništa loše rekla protiv nikoga.
• 1:24:10
  SPEAKER_02: Ona je čak i protiv svojih roditelja kao niso jo dal prespavat negdje.
• 1:24:14
  SPEAKER_02: Tako neke šale.
• 1:24:15
  SPEAKER_02: Pa čak, ako ne možeš shvatiti neke stvari kao šala.
• 1:24:18
  SPEAKER_02: Nemoj sad praviti neku politiku iz moje podcast.
• 1:24:21
  SPEAKER_02: I odmah sam ja to pregrila, odmah sam ja tu spriječila jer ja kažem ne bi ti došao nekome na moja vrata i da se poseriješ ispred mojih vrata.
• 1:24:30
  SPEAKER_02: Da me sad vidiš neb mi tu rekao, da me upoznaš na zabavi ne bi tu rekao u meni.
• 1:24:35
  SPEAKER_02: Razumiješ, a, zato što si na internetu, ti se kriješ ispod nekog profila i sad ti dole pišeš nešto važno.
• 1:24:41
  SPEAKER_02: Ja kažem, slušaj, ovo je dabi.
• 1:24:44
  SPEAKER_02: Ja tebe ništa ne tebe nitko ne gura da ti to slušaš.
• 1:24:47
  SPEAKER_02: Ti mene ispod prepa.
• 1:24:49
  SPEAKER_02: Ti moj, ako se ne sviđa, pa idi jarane, idi dalje.
• 1:24:51
  SPEAKER_02: Ima drugi potpaba.
• 1:24:52
  SPEAKER_02: Ja kažu, stvoj svoj podcast.
• 1:24:54
  SPEAKER_02: Kaže, a kaže, ne volim zvuk kao glasa kao.
• 1:24:59
  SPEAKER_02: Ja kažem, eto, onda ne čudim se.
• 1:25:01
  SPEAKER_02: You don't like the sound of your own voice, eto šta ti falim u životu, razumiješ, a tebe smeta drugi glas, moj glas.
• 1:25:07
  SPEAKER_02: I ako tebe to smeta, ja stvarno jedno vrijeme kad sam bila teenajer, uvijek sam bila ko vatra.
• 1:25:13
  SPEAKER_02: Onda kad sam postala majka, sam se nekako izmekšala, nekako šta ja znam, postala sam nekakvu onu, nemog ti reći, soft ono je ono kad praviš kruhono testa.
• 1:25:26
  SPEAKER_02: I sad sa vremenom sam se više još i ojačala kroz ovo sve, jer moraš, nema druge.
• 1:25:31
  SPEAKER_02: Ti si sad online i tebe svi mogu vidjeti, tebe svi mogu čuti.
• 1:25:35
  SPEAKER_02: Znači, jest teško.
• 1:25:36
  SPEAKER_02: Jest teško bukvalno sebe staviti na neki platform, vidiš svoj, čuješ svoj glas, a ono reko bože dragi, što mi ovo treba?
• 1:25:44
  SPEAKER_02: Naš kako sam rano ustala, danas samda operem kosu, na što sam ličila sinovće.
• 1:25:48
  SPEAKER_02: I rekao, jel sinoć da izgubim ono sam moram spavati umorna, mora nekad ispavati.
• 1:25:52
  SPEAKER_02: Ja sam rano ustala sve da to ja to obavim.
• 1:25:55
  SPEAKER_02: Point je, nije lako, stvarno nije lako sam sebe da čovjek sam sebe stavi na YouTube ili ovako na Instagram, jer stvarno moraš neki stvar prevalta, ti stavi svoju facu online.
• 1:26:05
  SPEAKER_02: I onda netko dolazi iz seri po tome.
• 1:26:07
  SPEAKER_02: A što sti ovo, što s ti ono rekao, slušaj, ja se ne sviđa i dalje.
• 1:26:12
  SPEAKER_02: I sad ti mene praviš kao da ja nisam to što ja govorim.
• 1:26:16
  SPEAKER_02: Da sam ja nešto što ne ide.
• 1:26:18
  SPEAKER_02: Ja sam to odma spriječila, sklonila sam tu osob, čak se on sam sebe skloni.
• 1:26:22
  SPEAKER_02: E onda sam ošla na mikrofon i snimila sam odmah epizodu što se tiče toga.
• 1:26:27
  SPEAKER_02: I to je bila tema taj dan.
• 1:26:28
  SPEAKER_01: Ja sam vidjela kad si to snimila, ali nisam znala našto je reakcija.
• 1:26:32
  SPEAKER_02: Da, i ja kažem sama sebi pa čeka, ja to mogu sad šutit, mogu samo izbrisati ko da nije ništa bilo.
