Latest / Realno sa Dritom Haziraj / #002 - Emina Gegic: Tisina poslije eksplozija – kad djetinstvo stane izmedju „ostani“ i „zbogom“

Transcript

#002 - Emina Gegic: Tisina poslije eksplozija – kad djetinstvo stane izmedju „ostani“ i „zbogom“ · Realno sa Dritom Haziraj

0:04
SPEAKER_00: Dobrodošli u realno sa britom Hazira.
0:08
SPEAKER_00: Ovo je podcast realno za ljude i u ljudima sa područja Balkana razasute.
0:18
SPEAKER_00: Uspjesi padovi.
0:20
SPEAKER_00: Sve ono zajedničko što nas povezuje živči u tuđini.
0:26
SPEAKER_00: Ja sam vrita hazira.
0:34
SPEAKER_01: Ja bi tako volila da mogu samo da pišem da ništa drugo ne radi.
0:39
SPEAKER_01: To je moja želja.
0:41
SPEAKER_01: Da ja sjedim i pišem rat je dehumanizacija.
0:46
SPEAKER_01: Ne postoji ni jedan rat gdje neka pobjedio.
0:48
SPEAKER_01: Svaki rat je ljubitak.
0:51
SPEAKER_01: Tako da je to proces neke dehumanizacije.
0:54
SPEAKER_01: Ja pišem o tom procesu dehumanizacije na jedan vrlo lakši aptenžerski način.
1:03
SPEAKER_01: Novi roman nema nikakve veze s senzibilno crnim.
1:07
SPEAKER_01: Potpuno je drugač o tematika, znači ne govori o ratu.
1:12
SPEAKER_01: On je zapravo ambbientovan u Milanu za vrijeme covida.
1:18
SPEAKER_01: Sjećam se čak i jednog našeg, on je bio delinkvent, bosanski delinkvent koji u suštini je krao po Milanu.
1:29
SPEAKER_01: Ali ona se dočekao sa turbom ukradene garderobe i zahvaljujući tome, ja sam mala šta obućem.
1:39
SPEAKER_01: To su ti neki apsurdi.
1:41
SPEAKER_01: Stranci su u amfteatrima ulazili s lijeve strane, nisu mogu dući s desne strane, niti ono pravo.
1:48
SPEAKER_01: Ti stranci duži s lijeve strane.
1:50
SPEAKER_01: I to je danas tako.
1:52
SPEAKER_01: Danas je tako.
1:53
SPEAKER_01: Znači, ja sam uvijek ulazila sa lijeve strane, morala sam duplo više da radim i da se dokazujem.
1:59
SPEAKER_01: Ne samo što sam stranac ja sam i žena i ajmo pričati realno, this is a man's world.
2:07
SPEAKER_01: Mi smo još uvijek manje plaćeni od muškaraca.
2:09
SPEAKER_01: Mi još uvijek imamo manje mogućnosti od muškaraca.
2:21
SPEAKER_00: Ovu epizodu vam donosi Citi Fresh Market.
2:24
SPEAKER_00: skriven i dragu u Čikagu za autentične europske i mediteranske proizvode.
2:30
SPEAKER_00: Ako ste za područja Balkana.
2:32
SPEAKER_00: Ovo je mjesto gdje dolazite kad poželite hranu koja ima okust doma.
2:36
SPEAKER_00: A ako niste, onda ste upravo otkrili novo mjesto.
2:40
SPEAKER_00: U Citi Fresh Marketu svakodnevno vas čekaju svježa topla jela, trskavi zlatni bureci direktno iz peći, sočniče apis roštilja i domaća jelo spremna za jelo odmah to je ona hrana čiji miris osjetite čim uđete i ne preskačite pekaru sve se pravi svježe dnevno, bogato je okusima i pripremljeno od kvalitetnih, autentičnih sastojaka, uključujući uvoznu europsku vrhunsku belgijsku čokoladu koju zaista osjetite u svakom zalogaju.
3:12
SPEAKER_00: Od svježih peciva do bogatih tradicionalnih poslastica.
3:16
SPEAKER_00: City fresh Market je mjesto gdje dođete po jednu stvar, a izađete sa pet ili više.
3:22
SPEAKER_00: City fresh market.
3:23
SPEAKER_00: Dođete gladni, otiđite sretni i uvijek se vraćajte pojač.
3:36
SPEAKER_00: Sponzor epizode je hotel Behar.
3:39
SPEAKER_00: Bissar smješten u srcu gora i srednjeg bosanskog cantona.
3:43
SPEAKER_00: Ovo je mjesto gdje je luksus susreće prirodnu ljepotu.
3:46
SPEAKER_00: Smještena samoj obali rijeke Drine hotel Beharava svojom elegancijom i harmoničnom povezanošću s okolinom, okružen je stoletnim čarima grada Gora.
3:58
SPEAKER_00: Na proputovanju kroz ovaj grad doživite savršen spoj prirode i luksusa i vrhuske gastronomije.
4:05
SPEAKER_00: Posjetite hotel Behar, mjesto gdje svaki trenutka postaje nezaboravno iskustvo.
4:16
SPEAKER_00: U podcasto dramaturg, edukator, autor spisateljica čije riječi nosi težinu jednog vremena ali koja je iz mraka rata izvukla svjetlo priče.
4:30
SPEAKER_00: Rođena je u govora, oblikovana je zarajom, a danas stara između dvije kulture Bosne i Hercegovine i Italije.
4:38
SPEAKER_00: Njeni radovi ne govore samo o ratu, nego i o ljudima, o strahu, o snazi i o onom što ostaje poslije svega.
4:47
SPEAKER_00: Moja gošća je i moja ratna draga prijateljica sa kojom se povremenih postova na Facebooku ja nisam čula ili vidjela već punih 30 godina.
4:59
SPEAKER_00: Dobrodošli cu želim ići.
5:03
SPEAKER_01: Hvala ti draga moja držita Zira na ovako lijepom uvodu u našgovor.
5:13
SPEAKER_01: Možda se trebala dodati da, rodila sam se u govorištu, formirala me Sarajevu, ali sam ostala u milanu.
5:20
SPEAKER_01: Faktički živim pola života u Italiji, a pola sam živjela u Saraju tako da sam ti ja jedna od naših dijasporskih razdvojnih, podvojenih čak lica.
5:33
SPEAKER_01: Hvala ti jako sam sretna.
5:35
SPEAKER_01: Izn svega želim se najbolje na projektu tvog novog podcesta.
5:40
SPEAKER_01: Želim ti jako puno gleda.
5:42
SPEAKER_01: I nadam se da nakon 30 godina će ovo biti način da se ja i ti ponovo vratimo neki stalni kontakt.
5:52
SPEAKER_00: To bi mi naravno vrlo, vrlo drago bilo, ali ja ću dodatno štavela generacija.
6:02
SPEAKER_00: Zaista mi zadovoljstvo da se ovdje s nama i da možemo podijeliti jako puno interesantnih priča.
6:09
SPEAKER_00: S obzirom da se u Itali recimo, prvo šta aktivno i na čemu trenutno radiš.
6:17
SPEAKER_01: Draga madrika.
6:19
SPEAKER_01: Svi mi koji smo umjetnici, a mislim da je slična situacija sa novinarima jer se ti u tim vodama.
6:26
SPEAKER_01: Smo ljudi koji vjerojatno jako teško pronalaze jednu stvar na kojoj rade čitav život.
6:35
SPEAKER_01: Ja recimo imam velike poteškoće da budem zatvorena u jednom prostoru, kancelariju od 9 do 18.
6:45
SPEAKER_01: Znači, moj nervni sistem vjerojatno nije adekvatan za takav način života.
6:51
SPEAKER_01: Tako da ja uščeni radim jako puno stvari, možda radim više od onog što se radi za vrijeme radnog vremena od 9 do 6.
7:06
SPEAKER_01: Ilazim moj novi roman.
7:08
SPEAKER_01: Uskoro izlazim moj roman, koji se zove Disciplina bola.
7:12
SPEAKER_01: A pod naslovje čak da ga prevedem na bosanski pod naslovje.
7:22
SPEAKER_01: Pored mogog romana ja radim u zadnje vrijeme kao gostwriter.
7:27
SPEAKER_01: Ti jako dobro znaš, je to.
7:31
SPEAKER_01: Pem romane za poznata lica i prodajem sva prava.
7:37
SPEAKER_01: Našto napišem roman, neko se potpiše na to djelo.
7:41
SPEAKER_01: Naravno, taj roman je baziran na život tih ljudi.
7:45
SPEAKER_01: To postamo onda njihovi autobiografski romani.
7:50
SPEAKER_01: Tako da ja u tom smislu radim kao profesional, znači emotivno sam odstranjena od tog mog dijela.
7:58
SPEAKER_01: Rim ga kao da bi ga potpisala sa svojim imenom, ali suštinu da prodajem i ostavljam sa autorska prava čovjeku koji je naručio taj roman.
8:10
SPEAKER_01: Pored toga, kao što se rekla, predajem.
8:13
SPEAKER_01: Predajem kreativno pisanje i komunikaciju.
8:21
SPEAKER_00: Što ti od svih ovih najdržaje s obzirom da samo reče.
8:25
SPEAKER_00: Mi se ne možemo ne kao negativno koncentrirati na jednom.
8:29
SPEAKER_00: Mi samo imamo toliko toga ponuditi.
8:34
SPEAKER_01: Upisanju.
8:36
SPEAKER_01: Upisanju.
8:38
SPEAKER_01: Zna, ja sam ti ono kao ako ne pišem tri dana, počinjem da se valjam svinja po blatu.
8:44
SPEAKER_01: Ono, to je baš moja potreba.
8:47
SPEAKER_01: Mislim da je čak postala neka fiziološka potreba.
8:50
SPEAKER_01: Znači, kao što imaš potrebu da spavaš, da se nahraniš, da popiš je tako je moja potreba da pišemo.
8:56
SPEAKER_01: I jednostavno, bez toga ne mogu da funkcioni.
9:01
SPEAKER_01: To me čini sretnom, ispunjenom i često me smiruje.
9:06
SPEAKER_01: Mislim da smo mi pisci, recimo jako dobri supružnici po tom pitanju jer nemamo potrebe za nekim velikim vanjskim posticajima jer pronalazimo sebi i pronalazimo zadovoljstvo u tom pisanju.
9:25
SPEAKER_01: Tako da znam, neke moje prijateljice izlaze i ludo se zabavljaju da sedim ili tako pišem.
9:34
SPEAKER_00: Mrago mi je čuti da ne mogu reći da uživaš, ne bi radila, da ne uživaš, ali da se baviš o projektima koji nemaju veze sa ratom.
9:42
SPEAKER_00: Zato što kad sam čula za tvoju knjigu, a čula sam dragi gledatelji putem Facebooka naravno koja izašla prije nekoliko godina.
9:51
SPEAKER_00: S jedne strane sam se tako obradovala jer moja minči ima knjigu o ratu, a s druge strane mi je bilo žao mi je što nisam pročitala na Italijanskom je i samo sam morala koristiti ovu vještačku inteligenciju da sazna neke detalje.
10:07
SPEAKER_00: Ali da moja emina ima knjigu o ratu.
10:11
SPEAKER_00: Pitala sam se zapravo zaista o čemu je ovdje riječ.
10:15
SPEAKER_00: Prestavi nam je.
10:19
SPEAKER_01: Znači radi se o knjizi romanu.
10:23
SPEAKER_01: Ja ću sad pokazati.
10:24
SPEAKER_01: Znači, to je neusensibilila na talijanskom, znači senzibilno crno.
10:30
SPEAKER_01: Izdata je kao što vidiš, od strane Albatrosa, to je jedna poznata talijanska izdavačka kuća koja imman se tištu rimu i mislim da je izašla 2021.
10:41
SPEAKER_01: godine.
10:43
SPEAKER_01: To je roman, autobiografski roman koji govori o okoljenom Sarajevu, ali iz tačke tenadera.
10:54
SPEAKER_01: I mislim da je to nešto što ga čini drugačim od mnogih priča koje su ispričane o opsadu Sarajeva.
11:05
SPEAKER_01: Zo, u ovom romanu ja pričam iz moje tačke gladišta, znači, moj lik u ovom romanu zove leila, ne zove semina.
11:15
SPEAKER_01: I sve ono što se dešavalo u te četiri godine u opkoljenom Sarajevu, ja sam to uokvirila u jednu priču o finajčerima, mladim ljudima koji se putem umjetnosti borati protiv mršnje sa planina.
11:33
SPEAKER_01: Kaže saplanina jer možda mlade generacije ne znaju da su naši agresori biti na planina, dok smo mi u staraju biti u toj dolini i nismo imali ništa čime bi se mogli odbrati od tih nekih velikih žestokih napada na humanost.
