Latest / Realno sa Dritom Haziraj / #011 – Alma Telibecirevic: Rat, umjetnost i novi pocetak – Sarajka koja vodi globalne projekte u Americi

Transcript

#011 – Alma Telibecirevic: Rat, umjetnost i novi pocetak – Sarajka koja vodi globalne projekte u Americi · Realno sa Dritom Haziraj

• 0:04
  SPEAKER_01: Dobrodošli u realno sa britom Hazira.
• 0:08
  SPEAKER_01: Ovo je 11.
• 0:09
  SPEAKER_01: epizoda podcasta realno u kojoj se želim zahvaliti svima vama koji nas počinjete redovno pratiti.
• 0:15
  SPEAKER_01: Osim što nas možete gledati na ovom YouTube kanalu Realno Podcast.
• 0:20
  SPEAKER_01: Možete nas i slušati na platformama poput Spotify, Amazon Music, Apple Podcast i iHeartRadio.
• 0:28
  SPEAKER_01: Linkovi za sve ove platforme su u opisu svake epizode.
• 0:33
  SPEAKER_01: Također ovaj podcast možete i podržati putem jednokratne uplate na Paypal ili tako što ćete mi kupiti kafu koju ću ja popiti zajedno s vama na kraju svake epizode.
• 0:53
  SPEAKER_00: Ja pripadam tamo gdje ću imati posao koji mi ispunjava s o kojim mogli da putovanja i sve račune i da nisam predala kodaju druga mi uslovi.
• 1:04
  SPEAKER_00: Tako da sve što ispunjava tako našto ne mislim, ne vidim sebe da živimo sada je u nekoj skori u budućnosti.
• 1:11
  SPEAKER_00: Trajno to bi volj da mogu doživimo u korici, ali tko zna što budućnost može donijeti.
• 1:16
  SPEAKER_00: Ali mislim da sve skupa upravo to, i ta umjetnost i ta odlazak u Italiji i taj rad i rad sa svim tim projektima mi je omogućio da mogu da budem u bilo kojem domjenu ili u bilo kojoj odsijeku ili profesiji gdje mogu da apliciram svoje iskustvo i svoje znanje.
• 1:33
  SPEAKER_00: Tašto znam mislim da je moment bio kako sam radila indeksi prijatelj, tako da sam radila projekte i u Srbiji, u Crnoj Gori, radila sam sa štukama i sa skruzom i u Sloveniji i u Hrvatskoj.
• 1:43
  SPEAKER_00: Da sam dostekla jedan moment gdje više nisam, jer mi uvijek bilo ili da radim neki novce ako da mogu na što uštedi, ma da nikada nisam imala takvo iskustvo u Bosni Hercegovini.
• 1:54
  SPEAKER_00: Ili da radim neki projekt gdje ću nešto novo naučiti, koji mi je izazov.
• 1:59
  SPEAKER_00: I mislim da sam nakon svih tih velikih koncerata, i festivala, i turnea radila sam, pomała sam u organizaciji cholena concerta na kocho jer me bilo nisam nikada trajala studium.
• 2:10
  SPEAKER_00: Da me sam prošlo došla do ono moment gdje sam presla.
• 2:15
  SPEAKER_00: Vidioši naše mlade ljude koji su sada nama radili na svim tim festivalima i projektima koji bi mi zaposlili, koji su fantastian potencijal, inteligentni, koji bi nakon 5-10 godina vidjela da we dalje depresion, to potpuno potrošen potencijal.
• 2:34
  SPEAKER_00: Ti mladi treba put, treba i do drugog.
• 2:37
  SPEAKER_00: Ja se sutra mogu vratiti u državu ukoliko država kreira neki poticaj za nas da se vrati i da nam tamo bude bolje and uložimo naše znanje, mogućnosti u zemlju.
• 2:47
  SPEAKER_00: Čak i kad su neke katastrofe u pitanju, nebitno da li je to pandemija ili šta.
• 2:52
  SPEAKER_00: Moje iskustvo je da ljudi postanu bliže i da pomažu jednom drugima.
• 2:57
  SPEAKER_00: Nema tih nekakvih velikih razlika u novcu, u bilo u čemu drugom.
• 3:02
  SPEAKER_00: Naučila sam to godina, because nikada nisam obsessive sa karijerom ili sa novcem.
• 3:08
  SPEAKER_00: I znala, bez obzira što is, vjerojatno ću naći način that to drugs.
• 3:23
  SPEAKER_00: Onda te neve distance in Americi od vremenskih razlika.
• 3:27
  SPEAKER_00: Ja sam bilo više put u Egiptu 3 sata me seravedu continental.
• 3:31
  SPEAKER_00: Ovdje 3 sata se smatra.
• 3:47
  SPEAKER_01: S nama je vispakova zlatna jaza.
• 3:50
  SPEAKER_01: Vi znate da nam u dijaspori svima nedostaje ono duže ispijanje kafe.
• 3:57
  SPEAKER_01: Ako ugrobimo vremena da pijemo kafu, onda trebamo da pijemo najbolju zlatnu desvu i spaka možete naći u prodavnicama širom Amerike, Europe, Australije.
• 4:17
  SPEAKER_01: S nama je i restoran Old Town Sarajvo iz Feniksa u horizoni ukoliko vam nedostaju domaći specijaliteti poput možda najboljeg u Sjedinjenim državama soma, moja prijateljica se i da će vas dočekati i počasiti kao da ste u crujeva u atmosferi u kojoj zaista podsjeća na sve ono što nama ne dostaje.
• 4:53
  SPEAKER_01: Moja bolje danas je bosansko-hercegovačka umjetnica, producentica, piar stručnjakinja i organizatorica kulturnih događaja iz Sarajeva koja trenutno živi radi u razoni u Sjedinjenim državama.
• 5:09
  SPEAKER_01: Završila je likovnu akademiju u Sarajevu i jedno vrijeme studirala u Veneci.
• 5:15
  SPEAKER_01: Bila je stipendica američkog State Department programa.
• 5:19
  SPEAKER_01: Čast mi je ugostiti Almu Taličirević.
• 5:23
  SPEAKER_01: Pozdrav i hvala na učili u podcastu realno.
• 5:26
  SPEAKER_01: Pozdrav te video i hvala na pozivu.
• 5:29
  SPEAKER_01: Čast mi je raditi nekim koja ima takvo iskustvo, ajmo krenuti možda s pitanjem jel teže uspjeti u omerci ili preživiti Balkan.
• 5:38
  SPEAKER_00: Valkan je dobar trening za bilo koje drugo podnevlje.
• 5:40
  SPEAKER_00: Sasvim sigurno izgradi da je sve moguće pod bilo kim okolnostima.
• 5:44
  SPEAKER_00: Ja sam jednom imala jedno zanimljivo pitanje.
• 5:47
  SPEAKER_00: Kada sam odšla da studiramo Italiju, bilo mi je devetnaest godina i bilo je kao da.
• 5:52
  SPEAKER_00: Sama sam tamo bila, da se nije bilo strah.
• 5:54
  SPEAKER_00: I moj odgovor je bio.
• 5:55
  SPEAKER_00: Pa znaš šta izlaznitići iz rata.
• 5:58
  SPEAKER_00: Imam prozore, neko nepuca na mene.
• 6:00
  SPEAKER_00: Imam vodu, imam struju i sve ostalo ću već riješiti i iskonzati.
• 6:03
  SPEAKER_01: Naučili smo mi biti jaki, naučili smo mi bili, ja mislim i zahvalni.
• 6:07
  SPEAKER_01: Ako se na engleskom gratitude može ono opomenuti ovdje, ja mislim da me to pratite život.
• 6:13
  SPEAKER_01: Zbog branca u sarevo.
• 6:15
  SPEAKER_00: To je svakako.
• 6:16
  SPEAKER_00: Naučili smo da se ništa ne podrazumijeva i da ne uzimamo što mi kažemo zdravo za gotovo bilo šta.
• 6:22
  SPEAKER_00: s jedne strane je dobro da je dobro škole, ali naučimo doživamo u svemu.
• 6:27
  SPEAKER_01: Znam da se na više pratila sam istraživala, čitala o tebe i da si na više mjesta zapravo rekla kako ti je ukradeno djetinstvo, ali ti nije ukradena budućnost.
• 6:37
  SPEAKER_01: Šta zapravo misliš s tim?
• 6:40
  SPEAKER_00: Pa ja sam bilo mi trinaest godina kada je rat pačela, od četrnaest sam napuna tih devedeset dva gdje smo morali da napustimo.
• 6:48
  SPEAKER_00: Tako sam faktično bila izbjeglica unutar svog rada, strančno i nije ni status izbjeglice.
• 6:54
  SPEAKER_00: Izgubila sam te neke prijatelje, željela sam tada da se bavim plesom, što sam nastavila na najređeni način se okom rata.
• 7:01
  SPEAKER_00: Neke stvari o kojima sam sanjala kao djevočice, s te neke perspektive su se potpuno istumbale i promijenile.
• 7:07
  SPEAKER_00: Ali upravo ovo što smo spominjali sada, s druge strane sam naučila puno više kako da se osvanim sama na neke mogućnosti svoje povjerenja, izgradnju kontaktata, stakla sam potpuno nove prijatelje.
• 7:21
  SPEAKER_00: Znači, sve oni prijateljice iz djetinjstva koje sam imala pred rata, nisam ih više imala.
• 7:25
  SPEAKER_00: Tako da iz te neke perspektive možda nisam imala ono uobičajeno djetinstvo, znači od sirena, sakrivanja u podrumima, slušanje muzki kad dođe struja, nemogućnosti da budemo imeli te neke normalne dječice, pogotovo te najžurke, imali smo mi neke zanimljive, momente to vrata bez zadnjih.
• 7:48
  SPEAKER_00: Ja kad čak kad pričamo o ratu, pokušavamo ljude obesti, znamo o čemu pričam.
• 7:52
  SPEAKER_00: Znam da je tu bilo i masakara i humanitarne i svega toga, ali to je bilo moje odrastanje.
• 7:57
  SPEAKER_00: I ja imam te neke lijepe uspomene u tim ratnim okolnostima koji mi nasmio i koji mi donose osmijeh na lice.
• 8:05
  SPEAKER_00: To jeste taj neki dio djetinstva, kako god je.
• 8:09
  SPEAKER_01: I to smo cijenili te male stvari.
• 8:11
  SPEAKER_01: Ja se sjećam, brdo buća potoku, gledamo koji kvark će kad dobiti struju.
• 8:16
  SPEAKER_01: Pa ono ko mala dječca plješćemo za njih i samo čakamo i brojimo.
• 8:20
  SPEAKER_01: Jer bilo je vrlo ograničeno u to doba.
• 8:22
  SPEAKER_01: Na sat, dva sata, svaki dio naselja dijeli struju.
• 8:25
  SPEAKER_01: Pa da napričamo biciklu, predala i slušanju radije na taj način.
• 8:30
  SPEAKER_00: Mi smo imali dernike.
• 8:32
  SPEAKER_00: Ja sam živila broj jedina.
• 8:34
  SPEAKER_00: Dernek je u dvojci kod radi, gdje je DJ bio osoba koja bi vrtila biciklu, tojest dinamu da može depuštamo uzu.
• 8:42
  SPEAKER_00: Ukoliko tu radiš onda si ti DJ.
• 8:44
  SPEAKER_00: To je to bukno bilo tog cijelog rata, maline, ti dernici u dvojci.
• 8:50
  SPEAKER_01: Ajmo započeti o alimi.
• 8:53
  SPEAKER_01: Znači, moram se priznati da ti je rad oblikova, ali ako da kažemo.
• 8:57
  SPEAKER_01: Te tineđurske godine provodiš u Sarajevu.
• 9:03
  SPEAKER_01: Djeca Sarajeva.
• 9:04
  SPEAKER_01: Šta nosiš kao najvažniji adut sa sobom u tiđerske godine nakon što se razavršava?
• 9:13
  SPEAKER_00: Mislim upravo taj nedostatak straha od nečega što nemamo pojma što nam dolazi što možemo očekivati jer je taj osjećaj dolazimo iz najgoreg moguće situacije, ne može biti gore od toga.
• 9:26
  SPEAKER_00: I u tim nekim formativnim godinama mislim da je to jako dobro iskustvo iz te perspektive.
• 9:34
  SPEAKER_00: Taj nekav nutricionizam nije bio možda.