• 1:26:39
  SPEAKER_02: Ne.
• 1:26:40
  SPEAKER_02: Iskorišti ću to kao sad priliku za temu jer nisam ja jedina.
• 1:26:44
  SPEAKER_02: Nisam jedina.
• 1:26:45
  SPEAKER_02: I to se mora reći u našim zajednicima, to stvarno postoji.
• 1:26:49
  SPEAKER_02: Postoji u Ameriki, postoji u Australiji, postoji i kod nas.
• 1:26:52
  SPEAKER_02: Ta kritika, znaš ta kritika.
• 1:26:55
  SPEAKER_02: I moja prijateljica je baš rekli, i tako se puno puta desilo a ne mogu doći na tvoj podcast zato što riječ Balkan in the mix.
• 1:27:03
  SPEAKER_02: Eto rad toga ne mogu da dođu na podcast ili da toga nešto šteka, ali ja kažem ok, nismi ni potreban onda.
• 1:27:10
  SPEAKER_02: Jer naš koliko ljudi mi pišu, skoro svaki drugi dan želi da dođu da bude gost na podcast.
• 1:27:16
  SPEAKER_02: I ne mogu svi, nažalost, ja bi ga ne mogu sve.
• 1:27:19
  SPEAKER_02: Ima previše ljudi, jedna ja.
• 1:27:22
  SPEAKER_02: A ovi koji dođu imaju nešto jako pozitivno da dijele.
• 1:27:26
  SPEAKER_02: To sam želim reći, eto našim ženama.
• 1:27:28
  SPEAKER_02: Uvijek će netko nešto pričati, razumiješ, pokrenćeš ti nešto, ti pa praviš kolače, ono, a vidje šta ona misliš šta radi.
• 1:27:35
  SPEAKER_02: Ili neko se snima za YouTube.
• 1:27:37
  SPEAKER_02: A vidniš šta ona misli šta ona.
• 1:27:39
  SPEAKER_02: Postoji kritika svugdje.
• 1:27:41
  SPEAKER_02: U među Australcima isto, ne samo među našim ljudima.
• 1:27:45
  SPEAKER_02: Ali nemojte to spriječi, neka to baš ojača, a šta ona misliš, šta ona priča, tko je ona novina, misli da je to, to to.
• 1:27:52
  SPEAKER_02: I tako me neka ljudi, a vidim šta ti radi, šta ono.
• 1:27:56
  SPEAKER_02: Oni samo gledaju da vide koliko ti zaradiš, kako ti to sve radiš.
• 1:28:03
  SPEAKER_02: Evo ti cijena, evo ti membership, onda možeš unić unutra i onda možemo razgovarati.
• 1:28:07
  SPEAKER_01: Sretno s tim, ja čekam da to postaviš i sretno s tim, pogotovo.
• 1:28:12
  SPEAKER_01: Opet kažem, ti si u drugačijoj poziciji bez obzira što je Balkan.
• 1:28:16
  SPEAKER_01: Ja volim da si se ti odredila i na neki način gradiš community žena, jakih žena i uspješnih žena.
• 1:28:27
  SPEAKER_01: I opet kad kažem uspješnih ne mislim samo na karijere.
• 1:28:30
  SPEAKER_01: Mislim upravo na ove stavove koje se sad iznijela.
• 1:28:32
  SPEAKER_02: Jest teško.
• 1:28:34
  SPEAKER_02: Pošto stvarno čovjek ima neka dođu pa šta mi to treba.
• 1:28:37
  SPEAKER_02: Kontaš, pa što ovo radiš?
• 1:28:38
  SPEAKER_02: Što mi ovo ušteba?
• 1:28:40
  SPEAKER_02: Koliko bi manje stresa imala, koliko mogla bi se puno više oslobotiti.
• 1:28:44
  SPEAKER_02: Što ovo radim?
• 1:28:45
  SPEAKER_02: E, onda ti netko pukne neku poruku o palomu, I love what you're doing, jes ovo super.
• 1:28:50
  SPEAKER_02: Slušam iz Švedske, cura mi piše, iz Švedske sluša ono kao, volila bi kao imam Buklab, volila bi da podijelim ovaj svoj Google Docs kao sa tvojim ženama, jer imam pravo, je ovko imaš pravo.
• 1:29:04
  SPEAKER_02: Ja odmah stavim post.
• 1:29:05
  SPEAKER_02: Tko bolio bi dio Buklab.
• 1:29:07
  SPEAKER_02: Onda stvarno hrpa poruka, jes, jes, jes.
• 1:29:09
  SPEAKER_02: Ja kažem joj sluša, imam ja milijun knjiga tamo i volim čitati.
