Latest / VK podcast / Vizkulturin podcast: Natalia Borčić Peuc | Tuneli, osmatračnice, bunkeri

Transcript

Vizkulturin podcast: Natalia Borčić Peuc | Tuneli, osmatračnice, bunkeri · VK podcast

• 0:00
  Dragi slušatelji i slušateljice i vizkulturinog podkasta evo nas
• 0:03
  u novoj epizodi u kojoj razgovaramo s natalijom bočić p
• 0:07
  uc čiju je samostalnu izložbu trenutno moguće pogledati u
• 0:10
  galeriji kranjčar na dalija dobrodošla u vizkulturinog potka
• 0:16
  otok vis je tvoj rodni otok i snažno je prisutan u tvojem radu
• 0:20
  kako se kroz godine promijenio ili se još uvijek mijenja tvoj
• 0:24
  odnos prema visu i na koji način to utječe na tvoje slikarstvo?
• 0:29
  Zanimljivo pitanje, dan. Moj odnos se jako promijenio 1
• 0:33
  tamo sam odrasla, rodila se i odrasla bila dosadna ste godine
• 0:36
  i nekako mi je trebalo puno vremena da ga sagledam i mogu
• 0:41
  reći da ga ja volim, al ga volim još najviše sa distance, više
• 0:46
  puno nego kad sam do la je. Lijepo mi je dole i volim se
• 0:50
  vratiti kući i to sve bude lijepo, ali kao dola ne mogu
• 0:54
  raditi. Ne, ako je previše, mislim,
• 0:59
  budem po ljeti previše događanja i to je onda automatski sam
• 1:03
  malone ako otuđena od same sebe, tako doživljavam tako tek kad
• 1:07
  dođem u Zagreb i onda sam ja nekako ja ja i onda mogu i
• 1:12
  raditi, promišljati ga. Toliko se nisam osjećala da tamo
• 1:15
  pripadam kad sam živjela i kasnije kad sam ga promišljala
• 1:19
  da sam imala, onak sam si mislila kako sam uopće tamo dal
• 1:23
  spila ona valjda me roda vodila u rim pa sam ispala negdje usred
• 1:27
  Jadrana. I dobro i promišljajući što da
• 1:31
  ja slikam kao slikarica težak i taj put bio da nekako nađeš ono
• 1:36
  di si ti ti da ne, ako mu reče, pronađeš svoju priču šta reć
• 1:41
  ljudima kroz svoje slikarstvo. I da ste tu bilo lutanja i
• 1:44
  svašta vam da sam počeli promišljati ako nije ništa
• 1:47
  slučajno da su radi loptu obitelj koju je smijemo, tijelo
• 1:51
  koje imamo, imamo te neke vještine urođene koje već imamo.
• 1:55
  Ako to nije ništa slučajno, onda ne znam i slučajevi s istog kuta
• 2:01
  promišljanja sam došla do ideje da mu sam da posvetim kao
• 2:04
  slikarica i tako to sad ispalo je dobro.
• 2:08
  Možeš li nas ukratko provesti kroz postav izložbe?
• 2:12
  Što si se odlučila predstaviti u galeriji kranjčar?
• 2:15
  Sad se dogodio mali pomak. Prije sam slikala plaža otoka
• 2:19
  visa, a sam počela promišljati ga i kroz povijesni kontekst da
• 2:24
  je on bio vojna baza. Toga je dosta obilježilo ne samo
• 2:27
  sad kroz dvadeseto stoljeće nego kroz cijelu.
• 2:30
  Svoju povijest je on imao tako strateško vojno značenje znači
• 2:34
  englezima i na temelju toga izgrađen jer kao takvi mogu
• 2:40
  dobro kontrolirati rast kose tko i gdje i šta vozi u Jadranu
• 2:45
  odrastajući svojim roditeljima drugim otočanima.
• 2:48
  No na no tim se pričala o tome kako je bilo za vrijeme drugog
• 2:52
  svjetskog rata i kasnije i kako je visok žrtvovan za neko više
• 2:57
  dobro bivše države i time je puno zemlje puno vinograda,
• 3:01
  maslinika uzet otočanima da se izgrade te kasarne i tuneli,
• 3:07
  stan, spremišta, bunkeri. I uvijek je postojao neki žal o
• 3:12
  ne znam e nije tako mali isturen i onda ti još i ne pripada.