11:57
SPEAKER_01: Ne postoji ni den rad, gene pobjedo.
12:00
SPEAKER_01: Svaki rad je ljubitek.
12:02
SPEAKER_01: Tako da je to proces dehumanizacije.
12:06
SPEAKER_01: Ja pišemo tom procesu dehumaniza na jedna vrlo lepši tenžerski način, gdje mladi ljudi, bez obzira na vjere, na nacije na filosofije života su zajedno i pokušavaju da se bore protiv te neke mržnje ljubavlju.
12:29
SPEAKER_01: Ovdje pišemo o stvarima koje nisu tako teške.
12:33
SPEAKER_01: Možda neko očekuje da će tu naći krvi do koljena.
12:37
SPEAKER_01: Ne naproj.
12:38
SPEAKER_01: Pišem o način na koji smo mi preživjeli taj rad.
12:41
SPEAKER_01: Kako smo mi preživeli taj rad i šta je nama tad bilo bitno?
12:45
SPEAKER_01: U tom momentu meni i mojim prijateljima je bilo jako bitna umjetnost.
12:53
SPEAKER_00: S obzirom da nisam čitala njega.
12:55
SPEAKER_00: Ovo je namjerno da na neki način sa slušateljima i gledateljima realno podijelim da ne znamo o čemu se radi i ne bi znala ako tu nije vještačka inteligencija.
13:09
SPEAKER_00: Možda mali osvrt da ti zapravo čuješ šta sam recimo ja dobila kad sam pitala da su najmoćn citati, da vidimo što se kao autor slaži.
13:23
SPEAKER_00: Ovo može biti interesantno.
13:26
SPEAKER_00: Prema čat GPT, najmoćn citati u tvojo knjižicu.
13:30
SPEAKER_00: Ponekad se najveća ljepota krije iza onoga čega se najviše bojimo.
13:36
SPEAKER_00: Rat ne završava kad utignu granate.
13:39
SPEAKER_00: On ostaje u ljudima u njihovim mislima u tišini između riječi.
13:44
SPEAKER_00: Odrasli smo brže nego što smo trebali, jer nismo imali luksus da budemo djeca.
13:50
SPEAKER_00: Strah te ne uništi.
13:51
SPEAKER_00: On te oblikuje u osobu koju nikad nisi planirao postati.
13:56
SPEAKER_00: I u mraku sam naučila da vidim jasnije nego ikad prije.
14:04
SPEAKER_01: To je fantastično.
14:06
SPEAKER_01: Hvala ti na tim prijevodima.
14:08
SPEAKER_01: Prilično su autentični.
14:11
SPEAKER_00: Drago mi je čuti.
14:14
SPEAKER_00: Drago mi je čuti, jer ja bi danas zaista poštovani gledatelji kao neko tko pokušava startujati sa projektom koji će biti vrlo profesionalan.
14:23
SPEAKER_00: Ja obećavam kad budem predstavljali autora, ja ću pročitati knjigu, ali u ovom slučaju nisam mogla jer imaš samo italijansku, moću okružiti i reći da prevodiš na bosanski što prije?
14:34
SPEAKER_01: Na ruži me mislim da je bitno da me naružiš.
14:38
SPEAKER_01: Svi me to pitaju.
14:39
SPEAKER_01: Puno ljudi traži knjigu na bosanskom jeziku.
14:42
SPEAKER_01: Ajde ovako date će tvoj podcast biti vrlo brzo jako sušani i gledan podcast, možda ćemo mi naći nekog tko će željeti da uloži u prijevod senzibilno crnog na basanski jezik.
14:58
SPEAKER_00: To bi bilo odlično.
15:00
SPEAKER_00: Kad nas budete gledali i slušali Emina Gegić u Milanu u Italiji ima zaista interesantnu knjigu koja govori o ratu iz perspektive teenajera.
15:14
SPEAKER_01: Ja sam to za tvoj ljubav, za tvoj ljubav.
15:24
SPEAKER_01: Daj mi samo moment da gađem.
15:38
SPEAKER_01: Zimu su obilježavali nemosredni padovi temperature.
15:43
SPEAKER_01: Stapjeni su se strmoglavu spuštali do minus 20 i dosjeći tihu ledenu smrt najslabima.
15:52
SPEAKER_01: Ugrici se postalo je gotovo nemoguće.
15:55
SPEAKER_01: Klina je bilo sve manja i gradsko drveće polako nestajalo.
15:59
SPEAKER_01: I tog jutra, grad se nudi u svojim opkoljenim stanovnicima, okičenim kristalnim pahuljama snijega.
16:07
SPEAKER_01: Sve bilo bijelo zaglađeno gotovo spokojno, kao lice koje se trudi da ništa ne plokaže.
16:15
SPEAKER_01: Samo lelino lice nije pristajalo na tu iluziju.
16:19
SPEAKER_01: Između obrva urezala joj se tanka uporna bora, nalik pukotinama na asfaltu ispod snega.
16:28
SPEAKER_01: Na staru čatkicu za zube s uleglim vlaknima po sredini.
16:32
SPEAKER_01: Istisno je tanku nitka i počela pažljivo trljati svoju tineđarsku vilicu.
16:39
SPEAKER_01: Naga otrzaj kvake, pa brzo otvaranje zatvaranje vrata, natjeralo ju je da prospije ono malo vode iz lončića koju je imala.
16:47
SPEAKER_01: Ma ide dođe vock.
16:49
SPEAKER_01: Nasmijala se susvima punim pjene.
16:52
SPEAKER_01: Pokucaj prije nego što tuđeš.
16:54
SPEAKER_01: Pa nisam došao do doktora.
16:56
SPEAKER_01: Odgovorio je mladić, još uvijek rume od hladnoće.
17:00
SPEAKER_01: Imaš li cigaru?
17:02
SPEAKER_01: Imam i dobit će se kad mi doneseš vode.
17:05
SPEAKER_01: Dogoveno.
17:06
SPEAKER_01: Ja idem, a ti se neći.
17:09
SPEAKER_01: Moram te reći nešto veoma važno.
17:11
SPEAKER_01: S pjenom ostima lela se posmatrala u ogledalu.
17:15
SPEAKER_01: Kosa jo je bila sulu do porasla otkako su zatvoreni frizarski saloni.
17:20
SPEAKER_01: Lice jo je vapilo za hidratantnom kremom, a tijelo jo je bilo mršarije nego jučer.
17:25
SPEAKER_01: Negdje dubok u sebi, osjetila je nešto novo.
17:29
SPEAKER_01: Čudno, nad se zanimljivo.
17:31
SPEAKER_01: Bilo je to želja da se zaljubi.
17:34
SPEAKER_01: Nije jo bilo bitno koga.
17:36
SPEAKER_01: Bilo je bitno samo da je ljubav.
17:39
SPEAKER_01: Slončem vode na srebrnom poslužavniku, mak se vrati u kuparilo.
17:43
SPEAKER_01: Preko podlakice je stavio bijelu kuhinsku krpu, a na ruku navukao bijelu gunenu rukavicu.
17:50
SPEAKER_01: Lila se nasmjala.
17:51
SPEAKER_01: Vaša voda, mademoizela.
17:53
SPEAKER_01: Naklonio se pred sestrom poput butlera, a onda otvorio prozor i svećano povukao im cigarete.
17:59
SPEAKER_01: Šta je tako usrećila mak?
18:01
SPEAKER_01: Urećila me kasarna.
18:05
SPEAKER_01: Ujutro sam ošao u kasarnu i pitao mogu li me primiti u vojsku.
18:08
SPEAKER_01: I znaš šta je bilo?
18:09
SPEAKER_01: Šta je bilo?
18:10
SPEAKER_01: Primili su me.
18:12
SPEAKER_01: Mak se nasmio tako da bi slijepac mogao pomisliti da je rođen u nekoj toploj Afričkoj zemlji.
18:17
SPEAKER_01: M, sadaš li ti uopće da ti nije primio juventus nego pogledaj, Lela.
18:23
SPEAKER_01: Zdrav sam čovjek, zdravan.
18:25
SPEAKER_01: Visok metar i devedeset, cipele broj 46.
18:29
SPEAKER_01: Nisam rođen da se sakrivam.
18:31
SPEAKER_01: Mogao sam gnuti da sam lood ili shappa, samo da ne idem na front.
18:36
SPEAKER_01: Ali time bih uredi onih koji su zaista takvi.
18:39
SPEAKER_01: Ja sam jutros na tebe a ti misli what is sake van.
18:55
SPEAKER_01: Mogla bi pomagat ranny Mademoiselle.
18:59
SPEAKER_01: Dopustite that wasn't medicine.
19:03
SPEAKER_01: Monsignor, Leila, prior to the zadataka, gimnaziju.
19:16
SPEAKER_01: Next razor, dance lijepo u kasarni.
19:20
SPEAKER_01: A šta?
19:21
SPEAKER_01: Prva gimnazija je ponovo otvorena.
19:23
SPEAKER_01: Nastava se i dalje održava.
19:25
SPEAKER_01: Razumiješ li Lela, nakon skoro godinu dana pauze, možeš ponoviti još u školu se.
19:31
SPEAKER_01: Kunem se.
19:32
SPEAKER_01: U zgradi su profesori, učenici, klupe, table, krede, sve doći pogledaj iz prozora.
19:37
SPEAKER_01: Možda te netko i mahne iz škole.
19:40
SPEAKER_01: Lela se popila na veći školku i oprezno se nagla kroz prozor.
19:45
SPEAKER_01: Posmatrala je zgradu kao da čekuje neki znak, pokret, glas, školsku zvono.
19:50
SPEAKER_01: Bilo šta što bi potvrdilo da vrijeme još uvijek postoji.
19:54
SPEAKER_01: Ali zgrada je stala mirno, gotovo nepristojno njena.
19:58
SPEAKER_01: Mak, ne viči, tu sam pora tebe.
20:00
SPEAKER_01: Ja imam nešto tebe da kažem.
20:04
SPEAKER_01: Komšica srećeg sprata te špionira.
20:06
SPEAKER_01: Oho, ona s velikim grudima da.
20:09
SPEAKER_01: Jučer te gledala dvogledom dok se brijao.
20:12
SPEAKER_01: Vidjela sam je dnevne sobe, emo i opet na balkonu.
20:15
SPEAKER_01: E to još najbolja vez za danas reče Mak, nagnuši se kroz prozor mašući prema trećem spratu.
20:22
SPEAKER_01: Sesina bujna susjeda je mahala rukama uz znak pozdrava dok su se grudi njihale od jedne sakije prema drugoj inatrag.
20:30
SPEAKER_01: Kva venera uzviknu mak Vilen.
20:37
SPEAKER_00: Interesantno je da me uspijeva vratiti u to vrijeme.
20:42
SPEAKER_00: Iako, u pripremnom razgovoru si spomenula tu amneziju koja nastane.
20:51
SPEAKER_00: Ja sam je imala i mislim da još uvijek ima Reti o čemu se radi.
21:03
SPEAKER_00: S obzirom da ti sa svojom knjigom moju probuđuješ.
21:06
SPEAKER_00: A vratit ću se na ono čega sam se počela sjećati, s obzirom da smo proveli vrijeme zajedno.
21:12
SPEAKER_00: Ali prvo da gledateljima objasnimo kako se ti kroz tošlo i o čemu se zapravo radi.
21:19
SPEAKER_01: Parcijalnezija, kao što znaš i kao što je vjerojatno proživljavaš sama je dio mnogih preživjih ljudi iz rata.
21:31
SPEAKER_01: Znači nas se javlja vrlo često u slučaju kada čovjek preživi neke velike traume i to je zapravo posttraumatski sindrom.
21:44
SPEAKER_01: Tako da je moj mozak kao i mnogi mozgovi bosansko-hercovački, ne samo bosanskohercegovački, izbrisao neke dijelove iz mog pančenja.
21:56
SPEAKER_01: Vjerojatno da bi me zaštitio.
21:58
SPEAKER_01: Znači, u našim Našim glavicama postoji ti engrami koji su ono kao neki arhivi, gdje su ti fajlovi svega onoga što mi preživimo i nekad se desi da naše tijelo da bi nas zaštitilo izbrše neke fajlove, ali nekad se desi da nakon što izbršite neke negativne emocije, negativne doživljaja, događaja, izbrše i nešto što su što nam treba.
22:27
SPEAKER_01: Recimo, meni je izbrisalo da svi.
22:29
SPEAKER_01: Ne znam više da svi rajem klavir nakon četiri godine muzičke škole, ja više ne znam da sviram klavir.