• 1:29:13
  SPEAKER_02: A on rekao, nisam u sezoni ili čitam ili pravim podcast.
• 1:29:16
  SPEAKER_02: Nemam, moram jedno.
• 1:29:17
  SPEAKER_02: Kaže ona nema veze Ivana, ja ću postaviti i ti možeš nadodat svoje knjige i ove druge žene mogu nadodati, a knjige mislim više sa naših tih uteva, znaš, što su pisanje.
• 1:29:27
  SPEAKER_02: I tako, ljudi su želniši, ove žene su željne, jer ona je sad u Švedskoj, nema baš neku zajednicu tamo.
• 1:29:34
  SPEAKER_02: I sada kako ta ja razlikujem moju prijateljcu koja je srpnja, naprimjer, tata jobačenca nekog mosta, čovjek ubijen.
• 1:29:41
  SPEAKER_02: Kako sada razlikujem svoju prijateljicu Muslimanka, mislim, ovo je prošla u sunč.
• 1:29:46
  SPEAKER_02: Kako sada razlikujem ovu jednu drugu.
• 1:29:48
  SPEAKER_02: I kako sada ja kažem, sorri, ti ne možeš tu ići na moj podkaz zato što su tu tu.
• 1:29:53
  SPEAKER_02: Razumiješ, meni bi bilo jako puno lakše da sam ja rekla Croatian sis ovo ono.
• 1:29:57
  SPEAKER_02: E onda bih ja odmah fundiranje nekog dobila i novce i nešto ja to pokrenim.
• 1:30:01
  SPEAKER_02: A onda limit je samo toga, limit je samo onda težene.
• 1:30:05
  SPEAKER_02: Tjela sam ukupno pa tko je oko mene?
• 1:30:07
  SPEAKER_02: S kime volim da pričam, s kime volim da razgovaram.
• 1:30:10
  SPEAKER_02: I nisam hjela tu razliku.
• 1:30:12
  SPEAKER_01: Postali smo građani globalnog svijeta.
• 1:30:14
  SPEAKER_01: Iako možemo biti građani globalnog svijeta blizu Australaca Amerikanaca blizu Indijaca, blizu Indijanaca, blizu da ne nabrajam sad tko je sve oko nas i družimo se i živimo i radimo.
• 1:30:29
  SPEAKER_01: I preživljavamo imamo kolaboration.
• 1:30:33
  SPEAKER_01: Pa jel zaista to vrijeme došlo da još uvijek moramo pričati o tome.
• 1:30:38
  SPEAKER_01: Da ja ne mogu tebe imati.
• 1:30:39
  SPEAKER_01: Jer si ti Ivana, i Ivana ne može imati nekog tko je dragana itede Kada ćemo to prerasti?
• 1:30:47
  SPEAKER_02: Ili gradi most ili gradi ogradu, naprimjer, ja gradim mostove.
• 1:30:52
  SPEAKER_02: Razumiješ?
• 1:30:53
  SPEAKER_02: Znači, ja sam most.
• 1:30:54
  SPEAKER_02: Cijeli svoj život ja sam most.
• 1:30:56
  SPEAKER_02: Među mojim roditeljima, među novijem generaciji, moj brat prija, Ivana, da ti objasni mami, tad, tu, tu, tu.
• 1:31:01
  SPEAKER_02: Ne znam dobro na naš jezik reći, jer mož objasniti to što oči i ko prijatelja na parti, ne znam se on izraste na naš jezik kako se zna izrasta engleski.
• 1:31:09
  SPEAKER_02: Onda ja ide mama i tko prevo tumač neki e, mama, ok.
• 1:31:14
  SPEAKER_02: Znači, ja sam cijeli život neki most između mladi, stari, naši vaki i tu.
• 1:31:19
  SPEAKER_02: I kad netko dođe u moju kuću, ova djeca, ovi australci, oni obožavaju, ja njih samo hranim, ja njima pečem palačinke, evo su oči, ovo ovo.
• 1:31:29
  SPEAKER_02: Znači, ja sam ta kuća.
• 1:31:31
  SPEAKER_02: Kad kaže šta je dom, šta je dom?
• 1:31:33
  SPEAKER_02: Dom je u tebi, u tvom srcu.
• 1:31:34
  SPEAKER_02: E sada ja otiđem kod neke babice tamo koja je iz Albanije, koja je iz Italijanka ili bilo šta, isti taj osjećaj bi imala.
• 1:31:42
  SPEAKER_02: Isti.
• 1:31:43
  SPEAKER_02: Ja čim poznam nekog stranca, odmah dođe taj konekt.
• 1:31:47
  SPEAKER_02: Kako se Italijani ovdje progurali?