• 9:37
  SPEAKER_00: Možda se to izgradilo, možda nam je tijelo postalo imuno na mnoge druge stvari.
• 9:42
  SPEAKER_00: Ali mislim da sam naučila puno dolga o sebi i o ljudima.
• 9:46
  SPEAKER_00: Ja pokušavam do obislim čak i kad su neke katastrofe u pitanju, nebitno da li je to pandemija ili bilo šta.
• 9:52
  SPEAKER_00: Moje iskustvo je da ljudi postanu bliže i da pomažu jednim drugima o tome, nema tih nekih velikih razlika u novcu, u bilo čemu drugom.
• 10:03
  SPEAKER_00: Naučila sam to kroz titine godine, da nikada nisam bila obsesivna sa karijerom ili sa novcem.
• 10:09
  SPEAKER_00: Sam znala, bez obzira što se desi, vjerojatno ću naći način that to navladam, da nađem neku drugo pitanju.
• 10:17
  SPEAKER_00: Jedna od stvari koje volim uvijek reći ako gostim negdje ili ako dajem neki savjeti mlađima, da nikada ne prestanu biti znatuženi.
• 10:25
  SPEAKER_00: To je najbitnija stvar.
• 10:26
  SPEAKER_00: Da smo uvijek znatuženi da želimo da učimo nešto novo.
• 10:29
  SPEAKER_00: I nije u smislu savjet da treba biti znatužen na ovaj način ili oko ovoga.
• 10:34
  SPEAKER_00: Nego samo bude znatižen bilo čega što te zanima.
• 10:37
  SPEAKER_00: Ima neku strast, želju da nešto više naučiš o bilo čemu u kojem pravcu želiš da ideš u bilo kojoj materiji, bilo kojem subjektu, bilo čemu.
• 10:46
  SPEAKER_01: Gdje je to od tebe odbala?
• 10:47
  SPEAKER_01: Ti se studirala umjetnost odmah poslije ratova, jel tako?
• 10:52
  SPEAKER_00: Tako ja sam u stvari u ratu išla u srednjoumjetničku školu, što je tako malo sud do zvučiti.
• 10:58
  SPEAKER_00: I imali smo prijemni i ograničeni broj ljudi koji su mogli biti primljeni primljeni u srednju školu.
• 11:03
  SPEAKER_00: Ja sam tada na alfašinom živela, išla sam okolo zbog snajpira do srednjojetničke neke smo predmeti imali i u meseri na alfašinom faju.
• 11:14
  SPEAKER_00: Dok smo malo se vrljala pri pripremama za ovaj prije rat, znači šta je sednji raziz, bojila sam matematiku.
• 11:22
  SPEAKER_00: Liko on je angleski jazik.
• 11:23
  SPEAKER_00: I od to troje, rad mi je malo više gurno prema strani da vjerujem da je kreativnost najbitnija, da sve ostalo nema toliko smisla jer koliko nemš sistem koliko ti može matematika pomoći, ma da ti može.
• 11:37
  SPEAKER_00: Kreativnost mislim da je i za psihološko odrastanje i preživljavanje izuzetno bitna.
• 11:42
  SPEAKER_00: Ali mislim da, sobno sada radi na universitetu koji je broj jedan u inovaciji gdje jedanaest godina u cijeloj Americi, mislim da je kreativnost bitna za bilo koji posao bilo s čime da se bavimo.
• 11:54
  SPEAKER_00: Tako da ne ka im se zbog odluke da idem u umjetničku školu, niti da studiram na Likovnoj akademiji.
• 12:01
  SPEAKER_00: Mislim da mi je to također pomoglo dosto formiranju.
• 12:04
  SPEAKER_01: Ja, ne znam da je dosta djece u naša generacija, to mogu reći generacija, mala razlika, da je dosta djece mijenjalo smjerove u to doba.
• 12:13
  SPEAKER_00: Da, da, pogotovo što je taj sistem bio malo drugačiji jer kod nas se već definišuje još ako ne ideš.
• 12:19
  SPEAKER_00: Čak ako si išao u gimnaziju, bila jezička, matematička, odlučiš su kompravci ćeš ići.
• 12:24
  SPEAKER_00: Mislim da sada malo ima više slobode i mogućnosti interdisciplinarnih, da vidiš što je više leži, ja često to završi od profesora.
• 12:33
  SPEAKER_00: Likovna akademija i umitnost, my mama ima bila talentovna, je završla prvu gimnaziju jer tada u njeno dobu, njeno generacija umjetničku školu, to je škola za HSR.
• 12:49
  SPEAKER_00: Ja sam uvijek bila neki buntovi, pogotovo u ratu gdje ništa više nema smisla.
• 12:55
  SPEAKER_00: Imala sam osjećaj that umetnička škola jedino ima smisl.
• 13:03
  SPEAKER_00: To jest dosta škola whoa tradiciju.
• 13:07
  SPEAKER_00: Mi smo vijerojatničku školu imali smješteni u zgradi i imali smo i vjeruciti na prizemju.
• 13:12
  SPEAKER_00: To use zanimljivi, a humanitarna pomoć smo znali dobijati boje ili neke papire.
• 13:18
  SPEAKER_00: Koristili smo sve što smo mogli od nekih stvari koje se danas ne bi koristili ukoliko imati to umetničku školučio da koristi određeni vrstu.
• 13:27
  SPEAKER_00: Mi smo prostor sve koristili.
• 13:31
  SPEAKER_00: Opet ti daj mogućnost da se osjećaš kao da ti si buntovni protiv potpunog besmisla koji se dešava kod tebe.
• 13:47
  SPEAKER_00: Da, ali očigledno da sam sve te neke struje koje se i prije postojale u mojemu što se me gurnu u nekom drugom pravcu, nikovna academija nije jasna za studirati tako da sam odmah počela nešto.
• 14:02
  SPEAKER_00: I kad sam odšla u Italia dvije godina sam tamo studirala, što sam jezik, otišla sam tamo, radila sam barsa račune koje sam čak i baby sitsaka za rentu, dvogarici Andre.
• 14:24
  SPEAKER_00: Kada sam se vratila, nevecja that I'm trying to Mass, Festival Mess, mladi students who are znali Italijanski, English, and film festival.
• 14:45
  SPEAKER_00: Kids Festival koji se odvojio is more.
• 14:51
  SPEAKER_00: Yard Company koja je tada bila firma koju smo mi, Kids Festival, onda smo menu ponudli posao, project manager.
• 15:28
  SPEAKER_00: Radili sam i kao producent Theaterfesta koji je bio Međunarodni festival eksperimentalnog teatra.
• 15:52
  SPEAKER_00: Velho concerts.
• 16:00
  SPEAKER_00: We are on the concert, I couldn't make a drugstore memories, but I'm going to go to the first time.
• 17:04
  SPEAKER_00: Taj festival, da je formirao dosta generacija, bez obzira što više ne postoji, mislim da bio izuzetno bitan za tvoj neki posiratni period.
• 17:18
  SPEAKER_01: Kako izgledaju ti tvoji dani?
• 17:20
  SPEAKER_01: Kako izgleda Alma u Itali i svijetu koji je već zapad nakon vrata u Sarajevu.
• 17:31
  SPEAKER_00: Ja sam za zadnju školu godinu srednjoitničke škole u takozvani sporazuma, tako da smo mi uspjeli dođemo na exkurziju Italiji.
• 17:42
  SPEAKER_00: To je mislim prvo putovanje Sarajevo.
• 17:45
  SPEAKER_00: Prvo putovanje to neka civilizaciju that nem reduktion, plus e Italia who is umitomo, so we were like Venice, you know, Pontialto, Piazza San Marco, which is a prescope.
• 18:11
  SPEAKER_00: But when I was studying an Academy of Venice, Academy of Bella Art, Venice, Prescott, and Zimbabwe.
• 18:37
  SPEAKER_00: Bilo me zanimljivo, 19 godina, da sama sve to pokušavam da uradim.
• 18:45
  SPEAKER_00: I shvatim ja bih vas odlazila na akademiju i zemci, koja je bila sad vremena na studiji.
• 18:52
  SPEAKER_00: Mislim da je bilo veoma bitno iskustvo za nekoga tih godina.
• 18:58
  SPEAKER_00: Tako da mislim da mi to dosta formiralo da me ne bude strah tih nekih putovanja, drugih kultura ili prostor života u drugim mjestima.
• 19:05
  SPEAKER_01: Jer to možda vrijeme i mjesto gdje se pojavljuje i želja da odeš, ako se želja i kad je pojavila.
• 19:11
  SPEAKER_01: Ja to kao zaključujem obzirom da danas živiš u Hazoni, ali ne mora znači da si željela ili da si željela taj.
• 19:18
  SPEAKER_00: Nije to tada još uvijek bilo jer sam se ja k se sila bio nakon toga.
• 19:22
  SPEAKER_00: Vratila sam se u Sarajevu, završila sam akademiju u Sarajevu i želila sam pošto mi djelovala, ok, sad sam ja ta neka mlada puna života strasti, a osobog želi nešto da promijenij.
• 19:32
  SPEAKER_00: Stvarno, zbog toga sam vjerojatno i bilo uključena u sve te projekte.
• 19:36
  SPEAKER_00: Želja se poslije dugo dugo godina pojavila jer imala sam osjećaj da se da idem, da borba sa trenjačama iskreno, da sam dobar dio svog života posvetila pokušavanju da nešto promijenim i da nisam učinila sam iz neke perspektive za lično iskustvo, ali ne mislim da se sistematski to puno promijenila.
• 20:00
  SPEAKER_00: Mislim da sam stigla, tako što znam, mislim da je moment bio kako sam radila indeksi prijateljine, tako da sam radila projekte i u Srbiji, u Crnoj Gori, radila sam sa štukama i sa scruzom i u Sloveniji i u Hrvatskoj, da sam dostekla jedan moment gdje više nisam, jel mi je bilo ili da radim neki novce ako da mogu na što štitima, da nikada nisam imala takvo iskustvo u Bije Hercegovini.
• 20:23
  SPEAKER_00: Ili da radim neki projekat gdje ću nešto novo naučiti, koji mi je izazov.
• 20:28
  SPEAKER_00: I mislim da sam nakon svih tih velikih koncerata, i festivala, i turneja radila sam, pomała sam pri organizaciji cholnog concerta na košalo jer mi bilo, ako nisam nikada relacion.
• 20:39
  SPEAKER_00: Da mi sam prošlo došla do onog momentu gdje sam omila sam presla Grastim i da sam tada aplicirala za Humphrey Sass.
• 20:47
  SPEAKER_00: U stvarno to je bila još jedna zanimljiva situacija.
• 20:50
  SPEAKER_00: Ja sam radila tada na otvaranju predstavy za mes koja je tada bila se glumcem Tony Servila, koji je poslije igala Grand Beleza, film u kojoj je dobio Oscar.
• 20:59
  SPEAKER_00: I tad nisam ni znala da je on tko poznat i on je radio se saftomskilharmonijom i ja sam bila to da im pomognu oko prevođenja i otrčala sam na intervju za Humphrey Vratlas, misleći da tu nema šanse da dobije.
• 21:09
  SPEAKER_00: Mislim u životu nikad ništa dobila.
• 21:11
  SPEAKER_00: I kada sam ga dobila, bilo je ono, ok, sad idem merkovalj.
• 21:15
  SPEAKER_00: Mada mi nisam nikada planirala da dođemo ovdje u posjetu, a ne da živim.
• 21:19
  SPEAKER_00: Tako moramo biti otvoreni ka stvarima koje nam se mogu desiti i na koji način mi možemo proživjeti te stvari.
• 21:26
  SPEAKER_00: Jer često gledamo dosta stvari kroz košije ili kako se nekome nešto desilo, kako je neko drugi doživio.
• 21:33
  SPEAKER_00: Bez da smo otvoreni ok, ovo sam ja, a to je takva mogućnost da vidimo kako se ja znači ili šta će se meni desiti u takvim okolnostima.
• 21:41
  SPEAKER_01: Mene pomalo boli i cijeli naš karakter je formiran, o tome znam ja najbolje iako nisam ništa iskusio, ništa istražio, ništa pokušao i mislim da je to glavni razlog stagnacije Bosne i Hercegovine.
• 21:54
  SPEAKER_00: To bi se složila i mislim da ima i malo i strah od nepoznatog, jer čak i kad nas boli.