22:36
SPEAKER_01: Ali je izbrisao neke dijelove koji su se zaista desili u ratu.
22:40
SPEAKER_01: Tako da sam ja morala da napravim rekonstrukciju.
22:43
SPEAKER_01: Radla sam na tom istraživanju, radila sam putem novina, putem videja.
22:51
SPEAKER_01: Ja u koći imam veliki arhiv od mogca koji je imam cijeli rat snimljen u suštini, zahvaljujući mucu.
22:58
SPEAKER_01: I tako sam iskonstruisala te dijelove koji su mi nedostajali i na kraju sam uspjela da završim roman.
23:09
SPEAKER_00: Što se zadručilo da pišeš na italijanskom?
23:13
SPEAKER_01: Zato što ja adja živim ovdje već 25 godina.
23:17
SPEAKER_01: Znači, u augustu sljedećeg godina ja ću imati 50 godina.
23:21
SPEAKER_01: I to znači da sam ja pola života provela.
23:24
SPEAKER_01: Ovdje pola života sam provela u Bosni Hercegovini.
23:28
SPEAKER_01: Kad sam počela da pišem roman, zapitala sam se na kom ja isku sanjam i zbog toga što mislim da naši ljudi sve znaju, kao što ti znaš sve o ratu i možda nemaš čak ni volje da slušaš više o tome.
23:45
SPEAKER_01: Ili možda se čak sad javila volja, možda je bio jedan period kad smo tu htjeli da prešutimo.
23:51
SPEAKER_01: Možda smo sad ispravni da pričamo o tome.
23:53
SPEAKER_01: U svakom slučaju mislila sam da je bolje da informišim ajmo reći stranstvo, nego da ponovo pričam pričice koje svi mi jako dobro znamo.
24:08
SPEAKER_01: Tako da sam napisala na talijanskoj.
24:11
SPEAKER_00: Sad.
24:11
SPEAKER_00: S obzirom da ih mi svi dobro znamo i kako ja reko vraćaš me u te godine i dana.
24:19
SPEAKER_00: Prije nego što postavljamo više lično pitanje koje bi poslova kao prijateljice, kako bi ti ovoj mlađoj generaciji koja nema pojma koji su apsurdirati, i ja ne govorim o bombardovanju, gladi.
24:34
SPEAKER_00: Govorimo o apsurdima kao na primjer cigaru koju se spomenula, koja nam je toliko označila kao platežno sredstvo u to dobu.
24:42
SPEAKER_00: Znači, ovako neke detalje koje niko jednostavno ne može u ovom vremenu zamisl da se mogu dešavati oko nasa.
24:50
SPEAKER_00: Mi smo i živjeli i preživjamo.
24:53
SPEAKER_01: Jesmo živjeli i preživjeli.
24:55
SPEAKER_01: Mislim da nam je čak bilo lijepodrita.
24:57
SPEAKER_01: Ja ne znam koliko u tvojom sjećanju ima ljepote, ali ja kad sve nekako oduzme i Saberim.
25:07
SPEAKER_01: Mislim da smo mi živjeli u jednoj okolini koja je bila kolina puna ljubavi.
25:15
SPEAKER_01: Znači, pričam o Sarajevu.
25:17
SPEAKER_01: Pričam, naravno, naš agresor nije bio vođen slavavlju.
25:24
SPEAKER_01: On je bio vođen mržnjom i destrukcijom.
25:27
SPEAKER_01: Ali mi koji smo bili u Sarajevu, mi smo funkcionirali kao neka velika porodica gdje se ja dobro sjećam, mi smo čak i jedno jaja dijelili.
25:40
SPEAKER_01: Mi smo sve dijelili.
25:41
SPEAKER_01: Mi smo bili jako topli jedni prema drugima.
25:44
SPEAKER_01: Mi smo preživjeli da smo preživjeli, da smo ostali ono pri čistoj pameti.
25:52
SPEAKER_01: Upravo zbog toga što u tom periodu je između nas je bilo jako puno ljubavi.
26:01
SPEAKER_01: Zaklinče, ja se nadam da nikad u životu neće doći u situaciju da preživi to što smo mi preživjeli, rad dehumanizacija, rad nije ni za jedno, ni ono najgore ljudsko biće.
26:15
SPEAKER_01: Tako da iako je ova naša generacija, nova generacija, naši sinovi kčerki, naši klinci su potpuno drugačiji od nas i vjerojatno su puno bezbrižniji itede Ja se nadam da će takvi ostati.
26:30
SPEAKER_01: Da nikad neće doći u situaciju da preživi ono što smo mi preživeli.
26:36
SPEAKER_00: Sada vezano za amneziju i naše upoznavanje.
26:40
SPEAKER_00: Ja se ne mogu sjetiti kako smo se ti i ja upoznala, ali mogu se svjeti točko jelšateljima.
26:46
SPEAKER_00: 92 je ja sam u Sarajevu.
26:49
SPEAKER_00: Došlo u posjet u svom najstarijem džiu u maminom ratu.
26:54
SPEAKER_00: I barikade između Sarajva i mjesta pala gdje sam ja živjela su postavljene na dan kad je on izlazio iz bolnice.
27:03
SPEAKER_00: Ja sam u određenom dijelu Sarajeva, u farmerkama jednoj majici cipelama, nemam apsolutno ništa.
27:11
SPEAKER_00: 15 godina izgubila prijatelje, izgubila članove porodice.
27:17
SPEAKER_00: Moj otac je ostao na drugoj strani.
27:19
SPEAKER_00: U svemu tome što se dešava: navikava se na zvukove snajpera i granata, ja se sjećam jedne nerealne slike.
27:27
SPEAKER_00: Ti se između snajpera i granata sunčaš na jednom balkonu sam takvu želju dobila da te upoznam tamo.
27:37
SPEAKER_01: Ja z opće sjećam tog sunčanja.
27:39
SPEAKER_01: A jako dobro sjećam tebe.
27:43
SPEAKER_01: Ti u tom periodu za mene je bila lijepo provedeno popodne.
27:49
SPEAKER_01: Jer sjećam se da smo skoro svaki dan bili zajedno.
27:53
SPEAKER_01: Sjećam se te kuće od tvog dađe, gdje ste bili ti tvoja rahmat.
27:58
SPEAKER_01: Sjećam se naših smijehova, naših razgovora.
28:03
SPEAKER_01: Sjeća nam sepila ispred tvoje kuće, zapravo tvog dađe, ali ti si tu živjela.
28:11
SPEAKER_01: To je za mene bila tvoja kuća.
28:13
SPEAKER_01: Sih nas klinaca iz kvarta koji smo dolazili do tebe da provedimo lijepo popodnje.
28:23
SPEAKER_01: Ti si za mene imala veliku funkciju u tom periodu, možda nisi bilo toga nesjesna.
28:30
SPEAKER_01: I ono što mi je non-stop što mi se vraća su ta neka naša druženja i onda detalj o tom jako često razmišljam i volila bi da sam neki slikar da to mogu naskati.
28:49
SPEAKER_01: Tvoje oči, ja se sjećam da u tom periodu sam uvijek mislila kako nikad u životu nisam vidjela oči koji su kao neka plava naranča.
29:01
SPEAKER_01: I to je meni ostalo iz tog perioda.
29:04
SPEAKER_01: Znači, drita hazira i ta plava naranča i ta neka druženja.
29:11
SPEAKER_01: Nismo mi bili samo.
29:12
SPEAKER_01: Mi smo ne znam da se jako puno izlazili i rizikovali smo jer je svega oko nas bilo pucnjava.
29:20
SPEAKER_01: Ali u svemu tome, jako smo se puno smijali.
29:24
SPEAKER_01: I mislim da nas je to usošti nekako ispasilo.
29:30
SPEAKER_00: U jednom dijelu tog rata onda mi prelazimo u druge kvartove kako ti reče.
29:36
SPEAKER_00: Ti si odšla prema centru Sarajeva.
29:38
SPEAKER_00: Kako je tvoje možda zadnji od povratka u školu nakon godinu dana rata, kako je tvoje školovanje izgledalo kraj rata, kako si dočekala i kad si ošlo za Italije.
29:53
SPEAKER_01: Da, znači ja nakon što sam saznala da je ponovo otvora naprava.
29:58
SPEAKER_01: Gimnazija odlazim na školovanje, ali ti znaš dosta kako je to bilo školovanje.
30:03
SPEAKER_01: Znači, kad su žestoka bombardovanja, naravno da ne ideš u školu.
30:08
SPEAKER_01: Znači, vrlo često se išlo tri dana u školu, onda dva dana su potom u atomskom skloništu ili si ono nije više ni do čega i sjediš u svojoj osobi, dok se puca, kažeš, man nekucavana, ja sam tu ja ću dospavam.
30:25
SPEAKER_01: Znači, povratok prvu gnaziju je bio za mene vrlo stimulirajući.
30:32
SPEAKER_01: Tada sam shvatila da ja sam veliki borat za ta ljudska prava.
30:37
SPEAKER_01: Tad sam shvatila da nisam jedina da ta ljudska prava mi svi tu da smo održali naš ljudska prava koji su nam neki oduzeli.
30:49
SPEAKER_01: Tomkom školovanja sam dobila jak poriv da napišem pozorišnu predstavu.
30:57
SPEAKER_01: I tad, znači, u mraku pod svijećom pišem prvi moj pozorišni komad.
31:03
SPEAKER_01: Znači ja sam tadila 16 godina.
31:05
SPEAKER_01: Pišem taj pozorišni komad koji se zvao čakajućitka, taj je bio lik.
31:11
SPEAKER_01: A očekajućitka je bila aluzija na čakajući godoa, godo je u suštini bog, koji vrlo rijetko kad se pojavi i pokaže, tako da je to bila ta aluzija u tom procesu iščekivanja.
31:30
SPEAKER_01: I kad sam napisala taj posrični komat, onda sam, znači ja sam to pisala u tajnosti, kad sam to sve završila, onda je počeo plan B, a to je bio da ja uvjerim sve moje drugove iz školskih klupa da oni budu glumci, scenografi.
31:49
SPEAKER_01: Ja sam skončila da u tom našem razredu je bilo jako puno.
31:54
SPEAKER_01: Rimo, bile su prijateljice koje su išle i u muzičku, i na muzičku srednju školu i u gimnaziju.
32:01
SPEAKER_01: Znači, jako su dobro pjevale, svirale.
32:03
SPEAKER_01: Onda je bilo prijatelja koji su dobro glumili, pa su neke djevojke šile bile su jako dobre kao kostiografki, scenografija.
32:14
SPEAKER_01: Ja sam to sve nekako skontala i odlučila da njima potim taj projekat.
32:19
SPEAKER_01: Nakon kratkog inzistiranja, oni su pristali i mi smrta, znači pucaju granate, haos, zima glad.
32:32
SPEAKER_01: Mi smo napravili predstavu, pozričnu predstavu u prvoj gnaziji i pozvali smo mi sve te neke velike sarajevske, za nas strašne kritičare.
32:44
SPEAKER_01: Tu su bila neka lica, recimo, kao što je pokojna ljubica Ostojić, profesorca Zahra Krivoza, akademije.
32:52
SPEAKER_01: Znači, mi smo klincama 16 godina i sada on dolazi da vidimo našu predstavu i mi se kao bojimo pravo.
32:59
SPEAKER_01: I što se dešava dan?
33:01
SPEAKER_01: Nakon predstave u oslobođenju su izašle kritike, jako pozitivne kritike na naš tenđerski rad i nas kamjerni teatar 55 zove da mi igramo tu predstavu kamernom.
33:16
SPEAKER_01: Mi smo tu predstavu igrali ne znam, tri četiri noći, ne staćam se više i krcati ono kao kamjerni teatar.
33:22
SPEAKER_01: Svi su došli da vidite neke ljude, klince iz gimnazije i njihovu predstavu.
33:30
SPEAKER_01: To je bio naš ta neka naša svakodnevnica.
33:33
SPEAKER_01: Ja sam naravno rizikovala da padnem iz matematike jer sam često bila na probama ili sam radila na tekstu i nisam išla na lekcije matematike.
33:44
SPEAKER_01: Tako da su me ove moje prijateljice koje su bile puno inteligentnije od mene, pomogle mi da ne izgubim školsku godinu.
33:54
SPEAKER_01: I da skratim, kako sam izašla iz Sarajeva.
33:59
SPEAKER_01: Taj dramski tekst nekim sudbinskim potezom.
34:08
SPEAKER_01: Zapor moja prijateljica izlazla iz Sarajeva.
34:10
SPEAKER_01: Jedna moja prijateljica Sandra je za konvojem izlazila iz Sarajeva i rekla mi: Emina, daj mi tvoj dramski tekst.