• 3:17
  Nisu se mogli ni č kupati na plaže koje su htjeli i to, a
• 3:20
  osim toga je zaustavljeno vremenom nema ga, ne možeš baš
• 3:24
  tako lako otputovati, ne može ti tako lako neko doć mojim
• 3:28
  roditeljima te onako baš nije bilo drago jer bi govorio bi mi
• 3:32
  se kod prijatelja na hvar tamo sve bilo živo, svi su izlazili,
• 3:35
  a to bi naši novi istinom se čuo magarac umjesto glasa tako da.
• 3:42
  L istog konteksta ni bilo zanimljivo se posvetite visoka
• 3:46
  vojnoj bazi postav izložbe čini desetak slika.
• 3:49
  Nismo ih sve izloži li te sada mijenjamo malo postav 10 slika
• 3:52
  tu su tuneli 6 slika tunela oni su mi bili onako nezanimljivim
• 3:57
  iz nisam krenula zapravo isti tunel, a onda se nekad budemo
• 4:00
  imali topova ima i osmatračnica ima i kasarni mi bunkera pa ću i
• 4:04
  to, ali naći jezgra su ti tuneli iz različitih perspektiva
• 4:09
  uhvaćeni i to mi je bilo zanimljivo tat nosferatu, ne
• 4:12
  lako je onako malo jezovita. Ali kad se tonove zelene i plave
• 4:17
  tako da slika nije tako skari ali ima puno tonova plave i
• 4:21
  zelene i to sam htjela prikaza te i te su slike može i
• 4:25
  najčišćeg sam samo htjela prikazati u atmosferu, druge su
• 4:28
  slike i sa prirodom i sa borovim i dominira more, pa su mi možda
• 4:33
  malo ovako toplije. Zanima me što te potaknulo da se
• 4:37
  u ovom ciklusu fokusiraš na tu vojnu infrastrukturu visa,
• 4:41
  odnosno na bunkere, tunele i osmatračnice.
• 4:44
  Jesu li možda ti prostori neki nositelji traume, nostalgije ili
• 4:48
  nešto treće? Načelo maloprije sam se
• 4:52
  referirala na veliki dio ovog tvog pitanja, znači te priče
• 4:57
  svojih roditelja kako je bila živjeti u tom vremenu?
• 4:59
  To me najviše potaklo, jer ja uopće ne poznajem takvog.
• 5:03
  Ja sam se vratila znači početkom devedesetih.
• 5:05
  Toga nisam ništa osjetila je neko već pod normalno jer sam
• 5:10
  bila i dijete, ali nije bilo već vojske vojnika, ništa, nego samo
• 5:13
  te kasnije one koji su isto tako iako ona normalna je samo da to
• 5:18
  znaš i mi smo se kao djeca jako igrali tamo i to baš bilo super
• 5:21
  zanimljivo. Kul je bilo zabavno jer si soli
• 5:24
  kao i natjecao kom ožić dulju tunela da se ne prepadne pas i
• 5:28
  kao a super ako si išao najdublja i onda možete male
• 5:32
  pobjede nosiš kasnije u sebi iako su sad opasni ne bi volila
• 5:36
  da se moja kćer time bavi. Pa skakanje s tih tunela zapravo
• 5:39
  bilo jako zanimljivo. Sad iz perspektive roditelja
• 5:42
  jako opasno kad vidim ni osim toga postoji velika opasnost.
• 5:46
  Ima jako puno mina zaostalih na otoku, tako da sam uvijek
• 5:50
  roditelji ponavljali na meti tamo ići.
• 5:52
  Nemojte tamo ić i to stvarno jako opasni.
• 5:55
  Ni dobro se opuštati se ide van ruta.
• 5:58
  U kojoj mjeri viz doživljavaš kao neko mitološko mjesto i kako
• 6:02
  ta slojevitost mjesta postaje slojevitost u tvojim slikama?
• 6:07
  Odbacila je sve ovo što govoriš na platnu?
• 6:10
  Da pada mitološko mjesto postaje tekstom perspektivom kad se
• 6:15
  odmaknula od njega i počela ga promišljati na iskustvom Zagreba
• 6:20
  i velikih gradova. Putovala sam dosta o njoj,
• 6:23
  živjela na nekim drugim, u nekim drugim većim gradovima istog
• 6:27
  znanja i on meni dobio novo značenje i mogla sam ga tako
• 6:31
  prikazan na svojim slikama. A mene najviše fascinira što
• 6:35
  možda ljudi ljudi ne promišljaju.