• 22:00
  SPEAKER_00: Kada smo situacija gdje nam je loše, osjećamo se komotnije jer nam je i dalje poznata situacija, poznata nam je bul, poznata mi trajetment, plašimo se tog nečega što ne znamo, što nam je ne poznato, kako ćemo se znači.
• 22:12
  SPEAKER_00: Mislim da je to najveći problem.
• 22:13
  SPEAKER_00: Meni je najviše suštinimo zabolilo kada sam, dosta toga da sam preslao da se razvijam profesionalno.
• 22:20
  SPEAKER_00: Vidješ naše mlade ljude koji su sada nama radili na svim tim festivalima i projektima koji bi mi zaposlili, koji su fantastičan potencijal, inteligentni, sjajni, sjajni koji bi nakon 50 godina vidjela da su i dalje na birovu već su depresiju.
• 22:36
  SPEAKER_00: To je potpuno potrošen potencijal.
• 22:37
  SPEAKER_00: Onda sam shvatila da ti mladi ljudi treba putiti, treba da idu negdje drugo.
• 22:41
  SPEAKER_00: Uvijek se možemo.
• 22:41
  SPEAKER_00: Ja se sutra mogu vratiti u državu ukoliko država kreira neki poticaj za nas da se vratimo i da nam tamo bude bolje i da uložimo naše znanje i mogućnosti u zemlju.
• 22:52
  SPEAKER_01: Moje predstavni moment je bio ti znaš.
• 22:54
  SPEAKER_01: Ja sam bila novina Radi o Slobodnoj Europi, a televiziji Liberty pa sam pokušala dat svoj doprinos kroz humanitarnu emisiju koju sam vodila petnaest godina, ali nikad neću zaboraviti.
• 23:04
  SPEAKER_01: Znamo smo mi svi za korupciju pri zapošljavanju.
• 23:07
  SPEAKER_01: Kada mi je prelilo kad je pojedinac tražio deset hiljada konvertibilnih maraka da zaposli čovjeka u pogrebno društvo.
• 23:16
  SPEAKER_01: Moram objasniti ljudima, to je javna ustanova, znači sigurna plata, birokratski obezbijeđen, ali deset hiljada košta to radno mjesto.
• 23:26
  SPEAKER_01: E sad ali, naučili su se ljudi u Saravu i u Bosni Bili na to, podizali su kredite da plate nekog deset hiljada da im netko najdražiji dobije posao pa su to polako vraćali.
• 23:39
  SPEAKER_01: Ali kad je potvrđeno da će ga držati samo 5-6 mjeseci, pa će nekog drugog zaposliti s komentarom pa kako ću ja napraviti pare ako on ostane rad, ja sam rekla onda dosta.
• 23:53
  SPEAKER_00: Ne, to apsolutno zvuči i bojim se da se ništa nije primijenilo, još uvijek tako ne gore.
• 23:59
  SPEAKER_00: I to je ono što me boli najviše.
• 24:01
  SPEAKER_00: Zato ja i dalje podržavam mlade ljudi da idu.
• 24:04
  SPEAKER_00: Uvijek se mogu raditi.
• 24:05
  SPEAKER_00: Bolje da se mlada osoba koja će se formirati i kreirati profesionalno uz mogućnost koje su ponuđene bilo gdje je bolje čak ako se vrati i možda da pronese društvo, nego da ostane tu i da ništene, da nema nikakvo iskustvo, niti materijalno, niti profesionalno, da je na bilo koji način neobezbiđeno, dok je uopće nema mogućnosti da bilo što toga ima.
• 24:30
  SPEAKER_00: Posve depresivna.
• 24:32
  SPEAKER_00: To je takva tuga za mene najveća.
• 24:34
  SPEAKER_00: Upravo taj potpuno pročodani potencijal mladih ljudi i ljudi kod nas.
• 24:40
  SPEAKER_01: E sadmo se ali.
• 24:43
  SPEAKER_01: Dobilo stipendiju, spremaš se za put, preko bar i ovaj put, nije prvi put, ali je malo dalje.
• 24:50
  SPEAKER_01: Kakva su razmišljanja?
• 24:52
  SPEAKER_01: Bojije li se, boji li se familija da kojiš da se nećeš vratiti?
• 24:56
  SPEAKER_01: Šta je u tvojo glavi u to dobro?
• 24:59
  SPEAKER_00: Ja sam bila uzbudjena, možda znati žene odlazim na ovo mjesto na ovo iskustvo.
• 25:03
  SPEAKER_00: Stipendija je fantastična.
• 25:04
  SPEAKER_00: Zaista ti pokriju sve od mogućnosti.
• 25:07
  SPEAKER_00: Mislim, prvi put u životu sam bilo u stanju da ne moram da se brinem u plaćanju računa, i da mogu da razmišljam šta bi ja to.
• 25:13
  SPEAKER_00: Na koje konferenci bi ja da idem, što želim da izgradim, na što se fokusiram u sklopu mognog angažmana ili profesionalnog razvoja.
• 25:23
  SPEAKER_00: Tako da mi to bio jedan izazov, nikad me to nikko nije pitao, nikad nisam imala, znači, ako želim da budem u cirkusu, mogu se i tome posvetiti.
• 25:30
  SPEAKER_00: Tako da mi je to bilo zanimljivo, moj cir tada je bio Branko koji je radio, sada radio, mislim kao novinar u Beogradu i to je bilo zanimljivo iskustvo, nisam nikada živjela s nekim, mi smo bili u Cimeri, stvarno, on je bio u ni istom programu, tako da smo skupo putovali na razne konferencije.
• 25:50
  SPEAKER_00: Program je bio takav, znači, Hunfi Fellowshi je za takozvani srednji profesionalni dio života.
• 25:57
  SPEAKER_00: Znači, moramo imati dokaz da smo minimalno pet godina bavili se nečim što je doprinijelo poboljšanju okolini u kojoj smo u državi ili mjesta u kojem smo živjeli, dobile preporuke, neku ideju šta želimo da postignemo na tom programu.
• 26:11
  SPEAKER_00: I ja sam bila tada, pored toga što sam u Arizoni koja je druga planeta, drugačija je bilo čega druga.
• 26:19
  SPEAKER_00: Onda te neke distance u Americi od vremenskih razlika.
• 26:24
  SPEAKER_00: Ja sam bila više put in Egypto, tri sata in Sarajeva do Egypta, drugi continent.
• 26:27
  SPEAKER_00: Ovdje tri sata se smatra komšilkom collective.
• 26:31
  SPEAKER_00: You next to the postoji direct on lit z New York to Havia, that isn't sati on dvana sati.
• 26:42
  SPEAKER_00: Sareeva command in let me sati van Europe.
• 26:54
  SPEAKER_00: Should be profesionalci a svominu.
• 27:12
  SPEAKER_00: Isto tako that pored to me naučili o americku kulturi koja je prevšno raznovrsna, ne može se američka kultura definirati samo kao jedna vrsta kulture, that mi prezentiramo svoju kulturi i svoju zemlju i da učimo tim drugim.
• 27:25
  SPEAKER_00: Tako da sam ja tu naučila Kameru mi postao puno bliže i opiam je posla puno bliže što sam ikada putovala tamo.
• 27:32
  SPEAKER_00: Shvatila sam da mi odgovara ta globalna perspektiva i počela sam osuć that više ne pripadam samo na jednu lokaciju nego da mi cijela planeta na to mjesto koje me pripadamo.
• 27:42
  SPEAKER_00: Koliko dugo to stipendia traješ?
• 27:47
  SPEAKER_00: Od Augusta do juna, skoro godinas.
• 28:01
  SPEAKER_00: Radila se the City University of New York James Gallery, which is put in the conference.
• 28:09
  SPEAKER_00: So I'm watching a conference in New York and upoznala to James Gallery, who is the Center for the Humanities.
• 28:34
  SPEAKER_00: I am excuse in New York, to potato drugački.
• 28:41
  SPEAKER_00: A rezona u svako mogućem smislu u odnosu na New York City.
• 28:46
  SPEAKER_00: U svakom smislu.
• 28:47
  SPEAKER_00: Objasniti to malo onima koji nikada nisu bili.
• 28:52
  SPEAKER_00: Ja sam došla ovdje u Augusto.
• 28:54
  SPEAKER_00: Temperature su kao na Bliskom istoku, suha klima, pustinja ili nije pustinja desert.
• 29:02
  SPEAKER_00: Pustinja koja ima drugačiju vrstu vegetacije, ima drugačije životinje koje nigdje drugo ne postoje.
• 29:09
  SPEAKER_00: Znači, ticacrkačica i kolete s crtenog su stvarno da ovdje.
• 29:12
  SPEAKER_00: Obično kod Okei Korala kažu da je Tomstonu snimano ili desio se koji je mali gradić na zone, ja mislim da je veličine tripod Srbije.
• 29:23
  SPEAKER_00: U odnosu na Californian taxis je mala država, odnosno neke druge države je polovika.
• 29:28
  SPEAKER_00: Ako se vozim dva sata, s severno mogu da se i dem skijati, tamo imaju šume flakstaff, ja mislim da je na isto grad flagstaff, i na istu koji je severno i na istoj narodskoj sini kao vrh Bjelalašnica, a iznad njega postoji još jedan vrh.
• 29:40
  SPEAKER_00: To su te razlike ogromne u samoj državi.
• 29:45
  SPEAKER_00: Znači, od biološke razlike, kulturološke razlike, postoji taj divlji zapad, ali postoji i potpuno razvijeni Arizona State University na kojem radim, znači državni universitet, postoje tri javna universiteta u Arizoni Arizona Stati, najveći.
• 30:00
  SPEAKER_00: Imamo preko 100.000 studenta.
• 30:02
  SPEAKER_00: Četiri campusa ovdje u Phoenix Metro Area i imamo campus u Los Angeles i Washington D.C.
• 30:10
  SPEAKER_00: Znači, samo ti trenutno radim u business školi koja ima 24.000 studenta.
• 30:14
  SPEAKER_00: Samo ti brojevi i te razlike su potpuno abstraktne za nekoga iz Bosni i Hercegovine, meni kada sam tek stigla ovdje.
• 30:23
  SPEAKER_00: Ali onda, znači ja sam dosta putovala po drugim.
• 30:30
  SPEAKER_00: To mi je definitivno nešto što mi je najveća zdravstveno.
• 30:35
  SPEAKER_00: Otvorilo mi je dosta drugih perspektiva, ali također sam učila puno toga u samoj sebi.
• 30:46
  SPEAKER_00: Ja sam živela u Queensu, naravno.
• 30:48
  SPEAKER_00: Nitko ne može, pogotovo student ili neko in Stipendiji ne može priuštiti da živi u Manhattan.
• 30:57
  SPEAKER_00: Znači, rantila sam sobu svaku patru u stanu u kojem još porudice, ljudi živjela.
• 31:07
  SPEAKER_00: Onda neka policije iz Indije koja je tu živela, vlasnik koji je rentova imao šatur, dnevno slobogao.
• 31:15
  SPEAKER_00: Ali New York je jako brzi grad.
• 31:18
  SPEAKER_00: S obzirom da sam ja bila vrlo aktivna i usarajava u tokom svojih 20 godina.
• 31:23
  SPEAKER_00: Mislim da bi Njork bio idealan za meni oko 20 godina, ali sada u kasnim 40-ih godina sam se malo smirila i više mi govora priroda.
• 31:31
  SPEAKER_00: Ali New York ima što kaže ima absolutno sve što postoji na sviretu, barem jedna od toga.
• 31:35
  SPEAKER_00: Nepitno da li je to hrana, neka kultura, znači grad koji svatko može naći našto.
• 31:44
  SPEAKER_00: Za sebe je kultura u odnosu na Satak Amerike, ali mislim da je dosta Amerike tako.
• 31:48
  SPEAKER_00: Da ljudi treba shvatiti da postoji jedna Amerika.
• 31:50
  SPEAKER_00: Kad netko kaže Amerikanac tko je Amerikanac, je li to neko koji je došao iz Italije, ili je to Afriko Amerikanac, ili je to neko iz Azije.
• 32:00
  SPEAKER_00: Svi ti ljudi imaju sličnosti, ali imaju totalno različite kulture.
• 32:04
  SPEAKER_00: Mislim ja sam dobro državljanstva, svi smo mi Amerikanci na određeni na jedan način.
• 32:08
  SPEAKER_00: Tako da meni jako teško definirati to.