34:18
SPEAKER_01: Ja idem u inostranstvo.
34:20
SPEAKER_01: Nikad se ne zna.
34:22
SPEAKER_01: Ja njo dampa, znači njemu strujeno bilo kompjutera.
34:29
SPEAKER_01: Dam jo je taj tekst i ona u autobusu sretne jednu talijansku glumicu iz Milana koja je govorila posanski jezik jer je radila kao volontir i daje taj tekst.
34:44
SPEAKER_01: Ta glumica je mene kontaktirala, ona poslala pismo gdje pošte uopće nisu pošta bila spaljena, nije radila pošta.
34:53
SPEAKER_01: Mene je došlo to pismo sa tim nekim našim nadralnim poštarima iz Sarajeva gdje ona meni šalje poziv da dođem ja ako hoću da dođu moji roditelji u Milano da naprimo tu predstavu.
35:10
SPEAKER_01: Tako da, moja mama, moje tata i ja izlazimo po pozivu te glumice koja se zove žvana Volpi i Sarajeva.
35:21
SPEAKER_01: To su bili zadnji mjeseci rata u Saraju i dolazimo u Milanu da napravimo pozoričnu predstavu.
35:29
SPEAKER_01: U ovom slučaju ta posorična predstava je bila profesionalnija jer nisam više ja bila režiser kao u Sarajevu, nego je moj otac bio režiser.
35:38
SPEAKER_01: I napravili smo tu predstavu koja igra na četiri godine po cijeloj Italiji i bila je na najljepšim, najpoznatijim pozoričnim scenama u Italiji rekao recimo, Franko Parenti.
35:53
SPEAKER_01: Franko Parenti je jedan od poznatih teatara u Milanu.
35:58
SPEAKER_01: To je znači bio taj put.
36:00
SPEAKER_01: A sam se posloga vratila.
36:03
SPEAKER_00: Ja, htjela sam reći, nije se ostala tamo da se završila akademiju u Saraju, je li tako?
36:08
SPEAKER_01: Da, znači, ostali smo u Italiji, dok mi smo završili tu predstavu i nakon toga smo se vratili u Sarajevu.
36:16
SPEAKER_01: To je bilo malo prije potpisivanja Dekonskog sporazuma.
36:19
SPEAKER_01: Onda sam ja nastavila moje školovanje na akademici umjetnosti na odsjetu dramaturgije.
36:27
SPEAKER_00: Oz da se spomenuo nekoliko puta oca možda vrijeme da kažemo o kome se radi naš filmski i televizijski raditelj Sudin Gegić.
36:37
SPEAKER_00: Kako je on danas, znam da je u sobom u Itali.
36:42
SPEAKER_01: Da, tato je u Italiji, mama i tata su Italiji od 2018.
36:47
SPEAKER_01: godine.
36:49
SPEAKER_01: Nažalost, došli su Italiju sodom koji je tužni u smislu mom od je bio diagnosticiran rak pluća, četiri stepin, zadnji stepin i predviđalo mu se nekih tri četiri mjeseca života.
37:09
SPEAKER_01: Tako da odmah nakon toga, ja sam dovela moje roditelje u Milano.
37:17
SPEAKER_01: Putem mojih prijatelja sam organizovala neke sastavke sa poznatim onkolozima u Italiji, koja je tada sve upoznao.
37:28
SPEAKER_01: Naravno, mi treba do odabere onkologa koji je njemu dao najviše povjerenja.
37:35
SPEAKER_01: Ida nekom kažem, uvijek sa tom nekom sudbinskom rkom smo došli do onkologinje koja se zove Vanesa Gregorca, koja je iz Hrvatske, koja radi dugo godina u Italiji.
37:49
SPEAKER_01: I moj otac je zapravo počela sa svojim timom.
37:54
SPEAKER_01: Naravno, da liječimo goce.
37:57
SPEAKER_01: Tako da su oni sad tu već 2018.
38:01
SPEAKER_01: to je 8 godina.
38:03
SPEAKER_01: Tada je dobro.
38:05
SPEAKER_01: Taj tumor se ušah u miranje, nije evolvirao nešto što je metasta.
38:14
SPEAKER_01: Ali naravno ima sve te posljedice terapija sa kojima se boriji koje nisu jednostavne.
38:27
SPEAKER_01: Zahvaljujem umjetnosti da je uspio da prebrodi tu tešku fazu života.
38:43
SPEAKER_00: I ovo je podcast realno.
38:45
SPEAKER_00: Sponzor je ove epizode Siti Fresh Market is Chicago i hotel Bear iz Gora.
38:51
SPEAKER_00: Sa preko 15.00 specijaliziranih proizvoda u sit i fresh marketu ćete pronaći sve od svakodnevnih potrepština do teško dostupnih balkanskih i europskih specijaliteta.
39:04
SPEAKER_00: Ovo nećete naći nigdje drugo u Chicagu.
39:07
SPEAKER_00: Topla hrana se priprema dnevno i brzo se rasproda zato dođete ranije.
39:13
SPEAKER_00: Ako putujete u Bosnu i Hercegovinu i grad Gorašde, posjetite hotel Behar na Drini.
39:20
SPEAKER_00: Mj ovo gdje svaki trenutak postaje nezaboravno iskustvo.
39:24
SPEAKER_00: Ovo je hotel gdje su boravili Brad Pitt i Angelina Jolie.
39:34
SPEAKER_00: Kad je došla u Italiju, objasnim u stvari koliko je bilo drugačije.
39:43
SPEAKER_01: Kad sam ja izašla, mi kad smo izašli iz sarajeva, moj otac izašao avionskim putem jer je bilo traženo lice.
39:52
SPEAKER_01: Bilo je jako teško za njega da prođe kroz neke krajeve bivše Jugoslavije jer su ga tražili i njegova glava je tad koštala recimo 200 eura.
40:04
SPEAKER_01: Znači, mi se često šalimo na tu temu, kažem, tata samo 200 euro.
40:09
SPEAKER_01: Tako da je tata izašao avionom iz Bosne, a mama i ja smo prošli kroz poznati zarajski tunel spasa.
40:18
SPEAKER_01: Ja tad nisam imala gardirobu, imala sam neki tatin kaput.
40:24
SPEAKER_01: Zapravo, moja mama i moj otac su bili sebi napravi za ne znam neku godšnicu braka, ne znam koji je broj bio.
40:31
SPEAKER_01: Su napravili dva, šinjela jako lijepa.
40:38
SPEAKER_01: Ono kao to izgledalo kao vojnje šinjela, ali je bio onako vrlo inmodiran.
40:43
SPEAKER_01: I ona je šinjela ta te, sam ja nosila.
40:46
SPEAKER_01: Znači, on je bio meni ogroman, a mama je nosila svoj šinjeli.
40:50
SPEAKER_01: Mi smo izašli kroz taj tunel i sjećam se da je tu bilo pravo puno blata.
40:55
SPEAKER_01: Vjerojatno je padala kiša, ne znam.
40:57
SPEAKER_01: Sjećam se tog blata.
40:58
SPEAKER_01: I sjećam se da je mama izlazak.
41:00
SPEAKER_01: Znači, kad smo mi izašli s tog tunela, on je bila naravno sva sređena, se okliznula i onako u tom šinjelu se dobrojala u to blato i sjećam se mok smijeha.
41:13
SPEAKER_01: To je meni kako bi rekla, bilo nešto kao ok, počeo je probod.
41:18
SPEAKER_01: Onda smo mama i ja uzela trajekt koji nas je dovio od trita do barija, znači bar je bila prva destinacija u Italiji.
41:30
SPEAKER_01: I tu prvi put nakon četiri godine u cabini, broadskoj cabini, nalazi na tuš.
41:42
SPEAKER_01: Prvi put nakon četiri godine se tušira.
41:46
SPEAKER_01: Mi smo se prali da sada ove mlade generacije.
41:53
SPEAKER_01: Mi smo stanno se prali, mi smo uvijek imali karme, naša odjechać uvijek byla čista.
41:59
SPEAKER_01: Išli smo nam išli na izvor vode da nas pijemo kanistaru vodu, da donesemo mama da kuchy da peru.
42:09
SPEAKER_01: Ja sam tad ušla u tu malu kabinu, s tu malom tuškabinom.
42:15
SPEAKER_01: Sjećam se toho tuširanja.
42:17
SPEAKER_01: To je bilo nešto nadrealno za mene.
42:20
SPEAKER_01: Od upočenja općina nisam mogla da spavam.
42:23
SPEAKER_01: Možda sam zaspala 5 minut i misla sam da sam prespavala cijelu noć i nismo imali sat, ni mama i ja nismo ništa imali.
42:30
SPEAKER_01: Ono znači kao mrak i kaže miamo, mama vjerojatno je već zora, ajmo mi gore.
42:36
SPEAKER_01: Sad se sigurno ovaj brod usedrimo, stigli smo mi hajmo mi gore on restaurant.
42:44
SPEAKER_01: Mi smo se istruširali, mi smo se našmali, obuklli te svoje šinjele, mama je opisala blatona.
42:50
SPEAKER_01: Po kojem se valila, izademo mi u taj restoran i shvatimo da još uvijek noć.
42:57
SPEAKER_01: Mi smo možda spavali 5 minuta, to je bilo tako izbučenje da te mogao pisati.
43:02
SPEAKER_01: I onda kad je brod došao u barije, sjećam se vojnika.
43:09
SPEAKER_01: Bilo je puno policije, bilo puno vojnika sa puškama.
43:13
SPEAKER_01: Ja sam tu dobila neki strah.
43:17
SPEAKER_01: Išao si iz jedne zemlje i sad ide idešumir i nađeš te vojnike.
43:23
SPEAKER_01: U jednom momentu jedan vojnik počinje govoriti, to je mi je bio veliki šok.
43:32
SPEAKER_01: Ja sam pomislila da onda nas deportuje, da nas vrate u Saravaju.
43:38
SPEAKER_01: Kada smo se javili mama i vojnik namirala da je prijatelj od ove gumice, italijanske van volte, in da je došlo do nas dočeka.
43:54
SPEAKER_01: Do njega bio kako bi reklačenia Tu počinje ta neka moja potrošestja sa Italijom.
44:07
SPEAKER_01: Galno.
44:09
SPEAKER_00: Kako počinje generalno što ti u prvim danima i mjesecima.
44:14
SPEAKER_00: Teško reći što ti nedostaje iz Bosnja s obzirom da dolaziš iz rata, ali što je ono kulturno šokira?
44:21
SPEAKER_01: Pa šokira me, sve šokirame mir.
44:25
SPEAKER_01: Šokira me svjetlo.
44:28
SPEAKER_01: Ja danas osjetim miris parfema koji sam tad osjetila.
44:35
SPEAKER_01: Mi nismo imali parfeme u ratu.
44:38
SPEAKER_01: Onda sjećam se Korso Buenos Aires.
44:41
SPEAKER_01: To je znači jedan dio centralni dio u Milanu, gdje su te neke prodavnice.
44:47
SPEAKER_01: I bio je taj predbožični period, gdje je sve bilo okšeno, gdje su svi sudu dokupovali pokone za svoju familiju.
44:58
SPEAKER_01: I svaki on parfumerije, kako se otvore vrata, tako izlazio je miris.
45:08
SPEAKER_01: Sjećam se dragih ljudi koji su nam pomogli.
45:12
SPEAKER_01: Sjećam se čak i jednog našeg, on je bio delinkvent, bosanski delinkvent koji u suštini je krao po milanu.
45:22
SPEAKER_01: Ali on se dočekao sa turbom ukradene garderobe i zahvaljuje što me ja samela šta da obučemo.
45:33
SPEAKER_01: To je neki apsurdi.
45:35
SPEAKER_01: To su ta neka sjećanja.
45:38
SPEAKER_01: Nostalgija za Bosnu.
45:42
SPEAKER_01: Ima li jedan?
45:44
SPEAKER_01: Ima, ali to neka, kako bi rekla, zdrava nostalgija.
45:51
SPEAKER_01: Kad poželjimo otim, ja sam stalno u kontaktu sa nekim dragim ljudima.
45:56
SPEAKER_01: Nije to ono kao prošlost koja prepotentno živi u sadašnji.
46:02
SPEAKER_01: Nego to jednostavno tu su moji korijeni, ja se njima često vraćam, ja iz njih crpim vodu i mineralnu solu kao bilke iz korena.
46:15
SPEAKER_01: Znači, imam taj neki zdraviji odnos prema mojo domovini.
46:25
SPEAKER_01: Mada jako je lijepo u Italiji.