• 6:38
  Ali to noćas istom trenu ovega pozabavit mentalitetom malog
• 6:42
  mjesta pogotovo ako nekog malog isturenog mjesta i onda mi je
• 6:46
  isto jako zanimljivo promišljate to što ja slikam te plaži te
• 6:50
  tunele itd. U vojnu bazu koju ja znam kako
• 6:52
  teče ni to doživljavaju te takvom normalno njima te tako
• 6:56
  obično tako da ja sad slikam nečiju fotelju u dnevnom boravku
• 6:59
  nakon što na čemu se uglavnom nemaju kupaći kostimi lak
• 7:06
  doslovno, tako da je to tako normalno njima.
• 7:09
  To je to sam spoznala tu cijenu i potom bogatstvo sam ga počela
• 7:12
  slikati, pa onda nekako valjda iskustvo na iskustvo stvori tu
• 7:16
  slojevitost slika, a mislim da pričajući samo vizualno ta
• 7:22
  slojevitost možda najviše nastaje zahvaljujući mojoj
• 7:25
  tehnici slikanja, kao i se jako spontano se dogodila, bila više
• 7:30
  prolijevam, manje koristim kist kist, možda tek pri kraju, a
• 7:33
  onda opet zali me kako slike, uglavnom slike kao da kuha, a
• 7:37
  onda ih kao malo pečem samo na sunce da se osuše.
• 7:40
  Koliko malo operem stavim na kišu i tako ostanak nešto događa
• 7:44
  kada god imam vrt da i onda kao ja nešto malo kao svaka motikom
• 7:50
  sa kisom. Nešto tu pročešljamo.
• 7:52
  Nije klasično i mislim da zahvaljujući toj tehnici se
• 7:55
  događa ta slojevitost. Autorica predgovora izložbe
• 7:58
  leila topić tumači da pejzažu tvojim novim radovima nije
• 8:02
  prikaz izvana nego mapiranje psiho geografije.
• 8:05
  Kako ti osobno doživljavaš taj unutarnji pejzaž i kako znaš da
• 8:10
  si ga uspjela uhvatiti na slici kada je zapravo.
• 8:13
  Slika god. Sve dok se ja mučim još dan
• 8:18
  danas jer mi se zna dogoditi da mi se slika vrati iz galerije.
• 8:22
  To da je imam još potrebni malo slika da ili još gore, ako mi
• 8:25
  netko posudi sliku sam već prodala za izložbu i onda nju
• 8:29
  izložim i da bi se kao u tom već međuvremenu vrati doma u atelje
• 8:33
  i onda kao ni među posla da tjedan dana kad njima paše i
• 8:36
  onda se jedva suzdržavam da ne slikam više jer kao oke sad je
• 8:39
  njihova, zapravo sam ja mama, pa kako sad ne?
• 8:43
  Tako da je to vječito pitanja, ali ne znam za neke slike jako
• 8:47
  dobro znam da je to to. I da je gotovo i naći razlikom
• 8:51
  zapravo dosta razlikom svoje slike po tome kako su nastale.
• 8:55
  Ima slika koje se dogode u ciklusu da su onako jako
• 8:58
  jednostavno nastavi. Lagane su samo su prošli.
• 9:00
  Kroz mene je toliko nisam uspio niti čak stopi s njima ni
• 9:04
  posvađati popričat. One su same, nastavljamo
• 9:07
  strahopoštovanje prema njima, kao da nisu moje i te su slike
• 9:12
  uglavnom i najbolje su čiste, jasne, dobre, snažne, svježe sve
• 9:18
  kako treba da bude. A ove druge slike, pak s njima
• 9:23
  sam u ringu onak uglavnom po godinu dana 9 mjeseci ovisi
• 9:26
  koliko mi treba za ciklus. IS njima muku mučim kad je
• 9:30
  gotova kad nije šta još dodat uvijek nešto treba.