• 32:10
  SPEAKER_00: Kad je netko kaže da, postoji određene stvari da se vežu za određenu kulturu koja jeste dio Amerike, ali sve je to dio Amerike.
• 32:19
  SPEAKER_01: Ti završava vaš program ideš iz Amerike za Bosna.
• 32:23
  SPEAKER_01: Prije nego te vrati na tvoj univerzitet i ono što trenutno radiš.
• 32:28
  SPEAKER_01: Šta se dešava pri povratku u Saravo, jesi li ti već ošla s ponudom za posao ili ne.
• 32:36
  SPEAKER_00: Ne, ja sam tokom svoj stipendiju upozna zbog bivšegupuga.
• 32:53
  SPEAKER_00: Kada se vratila to positi, nisam ja planirala, kada se vrantily, okay.
• 33:16
  SPEAKER_00: Okay, but now they need to know.
• 33:27
  SPEAKER_00: So, I'm going to vela two gods, prije negotiation.
• 33:38
  SPEAKER_00: Today I'm talking about tender koji zapošljavali expert.
• 34:01
  SPEAKER_00: I bilo mi je zanimljivo, jer sam radila, pokušavala doključing upravo mlade student, organizala is a lot of students in academia, students, students.
• 34:14
  SPEAKER_00: I am too pretty much pretty much a radio.
• 34:33
  SPEAKER_00: I was just stipending, and I'm today, but I'm at the end of the day.
• 35:07
  SPEAKER_00: And when I was one of the two universities, we have a program a lot of DC and sustan things in State Department, and I was object.
• 35:22
  SPEAKER_00: The program is very competitive.
• 35:33
  SPEAKER_00: I zaista jeste transformativan.
• 35:35
  SPEAKER_00: To sam pokušavala problem koordinatorima da objasnim.
• 35:38
  SPEAKER_00: Jer znam da za nas, kad se program koordinator, ti bi svake godine druga grupa ljudi, ali za njih je to jednom u životu.
• 35:45
  SPEAKER_00: I moramo svaki put da i pristupamo tome kao unikatno jedinstveno iskustvo za tu grupu.
• 35:53
  SPEAKER_01: Koliko si humanizam unijela u sve to što radiš i što se radilo?
• 35:59
  SPEAKER_01: A dolazak u Ameriku.
• 36:00
  SPEAKER_01: Vratit ćemo se na ovo.
• 36:02
  SPEAKER_01: Dolazak u Ameriku.
• 36:04
  SPEAKER_01: Sad živiš ovdje.
• 36:05
  SPEAKER_01: Kako ide tvoja potrebe za poslom, ili si već dogovorila svoje buduće radno mjesto?
• 36:12
  SPEAKER_00: Nisam tu već svi neki drugi izazovi, ali nemam kreditnu karticu, dolazim, prebacim taj neki novac, otvoram potpuní drugi system.
• 36:21
  SPEAKER_00: I da sam imala fellowship mi pomogao jer sam imala otvoren prijedlog banaka u Americi, nešto reklamiram.
• 36:28
  SPEAKER_00: Koju se mogla zadržim tako da mi to pomogla, sam imala dvije godine to nekog izgrađenog povjerenja, tako da sam mogla onda otvoriti.
• 36:35
  SPEAKER_00: Ili to jako bitno ljudi that is mogao izgrađen bilo što može credit and credit histori.
• 36:47
  SPEAKER_00: Bez obzira kako iskustva imam, većine ljudi ne znam nigdje in Bosni Hercegovina i to što sam ja radila za Kids ne može to imati no.
• 36:57
  SPEAKER_00: U porođenju sa nekim drugim kandidatima koji imaju diplom oficialom ovdje, znači ono što you poznato, gdje mogu to shati to osoba radila.
• 37:10
  SPEAKER_00: Dobila samala, išlašla sam neke par interview, ali nije završila sa poslom.
• 37:14
  SPEAKER_00: Dobila sam posao ovdje gdje sam na tom isto programu upravo zbog toga što smo me znali, tako da mi je to pomoglo.
• 37:21
  SPEAKER_00: Ali sam počela praktično od nulli.
• 37:23
  SPEAKER_00: Znači, sa jako niskom platom, definitivno nije mogla podati sa onima koju samala kada sam radila za EU.
• 37:32
  SPEAKER_00: Ja sam to shvatila.
• 37:33
  SPEAKER_00: Shvatila sam da moram ponovno da se dokaže, da mogu vjerovati, to shvatiti da imam potencijal, da imam capacitet, da mogu da radim to što je potrebno.
• 37:43
  SPEAKER_00: Nije mi to toliko nesmjer, jer sam ja tu odluku that dođe donijela.
• 37:48
  SPEAKER_00: I mislim da to im toliko smisla jer to se moglo vidjeti sa three false.
• 37:53
  SPEAKER_00: She on the svojim.
• 37:54
  SPEAKER_00: I know drugačije kada i super popularni, očekivali su taj tratment prema one koji nisu dobrý.
• 38:05
  SPEAKER_00: It nauczy also in nekim drugim perspektivama opet, that ne budemo govoriti samo jedna vrsti, ali znam that transformative is going to stay, to stavi u situaciju gdje ne znamo kako se snagimo, a moramo naučiti kako da se snagemo to privatno da se možemo snaliti u takvim situacijama, ali mnogi nemaju to.
• 38:32
  SPEAKER_00: Tako da početak smo isprepadani, mrzimo tu situaciju grozna nam i mislimo da nas svako tretira loše.
• 38:39
  SPEAKER_00: Ali kad prođemo kroz sveto i kroz izgradi, noćemo puno više o sebi i onda budemo zahvalni što smo imali to iskustvo.
• 38:53
  SPEAKER_01: Sponzor ovog podcasta je Vispakova Zlatna Dezva.
• 38:57
  SPEAKER_01: Kad imate vremena i sjednite da popijete kafu bilo gdje daste, popite.
• 39:11
  SPEAKER_01: Sponzor ove epizode je i restoran Old Town Sajo iz Feniksa u horizone.
• 39:17
  SPEAKER_01: Zahvaljujem svojoj prijateljici se idi na podršci.
• 39:26
  SPEAKER_01: Šta se motivše?
• 39:32
  SPEAKER_01: Impresivnog da tako kažemo razimera iskustva koja je si imala.
• 39:36
  SPEAKER_01: I ovo ti pitam zato što mladi danas nisu motivisani, mladi danas ne znaju kako da se motivišu, ne znam, ni žele li ovo govorim globalno, ovo ne pričam o Bosni ili Americi, ovo govorimo o cijelom svijetu.
• 39:50
  SPEAKER_00: Svijet jasno globaliziran, pogotovo putem interneta društvenih mražaja, manje-više svi znaju iste informacije, svi imaju iste stvari kojima se bave ili žele da postignu iste karijere.
• 40:00
  SPEAKER_00: Mislim da je problem zato što pogotovo sada se jako prilično plasira u društvenim mražama, nema filtera i prilično se plasiraju te neke informacije gdje kraj je svega, sve je grozno, sve je loše.
• 40:13
  SPEAKER_00: I ukoliko se time konstantno punimo, pogotovo ukoliko se mlada osoba koja tek treba da izgradi tu neku budućnost, to može da bude izuzetno teško i opasno.
• 40:22
  SPEAKER_00: I onda nam nečesto ti neki šort kad ti kratke prodaju kao mladim ljudima, kao ako ovo radiš, uspječeš zaračiti jako puno novaca, što gradno nikoga ne ispunjava.
• 40:34
  SPEAKER_00: Nego je to više zbog straha da ako nemam novac, nisu moći brinuti o sebi.
• 40:39
  SPEAKER_00: Problem je što ljudi ne razmišljaju o tome šta voli i što ne voli.
• 40:45
  SPEAKER_00: Dosta ljudi govori o tome kako univerziteti domiru i nisu više bitniji.
• 40:48
  SPEAKER_00: Ja mislim da su relevantniji nego ikada.
• 40:50
  SPEAKER_00: Da je kritičko razmišljanje mnogo bitnije sada za mlade generacije, nego ikada prije što je bilo.
• 40:56
  SPEAKER_00: Upravo zbog novih tehnologija, zbog tog globalnog vijesti pogledan svijet.
• 41:03
  SPEAKER_00: Da je veoma bitno mladim ljudima da nauče kako da uopće pokušaju da shvati tko su oni, šta vole, šta ne vole.
• 41:11
  SPEAKER_00: Da imaju mogućnost pravo da istražuju to shvate šta imale i šta im je strast.
• 41:19
  SPEAKER_00: Nemati strasti najveći problem.
• 41:21
  SPEAKER_00: Znači, zato kažem, uvijek buďte znatiženi, uvijek tražite više da saznate i da naučite.
• 41:26
  SPEAKER_00: To je najbitnije u bilo kom segmentu, u bilo kompravcu, čak i u privatnom životu.
• 41:34
  SPEAKER_01: Posao od početka do današnjeg dana.
• 41:37
  SPEAKER_01: Šta alma danas radi?
• 41:40
  SPEAKER_00: Da bi neko rekao, prije 15.20 godina ću živjeti u rezoni, raditi za business školu i biti dio odsjaka za supply chain management.
• 41:55
  SPEAKER_00: Od studiranja umjetnosti ja sam tokom covida završila Magisteriju International Corporation Finance and Development u Rimu.
• 42:02
  SPEAKER_00: I na online je bila diploma, ali je trebalo da se bude odbreno u Rimu ili zbog kovida da smo radili sve online.
• 42:10
  SPEAKER_00: Ali mislim da sve skupa upravo to, i ta umjetnost i ta odlaza koji itali i taj rad i rad sa svim tim projektima mi je omogućio da mogu da budem u bilo kojem domjenu ili bilo kojoj odsijeku ili profesiji gdje mogu da apliciram svoje iskustvo i svoje znanje.
• 42:27
  SPEAKER_00: Tako da trenutno radim, do prošle godine sam radila na projektu između, koji je bilo ugovor, grant ugovor između Arizona State University, gdje sada radim i universiteta u Ghani, Krammen Krumma Institute of Science and Technology, who is jedna od najstarijih u Africi, where je Ghana bila prva zemlja koja je dobila nezavisnost, gdje smo pokušali da creiramo center za istraživanje, apliciramo istraživanje, ne samo edukativnost, nego da se radi direktno na stvarnim problemima sa stvarno firmama.
• 42:59
  SPEAKER_00: Mislim da smo ljudi shvatili da, recimo, neve određen research ili istraživanje domainom medicine, tamo za ovakvu vrstu se mora na mlicu mjesta raditi.
• 43:09
  SPEAKER_00: To me dovelo u ovu školu, iako samar.
• 43:14
  SPEAKER_00: Nakon tri godina radio sa školom journalizm, gdje sam radila koji organizava sve stay department programme, znači Hunter Fellowship, Mural Fellowship, International Visitors Program.
• 43:25
  SPEAKER_00: Imam cijeli network profesora journalizma and novinara shifts and supers.
• 43:38
  SPEAKER_00: Nakon toga sam radila za nešto što se zove Global Futures Laboratory, koja se nalazi u Walton Center for Planetary Health.
• 43:45
  SPEAKER_00: Znam da zvuči com Marvel Street.
• 43:47
  SPEAKER_00: I uvijek sam se zazala, znači neću nitko znati što radim, ali ja sam tu radila na inicijativu koja se zala Narrative Storytelling Initiative sa Stevenom Bešlusem, gdje smo mi pokušavali da applicariamo vrste.
• 44:00
  SPEAKER_00: narrativa, kroz teatar, muziku, pisanje naučnicima kako bi mogli da koji iskomuniciraju stvari koje oni znaju, ali trebaju ostatak nas da zna i mi, zašto bi nam bilo stalo do toga.
• 44:12
  SPEAKER_00: I to me je dovelo da onda apliciram za ovaj projekat gdje sam bila dvije godine i od prošle godine radim pri centru za responsible supply chain management.
• 44:24
  SPEAKER_00: Kad kažem responsible, to znači Isustainable, a ne samo.
• 44:27
  SPEAKER_00: Znači u svakom mogućem pristupu, znači gdje se brinimo i o razvoju radnika, pristupu, recikliranju u svakom mogućem pristupu supply chain, ali to je novi centar koji je tako otvoren prošle godine i tu sam program menadžer.
• 44:42
  SPEAKER_01: Kako su ti iskustva, kolaboracija?