• 1:31:49
  SPEAKER_02: Samo tako, svi jedemo picu, svi znaju po svijetu šta je pica.
• 1:31:53
  SPEAKER_02: Jer svi znaju po svijetiti šta je pita.
• 1:31:55
  SPEAKER_02: Ne znaju.
• 1:31:56
  SPEAKER_02: Znaš što?
• 1:31:57
  SPEAKER_02: Ljud se još kljaju se, ljudi, e svađaju se šta je pita i burek.
• 1:32:01
  SPEAKER_02: Svađaju se.
• 1:32:02
  SPEAKER_02: E tu imam prijateljicu Lijepa, ima biznes, zove se Burek on Wheels.
• 1:32:06
  SPEAKER_02: I ona išla kod cijele Australije i pravila taj pita workshops.
• 1:32:09
  SPEAKER_02: I biznis se zove burek Wheels.
• 1:32:11
  SPEAKER_02: I sada ona govori burek, pravimo bureks.
• 1:32:14
  SPEAKER_02: Ljudi dole, pesto komentara svađaju se u comment section na Facebook, prilično ovi malo stariji, da to nije burek, da to u biti pita.
• 1:32:23
  SPEAKER_02: Pita se.
• 1:32:24
  SPEAKER_02: Ne, to je zalijanca.
• 1:32:25
  SPEAKER_02: Pesto komentan.
• 1:32:26
  SPEAKER_02: Zamislite se, mi svađamo tako za nešto dobro, za nešto što je stvarno važno, a nešto u hrani.
• 1:32:32
  SPEAKER_02: Mi se svađamo kojoj baklavu.
• 1:32:35
  SPEAKER_02: Original imao.
• 1:32:36
  SPEAKER_01: Kobakave, to mi je bilo odličan post.
• 1:32:40
  SPEAKER_01: Svađam kome baklava.
• 1:32:42
  SPEAKER_02: Pa tako ljudi se svađaju.
• 1:32:43
  SPEAKER_02: Šta je ovi Grki neće, nismo mi Balkanci, onda ovi makedoniji.
• 1:32:48
  SPEAKER_02: To je šoubolan.
• 1:32:49
  SPEAKER_02: A ovi Talijani dođi, bilo gdje ima italijanski restoran na svijetu, jedemo picu u Bosni, jedemo picu u Australiji.
• 1:32:56
  SPEAKER_02: Kako su oni protekli svoje, opet drže svoje, a opet su išli u moderni svijet.
• 1:33:00
  SPEAKER_02: Tako trebamo i mi kao ljudi.
• 1:33:02
  SPEAKER_02: A mi smo previše uzbunjeni ono, a ne, ja nisam taj, ja nisam taj, ja mene nikad nije kad netko kaže, a i u Srbija, a i u Bosnija, i whatever.
• 1:33:11
  SPEAKER_02: O meni to nije kritika, ja tu ne shvaćam, fino objasniš ljudima neke stvari.
• 1:33:15
  SPEAKER_02: Ne znaju ljudi.
• 1:33:16
  SPEAKER_02: Jednostavno ne znaju.
• 1:33:17
  SPEAKER_02: Mi kad smo tek došli tu, oni su misli Croatian kao Asia.
• 1:33:21
  SPEAKER_02: Ušto nisu znali.
• 1:33:22
  SPEAKER_02: Sad znaju po turizmu i po Instagram.
• 1:33:25
  SPEAKER_01: U Americi ako kažeš da si izbosne misle da si iz Bostona.
• 1:33:29
  SPEAKER_02: E, vidiš, tako da na vani, kad si na vani, mi smo njima svi isti.
• 1:33:35
  SPEAKER_02: Sa vani Amerikanac gledaju nas i ako nas čuju kako pričamo, oni ne znaju dijalekt, oni ne znaju, a ovaj je iz Srednje Bosne, ovaj je ova Dalmatinka, oni ne znaju.
• 1:33:46
  SPEAKER_02: Mi smo njima svi isti.
• 1:33:48
  SPEAKER_02: Ono, Slavic people, that's it.
• 1:33:50
  SPEAKER_02: A naši ljudi oko toga, oko tih stvari ne znam, ja mislim da ti možeš držati svoje, slaviti svoje, a opet voli i drugi.
• 1:33:58
  SPEAKER_02: I ja mnogo puno mogu naučiti o drugih ljudi.
• 1:34:00
  SPEAKER_02: Razumiješ, mogu puno naučiti o tebe, imaš i ti puno iskustva.
• 1:34:04
  SPEAKER_02: Sve zavisi i eto mislim i odgoji to sve.
• 1:34:07
  SPEAKER_02: I kako želiš da budeš.