46:30
SPEAKER_00: Šta ti se najviše sviđamo, s obzirom da je.
46:36
SPEAKER_00: Svi mi bar privatnog iskustva imamo list onoga što imamo ovdje otamo i kad smo tamo da imamo odavde.
46:46
SPEAKER_00: I živimo između dva svijeta, o tome će ovaj podkast govoriti i fizički i mentalno.
46:53
SPEAKER_00: Ali prihvatit onog gdje za mene je recimo nešto što mi pomaže da razumijem ok, zbog toga i toga ovo volim i zato ću se koncentri.
47:04
SPEAKER_00: Što ti boliš o Italiji?
47:07
SPEAKER_01: Reć da će ti mene reći.
47:12
SPEAKER_01: Ono što ja volim u Italiji, čak da to nekako formuliram na tač način.
47:21
SPEAKER_01: Ja sam u Italiji naučila da discipliniram bol.
47:29
SPEAKER_01: Upravo o tome pišemo u novom romanu koji se zove disciplina bolla sa pod naslovom pričaj polako krvarimo.
47:39
SPEAKER_01: Znači, ja sam u Italiji naučila da sve te neke emocije koje su bile žestoke, jake.
47:49
SPEAKER_01: Da se suočim sa njima, da ih prihvatim, da ih obuzdam, da ih stavim na tačno mjesto.
47:57
SPEAKER_01: Znači, nekad samjarmo tu, zamjenjivala sa bjesom.
48:03
SPEAKER_01: Ojesto da sam tužno ja se na ljutim.
48:06
SPEAKER_01: Razmišila sam puno o tome i taj neki zdraviji pristup emocijama.
48:13
SPEAKER_01: Ta neka mogućnost nošenja maske u pozitivnom smislu.
48:21
SPEAKER_01: Znači, ne moram ja uvijek da budem iskrena i da svima kažem sve ono što je dio mog života.
48:30
SPEAKER_01: Ja mogu da stavim masku, mogu i da šutimo, da imam svoju privatnost.
48:38
SPEAKER_01: To su te neke kako bi rekla, stvari koje su mene naučile da živim neki ravnotežen život.
48:53
SPEAKER_01: I tu bi jako voljela da vidim recimo u Bosni i Hercegovinu Ucegovini još uvijek vidim ljude koji su emotivno vulnerabili, kako se to kaže na našem.
49:08
SPEAKER_01: Vidim puno emotivnog uzbuđenja koje ne znamo da ne znamo da savladamo, ne znamo da ukrotimo.
49:17
SPEAKER_01: I to bi volj da vidim u Bosni Hercegovinu što skorjem periodu.
49:22
SPEAKER_01: Znaš, možda tu je već tako tamo.
49:25
SPEAKER_01: Ne znam.
49:26
SPEAKER_01: Kad odim, imam neke svoja razmišljanja.
49:32
SPEAKER_01: Možda u suštiniji, to je već tako.
49:33
SPEAKER_01: Ja bi voljela da je to tako.
49:36
SPEAKER_00: Još uvijek vidim na licima naših ljudi bar moj utjecaj.
49:39
SPEAKER_00: Kad sam tamo taj stres i taj grč kroz koji prolaze svakodnevno jer bosli se nikad neće povratok s egzistencije ljudi ne oporavi, nažalost.
49:50
SPEAKER_00: Na tu notu ja ću nadvezati ono što je mene najviše privuklos, znači egzistencije i budućnosti koju sam željela pružiti svojoj djeci.
49:58
SPEAKER_00: Znači, u jednom prijedu svega onoga što sam ja radila, ja sam zaključila da ja odgajam sama nakon što je moja majka koju se pomomenula umrla i nakon što sam se razvila.
50:10
SPEAKER_00: Ja sam se razvila kad su moji sinovi imali pet i sedam godina.
50:14
SPEAKER_00: Da ih odgajam tako u tako divne, naivno dobre mladiće kojeg će onaj sistem tamo probutati.
50:26
SPEAKER_00: I onda putujući ovdje sam vidjela taj sistem o čemu ti govoriš?
50:32
SPEAKER_00: Tej Amerikanci su, tako bi se za njih reklo, fake nice.
50:39
SPEAKER_00: Ja se ne slažem s tim.
50:41
SPEAKER_00: Obični američki ljudi su naivno dobri ljudi, naivno u pozitivnom smislu te riječi.
50:48
SPEAKER_00: I to have a nice day i taj osmijeh je nešto što čitavu kulturu i sve vezano za posao ili privatan život ovdje oblikuje.
50:58
SPEAKER_00: I meni se to svijelo.
51:00
SPEAKER_00: Ja se sjećam upoređivanja kada letiš ako letiš iz Amerike prema Europi pa presjedaš i onda dolaziš prema Bosni koliko se te naše emotivna stanja mijenjaju od osmijeha, od onoga da te neko i sa onim have a nice day i osmijehom popravi dan do toga da smo vječto namrgođeni, vječito pod stresom.
51:21
SPEAKER_00: Ja znam da se mnogi neće složiti s ovim, ali tu je realnost naših ljudi, ukoliko ih zapad ili sistem ne oblikuje, ukoliko ne dođu do prilike da na neki način iskažu tu divnu emociju koju mi imamo zato što smo tamo poklopljeni koakvim dnevnim problemima.
51:42
SPEAKER_00: Trideset godina s tobom sa zadovoljstvom pričamo o ratu, a tamo se u ratu priča kao nečem šuti samo nek se ne puca.
51:50
SPEAKER_01: Da, da.
51:52
SPEAKER_01: Baš tako, vidiš, u suštini su slična razmišljanja.
51:57
SPEAKER_01: Imačeš priliku kad budeš pričala sa drugim ljudima, da vidiš da li je to nešto što je ono kao generalno razmišljanje ili ne.
52:06
SPEAKER_01: Mislim da Bosne Hercegovina sa svim svojim kvalitetima.
52:16
SPEAKER_01: Gladila sam do jada najveće ušli smo u tu evropsku prevenciju sa svim našim kvalitetima.
52:23
SPEAKER_01: Mi još uvijek smo robovi tučeg mišljenja.
52:30
SPEAKER_01: Još uvijek smo robovi neke stare hierarhije.
52:36
SPEAKER_01: Još uvijek smo robovi autoriteta značka on straho poštovanja.
52:46
SPEAKER_01: Te neke, kako bi rekla, biti ću manji nego što jesam da bi se svidio, da bi me drugi prihvatili.
52:55
SPEAKER_01: Mislim da su to neke male stvari na kojima se treba raditi i koji onda otvori neka velika vrata samospoznanja i velikih promjena generalno.
53:10
SPEAKER_00: Možda kroz tvo iskustvo, kako je počeo tvoj profesionalni život u Italiji to je malo više dočaramo.
53:17
SPEAKER_00: Znači, stigla si prvi kulturalni šok.
53:21
SPEAKER_00: I šta mi radi u prvi mjesecima i godina.
53:27
SPEAKER_01: Znači, prvi put kad sam došla, to bilo ratka sam se ja vratila.
53:31
SPEAKER_01: Saraju završila akademiju, onda sam ponovno 2001.
53:34
SPEAKER_01: se vratila u Milanu.
53:37
SPEAKER_01: E sad, oako u tih prvih mjeseci pošto situacija ekonomska u Saraju, znaš kakva je bila, plate su bile male.
53:46
SPEAKER_01: Moji roditelji, ako su mi davali pola njihovih plata, ja od toga nisam mogla da živim tri dana u Italiji jer su cijene bile jako visoke.
53:55
SPEAKER_01: Tako da sam se odma suočila sa ono kajom mi sad zavrnuti rukave i demo da radimo.
54:02
SPEAKER_01: Počela sam da radim u jednom baru i u tom baru sam upoznala ljude, to je znači bilo pred samog dvoma.
54:16
SPEAKER_01: I u tom baru, dok sam pravila neke kafe i kočine, upoznam ljude koji su imali privatnu detektivsku agenciju.
54:27
SPEAKER_01: Počnem da razgovaram, ta žena se zove Simona, da razgovaram sa Simonom.
54:34
SPEAKER_01: I simona odluči da ona i njen vlasnik agencije Francesco mene uzmu u tu detektivsku agenciju, znači ja sam tad imala 24 godina, jednostavno na problemu da video što se tu desma.
54:53
SPEAKER_01: Ja počinjem da radim kao asistent detektivima.
54:57
SPEAKER_01: Oni su bili svi karabinjeri, policija tam vamo.
55:02
SPEAKER_01: I sad tu u teatru odrasla, ne znam, jedan dan oni su donijeli slike.
55:12
SPEAKER_01: Jedna žena je tražila da se vidi šta radi njen muž noću, pošto je noću vrlo često izlazio.
55:22
SPEAKER_01: Mi smo saznali da taj njen muž je zapravo da se on oblači u ženu zajedno sa tri svoja prijatelja, oni su bili svi neki rad subanci itede.
55:34
SPEAKER_01: Znači oni se obuku žene i idu taj noćni život.
55:38
SPEAKER_01: E sad, kad se oni obuku žene, naravno, tu je Šminka, tu je Perika, i oni su imali sliku ta četiri muškarca koji su bili obućeni u žene, i imali su slike, znači, one kao sapasoša kao normalnog svakodnevnog života.
55:58
SPEAKER_01: Nisu mogli da prepoznaju taj čovjek kojeg smo mi tražili koji je odvećetvorce, koji su bili preršen.
56:07
SPEAKER_01: Ja dolazim iz pozorišta, znaš da je sve ono maska guma tamo vama.
56:12
SPEAKER_01: Oni daju sliku ja ovako prstom odmah.
56:14
SPEAKER_01: Nisam čak ni razmišljala, to je on.
56:17
SPEAKER_01: Tu sam ja doblakao te neke bodove.
56:19
SPEAKER_01: I radila sam nekih možda godnu dana u toj detektivskoj agenciji kako bi mogla sebi platiti stan, hranu itd.
56:31
SPEAKER_01: Vrlo brzo nakon toga počinjem našla sam oglas na Sae Institut iz Milana, to je jedan vizualni audio college, film making i audio inženjering.
56:45
SPEAKER_01: I aplicirala sam i onda tu počinjem da radim kao prva žena scenarista.
56:52
SPEAKER_01: Profesora scenarija muška sam ja bila žena.
56:57
SPEAKER_01: Počnem da radim sve do sam radila sve do 2011.
57:04
SPEAKER_00: Kada bi nešto mijenjalo u svoju karijer, šta bi promijenila?
57:08
SPEAKER_00: Ništa.
57:10
SPEAKER_00: Što tako drago.
57:12
SPEAKER_01: Ništa ne bih promijenila.
57:14
SPEAKER_01: Sve što sam radila, radila sam.
57:19
SPEAKER_01: Jer sam ja to željela.
57:21
SPEAKER_01: Nikad nisam pristajala na nešto.
57:26
SPEAKER_01: Ja sam tako tvrdoglave, a ja uvijek radim ono što ja hoću.
57:29
SPEAKER_01: Pa i kad pogriješimo ok, sebi ja to sve ponovila sve.
57:34
SPEAKER_01: Mislim.
57:40
SPEAKER_00: Možda nam to daje ovo posebno zadovoljstvo.
57:45
SPEAKER_00: Ta mala tvrdoglavost onoga što se kaže, kad dođeš pred onda glavom kroz ako hoćeš dalje.
57:55
SPEAKER_00: Kako vidš sebe u narednom periodu?
57:58
SPEAKER_00: Ostajiš u Italiji, pretpostavljam, šta su ti viziji planovi za naredni 10, 15, 20 godina.
58:07
SPEAKER_01: Plan je da ostanemo u Italiji.
58:09
SPEAKER_01: Da, znaš, sad nikad se ne zna u životu, naročito sa svojom ovom situacijom svjetskom, ne znaš šta će biti.
58:17
SPEAKER_01: Plan je da ostanemo u životu, jer naša dca, vjerujem da me ti možeš razumjeti.
58:25
SPEAKER_01: Moj sin je rođen u Milanu, moj sin se školio u Milanu.
58:30
SPEAKER_01: Moj sin još uvijek ima 14 godina.
58:34
SPEAKER_01: Nije još samostalni odrastao čovjek.
58:37
SPEAKER_01: Tako da on sad kao meni je nemoguće da ja zamstim svoj život daleko od njega.
58:44
SPEAKER_01: Možeš to tako biti kad bude stariji pojma.
58:51
SPEAKER_01: Ali moj plan je da nastavim da radim na relaciji, ali recimo, sad potpisujemo ugovor za jedan dokumentarni film koji ćemo da snimamo u Bosniji, u Beću.