• 44:44
  SPEAKER_01: Sada govorimo o Americi, a onda je vrijeme da startamo i sa Afrikom koja je značajan dio tvog života također.
• 44:51
  SPEAKER_01: A kakvo su ta iskustva?
• 44:52
  SPEAKER_01: Kako se prihvaća obzirom da jesi Amerikanka?
• 44:56
  SPEAKER_01: Odnosno, i vi jesi Amerikanka, ali sam to Amerikanka.
• 45:02
  SPEAKER_00: Akcentom jeste, englesko je.
• 45:05
  SPEAKER_00: Moje iskustvo ja ne mogu reći da je negativno.
• 45:07
  SPEAKER_00: Naravno, daleko od tog da je bilo jednostavno, ali moramo prihvatiti to i shvatiti.
• 45:14
  SPEAKER_00: Ja vjerujem da sam se odstalni u Boga ili Zagreb, da bi isto tako morali početi od nula.
• 45:17
  SPEAKER_00: Prostor tamo gdje smo odrasli, smo kreirali tu neku mražu kontakata, lakše nam je da se tu inađemo poslove.
• 45:26
  SPEAKER_00: Moje iskustvo u Bosni je bilo da sam morala uvijek da se brinem o tome hoće li biti uplaćena plata ili honorar, nisu mi bili oplaćeni, doprinosi.
• 45:36
  SPEAKER_00: Ovdje se nikada o tome nisam moralo brinuti.
• 45:39
  SPEAKER_00: Samo početak toga da kako mi tu taj problem i briga, taj teret stonjen, tako da o tome ne moram da se brinem.
• 45:47
  SPEAKER_00: Pružna mi je prilika da se dokaž i ja sam iskoristila.
• 45:52
  SPEAKER_00: Univerzitet je potpuno drugačije prepostavljam da nisam radila u privatnom sektoru.
• 45:56
  SPEAKER_00: Radio sam jedan kratak period između Cronkata i Global Futures Laboratory komedinski provodila s tokom covida.
• 46:02
  SPEAKER_00: To je bilo prilično teško iskustvo, jer sam dosta puta radila sa osobama koje su bili na aparatu, ili sam morala članovima poruci da prevedim da ima praga osoba ići preživjeti ili slično.
• 46:16
  SPEAKER_00: Ali to sam bila recimo kao freelancer, znači na ugovore sa različitim agencijama i to mi bilo zanimljivo iskustvo.
• 46:24
  SPEAKER_00: Sem bila jednu periodo freelanceri u Bosni.
• 46:26
  SPEAKER_00: To sam recimo sama sebe plaćala doprinosa, ali sam mogla to da prijuštim od hodnog raga koje sam dobijala.
• 46:32
  SPEAKER_00: Do ubosnik bi bilo malo drugačije.
• 46:36
  SPEAKER_00: Univerzitet, ovdje svi od nekuda.
• 46:39
  SPEAKER_00: Većina ljudi, od profesora, šef katedri na kojoj ja radim je Rođen u Nigeri, jedan od naših najvećih stručnjaka iz Južne Koreje, studenti su stvarno odsuda.
• 46:49
  SPEAKER_00: I prosto sam, iz te perspektive je meni je Amerika prilično prijala u odnosu na Italiju.
• 46:54
  SPEAKER_00: Italija je bila lijepa ima s is tim, ali ja nikada nisam imala osjećala da sam ja jedna od njih.
• 46:58
  SPEAKER_00: Dok ovdje imam taj osjećaj, zato što su svi od nekodi, svi imaju priču i nitko nema jedno linijs iskustvo ili priču.
• 47:08
  SPEAKER_00: I svi imaju vrlo slične stvari, da li je to prva, druga, treća generacija, recimo, ja ta neka prva generacija koja morala da se dokaže isto koštiti vjerojatno imaš slično iskustvo.
• 47:20
  SPEAKER_00: Ali sam shvatla da je prostor ogroman i da ima širine i da je moje iskustvo po pitanju profesionalnog života je da sam više zaštićena nego u Bosni i da ima više prilika ukoliko želim i mogu da radim, da mi je to najbitnije da sam dobar radnik i da mi mogu vjerovati.
• 47:40
  SPEAKER_01: I to je ono što nas koji smo hiperaktivne, koje smo jako puno radile na projektima u Bosni i Hercegovini zapravo vjerojatno veže malo drugačiju od ljudi koji su nisu izabrali da dođu ovdje.
• 47:54
  SPEAKER_01: Znaš da je popularno socijalnim mrežama stalno se prepucavati između toga jesmo, gdje smo, šta smo.
• 48:02
  SPEAKER_01: Ali, kad ti gledaš i zaokružiš ove svoje godine života u Carevu, pa života u Arizoni, putovanja i tko zna gdje će te život dalje odvesti.
• 48:15
  SPEAKER_01: Šta onda i kako porodiš sa Afrikom.
• 48:17
  SPEAKER_01: Onozirno je Afrika tako interesantna, a reći ćemo kroz priču o tome i otkud ti samki način.
• 48:26
  SPEAKER_01: Ja sam vidjela po tvojim radovima možda sa posebnim mjestom Afrike u tvom srcu.
• 48:31
  SPEAKER_00: Ja sam ja volim životinje cijeli svoj život i da mogu sve is početka vjerojatno bi studirala biologiju sa nekom specifičnom istraživanjem, neku pticu možete ili slično.
• 48:43
  SPEAKER_00: Tako da, a imate u veze vjerojatno sa godinama.
• 48:46
  SPEAKER_00: Znači, hiperaktivna u 20.
• 48:48
  SPEAKER_00: godina Njork bi mi vjerojatno više prijao.
• 48:50
  SPEAKER_00: U ovim godinama više stežim ka nekoj prirodi, manjim haosom, manji ljudi, možda i do covida pa sam prestal da volim guže.
• 48:59
  SPEAKER_00: Doista sam jedan putzala te velike koncerte i festivale gdje je jako puno ljudi bilo.
• 49:03
  SPEAKER_00: Sada više ni ne volim ni ići na neko mjesto gdje je gužuje.
• 49:07
  SPEAKER_00: Shvatila sam da me jako prija mir tišine i priroda.
• 49:11
  SPEAKER_00: Afrika je izuzetno zanimljiv kontinent.
• 49:14
  SPEAKER_00: Idemo i različiti.
• 49:15
  SPEAKER_00: Ljudi vole da generaliziraju kao što generaliziramo Ameriku i društvu države, pa i Balkan.
• 49:20
  SPEAKER_00: Mislim, ne možemo generalizirati ni isti dijelove Bosni i Hercegovine.
• 49:23
  SPEAKER_00: Drugačije usaruje, drugačije mostaru, drugačije bihaću.
• 49:27
  SPEAKER_00: Tako da Afrika svaka zemlja ima neku svoju priču, a iz perspektive tih nekih životinja, svaki dio ima drugačije životinje.
• 49:35
  SPEAKER_00: Ili neke drugačije životinje, pogotovo ptica.
• 49:38
  SPEAKER_00: Tako da kad sam priputno išao sa bivšim suprugom, znači Kenija išla sam naravno, u dijelu Gandije, Ruande i Konga, sam što nikako ne ideo Kongo, još uvijek taj imate planinski masov i sam gorila iz poznatog filma gorilo magli, ali jedino tu još uvijek žive i možete provesti satramena.
• 49:58
  SPEAKER_00: Naravno da sam to.
• 49:59
  SPEAKER_00: To nisu jeftina iskustva, ali to je cijeli dio te jako priče.
• 50:02
  SPEAKER_00: Znači, ukoliko se svodi na minimum broj ljudi koji mogu provesti.
• 50:07
  SPEAKER_00: Neću oni biti toliko uznemireni, taj novac će otići u lokalne zajednice, tako da će oni shvatiti da to ima vrijednost, da ne može razvijati farme.
• 50:14
  SPEAKER_00: I to je sve ta neka cirkularna ekonomija.
• 50:19
  SPEAKER_00: S te neke perspektive iz strane, znači meni su ta iskustva.
• 50:22
  SPEAKER_00: I generalno mislim da me je rad tome naučio puno više, da sam sve manje vežen za materijalno, a da mi je iskustvo najbitnije.
• 50:29
  SPEAKER_00: Tako da mi nikada nije žao potrošiti novac na iskustvo, a što je nepoznatije iskustvo, to je mene je zanimljivije.
• 50:37
  SPEAKER_00: Tako da čak i kada sam, znači većinu Afrike sam obišla sa suprugom i sa prijateljima, znači, prijateljica iz Brazila, prijateljica iz Sarajev je išla sa mnom u Kenu.
• 50:46
  SPEAKER_00: Znači, Kenia je Uganda, Mozambique, išla sam da pokušam da plivam sa onim whale sharks koji nisu opšto opasne za ljude.
• 50:55
  SPEAKER_00: Generalno svako to iskustvo.
• 50:57
  SPEAKER_00: Ja sam ja išao u gradove i obiša sam na muzeja, ali su mi uvijek više privlačila životinje u Africi.
• 51:03
  SPEAKER_00: U Južnoafričkoj republici sam bila četiri puta, je to jedna od najrazvijenijih zemalja.
• 51:07
  SPEAKER_00: Tamo ako ne najrazvijeniji oni imaju svoju proizvodnju.
• 51:10
  SPEAKER_00: Neki dijeli u Južnoafričke republike su puno razvijeniji nego Bosni i Hercegovina, ljudi to ne svrtajaju, neki dijeli u Republike su jako siromašni.
• 51:19
  SPEAKER_00: Ali svaka kultura je izuzetno regrocena da se jako puno možemo naučiti kada se izložimo onome što nam je ne poznato.
• 51:28
  SPEAKER_00: Tako da mi je drago što sam uspjela da radim, jer ja recimo na zapadnom dijelu Afrike nisam nikada bilo, dakle se nije poslovna prilika pružila.
• 51:34
  SPEAKER_00: Dva puta sam išla u Ganu, ganzovala smo tamo forum i summit.
• 51:39
  SPEAKER_00: I onda sam ja tako, posljedica bilo odlučila u dvije godišnje i otišao sam sama na dva ostrova, nisam znala kako treba postoji tada.
• 51:52
  SPEAKER_00: Obično kad me ljudi, Amerikanci uplašeni od putovanja u daleka zemlja i kad me pitali kako mi nije strah.
• 51:59
  SPEAKER_00: Moji odgovor je uvijek sada dok mi pričamo, tamo netko živi, jede i pije tu vodu.
• 52:04
  SPEAKER_00: I ok, ja ću biti skroz, ok.
• 52:06
  SPEAKER_00: To mi je bukno dovoljno da znam da ću ja se značio.
• 52:09
  SPEAKER_00: Ako oni mogu ja.
• 52:10
  SPEAKER_01: Šta je na listi budućih putovanja?
• 52:12
  SPEAKER_01: Šta su avantore koje nisu prošla, planiraš, volj?
• 52:17
  SPEAKER_00: Aziju nisko puno.
• 52:19
  SPEAKER_00: Voljela bih više da posjetim Aziju, šilanku sam volila možda od perspektive nekoga koji voli ptice, pa po nju nije mora da bude kad tad jer on imaju oni Birds of Paradise koji su samo tamo.
• 52:32
  SPEAKER_00: To mi je ono bakatelist definitivno nekada.
• 52:35
  SPEAKER_00: Ali jedna od zemalja koja je meni najdraža od svih zemalja koje sam vidjela i koje čak i razmišljam, ako i kada uspijem da skontujem kako da se penzi je Kostarika.
• 52:46
  SPEAKER_00: Kostarika je prelijepa zemlja.
• 52:47
  SPEAKER_00: Dva puta sam bila i vjerojatno ću opet ići u neki dio koji nisam bila.
• 52:51
  SPEAKER_00: Prošli sad sam za novu godinu tamo išla i vjerojatno ću ponovu za ovu novu godinu.
• 52:57
  SPEAKER_00: Moje privatni život razve danas sam vršiti pet godina.
• 53:00
  SPEAKER_00: I dalje sam ja prijatelj sa i sa njegovom porodicom, a živim sam sa novim partnerom koji isto radili na univerzitetu i koji sad sam mnom putuje svora.
• 53:09
  SPEAKER_00: Zavodim ga u Sarajevu za ljeto.
• 53:12
  SPEAKER_00: Prvi put.
• 53:13
  SPEAKER_00: Prvi put za njega da.