• 9:33
  A on da je u 1 trenu osjetim osjetim i ako s nekim slikama ko
• 9:38
  da sam u začaranom krugu beskonačno bi mogli slika imamo
• 9:41
  se nikad ne bi gotovo uvijek ima potrebu nešto dodati tako da
• 9:45
  postoje ta razlika i prije mi se znalo događati da već ne radim
• 9:49
  znala kao fotkat sliku nakon što izađem iz ateljea počela kao još
• 9:52
  malo doma gledat ujutro kad se probudim ako ne mogu spavati i
• 9:55
  onda bi mi se znalo dogoditi kad bi išla lista tako slike vidjela
• 9:59
  da sam ih uništila da su bile puno bolje prije dosta dana to
• 10:02
  prestala raditi jer onda mi samo bude loše.
• 10:06
  Kako je to? A koliko ti je važan taj fizički
• 10:09
  taktilni aspekt cike? Pa da ja sam zapravo da moje
• 10:13
  slike jako materične i. To mi je jako bitno, generalno
• 10:19
  sam tip to nisam znala za sebe da sam možda svijesti lako.
• 10:22
  Kasnije ce volimo na dotaknuo tko da tako najviše doživljavam
• 10:26
  svijet. Možete proizlazi kao kad sam
• 10:28
  bila mala, onda je kao što sam si razmišljao, dakle to ta
• 10:31
  potreba, a ali nismo u kući kad na viso imali onako jako hrapavi
• 10:37
  zidovi, to već nije stil kuća da se tako radi se iz su glatki i
• 10:42
  menta bilo bačeno super jer su majstori valda radili te zidove
• 10:46
  nije nisu. Jednako hrapavi bili pa sam
• 10:49
  točno znala. U kući je nešto najgore pa vidi
• 10:51
  glatko jer tako super dirati pa tako sebi i svojim slikama
• 10:54
  onakvih stop pristupam kao da će bit ili.
• 10:57
  Gušteri će biti nježnije to i to zapravo nositelji priče iz boju.
• 11:02
  Kako se je tvoje slikarstvo mijenjao tijekom godina?
• 11:06
  Jako jak se mijenjala 1 je se dogodi 1 jako lijepi ciklus
• 11:10
  slika koji se za u čemu je kvaka na akademiji najnoviji msn je to
• 11:15
  bila četvrta godina akademije. I to on se on je zapravo naš
• 11:20
  početak bi odražava moje promišljanje.
• 11:23
  Nisam znala šta slikat, stvarno mi je bilo užasno, teško kao
• 11:26
  statist znaš, naučili ste nešto slikati i slati.
• 11:29
  Jedino što naslika i kaosa sad će biti jos nisam znao što je na
• 11:33
  slikama. Nju sam zaključila kako su kvake
• 11:35
  zanimljive. Ako možeš napisati neki dnevnik
• 11:38
  dana, po tome koristi kvake uhvatiti tokom dana, znači u
• 11:42
  koje si prostoru ušao, koga si sreo nakon održava svoje
• 11:45
  promišljanje i tvoj tok nacisti kao sam se kava kod mainza od
• 11:49
  tramvaje od. Filozofskog fakulteta, akademije
• 11:53
  od auta i zapravo jako zanimljivo, kroz taj način
• 11:56
  promišljati i tu je nekakva jede krenula nakon toga infektivnih
• 12:01
  svojim ciklusima nikako, ali bilo mi je zanimljivo to
• 12:04
  bilježit neke prostore. Zapravo i nakon toga sam imala
• 12:08
  dodire kojem je bila zanimljive tijela jer sam se pitala kako
• 12:11
  prikazati put. Tijela se ponovi kaže, ali krivo
• 12:16
  si naslikala tijelo, to je baš moraš to već boju.
• 12:19
  Onda je pokušala objesiti, objasnio, pa nisam baš pobratima
• 12:22
  malo žute, malo roza. Ali ne to je bez ali ako ti samo
• 12:25
  slikaš tijelo bez te onako malo umjetno djeluje, ali opet vidimo
• 12:30
  drukčije i taj ciklus dodira. To je bilo onako boja puti.
• 12:35
  To me zanimalo kako prikazati. Nakon toga je bilo dugo nakon
• 12:39
  traženi 1 sigurno 5:06 godina svega i svačega slikao auto nije
• 12:42
  baš imam rep do tih plaža kad sam spoznala da zapravo to sam s
• 12:47
  visom, možda to baš moja priča. Da baš ona dio identiteta koji
• 12:52
  mora izbiti na neki način. Na nekim tvojim slikama
• 12:55
  pojavljuju se tragovi ljudske prisutnosti nasi.