• 1:34:08
  SPEAKER_02: Šta ja imam od toga da ja mrzim ljude?
• 1:34:11
  SPEAKER_02: Šta ja imam od toga sad?
• 1:34:12
  SPEAKER_02: Ovaj put su na mene sad ja ne mogu s njima sjet.
• 1:34:16
  SPEAKER_02: Ne znam, ne znam.
• 1:34:17
  SPEAKER_02: To mi jedino što smijeta, to je jedino što želim da onu raščisti i to ne postoji uopće u našoj komuniji i kad tako nešto počne odmah ja to spriječim.
• 1:34:26
  SPEAKER_02: Ja mislim da je važna tema, mora se ipak tu reći jer postoji svugdje.
• 1:34:30
  SPEAKER_02: Ne vezi šta radiš.
• 1:34:32
  SPEAKER_02: Da ne radiš ovaj podcast, bilo bi nešto drugo.
• 1:34:34
  SPEAKER_01: To je definitivno i pogotovo ponijeli smo sve one rane jožilke o tamo, to je razumljivo.
• 1:34:41
  SPEAKER_01: Ali vrijeme je da.
• 1:34:42
  SPEAKER_01: Zato sam imala ove dvije tri gošće gdje smo pričali o terapiji.
• 1:34:46
  SPEAKER_01: Vrijeme za jednu veliku kolektivnu Balkansku terapiju.
• 1:34:50
  SPEAKER_02: Oje sto posto, sto posto, eto i selma.
• 1:34:54
  SPEAKER_02: Naprimjer Balkan mama thapija, nju već pratim jako dugo vremena i tako i ona dijeli o tome.
• 1:35:00
  SPEAKER_02: Znači, mi moramo sad birati u poziciju da biramo ja sam zahvalna za sve što je moja baba žrtvovala, što je moja mama žrtvovala.
• 1:35:08
  SPEAKER_02: Ali ne moram sad ni ja biti žrtva.
• 1:35:10
  SPEAKER_02: On su mene sad doveli na bolje mjesto.
• 1:35:13
  SPEAKER_02: Eto i ti tvoji sinove možeš reći bolje, šta znači bolje, plus i minus u svemu.
• 1:35:18
  SPEAKER_02: Ali sad moramo izabrati neki drugačiji put.
• 1:35:21
  SPEAKER_02: Rumiješ, moramo sad izabrati neki drugačiji put.
• 1:35:24
  SPEAKER_02: Pa Bog mi je dao sve.
• 1:35:25
  SPEAKER_02: Dao mi ruke, dao mi noge, dao mi zdravlje, hvala ti Bože, e šta sad možda stvorim?
• 1:35:30
  SPEAKER_02: Ili mržnju ili dobrotu.
• 1:35:32
  SPEAKER_02: I šta ja imam sad do toga da mrzim?
• 1:35:34
  SPEAKER_02: Ne znam, vidla sam puno oko toga isto kad je Bosna bila igrala i onda ljudi podržavali na nekim page ono pa onda ljudi kakav si Srbin, kakav si Hrvat, ti navijaš za Bosnu, tako neke glupave stvari.
• 1:35:47
  SPEAKER_02: Maraš jednostavno samo da gasiš ti neke stvari da smanjiš tu muziku i pojačaš svoju musku.
• 1:35:54
  SPEAKER_02: Ja ka prije što sam ja počela s tomom ja pojašala musku, plešej.
• 1:35:59
  SPEAKER_02: Malo reko da digneš energiju, jer stvarno moraš se potruditi da digneš svoju energiju.
• 1:36:04
  SPEAKER_02: Jer drukčije ne možeš.
• 1:36:06
  SPEAKER_01: I odgovoran se samo za sebe.
• 1:36:08
  SPEAKER_01: I odgovoran si za zaštitiš svoju energiju i odgovoran si da tu energiju pošalješ nekom drugom.
• 1:36:14
  SPEAKER_01: Drago mi je što smo se nazvi ovako ispričali.
• 1:36:17
  SPEAKER_01: I drago mi je što sam te kroz ovo konačno upoznala.
• 1:36:21
  SPEAKER_01: Mogla sam kroz postove vidjeti o kome se radi, ali nisam očekivala.
• 1:36:26
  SPEAKER_01: Tamara bi rekla koliko je divna, ali nisam očekivala da ćemo se ovo liko konektovati, zaista.
• 1:36:34
  SPEAKER_02: Meni je drago.
• 1:36:35
  SPEAKER_02: Ja kad sam idla tebe i vidla sam tvoj podla, sam ja odšla na Facebook, odmah sam ja pet zvjezdica, koment, like.
• 1:36:42
  SPEAKER_02: Onda sam pozvala sve svoje ljude sa Facebookom možeš invite all to like the podcast.