59:06
SPEAKER_01: Stalni taj kontakt sa Bosnom je meni neophodan, ali trenutno da, ostačno te živimo u Italiji.
59:18
SPEAKER_00: Što se tiče profesionalnog rada, pomenula si znači ovu knjigu, pomenula se šta radiš.
59:25
SPEAKER_00: Bez obzira na dokumentarni film ili sve ono što će se dešavati da ti sad jednostavno ne možeš ni predvidjeti u svom kreativnom radu.
59:35
SPEAKER_00: Šta bi na neki način te posebno zadovoljilo?
59:38
SPEAKER_00: Dataš neki novi segment.
59:41
SPEAKER_00: Kako bi ti vidjela taj kreativni dio u nekoj budućnosti?
59:47
SPEAKER_01: Zašto?
59:47
SPEAKER_01: Ti si jako opasna.
59:49
SPEAKER_01: A reći ti zašto?
59:51
SPEAKER_01: Ti si mene nazvala možda je to bilo prije nekih prišest godina.
59:58
SPEAKER_01: Mi smo se čuli.
59:58
SPEAKER_01: Sjećaš se da smo se čeli izabrali.
1:00:01
SPEAKER_01: Mi smo se čuli.
1:00:02
SPEAKER_01: I prvu stvar, ti meni rekla čao što ima kako.
1:00:06
SPEAKER_01: Ti se mene pitala, jesi li sretna?
1:00:09
SPEAKER_01: Sjećaš se?
1:00:10
SPEAKER_01: Osjeća.
1:00:13
SPEAKER_01: Ja sam tad stala poslije našeg razgovora ja sam danima razmišljala.
1:00:19
SPEAKER_01: Danima razmišljala i zahvaljujući tom pitanju ja sam napravila neke velike i bitne promjene u mom životu.
1:00:28
SPEAKER_01: Tam da znaš.
1:00:31
SPEAKER_01: Kako ja vidim svoj život u budućnosti?
1:00:35
SPEAKER_01: Ja bih tako volila da mogu samo da pišem, da ništa drugo ne radim.
1:00:40
SPEAKER_01: To je moja želja.
1:00:42
SPEAKER_01: Da ja sim i pišem.
1:00:45
SPEAKER_01: Mene jako me emotivno umaruju kolektivni radi.
1:00:50
SPEAKER_01: Znači, kad je u pitanju film pozriš.
1:00:53
SPEAKER_01: To mene emotivno se ključe.
1:00:55
SPEAKER_01: Ali kad ja sjedim i pišem romane, to je mene drajna zemlje.
1:01:00
SPEAKER_01: Tako da ko me pitaš šta bi volila, volj bih da imam tu mogućnost da mogu da ne radim ništa drugo, nego samo da piše.
1:01:10
SPEAKER_01: Nažalost, ja nisam u to mogućnosti.
1:01:16
SPEAKER_01: Život je skup, dijete zahtjevno.
1:01:20
SPEAKER_01: Tako daš, moram i predavati, moram raditi na razn projektima.
1:01:24
SPEAKER_01: I gostwriting o čemu sam pričala.
1:01:27
SPEAKER_01: Jedan kompromis koji mi vrlo često napravimo, a to nam daje mogućnost da imamo neku zaradu konkretnu.
1:01:37
SPEAKER_00: S obzirom da me uvijek i onda kad smo se u ratu ko divočice družila, ja sam znala kojim ćeš ti putem krenuti zbog tvojih tadašnjih razmišljanja, ideja, interesa koja si imala.
1:01:52
SPEAKER_00: Vjerojatno i zbog toga što sam upoznavala kroz tebe tvog, sam sodena gegića.
1:01:58
SPEAKER_00: Ali te nikad nisam pitala, ali htjela sam u tom periodu.
1:02:07
SPEAKER_00: U tom je sektor.
1:02:08
SPEAKER_00: Kako u stvari kad pišeš?
1:02:13
SPEAKER_00: Opiš mi proces mozga, razmišljanja, kreativnosti od momentu kad se ideja stvori ili možda i prije ideje, po počinje da se pretara u riječi, počinje iz riječi da se prvača ono što umjetno jeste tu skrivenu poruku.
1:02:30
SPEAKER_00: Kako to funkcionuje u tom slučaju?
1:02:34
SPEAKER_01: Tu je vrlo dug i zahtjevan proces.
1:02:38
SPEAKER_01: Recimo, sam čin pisanja dođe na kraju.
1:02:44
SPEAKER_01: Znači, to je kako bi neki možda i najlepši dio.
1:02:50
SPEAKER_01: Ali prije tog početka pisanja, pričamo o romandu.
1:02:56
SPEAKER_01: Da ne pričamo o scenarima jer za širu javnost scarija onako malo manje poznat proces pisanja od romana.
1:03:06
SPEAKER_01: Prvo što ja radim, ja radim na to nekoj nazovimo predprodukciji.
1:03:12
SPEAKER_01: Ja počnijem da s informšem o temi, recimo di lokation, gdje se dešava priča.
1:03:19
SPEAKER_01: Počnjen da s informšem.
1:03:21
SPEAKER_01: Kad radim sa mojim studentima, uvijek im kažem: Ako trebate da pišete o Egiptu, vi morate postati neko tko zna sve o Egiptu.
1:03:36
SPEAKER_01: Znači, ja moram napraviti istragu.
1:03:38
SPEAKER_01: Ja moram imati bazu o tome o čemu pišemo.
1:03:43
SPEAKER_01: Onda posje toga radim na likovima.
1:03:47
SPEAKER_01: Stvam likove, orkestriram likove.
1:03:51
SPEAKER_01: I onda tek nakon toga počinjem da radim na priči s krajem, skrojam, kako znači, sklapam priču.
1:04:01
SPEAKER_01: I onda kad je sve to u mojoj glavi, kad je kad taj svijet postoji, kad ja njega vidim kao što rekla moja pokojna profesora ljubosić.
1:04:11
SPEAKER_01: U moment kad ti budeš moglo otići da popiješ pivo sa svojim likom, tak tad može počet da pišeš.
1:04:18
SPEAKER_01: Znači, tako da ja izađem na pivce sa samoim likovima i posli tega sjednimi početn da piše.
1:04:24
SPEAKER_01: To je taj neki proces.
1:04:27
SPEAKER_00: Koliko se puta vraćaš u ono što se napisala ili kad zaista ono što kažu, sve to poredaš sam čin pisanja ide glatko.
1:04:43
SPEAKER_01: Često se vraćam.
1:04:45
SPEAKER_01: Česti ima tu više draftova.
1:04:47
SPEAKER_01: Znači, nikad prvi draft nije dovoljan.
1:04:49
SPEAKER_01: Nekada imaš tri četiri drafta zavisi, onda je tu stalno neko brisanje, pisanje pa ono bacaš stranice pa dodaješ.
1:05:01
SPEAKER_01: U tom slučaju za nas bi sve jako dobro kad završimo to kao tu neku verziju koja nas na neki način zadovoljava.
1:05:07
SPEAKER_01: Da imamo ljude kojima vjerujemo da ti ljudi pročitaju to i da nam iskreno kažu šta misle.
1:05:14
SPEAKER_01: Znači, ti ljudi trebaju da budu ljudi koji su, kako bi rekla, iskusni, čitetelji, ne moraju on biti zbranće.
1:05:22
SPEAKER_01: Nije bitno da su izbranše, nego neko tko će ti stvarno reći što misli.
1:05:27
SPEAKER_01: Što ih je više različitih.
1:05:29
SPEAKER_01: Recimo, uzmješ jednu osobu koja radi u pekar, uzmješ jednu osobu koja je profesor, uzmješ jednu osobu koja je novinar.
1:05:38
SPEAKER_01: Tako pet osoba, onda ti oni kažu što oni misle o tome i onda ti popišati feedbake i radiš na nekoj finalnoj verzi, finalnom draftu.
1:05:53
SPEAKER_00: Rekla si naslov, predstavi nam je više, recad možemo očekivati šta.
1:06:02
SPEAKER_01: Novi Roman nema nikakve veze sa senzibilno crnim, potpuno je drugačije udaljava se od svih tematika, znači ne govori o ratu.
1:06:12
SPEAKER_01: On je zapravo ambientovan u Milanu za vrijeme covida.
1:06:18
SPEAKER_01: Uzela sam to vrijeme zato što je to vrijeme bilo.
1:06:24
SPEAKER_01: Tamo gdje je bilo procjepa u porodicama, ti su protjepi počeli da pucaju, znači kao ono zemaljska kora.
1:06:34
SPEAKER_01: To je fenomen koji se desio za vrijeme kovida, bar statistički govoreći u Italiji, gdje je došlo do velikog broja razvoda.
1:06:47
SPEAKER_01: Tako da sam ja počela da razmišljam o tome koliko smo mi zapravo sposobni da živimo u jednoj relaciji, ozbiljnoj relaciji.
1:07:01
SPEAKER_01: Koliko smo sposobni da prihvatimo tuđe tamne strane mjeseca.
1:07:10
SPEAKER_01: Svatko od nas ima sjene, svako od nas ima te traume itede došao sam do zaključka da često ni naše vlastite sjene ne možemo da prihvatimo, često se bojimo da se susretnemo sa njima.
1:07:27
SPEAKER_01: Mada je to nešto prelijepo.
1:07:29
SPEAKER_01: Zato sam u senzibilnom crtu napisala da ljepota stoji baš iza ono što nas plaši.
1:07:35
SPEAKER_01: Jer kad se mi sretnemo sa tim našim sjenama, kad ih upoznamo, kad ih prihvatimo, dođe do promjene.
1:07:44
SPEAKER_01: Mi se nikada ne mijenjamo kad nam neko kaže da se promjenimo.
1:07:47
SPEAKER_01: Mi se mijenjamo kad mi to želimo i kad smo sposobni da to radimo.
1:07:51
SPEAKER_01: I sad nismo svi sposobni da prihvatimo vlastite sinjene na naročito tuđe sinjene.
1:07:58
SPEAKER_01: I mislim da baš zbog toga dolazi do nemogućnosti da ljudi budu zajedno.
1:08:04
SPEAKER_01: Jer svi suštini plašimo mraka.
1:08:07
SPEAKER_01: Plašimo se softog mraka, plašimo se tuđeg mraka.
1:08:13
SPEAKER_01: I te sjene pucaju, te veze pucaju.
1:08:16
SPEAKER_01: Mi smo neka generacija koja je potpuno drugača od generacija naših roditelja ili naših nana, baka itd.
1:08:27
SPEAKER_01: Te ti neki brakovi po mom mišljenju su održavali zbog žene.
1:08:33
SPEAKER_01: Jer žena je bila ta koja je šutjela, koja je prjala, koja je trpjela.
1:08:42
SPEAKER_01: Međutim, dolazi do velike promjene, dolazi do feminizacija.
1:08:48
SPEAKER_01: Žene traže svoja prava.
1:08:50
SPEAKER_01: Ne samo da traži svoja prava, naravno da mi moramo imati svoja prava, nego žena postoje čak muškarac, postoje kao muškarac, postoji u nekim slučajevima i gora od muškaraca od muškarca u smislu kako se muškarac historijski ponašao u brakovima u prethodnim decenjama.
1:09:07
SPEAKER_01: Dolazi do pucanja, dolazi do pucanja po svim tim nekim šavovima, pucanja društva gdje se susrećemo sa tim nekim velikim brojem singla.
1:09:19
SPEAKER_01: Znači, svi smo singli sad.
1:09:21
SPEAKER_01: Imamo te neke veze, traju 3 četica, pa hajmo ono ponovo itd.
1:09:27
SPEAKER_01: Znači, došla sam nakon dugo razmišljanja istrage, došla sam na ideju da napišem roman upravo o tome, o nemogućnosti da se bude u jednoj vezi.
1:09:43
SPEAKER_01: I zato se za roman zove disciplina bola.
1:09:47
SPEAKER_01: Ambijentiran je u milanu za vrijeme covida, a njihovi su opet mladi.
1:09:52
SPEAKER_01: Nisu mladi kao senzibilno crno, on imaju oko 28 godina otprilike uzela sam taj target za rad i moram ti priznati da sam pravila istragu na radšte načine i ovo jako smiješno.
1:10:07
SPEAKER_01: Čak sam i na tinderu, da sam tako stikla tinderu u Americi.
1:10:13
SPEAKER_01: Čak sam i na tinderu čakala sa mnogo muškaraca da bi mogla da vidim šta oni misle?
1:10:22
SPEAKER_01: I naravno, na kraju sam i mi rekla da sam to radila zbog istrage na romanu.
1:10:28
SPEAKER_01: U početku ne jer ne bi mogla dobiti prave odgovore.