• 53:16
  SPEAKER_00: Mama brat, brođa se, svi su mi tamo.
• 53:18
  SPEAKER_00: Imam samo jednu tatku u svjetlo, svi su mi tamo u Sarajevu.
• 53:22
  SPEAKER_00: Kako si ga pripremila na putovanje za Sarajevo?
• 53:25
  SPEAKER_00: Ovo pregleda on već filmova.
• 53:27
  SPEAKER_00: Ovdje ima jedan bosanski restoran.
• 53:28
  SPEAKER_00: Tako da smo otišli i sve sam objašnjavala šta je kako.
• 53:32
  SPEAKER_00: Pravila sam u saku pačinke naše.
• 53:36
  SPEAKER_00: Tako da ćemo vidjeti.
• 53:38
  SPEAKER_00: Gledaje filmove, gledao čak i go.
• 53:40
  SPEAKER_00: Ja sam radila sa Ahmedom Imanovićem na gove vresti i pregleda čak i gove Vest.
• 53:45
  SPEAKER_01: Značajni dio koji sam ostavila je tvoje umjetnost.
• 53:49
  SPEAKER_01: Kako te tvoje životno iskustvo, tvoje putovanje i tvoje avanture inspirrašo.
• 53:55
  SPEAKER_01: Šta je to što s te strane radiš u fazama fazama svog života.
• 54:01
  SPEAKER_00: Ono što je zanimljivo pozim, iako sam studirala, znači srednjojetnička ili likovna akademija, nisam nikada se profesionalno bavila umetnošću da te mjere da zavisem, isključivo se financiram umjetnošću.
• 54:12
  SPEAKER_00: Znači, kako sam počela da radim dok sam studirala, nisam nikad plestila rad.
• 54:15
  SPEAKER_00: Što mi je bilo, što mi se štim odgovara, jer onda nisam uvjetovana na koji način ću kreirati.
• 54:21
  SPEAKER_00: Tako da mogu da kreira onako kako ja osjećam i ukoliko se to nekome dopadne i kupi, još bolje.
• 54:27
  SPEAKER_00: Tako da sam imala potpunila te faze slikanja, čovjek se provoda neka od mojih dijelova, znači moja diplom pribe bila vezana za stečke, gdje sam ja praktično uzela simbole sa stečaka i redizajnirala ih kao sabremena umjetnice z Bosni Hercegne.
• 54:43
  SPEAKER_00: To je dio mojeg nasljeđa, ali ne mora uopće na način na koji se uvijek prekazivali i dio umjetnosti koje prepadam, ali i ja sam umjetnica pomogu da se zatim baravimo na drugačiji način.
• 54:54
  SPEAKER_00: You could imam taj nasla can i pijeskom ciklos, onda sam imala potpraktni dio gdje sam praktično služila umetnost kao neka vrsta terapije.
• 55:05
  SPEAKER_00: Dosta sam se bavila bojama, abstrakcijom u tom periodu.
• 55:10
  SPEAKER_00: Onda zadnji period mi je prilično motivisan fotografijama koje, bavim se više fotografijom životinje su skoro uvijek samo isključuju životinje.
• 55:21
  SPEAKER_00: Nisam toliko motivisan da fotografian ljudi još.
• 55:25
  SPEAKER_00: Nisam imala izložbu osim jednom fotografija, to ja imala sam u figurama prije tri godine, mislim sa aj som fizičem zajedničku izložbu Kosaši Mašića u figurama nas je pozvada imamo i tad sam prvi put izlagala neke od svojih fotografija s upitovanja.
• 55:42
  SPEAKER_00: Ali zanimljivo kad je zdravstvu u pitanju, koliko sam bila slijepa, jer nisam obršila pažnju koliko sam svaku pticu.
• 55:50
  SPEAKER_00: To je jače od mene.
• 55:51
  SPEAKER_00: Kada vidim tamtačno koja je šta je, gdje je, potpuno je zanimljivo koliko neke stvari mogu da nas promijene.
• 55:58
  SPEAKER_00: Na koji način kažu.
• 56:01
  SPEAKER_00: Tako da nismo odgovorili na pitanje, tako da i umjetno se formira vezano na način na koji putujem.
• 56:12
  SPEAKER_00: Na društvenoj mreži.
• 56:13
  SPEAKER_00: Između ostalog, iz razloga što želim da podijelim to što vidim sa ljudima koji su mi dragi, mamom, podučcom, prijateljima koji su širom svijet.
• 56:22
  SPEAKER_01: Usput je li poruca dolazila da te posjeti što oni misle o Arizoni Ameriki.
• 56:28
  SPEAKER_00: Moj brat je dolazio više puta u Ameriku i bivodila sam bi u Gren Kanju.
• 56:31
  SPEAKER_00: Mama na žalost nije nikada iako je imala vizu, ali je bilo napromno da putuje tako da lako njeno zdravlja imalo krhko, tako da se nikada nije usurila da dođe, ali ona to sve, ona znači ima svoj Instagram profil, ima svoj Facebook profil.
• 56:44
  SPEAKER_00: To je bila jedna smješna situacija kad sam bila hri, ja sam nju otvorila, email i napisala kako da se uloguje, da jo poslala nju, ne znam, tri čas slike, najljepši po mom vrlo objektivnom mišljenju.
• 56:59
  SPEAKER_00: Ostalo bi stavila na Facebook ili Instagram i onda je me, pošto naravila se dosta ljudi koji sve te projekte, kad me neko doda preposta, onda ne znaju.
• 57:08
  SPEAKER_00: I osoba sa imenom Asio me je dodala u neka doba i mi sije su prolazili i to je bila moja mama salažnim profilom, jer su ljudi dolazili, govorili o da su vidjeli slike i još druge slike.
• 57:19
  SPEAKER_00: I ona je kao gdje si vidio.
• 57:20
  SPEAKER_00: Tako da ona ima svoj Facebook, ima svoj Instagram, jedna od mojih vjernih prijatelja, tako da ona zna možda više od ljudi koji su bili ovdje i o rezoni i o svim mjestima koje sam posjetila.
• 57:31
  SPEAKER_01: Vale kao majka ću reći znaš koliko to znači.
• 57:34
  SPEAKER_01: Moj sin živi u Savani u Georgi, ja sam u Chicagu i da nema tih društvenih mreža da vidim šta rade.
• 57:41
  SPEAKER_01: Zaista još nisu tako aktivni, pa onda ja izvjerujem bez obzira na odličnu komunikaciju, ljubav i pa 15 sati je daleko.
• 57:49
  SPEAKER_01: Kad je planirao da odsilije tokom covida, dogovor je bio ako iseliš, seliš negdje 8 sati vožnje maksimalno da ja mogu prekonoći svijesti i on to budu pro.
• 58:03
  SPEAKER_01: Tvoja umjetnost koju, mislim, po meni kroz umjetnost terapiju.
• 58:09
  SPEAKER_01: Koliko zaista umjetnost može biti terapija?
• 58:12
  SPEAKER_01: Kako može biti korištena global?
• 58:16
  SPEAKER_00: Da je postojala kod nas ta diploma i vjerojatno bi to studirala.
• 58:19
  SPEAKER_00: Mislim da je to najbolji način za terapiju, za komunikaciju.
• 58:23
  SPEAKER_00: Ja sam bila na nastavničkom odsjedu na akademiji i tokom toga smo pedagogiju i psihologiju i zradila sam sa djecom koja imaju Down sindrom, a radila sam sa djecom koje su bile u sirtištu i razlika je bila koliko im umjetnost može pomoći.
• 58:40
  SPEAKER_00: Oba sa Downim sindromom oni mogu da budu fokusirani puno više nego njih, imaju više strpljenja.
• 58:45
  SPEAKER_00: Djeca koja su bila u siretovištu su koristila umjetnost da bi izrazila nešto što ne bi moglo kroz emocije koje ste mogle jasno vidjeti kroz svakodnevni razgovor, nisu osjećali, sigurno nisu osjećale dovoljno komotno.
• 59:00
  SPEAKER_00: Tako da, to su samo dva vrlo banalna primjera koje vjerojatno svi mi logično znamo, ali na taj način se umjetnost može koristiti za sve moguće i za postkonfliktne tretmane.
• 59:13
  SPEAKER_00: Ljudi kad pričaju o, ja mislim da mentalna higijena bi trebala da se pletira kao zubar, da svako treba da ima i psiholog ili da se bavi nečim što mu pomaže, da samo sebe shati.
• 59:24
  SPEAKER_00: Mi nužno ne moramo da prođemo kroz zrat da bi imali traumatično iskustvo.
• 59:27
  SPEAKER_00: Ne možemo mjeriti koliko je neko traumatiziran jednim ili drugim događajem.
• 59:32
  SPEAKER_00: Poent je da svi imamo traumatično iskustvo kao život, bez obzira kakav život vodimo.
• 59:37
  SPEAKER_00: I da je bitno da to shvatimo i da radimo i da to tretiramo.
• 59:42
  SPEAKER_00: I umjetnost tu može dosta pomognu.
• 59:44
  SPEAKER_00: Ljudi idu u meditaciju i ygu, mislim da je umjetnost komplementarna tome.
• 59:48
  SPEAKER_00: Tako da je ta neka vrsta art therape, za meni, iz moje perspektive bi trebala biti najbitnija i da bude dio svakog univerziteta.
• 59:59
  SPEAKER_00: I generalno bi trebala da bude pokrivena od strane države, da bude dostupna apsolut svima, da bi imali svi zdravije društvo, ukoliko bi to tako nešto postojalo bilo.
• 1:00:09
  SPEAKER_00: Može pomoći iz razloga što skreiramo nešto što je lijepo, mi smo kreatori, znači dok procesuiramo nešto što je jako teško, da procesuiramo što nas možda tjerade se osjećamo krivim ili nas i sram.
• 1:00:25
  SPEAKER_00: Kroz kreaciju možemo da procesuiramo nešto što je izuzetno kompleksno, dok smo kreatori, zbravimo ljepotu, kremo nešto što ima smisle, a ljepota nije.
• 1:00:39
  SPEAKER_00: Definicija ljepote je potrebno drugačije raditšim kulturama.
• 1:00:43
  SPEAKER_00: Ljepota je vrlo individualna.
• 1:00:47
  SPEAKER_01: Kad spominješ buduće projekte, fotografija je definitivno nešto što reče da je tvoja možda sad postoji prva ljubava umjetnosti, ali ima li nešto što si zacrcala da uradiš, nešto što želiš iskustiti, napraviti.
• 1:01:05
  SPEAKER_01: Vidjela sam tvog rada, a nisam bila na ovoj izložbi bolesti hova, ali bih voljela da jesam.
• 1:01:12
  SPEAKER_01: Kad sam vidjela ono što jesam.
• 1:01:14
  SPEAKER_01: Samo eto mali neki tiz što planiraš.
• 1:01:18
  SPEAKER_00: To je bilo, ja volim nisam religiozna generalno, ali smatram da su spiritualno i izatno bitne, svi to na različite načine.
• 1:01:28
  SPEAKER_00: Kreiramo, konzumiramo, prihvatamo.
• 1:01:32
  SPEAKER_00: Rumiji mi uvijek bio jed poeta koje sam pratila i koji me inspiristao da pokušam da predstavim platnu na koji način ja doživljavam njegovu poeziju, tako da sam imala taj opus koje su boje Rumijevi sihova, mislim se tako izvala, koje sam imala i u Sarajevu i ovdje ovdje, iako je on najprevađeniji poet na svijetu, možda u Americi, dosta ljudi nam nisu nužno upoznati sa njegovim radom.
• 1:02:05
  SPEAKER_00: Kroz te sehove sam pokušavala date, kroz te izlažovala date to približno.
• 1:02:10
  SPEAKER_00: Nemam ja, kada je umetno su pitanje, upravo zbog toga što imam tu slobodu da creiram kada ja osjećam potrebe to creiram, a nisam nužno pod pritiskom.
• 1:02:20
  SPEAKER_00: Imam periode gdje dobijem nagon da kreira dosta, onda imam dosta duge periode kada ništa ne kreira, osim fotografija, fotografija mi uvijek žalje da podijelim tu pticu ili tu životinju ili taj moment sa drugim ljudima.
• 1:02:37
  SPEAKER_00: Tako da to je nešto što mi je konstantno trenutno.
• 1:02:41
  SPEAKER_00: I voljela bih da na to malo više radim i razvijem.