• 1:36:48
  SPEAKER_02: Bilo mi drago da sam idla ste vas dvije skupa, a puno poštujem tamaru istu i tako sam odma znala ako je klik među vama, onda će biti klik isto između nama dvoma.
• 1:36:58
  SPEAKER_02: Tako da samo želim da bude što više naših glasova.
• 1:37:02
  SPEAKER_02: Pogotovo mi žene, kad pomislim na naše blagdane naprimjer, kad pomisli na bilo šta, tko održava ti blagdane, te specijalne momente.
• 1:37:12
  SPEAKER_02: To sve mame održavaju.
• 1:37:14
  SPEAKER_02: I ne govorim ja to sad sa lošim stihom ono, a moj tata nije ništa, jer moj dida.
• 1:37:18
  SPEAKER_02: Ne.
• 1:37:18
  SPEAKER_02: Oni su imali svoje mjesto.
• 1:37:20
  SPEAKER_02: I žene su imale svoje mjesto i znalo se.
• 1:37:23
  SPEAKER_02: I kad ono vidim svoju babu i moju mamu, onda se mama pomoli se onu uskres ili božić i onda šaramo jaja i to sve.
• 1:37:30
  SPEAKER_02: I sve to ide kroz mame.
• 1:37:32
  SPEAKER_02: I ja to sad danas radim sa svojom djecom.
• 1:37:34
  SPEAKER_02: Tako da gdje su te žene?
• 1:37:36
  SPEAKER_02: Jer njima ikko dao ovako mikrofon da one bukvalno mogu pričati i podijeli svoj prič.
• 1:37:41
  SPEAKER_02: Ja svoju mamu godinama već zove mama dođe na poka.
• 1:37:44
  SPEAKER_02: A te ona šta će ja pričati.
• 1:37:46
  SPEAKER_02: Šta će ti mene tamo?
• 1:37:47
  SPEAKER_02: Kaada jadla mi pričati više.
• 1:37:49
  SPEAKER_02: Ajde mama plezim te.
• 1:37:51
  SPEAKER_02: E onda kad sjedimo u autu i vozimo se od moje sestre, a ona se onda raspriča.
• 1:37:56
  SPEAKER_01: Snima je, snima i kriš mi snima.
• 1:37:58
  SPEAKER_02: E, oću i kupća neki mali, onaj device, samo glas da snima da sakrijemu auto, pa onda snimati ću sve.
• 1:38:04
  SPEAKER_02: Jer to volim taj glas.
• 1:38:06
  SPEAKER_02: Kad je moja baba umrla, ja sam toliko požela njezin glas.
• 1:38:10
  SPEAKER_02: Jedno je kad poželiš taj zagrljaj, taj tač, a drugo je njihov glas.
• 1:38:15
  SPEAKER_02: I kad ti vidiš ono čuješ glas opet o te pokojne osobe.
• 1:38:19
  SPEAKER_02: E, ti se raspadaš.
• 1:38:21
  SPEAKER_02: Ti ono kada si čuo jučer.
• 1:38:23
  SPEAKER_02: Pošto ta osoba kad otiđe, svi kažu ona živi u tebi, ovo ono bla bla bla.
• 1:38:28
  SPEAKER_02: Sve to stoji.
• 1:38:29
  SPEAKER_02: Ali ti kad vidiš taj video, čuješ taj glas.
• 1:38:31
  SPEAKER_02: I vi to non-stop kada mene čuje u auto, neka on a playbacku radim epizodu da vidi ako zvuk okay on e volume.
• 1:38:40
  SPEAKER_02: Hello, welcome to Balkan sis.
• 1:38:42
  SPEAKER_02: Mammy, you're Balkan cis, you onbožava.
• 1:38:49
  SPEAKER_02: Hello, onda on hi, guys.
• 1:38:52
  SPEAKER_02: Obožavaju.
• 1:38:53
  SPEAKER_02: Tako da oni gledaju on us.
• 1:38:55
  SPEAKER_02: On gladiuje u nas, tvojim je motivacija.
• 1:38:58
  SPEAKER_02: Želim nim pokazat, ono ne može nikada boy koristiš svoj glas.
• 1:39:02
  SPEAKER_02: Kod nas je uvijek bilo no djeca sam da se vidio se ne čuju.
• 1:39:05
  SPEAKER_02: Ono shoot.
• 1:39:06
  SPEAKER_02: Shoot us clon set.
• 1:39:08
  SPEAKER_02: Sami gleda kroz vrata kad dođe društvo, ono svi pushi, pa ono dimension.
• 1:39:14
  SPEAKER_02: A od djeca uvijek u jednoj sobi odrasli u drugoj sobi.