1:10:31
SPEAKER_01: I moram reći da sam se dobro zabavila za vrijeme pripreme romana.
1:10:48
SPEAKER_01: Da griješe, ljudi trebaju greći.
1:10:50
SPEAKER_01: Mi se svi bojimo greške.
1:10:53
SPEAKER_01: U nekim kulturama, u nekim generacijama greška se ne dozvoljava.
1:10:59
SPEAKER_01: Ponavljaju se scenariji.
1:11:01
SPEAKER_01: Ono kako su živjeli moja majka i moj otec, tako ja treba živim.
1:11:06
SPEAKER_01: Tako se od mene očekuje.
1:11:08
SPEAKER_01: Moja majka i moj otac su trebali da živ kako su živjeli njihova majka i njihova otac.
1:11:13
SPEAKER_01: Znači, ta ponavljanja scenarija to je neka zona komforta koja se dešava jer se misli da na taj način ti nećeš pogriješiti.
1:11:24
SPEAKER_01: A u suštini, greška je nešto što je neophodno.
1:11:31
SPEAKER_01: Recimo, ovaj talijanski kolač baba?
1:11:37
SPEAKER_01: Ne znam koja je bila kraljec u pitanju.
1:11:39
SPEAKER_01: Kuhar trebao da napravi katering i napravio taj kolač, koji je bio baba.
1:11:47
SPEAKER_01: I u jednom momentu prije nego što će on poslužiti taj kolač, njemu ti padne flaša rumana na to.
1:11:54
SPEAKER_01: I sada nije ništa.
1:11:55
SPEAKER_01: Što je vam mogu u tom momentu?
1:11:56
SPEAKER_01: Znači, nosi hranu, treba da se servira dezert.
1:12:01
SPEAKER_01: I on kaže ok, ja ću neka poslušati ovakav kakav je.
1:12:07
SPEAKER_01: Znači, taj kolač, tajbe je postao famosan i fantastičan.
1:12:12
SPEAKER_01: Je baš ta greška.
1:12:14
SPEAKER_01: To prosje ruma je dalo kvalitetu toma.
1:12:18
SPEAKER_01: Znači, greške, naravno, da govorim da treba grešiti u smislu da oduzimamo tu slobodu i da smo agresivni.
1:12:29
SPEAKER_01: Ali te neke greške, normalne, svakodnevne greške trebamo pustiti, dozvati sebi i našoj dci.
1:12:35
SPEAKER_01: Jer samo tako možemo da shvatimo neke stvari.
1:12:49
SPEAKER_00: Kako se osjećam?
1:12:51
SPEAKER_00: Ja se osjećam emotivno starije slučaj s tobom.
1:12:56
SPEAKER_00: Od tvojih godina.
1:13:00
SPEAKER_01: Mislim da se ti zrelj fizički.
1:13:10
SPEAKER_01: Prošlo se nešto što ti si živjela više života.
1:13:14
SPEAKER_01: U tih četiri godine ti si preživj više života.
1:13:18
SPEAKER_01: Ali mislim da u nama ja to primjerujem u tebi, ima ta neka dječja nid još uvijek.
1:13:27
SPEAKER_01: To je nešto što je čisto.
1:13:29
SPEAKER_01: To je nešto što je naivno, to je nešto što je dobro.
1:13:33
SPEAKER_01: Tako da ja tebe vidim kao skup nečega što je mudrost, što je naporan rad na sebi samoj.
1:13:42
SPEAKER_01: Ali nešto što je čisto, što je djetinje.
1:13:46
SPEAKER_01: Ja tebe tako vidim.
1:13:47
SPEAKER_00: Ne vidim te emotivno stariju.
1:13:49
SPEAKER_00: Možda to djetinje, što nismo imali priliku iskustiti tu Saraju ipak sa petnaest je stalo naš teenžerst.
1:13:58
SPEAKER_00: Ja to mislim.
1:14:00
SPEAKER_01: Ja to mislim taj mladelački dio tu adolescenciju nismo živjeli na adekvatan način.
1:14:08
SPEAKER_00: Vraćam se na tvoj život u Italiji.
1:14:10
SPEAKER_00: Kako su te sa svim onim što ti nosiš privatno kao osoba i profesionalno kao neko tadi sve ovo što radi Talijani prihvatili.
1:14:21
SPEAKER_01: Kako su me prihvatili?
1:14:24
SPEAKER_01: Talijani prihvati onog tko se dokaže da vrijedi.
1:14:29
SPEAKER_01: Tako da sam ja morala, obzirom da sam strana, da se duplo dokazuje.
1:14:35
SPEAKER_01: Nije bilo lagano.
1:14:38
SPEAKER_01: Ali to napravilo od mene nekako.
1:14:42
SPEAKER_01: Ja mislim da sam ja sad neka najbolja verzija mene jer nisam imala vremena za neke okolice.
1:14:53
SPEAKER_01: Nak što se završila akademija, ja sam odma počela da kroim moju budućnost korak po korak.
1:15:02
SPEAKER_01: Bilo je jako teško jer pored toga što se ti treba dokazati, jer ti si stranac.
1:15:07
SPEAKER_01: Stranaci uvijek stranac.
1:15:08
SPEAKER_01: Od antičke Grčke, od antičke Grčke, stranci su u amfteatrima ulazili s lijeve strane.
1:15:15
SPEAKER_01: Nisu mogu dući iz desne strane, niti ono opravo.
1:15:19
SPEAKER_01: Ti se duži s lijeve strane.
1:15:21
SPEAKER_01: I to je danas tako.
1:15:23
SPEAKER_01: Danas je tako.
1:15:24
SPEAKER_01: Znači, ja sam uvijek ulazila sa lijeve strane, morala sam duplo više da radim i da se dokazujem.
1:15:29
SPEAKER_01: Ne samo što sam stranac, ja sam i žena i ajmo pričati.
1:15:33
SPEAKER_01: Realno, this is a man's world, mi smo još uvijek manje plaćeni od muškaraca, mi još uvijek imamo manje mogućnosti od muškaraca.
1:15:44
SPEAKER_01: Znači, to je bio jedan dugi period, ajmo reći, dokazivanja.
1:15:52
SPEAKER_01: I onda kad te ljudi shvati, kad shati ko si znaš onda se ti apsolno integran, prihvaćeni realnosti dio tog društva.
1:16:06
SPEAKER_01: Tako da se danas osjećam dijelom ovog društva.
1:16:11
SPEAKER_00: Ne osjećam se kao neko strano otkivo.
1:16:14
SPEAKER_00: Što bi inače valilo za buduće generacije da se može promijeniti u društvu, društveno generalo ne vezano za Italiju globalno cijeli svjet.
1:16:26
SPEAKER_01: Početi od neke banalnosti.
1:16:27
SPEAKER_01: Recimo, u zadnje vrijeme ne mogu više da slušam sve te recimo, znači menje 50 godina.
1:16:37
SPEAKER_01: Sve te ljude koji imaju nekih 40-50 godina kako loše pričaju o ovim novim generacijama.
1:16:45
SPEAKER_01: To je znači ta neka pričati ove generacije, oni su svi neodgovorni, oni su svi ljeni.
1:16:52
SPEAKER_01: Međutim, šta se dešava?
1:16:55
SPEAKER_01: Svaka generacija je loše pričala o prethodnoj generaciji.
1:16:59
SPEAKER_01: I onda sam ja počela da čitam Platona, znači 400.
1:17:07
SPEAKER_01: godine prije Krista, je Platon govorio kako su nove generacije neodgovorne, kako ne poštuju starije.
1:17:18
SPEAKER_01: I onda kažeš, a kada će se više taj krug završiti?
1:17:22
SPEAKER_01: To žaljenje, žaljenje, žaljenje.
1:17:25
SPEAKER_01: Kada ćemo mi shvatiti da ovi mlađi su naš proizvod.
1:17:29
SPEAKER_01: Mi smo ih proizvali.
1:17:31
SPEAKER_01: Kao što smo mi proizvod naših roditelja.
1:17:33
SPEAKER_01: Naši roditelji se ne trebaju žaliti na nas, mi smo njihov proizvod.
1:17:37
SPEAKER_01: Tako da su to neke stvari koje bi volila da se mogu promijeniti jer počinju da mi smetaju.
1:17:44
SPEAKER_01: To žaljenje.
1:17:46
SPEAKER_01: Generalno žaljenje mi se smeta.
1:17:48
SPEAKER_01: Mislim da ljudi trebaju da prestno da se žalje.
1:17:51
SPEAKER_01: To bi volilo da se promjeni.
1:17:53
SPEAKER_00: Kako ti odgajaš svog sina u dva svijeta između Bosne i Italije, jer je on rođen u Italiji, a s obzirom na to, da je sad oko isto tvoje mame i tvog tate.
1:18:09
SPEAKER_00: Kako ga odgajate tamo?
1:18:11
SPEAKER_01: Mislim da ga odgajam vrlo loše.
1:18:15
SPEAKER_01: Kako ga mogu?
1:18:17
SPEAKER_01: Ja sam umjetnik, ja sam neko koji ima neke svoje možda za većinu ljudi suludi.
1:18:25
SPEAKER_01: Da sam čitao redove, nego čita između radova.
1:18:30
SPEAKER_01: Ja njega odgajam na najbolji način koji ja znam.
1:18:33
SPEAKER_01: Ali mislim da je svako djetinstvo trauma.
1:18:39
SPEAKER_01: Svi smo mi na kraju isromirani djetincom.
1:18:42
SPEAKER_01: Kako god se ti ponaša?
1:18:44
SPEAKER_01: Opječiš tvoje djeca će imati neke traume.
1:18:48
SPEAKER_01: Tako da pokušavam da bude to što ja jesam, da bude autentična, da mu prenesim vrijednosti života, pokušavam da mu prenesim nešto što je disciplina, ali u toj nekoj adolescentnoj dobi, to nije baš jednostavno i ja to prihvatam.
1:19:11
SPEAKER_01: Pokušavam da od njega napravi nekog tko je autentičan.
1:19:15
SPEAKER_01: Znači, da on ne mora da ima ono što sam pričela ranije, da ima straho poštovanje prema meni.
1:19:19
SPEAKER_01: Ja ne želim da se on mene boji.
1:19:22
SPEAKER_01: Ali ne želim isto tako da bude njegov prijatelj.
1:19:25
SPEAKER_01: Ja sam tvoja mama, nemojte me se bojiš.
1:19:27
SPEAKER_01: Ja sam tu.
1:19:28
SPEAKER_01: Kad pogrišiš, reći, ću ti da se pogriješio.
1:19:31
SPEAKER_01: Reći ću ti da to što si napravio, da je to loše napravljeno, ali ne da se ti loše.
1:19:37
SPEAKER_01: Nego to što si radi, to nije ok.
1:19:40
SPEAKER_01: A ono ja tebi tako kakav svakako volim.
1:19:43
SPEAKER_01: I mislim da je to jedina stvar za koju znam da točno radim.
1:19:48
SPEAKER_01: Sveostalo zna.
1:19:52
SPEAKER_00: Slažem se, pogotovo da im se ta ta emotivna sigurnost.
1:19:56
SPEAKER_00: Mi na nismo još na kraju, ali smo blizu kraja.
1:19:59
SPEAKER_00: Prije nego zaokružimo i završimo kako smo počeli.
1:20:03
SPEAKER_00: Tvoja je priča, ali se rad kroz to mora protkati.
1:20:08
SPEAKER_00: I ima li nešto što ja nisam pitala ti bi voljelci slušati.
1:20:14
SPEAKER_01: Mislim da sam te rekla jako puno stvari.
1:20:19
SPEAKER_01: Obzirom da si moja prijateljica.
1:20:21
SPEAKER_01: Znači, ja tebe sad u ovom momentu ne vidim kao onog ugljog novinara koji jesi, nego u moj percepciji ti moj prijatelji.
1:20:30
SPEAKER_01: Tako da sam ti rekla puno stvari i puno iskrene stvari.
1:20:36
SPEAKER_01: I drago mi je da imaš taj način vrlo rijedak pristup gost u emisiji, gdje se gosta osjeća u nekoj sigurnoj emotivnoj zoni i kažeti ono što stvarno jeste to tvoj dar.
1:21:00
SPEAKER_01: Nima nešto više da ti dodam.
1:21:03
SPEAKER_01: Ja sam nekog koji odgovara na pitanja.
1:21:05
SPEAKER_01: Ako ima da kažem da sadnjem po napišem knjigu.
1:21:10
SPEAKER_00: Ja sam sba bila drugačija, dijelila više, otvorila se jer sam te zaista kao prijateljicu čovjeka poželjela.