• 12:58
  Eto fragmenti pokreta kupaći kostimi pa me zanima koju ulogu
• 13:03
  imaju ti fragmenti ljudske prisutnosti?
• 13:06
  Jesu li to rezultati neke spontanosti ili unaprijed
• 13:10
  određeni motivi koje promišljaš i svjesno slikaš?
• 13:16
  Ponekad ljudi znaju reći će da mi je puno bolje bez likova
• 13:20
  ljudskih nekima baš bolje sa. A ja nakon ne znam nekada
• 13:25
  nekoliko mislim da bolje da nema nikoga, a nekad mi baš dođe da
• 13:29
  stavim nekog čisto da dobije tu ne kolu ne znam pristupačnost
• 13:33
  ljudima kao da dam neku atmosferu da ona promišljanja
• 13:39
  čovjeka i hodanja kroz taj prostor i odnos koliko nešto
• 13:43
  veliko ko nešto malo, tako da to zapravo spontano dođe.
• 13:47
  A te fragmente kupac ih je i luftića i ostalih stvari za
• 13:50
  more. To sam stavljala čisto zato što
• 13:53
  je onako jako veselo šareno te boje pa malo kontrast sa tom
• 13:57
  zelenom i plavom. To mi je više služile kao neki
• 13:59
  vizualni vizualno ravnoteža. Toplo hladno.
• 14:03
  Kako se kod tebe isprepliću osobna i kolektivna memorija?
• 14:07
  Vjeruješ li da slikarstva može artikulirati tragove onoga što
• 14:10
  je iščezlo? Znači prostora kojeg se možda ni
• 14:13
  sama ne sjećaš izravno, ali ih imaš u nekoj dalekoj, možda
• 14:18
  djetinjoj memoriju. Zanimljivo pitanje je zapravo.
• 14:23
  Samo ne razmišljamo tako duboko i široko, ali onda u procesu se
• 14:27
  nešto dogodi i skužiš neku nevjerojatnu bliskost sa nekom
• 14:30
  temom ili neku ideju kod počne totalno vodi tu neku drugu neki
• 14:35
  2 smjer ne znam srca imala suradnju sa josipom zankijem
• 14:40
  koji mi je kao poziva za 1 projekt vučedolske kulture
• 14:44
  smještaja i vučedol on ništa ali sam takozvanim naišla na neke
• 14:49
  zanimljive priče o zviježđu orion i kako su oni gleda na to
• 14:53
  da su to vrata ulaska. Naših duša u ovozemaljsko
• 14:57
  iskustvo. Isto tako obuzelo da bih
• 15:01
  naređena sljedeći ciklus tome posvetila, tako da nikad ne
• 15:04
  znaš. Imaš li osjećaj da danas postoji
• 15:07
  pritisak za mnoge slikare i slikarice?
• 15:11
  Da umjetnost treba biti lijepa, poučna i možda smirujuća ili ti
• 15:16
  u svojoj praksi na neki način pokosi što me je?
• 15:20
  On je u tome, svi mi promišljamo, vjerujem da svi oni
• 15:24
  mislim, barem ja mogu samo priča za sebe, nekako baš vodim
• 15:29
  razgovore sa svojim slikama što ja hoću njih gledajući nema ko
• 15:33
  da sam ako se slike slikam za druge naravno slikam ih, imam ih
• 15:37
  potrebu dat podijelit onda to znači da ćemo biti u većem
• 15:40
  prostoru i onda je promišljam o nečem prostoru, no iako to jako
• 15:44
  bitno dijeli da ti to za vrijeme procesa ne razmišljaš tako a 5
• 15:48
  padne na pamet onu onog zapravo želim da ta slika onda neko
• 15:52
  nosi. Naravno neku priču o nekom
• 15:55
  veselja ne ako mi je bitno da budem da ne znam da bude svježa
• 15:59
  i daje energiju, a sad dijeta jako netko opasan sklizak pojam
• 16:07
  što je on nekako kao slika je lijepa.
• 16:11
  Ja sam malo naježim na to ne znam, nije mi baš to kavu s
• 16:14
  najdraže čuti 1 dijelu onako na 1 loptu ali ljepote bitna ii
• 16:19
  zapravo nekom skladu pričama popričamo o ljepoti, bitno mi je
• 16:22
  da mi slika skladna. Da uravnoteži i zapravo i volim
• 16:26
  male pomake u ravnoteže koje intrigiraju na slici, al opet da
• 16:29
  i taj pomak ju ispune krvlju teži.