• 1:02:44
  SPEAKER_00: Ali u kojem spravcu bih išla sametno, zaista ne znam.
• 1:02:46
  SPEAKER_00: Znja je bila izložba ovdje prošle godine, gdje su samo za žene umjetnice i fokusirana je bila na skateboarding.
• 1:02:57
  SPEAKER_00: I nastakla sam, ja nisam skater, ali moj partner jeste i nastakla sam jedan, bilo mi ok, nisam nikada koristila to kao platno.
• 1:03:06
  SPEAKER_00: Tako da sam tu nastakla isto opet spilo.
• 1:03:09
  SPEAKER_00: Bla je pica koja je bila ključno mitološkog izgleda.
• 1:03:12
  SPEAKER_00: Došao iz jedne potpuno druge kreacije moje.
• 1:03:16
  SPEAKER_00: Tako da mi to bilo samo jednom.
• 1:03:19
  SPEAKER_00: Slikala sam dobila tu motivaciju.
• 1:03:21
  SPEAKER_00: Ovdje sam član nekih grupa umjetničkih, gdje mi se skupa angažujemo nekada, imamo zajedničke izložke s određenom temom pa tad nekada kreira.
• 1:03:30
  SPEAKER_00: Bolio bih da se malo više igra i bavim fotografijom, možda čak i naplatno, vidjet ćemo.
• 1:03:38
  SPEAKER_00: Koliko vremena imaš?
• 1:03:40
  SPEAKER_00: Kako izgleda i tvoj dan?
• 1:03:42
  SPEAKER_00: Kako kad?
• 1:03:42
  SPEAKER_00: Kako kad?
• 1:03:43
  SPEAKER_00: Pošto sam hiperaktivna, znači biti vrlo produktivna.
• 1:03:47
  SPEAKER_00: Ovaj period je pručno bio busy što kažemo.
• 1:03:52
  SPEAKER_00: Proto smo imali više projekata.
• 1:03:54
  SPEAKER_00: Navno smo prije par tisuće sjednici organizovali konferenciju koja je bila prošle godinu u Njemačkoj je bila ovdje na našem odjelu.
• 1:04:01
  SPEAKER_00: Prije toga smo imali hakatom sa studentima, imali smo Kistardy Competition sa dva druga univerziteta, koja je bila u Flagstavu, tako da je bio prjučno intenzivan period, ali sad mi dolazi malo mirniji period pošto je škola završlo, tako da ću mogu više posvetiti.
• 1:04:16
  SPEAKER_00: Ali ja dosta idem u prirodu, dosta idem da posmatram životinje sada za weekend ću i ću sjevernu rezonu u gradu, koju sam bila samo jednu naklad koji rom se zove, kažu da je grad Duhova, priča o hunted hotels i sličnim stvarima, ali uvijek volim that sroži on drugačije zajeda, ali područja nalazim mjesto koja možda drugi ne znaju.
• 1:04:40
  SPEAKER_00: Rijetko idem gotovo sada ovim poznim godinama.
• 1:04:45
  SPEAKER_00: Mjska koja su prva, koji predlažu da posetiš u tom gradu.
• 1:04:49
  SPEAKER_00: Gledam ono što je tamo zakriveno deset.
• 1:04:54
  SPEAKER_00: Ali ono mogu otići i to ako mi usput, on mi nije primarno.
• 1:04:59
  SPEAKER_00: K' misliš što više pripadaš danas?
• 1:05:04
  SPEAKER_00: Valim da kažem, ja pripadam tamo gdje ću imati posao koji mi ispunjava s o kojim mogli, da platim svoje putovanja i sve račune i da nisala kod aerodroma.
• 1:05:14
  SPEAKER_00: To mi uslovi.
• 1:05:15
  SPEAKER_00: Tako da sve što ispunjava tako.
• 1:05:18
  SPEAKER_00: Ne mislim, ne vidim sebe da živim sada u nekoj u budućnosti.
• 1:05:22
  SPEAKER_00: Trenutno bi volila da mogu doživimo u Kostorici, ali tko zna što budućnost može donijeti.
• 1:05:28
  SPEAKER_00: Sad sam tu u rezoni i zadovoljno sam posao i volim raditi na State University.
• 1:05:34
  SPEAKER_00: Upravo zbog toga što mi je ta neka raznolkost u kulturi i ljudima, ne samo životinjima izuzetno bitna.
• 1:05:41
  SPEAKER_00: Bitno mi je da imamo u svakodnevnom životu, a tu trenutno imamo i na ovom poslu gdje sam.
• 1:05:57
  SPEAKER_00: Mislim da ovdje.
• 1:06:00
  SPEAKER_00: Često Amerikanima zamjeroju taj neki individualizam, a mislim da to nama nedostaje.
• 1:06:06
  SPEAKER_00: Tako da mi se možemo naučiti to jedni od drugih.
• 1:06:08
  SPEAKER_00: Da oni mogu naučiti više o kolektivizmu iz naših nekih iskustava gdje smo mi jako bliski kao zajednica.
• 1:06:15
  SPEAKER_00: Često to imamo, to smo kad smo govorili u ratnom periodu.
• 1:06:19
  SPEAKER_00: Ali imamo problem da budemo individualni, da shvatimo šta volimo kao individuo, da upoznamo sebe kao individua.
• 1:06:27
  SPEAKER_00: Mislim da možemo to naučimo dosta toga.
• 1:06:32
  SPEAKER_00: Oje stvari, kolektivizm, individualizm.
• 1:06:36
  SPEAKER_00: Odgovornost, definitivno, je nešto ne crevimo druga shaven, to cream od sebe.
• 1:06:48
  SPEAKER_00: I mean American who is an identity of the Sana, Bosanac, who is an identity of American.
• 1:07:21
  SPEAKER_00: That morning would say that we must be able to do it to create them.
• 1:07:28
  SPEAKER_00: Ovo više in Bosanka Amerika, I mean, see what I was bossanka, or some deleoting.
• 1:07:35
  SPEAKER_00: Jedna od pitanja koje postavili in anteview with the Hamfi Fellowship is too many Bosnium.
• 1:07:45
  SPEAKER_00: Zato što to nije pitanje izbora.
• 1:07:47
  SPEAKER_00: Ja jestem bosanka, ja jesam i Sarajeva.
• 1:07:49
  SPEAKER_00: Nema to veze li je to dobro loše.
• 1:07:51
  SPEAKER_00: To je prostor činjenica.
• 1:07:53
  SPEAKER_00: Da sutra odselim na must, sve što me izgradilo Bosna i sve što sam ušla iz Bosni.
• 1:07:58
  SPEAKER_00: Tako da što god radim na ovaj onaj način će se reflektirati ili odnositi ili vezati sa Bosnom.
• 1:08:05
  SPEAKER_00: Tako da tu nije pitanje izbora, uvijek ću biti tu, uvijek će se vezati uz to dobro, tako da ću uvijek biti kritična spram dijela svijeta zato što žalim da bude bolje.
• 1:08:18
  SPEAKER_00: Ali ću i pokušavati kada ovdje pričamo ljudima u Bosni, volim da pokažemo lijepe stvari i da pričamo o dobrim stvarima.
• 1:08:27
  SPEAKER_00: Jer ako odlješted, svima više fantastična.
• 1:08:33
  SPEAKER_00: Hrana i sva organska priroda je fantastična, ljudi su vrlo prijateljski nastrojeni, bit će lijepo.
• 1:08:41
  SPEAKER_01: Koliko se družiš s našim u rezolu?
• 1:08:45
  SPEAKER_01: Koje kafe piješ?
• 1:08:47
  SPEAKER_00: Ja nisam nikada kod meni nije bilo onako iz Bosne, sad ćemo mi da se ovdje družimo.
• 1:08:52
  SPEAKER_00: Ako bi se družila sa nekim U starem u društvu se ovdje, bez obzira su tako da imam par prijatelja iz Bosne s kojima se družim, različiti smo iskustava, različiti smo vrijeme došli ovdje, ali imamo slušne interes, to se to povezuje.
• 1:09:06
  SPEAKER_00: Moji prijatelji s kojima se najviše družim suglavnom sa univerziteta, ali tu ima osoba koja je iz Italije koja ovdje živi, osoba koja je iz drugog dijela Amerike, razmišljam samoblavc s kojim se.
• 1:09:19
  SPEAKER_00: Dosta me vežu ta neka otvorenost pravom svijeta putovanja, prirode, kao i umjetnosti.
• 1:09:28
  SPEAKER_00: Kad razmišljamo o tome, dosta ljudi s kojima se druže, imaju na jedan način kreativnu crtu.
• 1:09:32
  SPEAKER_00: Tako da mislim da je to glavna crta koja me veže i ta znatiželja i otvorenost kao putovanjima i istraživanjima.
• 1:09:40
  SPEAKER_00: Mislim da me to najviše veže sa ljudima s kojima se ovdje tim kafe s kojima se druživ.
• 1:09:44
  SPEAKER_00: Često jedu jedne izložbe i na druge događaje.
• 1:09:47
  SPEAKER_00: Ima grupa Bosanaca koje sam pozvao da dođu, ali sam više jedna od osoba koja dođe u tu grupu nego što sam organizator tih nekih druženja.
• 1:09:55
  SPEAKER_01: Koju kafu piješ nakon ovih godina.
• 1:09:58
  SPEAKER_01: Moram objasniti ljudima zašto to pitam?
• 1:09:59
  SPEAKER_01: Zato što su američka kafa i bosanska kafa tri svijeta različite.
• 1:10:05
  SPEAKER_00: Ja sam negdje između.
• 1:10:07
  SPEAKER_00: Ne prim ni američku ni bosansku.
• 1:10:09
  SPEAKER_00: Pila sam bosansku tri, ali moje mamo znači čak i bosansku skupalo malo u jazz bi nasilo veliku šolju, vole velike šolje.
• 1:10:15
  SPEAKER_00: Ja instant kaff, najviše ovdje volim da pijem onda, ako sam u Italiji radila sam kojem barca je spreso i kao čine sam i dosta drage, ali čak i kod nas, kad dođem, znam instant kaffit, s mlijekom uvijek šem.
• 1:10:27
  SPEAKER_00: To mnogi naravne vole ali.
• 1:10:28
  SPEAKER_00: Ali neću odbiti, ukoliko nemam mogućnosti da izaberim.
• 1:10:32
  SPEAKER_00: Šta god imamo mi ovdje prodavci koji ima sve naše proizvode.
• 1:10:36
  SPEAKER_00: Tako da kad dođu, recimo, dođu studenti ili neko dođu na kraći period iz naših dijelova svijetovih od nas odvajati tamo zato što imi žale tu kafu.
• 1:10:46
  SPEAKER_00: I tu je prodavac koji drži ljudi sa Blistog istoka čak imaju i svoju kafu i prži.
• 1:10:52
  SPEAKER_01: Ovo sam spitalo zato što Bosan još uvijek ima onu rahat kafu.
• 1:10:56
  SPEAKER_01: A Amerika pije kafu dok se vozimo od tačke A do tačke B.
• 1:11:03
  SPEAKER_01: Mislim da definitivno taj top, aj reći ću pisvo pijanje kafe uz taj rahatlog i ja još uvijek ne mogu odbaciti.
• 1:11:14
  SPEAKER_01: Ranije ću ustati da dužuje pijen kafu, ali mislim da mi je to zato što čutav svoj život nisam kroz posao imala vremena da imam duga jutra i sad mi to prija.
• 1:11:24
  SPEAKER_01: Duga jutra u smislu radila sam jutarnje program i radima, to je u četiri ustaju, četiri deseti u autu i u pa govoriš dobro jutro.
• 1:11:36
  SPEAKER_01: Nevezano za to.
• 1:11:39
  SPEAKER_01: Kad si osjetila ako jesi jedan određeni moment da zaista pripadaš ovdje.
• 1:11:46
  SPEAKER_00: Mislim da sam bila čak i kao Hunfri kad sam došla ovdje na stipendiju, jer sam ja došla puno presuda koje ja su tačne, ali to sam jedo merke.
• 1:11:55
  SPEAKER_00: Kad sam shvatila da sam, bez obzira sam, da mogu da budem prihvaćena da me vide, da sam cijenjena, da slušaju što kažem, da mogu da prenesim to.
• 1:12:05
  SPEAKER_00: Čak sam tada se osjećala da je to prostor gdje bi ja mogla da pripadam u odnosu na moje iskustvo, recimo u Europi.