1:21:18
SPEAKER_00: Počeli smo pričom o tvojoj knjizi senzibilno crno koju si izdala o teeneđerskim perspektivama rata koji si prošla u Bosni Hercegovini 92.
1:21:30
SPEAKER_00: do 1995.
1:21:32
SPEAKER_00: Na neki način se vjerojatno prosto izgradila svoje imiđu Italiji, zato što sam nedavno vidjela da su te zvali da gostojiš na italijanskim medijima, zbog sarapskog safaja.
1:21:46
SPEAKER_01: Zali su me da gostijem.
1:21:50
SPEAKER_01: To je možda bilo prije nekih mjesec dana, ako se ne varam.
1:21:58
SPEAKER_01: Ja dan danas, znači prošlo je skoro čak pet godina kako izašao roman.
1:22:03
SPEAKER_01: I dan danas me zovu da gostijem da predstavljam taj roman.
1:22:07
SPEAKER_01: Znači, veliki je interes za tim romanom.
1:22:10
SPEAKER_01: Iako ja više nemam.
1:22:11
SPEAKER_01: Sve su knjige prodane.
1:22:13
SPEAKER_01: Nemam oni solda.
1:22:15
SPEAKER_01: Znači da bi ja trebala ponovo da izdam taj roman da bi mogla zadovoljiti prohtjev potražnju.
1:22:27
SPEAKER_01: Kontaktirala me jedna moja kolegica novinarka, da budem gost, Stefanija Bovis zovisi pitala me da li mogu da budem gost na Raj News.
1:22:40
SPEAKER_01: Naravno ja sam to prihvatila zato što nju jako cijenim, poznamo se već godinama.
1:22:47
SPEAKER_01: Narno, pitali su me o snajperstima, o safariju.
1:22:53
SPEAKER_01: Međutim, tu ima jedna zanimljiva priča.
1:22:59
SPEAKER_01: Ja sam pisala u ovom momu ima dio kada mi mladi ljudi saznajemo da je Limonov, veliki ruski pasnik koji je zreći umro.
1:23:16
SPEAKER_01: Dalazio u Sarajvo i pucao na civile što na djeco tako i na odrasle.
1:23:27
SPEAKER_01: Mi smo već 1993.
1:23:28
SPEAKER_01: godine znali za postojista koji su dolazili turističkim povodom i koji su pucali na nas kao da smo mi bili ono kao neki medvedi, znači životinje itd.
1:23:44
SPEAKER_01: O tome sam ja pisala u mom romanu koji ponavljam izdat 2001.
1:23:49
SPEAKER_01: godine, znači, prije nego što je počela ova istraga.
1:23:54
SPEAKER_00: 2021.
1:23:56
SPEAKER_01: 2021.
1:23:59
SPEAKER_01: Ja sam u jednom od videja pričala o tome i pomenula sam, čak sam se i zahvalila novinaru koji trenutno prati tu istragu.
1:24:12
SPEAKER_01: I zahvaljujući tom novinaru je i došlo do velikih pomaka zajedno sa našom bivšom kadonačelnicom Karći.
1:24:23
SPEAKER_01: Međutim, što se desilo?
1:24:24
SPEAKER_01: Ta italijanski novinar kad je vidio moj video koji je pričao o momu i o mojem direktnom iskustvu sa tim snajperstima, on je napisao jako ruž komentare o meni i rekao je da sam ja tu da bih samo promovisala moj roman.
1:24:53
SPEAKER_01: Kad je moj roman već bio sold out, znači ja nemam više ni kopije da ih prodajem.
1:24:59
SPEAKER_01: A s druge strane, i da pisac želi da promoviši svoj roman, ne znam gdje je problem.
1:25:07
SPEAKER_01: Treća stvar je, nitko nema ekskluziju na tu tragediju koja se desila.
1:25:14
SPEAKER_01: Znači, ako je taj novinar pokrenuo, ako je zahvaljujući njemu pokrenut taj proces.
1:25:21
SPEAKER_01: To ne znači da drugi ljudi pisci koji su direktni svjedoci toga što se desilo, nemaju pravo da o tome pričaju.
1:25:32
SPEAKER_01: Tu sam shvatila da i dalje se šol nastavlja.
1:25:38
SPEAKER_01: I dalje je sve to spektakularizacija.
1:25:42
SPEAKER_01: I dalje je sve to vizibilitet.
1:25:47
SPEAKER_01: Ne znam koliko sam ja htjela da promoviše moju knjigu ili je to neko drugi htio da radi putem ove istrage.
1:25:56
SPEAKER_01: Tako znaš, vrlo često dođe do razočarenja.
1:26:02
SPEAKER_01: A koliko ljudi zapravo mogu da razluče sebe, svojego i neku što znam generalnu dobrobitu.
1:26:16
SPEAKER_01: Vrlo teško.
1:26:18
SPEAKER_00: Vrlo teško, pogotovo u medijima i u javnosti?
1:26:23
SPEAKER_00: Kad spomenuli smo medijnosti, još možda jedan osvr spomenula se kritike, bit će kritika i na ovaj naš intervju, bit će onih koji će nas podržati to je normalno kad se odsneš u ove javne vode.
1:26:36
SPEAKER_00: Kako generalno ti vidiš ovu novu eru i tim ćemo zaključiti socijalnih medija, sad i ove, inteligencije.
1:26:45
SPEAKER_00: Gdje smo?
1:26:46
SPEAKER_00: Šta smo, kako ih iskoristiti, kako ih izbjeći?
1:26:49
SPEAKER_00: Šta je tvoja vizija vezano za to.
1:26:53
SPEAKER_01: Ja brita već nekih 5-6 godina ne gledam televiziju.
1:27:00
SPEAKER_01: Recimo, ja gledam filmove, dokumentarne filmove, gledam serije, ali te V programe jednostavno nisam u stanju da gledam TV programe.
1:27:11
SPEAKER_01: Dnevnic se me strašno uzbuđuju.
1:27:15
SPEAKER_01: Ja sam čak specijalizirala za telereportera, znam kako se pravi dnevnik, ali bez obzira na to što znam, mene dnevnik uzbudi.
1:27:26
SPEAKER_01: Tako da ga ne gledam.
1:27:27
SPEAKER_01: Sušam rad, sušam vijesti na radiju i na internetu prikupljam informacije iz različitih izvora.
1:27:41
SPEAKER_01: Sve ostale teve programe ne mogu da gledam zato što to nije nešto što me rekla, što me može zabaviti, ne znam, sve ti reality show.
1:27:55
SPEAKER_01: To je nešto što je daleko od mene.
1:27:58
SPEAKER_01: Tako da ja mislim da Je doš od nekog početka kraja ovih tradicionalnih medija.
1:28:09
SPEAKER_01: Što se tiče društvenih mreža.
1:28:15
SPEAKER_01: Tu sam gledam šta ima pratim, ali ne vidim da sam ono kao nešto stalno prisutna.
1:28:26
SPEAKER_01: Imam neku distanciju od toga.
1:28:28
SPEAKER_01: Gdje idemo dalje?
1:28:30
SPEAKER_01: Kažim, da tradicionalni mediji neće više ni biti.
1:28:34
SPEAKER_01: Recimo, ove mlade generacije, oni ne znaju šta se prikazuje na televiziji, bar ne ovdje u Milanu.
1:28:43
SPEAKER_01: Naša koncentracija je drugačija, čak kad se pravi filmovi, ne znam, nekada smo mogli, šta znam, nekad smo mogli gledati predstavu četiri sata.
1:28:52
SPEAKER_01: Tko sad može da gledati četiri sata po izratišnu predstavu.
1:28:56
SPEAKER_01: Sve se promijenilo tako da idemo prema tom nečemu gdje će biti i gdje da često umjetna inteligencija.
1:29:04
SPEAKER_01: Mislim da umjetna inteligencija nešto što je jako korisno, ali ako znamo kako da joj priđemo.
1:29:12
SPEAKER_01: I nadam se da neće doći.
1:29:14
SPEAKER_01: Mislim ona nama asistent.
1:29:16
SPEAKER_01: Nadam se da neće doći do situacije kad ćemo mi biti.
1:29:21
SPEAKER_00: Porka na kraj.
1:29:25
SPEAKER_01: Nečuje.
1:29:27
SPEAKER_01: Poruka na kraj.
1:29:30
SPEAKER_01: Nema poruke.
1:29:30
SPEAKER_01: Svak zaključ.
1:29:34
SPEAKER_01: Mislim da je vrlo nadobutno davati savjete, davati poruke.
1:29:44
SPEAKER_01: Ja tko sam ja da bi mogla da nekom dam neki savjet ili neku poruku.
1:29:52
SPEAKER_01: Ja mogu ispričati šta se mene desilo, što ja mislim, ali mislim da svako od nas treba da sam donese odluku i porku.
1:30:03
SPEAKER_01: Može, to izbjegavanje nekih kako se kaže, odgovornosti.
1:30:07
SPEAKER_01: S moje strane.
1:30:08
SPEAKER_01: Ne znam.
1:30:09
SPEAKER_01: Može sve da bude.
1:30:11
SPEAKER_01: Ali došao sam do tog zaključka.
1:30:15
SPEAKER_01: Ko sam ja da dajem porki ljudima.
1:30:20
SPEAKER_00: Hvala ti puno na malo.
1:30:23
SPEAKER_01: Zašto je bilo čas.
1:30:26
SPEAKER_01: Hvala tebi što sam pozvala.
1:30:28
SPEAKER_01: Ja ti želim sve najbolje.
1:30:30
SPEAKER_01: To je ono što ti zaslužuješ, tvojim sposobnostima i sa tvojim radom.
1:30:35
SPEAKER_01: Kad god šta treba, tu sam.
1:30:37
SPEAKER_01: Pozdravljam tvoje cijenjene pratitelje i molim te da ostanemo u kontaktu.
1:30:44
SPEAKER_00: Bit ćemo u kontaktu i vidimo se na našim područjima.
1:30:48
SPEAKER_00: Na područjima naše lijepi Bihanek kad se dogovorimo da smo u isto vrijeme tamo.
1:30:57
SPEAKER_00: Pozdrav tvojim roditeljima, pozdrav svim slušateljima, pozdrav onima koji znaju i znali su iminu prije ovog podkasta.
1:31:05
SPEAKER_00: Bilo mi je zadovoljstvo razgovarati ne samo sa gošćom nego i sa mojom dobrom dobrom prijateljicom.
1:31:11
SPEAKER_00: Do slušenja.
1:31:21
SPEAKER_00: Ovu epizodu vam donosi City Fresh Market iz Chicaga.
1:31:24
SPEAKER_00: Bilo da se vraćate na brzi ručak, kupujete večeru nakon posla ili uzimate nešto slatko bez posebnog razloga.
1:31:32
SPEAKER_00: City fresh market se savršeno uklapa u vaš dan.
1:31:36
SPEAKER_00: Više je to od hrane.
1:31:38
SPEAKER_00: Porodični market i kupci nisu samo kupci već dio porodice.
1:31:43
SPEAKER_00: Zato je omiljen širom balkanske zajednice u Chicago.
1:31:47
SPEAKER_00: City Fresh Market 32.01 West Divan Avenija.
1:31:57
SPEAKER_00: Hvala i našim sponzorima vlasnicima hotela BH u goraštu.
1:32:01
SPEAKER_00: Oni vas pozivaju da uživate u luksuznom smještaju gdje svaki detalj odiše udobnošću i stilom.
1:32:08
SPEAKER_00: A prostrane terase restorana i hotelski bar nude pravu oazu opuštanja.
1:32:13
SPEAKER_00: Bilo da se odlučite za miran i jutarn pogled na rijeku Dinu ili večernju uživanciju iz zalazak sunca.
1:32:21
SPEAKER_00: Atmosfera hotela Behar ostavlja vas bez daha.
1:32:33
SPEAKER_00: Kao slušatelji podkast realno možete podržati na dva načina.
1:32:38
SPEAKER_00: Uplotom putem PayPala link je u opisu ove epizode.
1:32:41
SPEAKER_00: Simbolično pomažajte da svjetla u studiju ostanu upaljena.
1:32:45
SPEAKER_00: Druga platforma za podršku je platforma koja se zove Buy Me a Coffee.
1:32:51
SPEAKER_00: Link je također u opisu epizode.
1:32:54
SPEAKER_00: Zamislite da mi kupujete virtualnu kafu koju ćemo zajedno popiti na kraju svake epizode.
1:33:01
SPEAKER_00: Hvala na podršci nakon naše prve epizode, Robertu iz Chicaga i Aleksandru iz Banilke.
1:33:09
SPEAKER_00: Do slušanja!