• 1:39:18
  SPEAKER_02: Tako da želim sa svojom djecom da budu dio toga, da vidi pa mogu ja ih snimati, mogu ja i pošto Bog zna šta će biti od njih.
• 1:39:26
  SPEAKER_02: Možda neće on uzeti taj tradicionalni put, možda neće oni ići u fakultet, možda neće oni biti što se tiče taj booksmat, znaš.
• 1:39:35
  SPEAKER_02: Možda će tjedrat nešto više kreativno.
• 1:39:38
  SPEAKER_02: I svi smo na telefonima.
• 1:39:40
  SPEAKER_02: Koliko god mi prosimo da nismo, jesmo.
• 1:39:42
  SPEAKER_02: Svi živimo na ovim telefonima.
• 1:39:45
  SPEAKER_02: Tako da ako možemo napraviti nešto od toga što ne.
• 1:39:48
  SPEAKER_02: Ja full tebe podržavam u tome što ti radiš i kad sam videla tvoju historiju i sve i tvoje slike i na Google tipkala tvoje ime.
• 1:39:56
  SPEAKER_02: Bila sam ona vau, vau, vau, vau.
• 1:39:59
  SPEAKER_02: Imam da mnogo naučim ja od tebe isto.
• 1:40:01
  SPEAKER_01: Hvala ti ponovno.
• 1:40:02
  SPEAKER_01: I ja o tebe iznenađujuš s obzirom na svoje godine.
• 1:40:05
  SPEAKER_01: Znala sam koliko ti je godina i zaista, zaista si izuzetno mudra, izuzetno realna i tako mi je drago što si u podcastu realno.
• 1:40:16
  SPEAKER_01: Mislim, namjera ispričati realno priče, ali nisu svi ljudi u eteru realni onako kako ti jesi.
• 1:40:25
  SPEAKER_01: I zato ti hvala.
• 1:40:26
  SPEAKER_01: Možda bi s ovim i zaključila.
• 1:40:28
  SPEAKER_01: Imam drugi podcast, moram ići da snimam.
• 1:40:30
  SPEAKER_02: Znači, jedva čekamo, dogovorili smo se da ja dođem na tvoj podcast, da uradimo kao swop i da ćeš ti biti gošica na ovom podcastu Valkan Sis.
• 1:40:40
  SPEAKER_02: Tako kad budu ljudi gledali na YouTube, hoću da puknu komentar, neki like, pa nek nam kažu, dakle, slušaju puno moje familije.
• 1:40:49
  SPEAKER_02: I prijatelji svi će isto gledati tako Bog.
• 1:40:52
  SPEAKER_02: Da pozdravljam i njih.
• 1:40:53
  SPEAKER_02: Ovo je moja baba uvijek.
• 1:40:54
  SPEAKER_02: Znaš, kad dođera na nju, moja baba sjedi i pije kao.
• 1:40:57
  SPEAKER_02: Eto pozdravljam, a puno familije.
• 1:40:59
  SPEAKER_02: Zna, mi se uvijek smijali kao djeca.
• 1:41:01
  SPEAKER_02: A vidiš žene, samo priča pozdravlja milijun ljudi.
• 1:41:05
  SPEAKER_02: Mogla bi ja tako danas ali neću, ali pozdravljam naravno svu svoju familiju, mamu, tatu, naravno, braću, sestre, sve tu ostavnu ovaj.
• 1:41:13
  SPEAKER_02: I da podržavaju tvoj rad, da pregleda sve tvoje druge videos.
• 1:41:17
  SPEAKER_02: I da se poslije after liking, commenting, sharing i mogu kliknuti na taj link i nek da barem 5 dolara.
• 1:41:24
  SPEAKER_02: Ako imaju 2 euro, 5 eura, barem nešto, razumiješ.
• 1:41:28
  SPEAKER_02: Svaki dio mali i to je bitno, to je važno.
• 1:41:32
  SPEAKER_02: Poslije toga mogu se prebaciti na Balkan sis podcast, tu sam na Instagram, imam isto Facebook, onda imam i LinkedIn i svugdje gdje su ljudi, tu sam i ja.
• 1:41:43
  SPEAKER_02: Mogu mi poslati porku.
• 1:41:44
  SPEAKER_02: A prilično na Apple podcast i na Spotify mogu utjecati Balkan sis i onda tu će biti sve epizode.
• 1:41:51
  SPEAKER_02: Bit će još tu svega i svačega.
• 1:41:53
  SPEAKER_02: Ako želite da radi sa mnom jedan na jedan ili u grupi i tu ću sad izgradati sve kako treba posljednjih dana.