• 16:32
  Tako da ako pričamo o ljepoti kao ravnotežu, onda naravno da
• 16:36
  želim da je lijep. Well, teško opraštaš od svojih
• 16:40
  slika. Zapravo ne uopće.
• 16:43
  Jako sam sretna da odu to mogu poistovjetiti sa ne znam
• 16:48
  roditeljstvom jer znam koliko ne znam.
• 16:52
  Mama bila sretna kad sam ja uspjela upisat akademiju otišla.
• 16:56
  Onak i ja možda voljela da onak se moja kćer nađe i ode u smislu
• 17:02
  ode da nađe svoj život, stvori svoje sebe, stvori, nađi si
• 17:07
  mjesto na na svijetu, tako gledati na sve slike.
• 17:10
  Da oni su kod mene, mi tu sad nešto radimo, pričamo, ja ih
• 17:14
  stvaram i oni mene stvaraju u tom procesu, ali nakon toga što
• 17:18
  će s njima nemam sad neku viletinu će obje se sve slike
• 17:22
  muzeju na to ne želim samo sebi napraviti, tako da super.
• 17:26
  Da je obratila bih se još malo na postav izložbe.
• 17:30
  Znači tvoje snimke izvrsno funkcioniraju kao zasebno, ali
• 17:35
  IU sklopu nekakve šire cjeline. Kako zapravo unutar izložbenog
• 17:40
  postava stvaraš tu taj dijalog između svojih slika?
• 17:44
  Je li ti važno da točno se prati određeni ritam i lijevo kako
• 17:49
  promišljaš postavi? Izložbe pa zapravo u zadnjih par
• 17:53
  puta kad sam imala izložbu, nisam sudjelovala ja u postavu
• 17:56
  izložbe i to mi je bilo baš jako drago.
• 17:59
  Jer kao kada sam svoje napravila i onda sadila to sve uzela u
• 18:04
  svoje ruke i to mi je bilo drago mene pita lesti slažeš s nekim
• 18:08
  super i bilo mi je to dobro, ali nema mi baš onda zanimljivo kad
• 18:12
  one su moje dok su ateljeu poslije nekako su odradili šta
• 18:16
  misli da je najbolji jer ih vidim na neki drukčiji način na
• 18:19
  koji ih ja u tom trenu ne vidim i to je zapravo dobro jer taj
• 18:25
  dio njihovi oni žele neku isto svoju priču napraviti kroz tal.
• 18:29
  I prezentirate neki način koji su i oni imaju logiku i to mi
• 18:34
  jako drago. Onda je to njihov posao.
• 18:38
  Koliko promišljaš o svojem radu u kontekstu ekološkog diskursa?
• 18:43
  Jesu li tvoje slike ujedno i kritika odnosa čovjeka prema
• 18:46
  prirodi, prostor u okolini, osobito onom prostoru koji je
• 18:51
  ranjen militarizacijom, što je na primjer u slučaju?
• 18:56
  Mogu reći da nisam opterećena tom nekom ekološkom poantom ne
• 19:01
  ako generalno mislim kao zatopljenje klima smeće.
• 19:06
  Ono, ne znam da li ste ispravno reći, ali ne muči toliko mnogo
• 19:10
  smislu. Znam da ne mogu puno
• 19:12
  promijeniti, a jedino što mogu pokupiti smeće za sobom i za
• 19:15
  drugim i to je to i sada ja. Ne ako nije poanta u mojem radu,
• 19:21
  ali naravno da mislim da se moramo.
• 19:24
  Moramo paziti da se ne onečišće priroda, tako da može ovako
• 19:29
  nešto se usput dogodi, ali ne danas i te priče.
• 19:33
  Imaš li osjećaj da otok krize još uvijek nosi tragove
• 19:36
  nevidljive povijesti? Koliko se zapravo još uvijek
• 19:39
  može istraživati otok? Vis pa mislim da imam još dosta
• 19:43
  nepoznanica znam znam ljude koji vode te militari ture na visu n.
• 19:49
  Poznate arheologe ravnatelja muzeja na visok je onako kažu
• 19:55
  kako je to beskonačno puno materijala do koje oni ne mogu
• 19:59
  doći. Osim te vojne povijesti, vis je
• 20:03
  bio grčka kolonija i rimska, tako da tu ima toliko toga za
• 20:08
  proučiti vidjet tako da će vječno biti zanimljiv.