• 1:41:59
  SPEAKER_02: Ima tu rada, ima tu truda, ali odustajemo, ne odustajemo.
• 1:42:03
  SPEAKER_02: Moja duša ko da imamo 80 godina.
• 1:42:06
  SPEAKER_02: Mene muš pita ujutro kad se provodi.
• 1:42:08
  SPEAKER_02: Ksi osjećaš?
• 1:42:09
  SPEAKER_02: Kažem o staro umoro ka šta misliš?
• 1:42:13
  SPEAKER_02: Ti ja nasmijana moja duša.
• 1:42:16
  SPEAKER_01: Vidi ste takve duše koja radijacija izlazi v to je tvoj kvalitet.
• 1:42:21
  SPEAKER_01: Hvala ti puno, tvoji svi linkovi će biti u opisu ove epizode.
• 1:42:28
  SPEAKER_01: Bude u opisu epizoda na YouTube, ali za sve vas koji nas slušate, imate linkove i u opisu epizoda na Spotify, na Apple podcast, Amazon Music i iHeartRedio.
• 1:42:39
  SPEAKER_01: Svaki put pokušavam da se sjetim sve ove četiri platforme.
• 1:42:43
  SPEAKER_01: Ivana hvala ti, bila mi je čast.
• 1:42:46
  SPEAKER_01: Drago mi je što je ovo kraj epizode, ali početak da zaista jednog australsko-američkog podcast druženja i privatnog druženja mene i tebe.
• 1:42:57
  SPEAKER_02: Naravno, i ja se nadam da ćemo se ako bog da uživo upoznati.
• 1:43:00
  SPEAKER_02: I bilo tko sluša ono kak se kaže, sky is the limit.
• 1:43:06
  SPEAKER_02: Tako sebi kako zacrtaš, kako naomiš, tako će i biti.
• 1:43:10
  SPEAKER_02: Stno.
• 1:43:11
  SPEAKER_02: I sa korektnom podrškom.
• 1:43:13
  SPEAKER_02: Eto imaju i podcasti i lijepi glasovi i to sve da se razviješ, eto da radiš to što voliš, da se može čak i živiti od toga, suprotno kako naši ljudi misle.
• 1:43:24
  SPEAKER_02: I eto, živjeli.
• 1:43:25
  SPEAKER_02: Skoro sam završila kavu, sad valjam drugu kavu ugrijat.
• 1:43:29
  SPEAKER_01: Ja vispakovu džezvu idem skuhat, ali čuje nas u tu veliku.
• 1:43:33
  SPEAKER_01: Zna što radim?
• 1:43:34
  SPEAKER_01: Rim bosansku američku kafu.
• 1:43:36
  SPEAKER_01: Iz ovoga pijem, ali kuham na tradicionalni bosanski način.
• 1:43:43
  SPEAKER_01: Na brzinu idem isto tako.
• 1:43:46
  SPEAKER_01: Da me razbudi, snimamo ovo kad je u Americi već pao mrak, a valja se raspričati u narednim satima.
• 1:43:54
  SPEAKER_02: Hvala tebe, hvala na tvojoj podršci na lijepim riječima i isto tako što si organizovala sav svoj rad i sav svoj posao.
• 1:44:01
  SPEAKER_02: Jer u Americi, znači sad je dvadeset august kod nas dvanaest sati a kod tebe je još jučer.
• 1:44:06
  SPEAKER_02: Znači, ti si onu možeš reći koliko, deset sati da ja sam svi i javljam se iz budućnost.
• 1:44:15
  SPEAKER_02: A vi ste 10 sati iza nas, iza Australije.
• 1:44:18
  SPEAKER_02: Tako da hvala tebi što ste preokrila milijun stvari da ovo bude moguće danas.
• 1:44:24
  SPEAKER_02: Šme pozvala i na tvom trudu, na tvom radu.
• 1:44:27
  SPEAKER_02: I nadam se da će ljudi ja tuživati u našem razgovoru.
• 1:44:30
  SPEAKER_02: Ja vam sad drugu kavu da pokrenemo i drugi razgovor.
• 1:44:33
  SPEAKER_01: Hvala ti do slušanja do gledanja.
• 1:44:36
  SPEAKER_01: Ćao.
• 1:44:37
  SPEAKER_01: Hvala Ivani štrbac Alfonso.
• 1:44:40
  SPEAKER_01: Hvala vispokovoj zlatnoj jezvi.
• 1:44:43
  SPEAKER_01: Hvala Elvisi Kovačić autorci knjige Spornaja.
• 1:44:47
  SPEAKER_01: I hvala svima vama koji odvojite vrijeme da slušate i gledate ove razgovore.
• 1:44:54
  SPEAKER_01: Ovo je podcast realno.