• 20:14
  Tekst leile topić završava mišlju da tvoje slike nisu
• 20:17
  nostalgične, nego da nude mogućnost traganja.
• 20:21
  Kako ti definiraš to traganje išta o tebi?
• 20:23
  Slikarstvo još uvijek može tražiti ili pronaći u današnjem
• 20:27
  vremenu. Pa noči ga jako lijepo rekla i
• 20:32
  zanimljivo je zato što je po meni je slikarstvo ne ako
• 20:36
  zapravo nešto kontemplativna praksa koja je zapravo meni kao
• 20:43
  osobi, a odgovara i nekako se sporo odvija i cijeli je cilj
• 20:48
  oštra jako užurbano. Ne znam, no probuditi se.
• 20:52
  Godine ovaj sastanak ona 1 si u vrtiću skuhaj to mora biti brzo
• 20:56
  i ako pojedi igraju se ne znam čitaj napiši, a onako dođeš i
• 21:01
  samo pustiš i super mi to šta onda kroz tu sporo ć možeš ko
• 21:06
  meditacije osjećati sebe i nekako tim sporosti jako
• 21:09
  zahvalna jer onda možeš istraživati promišljat svijet
• 21:14
  oko sebe i sebi. To mi se najviše sviđa što
• 21:16
  slikarstvo pruža dok je splitom i promišljam sliku, a onda ko da
• 21:21
  mogu i malo više osjetiti sebe. Onako se spontano dogodi da
• 21:25
  odbijam neki film sa sam pričala s nekim što nisam koji kako
• 21:28
  postupio kao da ona kojima tu sigurno ima terapeutsku praksu
• 21:32
  di stvari sjednu na svoje mjesto, barem meni da sebe
• 21:36
  razumijem zašto sam postupala i da pokušam drugu razumije zašto
• 21:39
  je netko postupio uglavnom da ima i prostor i traganje jer
• 21:44
  omogućava to promišljanje, ali na neka ne baš toliko misli
• 21:48
  način koliko osjećajni a. Nisi li se ikada okušali u nekim
• 21:53
  drugim medijima? Ne i to sam jako sretna što me
• 21:56
  ne treba č jer imamo danas. Slikarstvo.
• 22:01
  Imam osjećaj da bi me samo bunili i samo bi mi micale
• 22:04
  fokus, a ovo je toliko kompleksno, sami pigment sama
• 22:08
  boja, sami način nanošenja platna boje na platno.
• 22:13
  To je toliko posla da sad ja imam potrebu još stvarati.
• 22:16
  Ne znam skulpture vida, to bi bilo ono ko da se želim popeti
• 22:21
  na 10 planina ovakvom 1 i hvala bogu to mi je za sad stvarno
• 22:26
  dovoljno i više ono to je puno posla.
• 22:30
  Radišni trenutno na nekom novom ciklusu ili sada zasluženo
• 22:33
  odmara nakon uspješnog otvorenja.
• 22:37
  Pa radim i zato sam paralelno počela.
• 22:39
  Ima neki mali ciklus viškog biljaka u herbarij pasti to
• 22:43
  slikam čipaka baš dolazim iz ateljea di sam slikala šipak
• 22:47
  koji je prekrasan ali imam zapravo osjećaj kakvih tako znam
• 22:51
  da ćeš ipak na primjer lijep i limun ako ih tako ide mi baš
• 22:55
  slika tko da više uđem u njegovu logiku samog ploda kod više
• 22:59
  spoznam to što slikam slikajući on zapravo istraživanje učenje
• 23:05
  eu nakon tog herbarija. Viški biljaka koje su nazvali
• 23:08
  izložbu mirisi udaljenog otoka ili mirisi pučinskog otoka na
• 23:12
  odmor. Inače, izložba tuneli
• 23:15
  osmatračnice bunkeri je dio programa meštrovićevog paviljona
• 23:19
  u gostovanju, a izložbu natalije borčić pevec moguće pogledati do
• 23:24
  15. Srpnja u galeriji kranjčar
• 23:26
  natalija puno ti hvala na ugodnom razgovoru i sreće u svim
• 23:29
  budućim projektima. Hvala vam.