• 1:12:14
  SPEAKER_00: Mislim da sam shvatila da me prija ta širina.
• 1:12:16
  SPEAKER_00: U početku mi je bilo ja sam mrzla phoenix, te vine svugdje automat.
• 1:12:24
  SPEAKER_00: Onda kad sam pozla državu, prirodu i kanjone i raznolkost, mislim ja mogu do Mexica otići.
• 1:12:33
  SPEAKER_00: Shvatila sam da me prija ta širina.
• 1:12:35
  SPEAKER_00: Što sam više putovala, sve mi je širi svijet postojao.
• 1:12:39
  SPEAKER_00: I nisam se gubila o tome, nego sam osjećala da to i sam ja.
• 1:12:43
  SPEAKER_00: Mislim da zbog toga vjerojatno, čak i to neko društvo s kojim se druži mora da bude raznolko.
• 1:12:48
  SPEAKER_00: Zato što meni to treba.
• 1:12:50
  SPEAKER_00: Ja ne znam da li bih moglo.
• 1:12:51
  SPEAKER_00: Jer svada dok sam živjela, uvijek zanimljivo da radim projekte koji su međunarodni, da se da sa različitim kulturama družim.
• 1:13:00
  SPEAKER_00: Uvijek mi to bilo veoma bitno.
• 1:13:03
  SPEAKER_00: Kao da je to bilo neki dio nečega što ja jesam ili što želim da imamo životu.
• 1:13:09
  SPEAKER_00: Tako da mislim da i zbog toga mi sada opet savisim gdje i šta.
• 1:13:13
  SPEAKER_00: Mogao sam da budem u nekom dijelu Amerike gdje uopće nisam tome izložena, gdje bi bilo frustrirana, ne osjećala se.
• 1:13:18
  SPEAKER_00: Mislim da ljudi ne trebaju da, ukoliko vidite se negdje, ja sam bila na jednom poslu gdje se nisam osjećala OK.
• 1:13:25
  SPEAKER_00: I prostilo ok, ne vidim da mogu napredovati, vrijeme je da idem dalje.
• 1:13:29
  SPEAKER_00: Iako je to rizično.
• 1:13:31
  SPEAKER_00: Zršen potez, ljudi ne treba se plaši promjeni.
• 1:13:34
  SPEAKER_00: Jer sve dok su svjesni da mogu da daju i da prinesu i da znaju kto su i šta sud, znači da ne sumnju svoje sposobnosti, da će naći način.
• 1:13:44
  SPEAKER_00: I to je ono što još uvijek mislim da ovdje zbog te širine i zbog te različitosti postoji.
• 1:13:49
  SPEAKER_00: Sada da li će postojati za 10 godina možda neće.
• 1:13:52
  SPEAKER_00: Sa cjelokupnom razvojem tehnologije mislim da cijeli svijet ne zna kako će sve izgledati.
• 1:13:58
  SPEAKER_01: Globalno se mijenjamo, ali kroz iskustva života, kroz putovanje i kroz život s različitim kulturama.
• 1:14:07
  SPEAKER_01: A što misliš da je tajna života različitih kultura na jednom mjestu?
• 1:14:16
  SPEAKER_00: Jedan od moto Kids festivala je kada smo radili sa unicerfombi all different, all equal.
• 1:14:21
  SPEAKER_00: Mislim da bi to trebalo za sve.
• 1:14:24
  SPEAKER_00: Znači da volimo što smo različiti i da je to da shvatimo.
• 1:14:29
  SPEAKER_00: Prije svega shvatimo šta smo kosmos, sad znači da smo različiti.
• 1:14:32
  SPEAKER_00: I da je to ok i da slavimo to, ali da svi imamo jednako mogućnost i jednaka prava.
• 1:14:38
  SPEAKER_00: To je naravno utopističko vjerovanje zato što to nikada nije postoje, očekada postojati u do te mjere, ali do kojeg god mjere može da postoji i da trebate tome težimo.
• 1:14:49
  SPEAKER_00: Mislim da je to vrlo bitno za bilo kakvu različitost, bez obzira da li to religijska, kulturna, društvena, sve skupa na jedini način poštovanje prema drugome, ali isto tako da cijenimo sami sebe i svoju kulturu.
• 1:15:07
  SPEAKER_01: Kad bi moglo nešto mijenjati u Bosni da ne bude utopistički, šta bi mijenjala?
• 1:15:18
  SPEAKER_00: Što god poni utopistički.
• 1:15:23
  SPEAKER_00: U trenutnim okolnostima.
• 1:15:25
  SPEAKER_00: Mislim, ja sam vrlo pragmatična osoba.
• 1:15:28
  SPEAKER_00: Uvijek tražim stvari ili tražim rješenja koja će biti aplicjena, čak možda ne zvuči najljepše, ali će svima bolje odgovarati.
• 1:15:36
  SPEAKER_00: Tako da razmišljam kako bi moglo da imamo jedan system za sve i da se svi zovemo jednako da imamo možda bi nam bilo lakši, bilo bi lakše zato što bi imali jedan system.
• 1:15:46
  SPEAKER_00: Ne želim da zvučimo, ah, si moramo budemo bosanci hercegovci, ali to bi to volla.
• 1:15:51
  SPEAKER_00: Ali što god je to?
• 1:15:53
  SPEAKER_00: To si bosanci hercegovci mislim da bi nam bilo lakše.
• 1:15:55
  SPEAKER_00: Ali mislim da to moramo počet sa korupcijom.
• 1:15:58
  SPEAKER_00: Koliko bi se napravio system gesti zaista prati, mi imamo relativno dobar zakone, ali bilo je bitno da ti zakoni budu implementirani i da nema ni korupcija, da bi to bio dobar početak.
• 1:16:10
  SPEAKER_00: Generalno, čak kad razmišljamo o.
• 1:16:16
  SPEAKER_00: Znači, dosta ljudi zato što nema izbora radi na crno za druge.
• 1:16:21
  SPEAKER_00: I onda su oni svi jeli na birohu za zdravstveno i tu je teretan system i to je problem.
• 1:16:27
  SPEAKER_00: System se ne može promijeniti dok se sve to ne promijeni, a to se ne može promijeniti dok firme nisu u obavezi da plaću to.
• 1:16:32
  SPEAKER_00: Tako da je to jedan krug začarani to kad bi se moglo promijeniti.
• 1:16:37
  SPEAKER_00: Mislim da bi samo to se već osjetilo u roku već godina u svakodnevnom životu.
• 1:16:50
  SPEAKER_00: Sada je trenutno definitivno da system koji je funkcionalan da bude malo bolje zaštićen, da ne bude toliko fragilan.
• 1:16:59
  SPEAKER_00: Znači, system ovdje postoji, ali mi se čini da smo u zadnjih par godina shvatili da je vrlo fragilan.
• 1:17:08
  SPEAKER_00: Često ljudi znaju zdrav za gotovo pravo.
• 1:17:11
  SPEAKER_00: Svi mi pričamo o ljudskim pravima, pravama žena.
• 1:17:14
  SPEAKER_00: Nismo svjesni ili ja smo svjesni, ali ne želimo da razmišljamo o tome da tako nešto nije postoje pri 57 godina i uzimamo zdrav za gotovo.
• 1:17:20
  SPEAKER_00: Ne znači da ne trebamo da težimo, itekako trebamo, ali isto treba da shvatimo da je to svakodnevna borba, da se to nikada ne podrazumijeva.
• 1:17:27
  SPEAKER_00: Nikada se ne treba uzimati zdrav za gotovo.
• 1:17:29
  SPEAKER_00: Nebitno ovdje u bosni bilo gdje i da je to nešto o čemu svakog dana moramo kad se probodimo, da težimo i da se borimo za to.
• 1:17:38
  SPEAKER_00: Nije to više pitanje pitanje moralnih istih principa, ne želi da dajem nekakvu.
• 1:17:44
  SPEAKER_00: Znači bilo šta što ljudi žele da budu ili posebno, ukoliko želi da imaju sistem gdje njihova djeca, njihov tragi, bliski ljudi mogu da prosperiraju, onda taj sistem treba da bude zasnovan na tim nekim mogućnostima jednakosti.
• 1:17:57
  SPEAKER_00: Jer jedino na taj način šta god da vjeruješ, želiš ili voliš, možeš imati.
• 1:18:02
  SPEAKER_00: Čak i ukoliko se potpuno različita osoba po pitanju perspektiva vjerovanja religije ili moralnih principa.
• 1:18:09
  SPEAKER_00: Da bi živj skupa to jedini način.
• 1:18:17
  SPEAKER_01: Da se pozivšimo kostarice.
• 1:18:26
  SPEAKER_00: Lenjivce i one drugi ptice da nauči da surfam i to je to.
• 1:18:32
  SPEAKER_00: Sada su to primijeti ne znam.
• 1:18:34
  SPEAKER_00: To je moje američki stanje i dađemo u centralnu Ameriku živ.
• 1:18:38
  SPEAKER_00: Ali to je razumijemo.
• 1:18:40
  SPEAKER_00: Znači, sada sam ja mlada osoba, ja ne znam da li bi mi bila jednaka mogućnost kopi možda ovdje imala, možda će Amerika biti katastrofa za sve godinu, možda biti bolja.
• 1:18:50
  SPEAKER_00: Mislim, sve je uvijek.
• 1:18:51
  SPEAKER_00: Sve su opcije moguće.
• 1:18:52
  SPEAKER_00: Sada sam osoba koja želi da uživa više u prirodi.
• 1:18:55
  SPEAKER_00: I Kostarika ima sve to.
• 1:18:58
  SPEAKER_00: Biodiversity, ljudi koji su stvarno došli od svuda.
• 1:19:01
  SPEAKER_00: Znači, ja sam tamo poznala parove sa djecom iz Francuske, iz Italije, iz Nikaragove koji tamo živi.
• 1:19:08
  SPEAKER_00: Meni je to fantastično.
• 1:19:10
  SPEAKER_01: Ali mi interesuje kako će tvoje putovanje s partnerom u Saraju biti.
• 1:19:14
  SPEAKER_01: Oda je samo u Saravu Basno.
• 1:19:15
  SPEAKER_01: Aj nam otkri gdje ga vodiš, šta radiš i kako izgleda ta turistička tura nekome i ako prvi put ide u tvoj zemlji rođeni.
• 1:19:25
  SPEAKER_00: Neću ga negdje voditi mi u Sarajeva.
• 1:19:26
  SPEAKER_00: Osim što ćemo otiš do rima sa vizerom.
• 1:19:29
  SPEAKER_00: Ovo preklaba, pardon.
• 1:19:34
  SPEAKER_00: Direktno lidi da za tri dana za moj rođen dan, pošto sam ja tamo ću i raditi jed, pošto imamo webinar koji vodim o tamo.
• 1:19:44
  SPEAKER_00: I plus ja tamo dolazim da bi vidjela području mamu tako da više devetnaest i 20 dana.
• 1:19:50
  SPEAKER_00: Tako da ako i odjedemo negdje, to će biti na okolne planine, možda ako se pruži neka prilika negdje drugo, ali ne volim ja te neke instant brze tvore gdje ćemo mi kao jedan dan ovdje, da dan ondje.
• 1:20:00
  SPEAKER_00: Mura dopoznam sarebbe, mora dopoznat sve moje prijatelje i familiju koja mi je tamo.
• 1:20:05
  SPEAKER_00: Tako da je to većili.
• 1:20:13
  SPEAKER_00: Vidjet ćemo kako se razmišljati, vidjet ćemo kako će se nosit o svim tim.
• 1:20:16
  SPEAKER_00: Plus ja kad radim da se zabavi sam sastobom, gdje ćeš štačeti, neke ide ne treba ići.
• 1:20:23
  SPEAKER_00: Ima će sigurno.
• 1:20:25
  SPEAKER_01: Kao što reko smo pa se slažemo u tome turistički ne znam da iko ima više ponuditi.
• 1:20:31
  SPEAKER_01: Ako ne odeš dublje u analiziranje sistema i načina života tamo, turistički zaista imamo prelijepu zemlju, možemo biti na nju ponosti.
• 1:20:44
  SPEAKER_00: Vjerojatno, baš iskina, Sarefum festivala, znači, podsjetiti samo za on je kao što sam rekla, skater ima skate shop Sarajevo i drži ga Amerikanac koji su šteni blizu pašnog polegdje.
• 1:20:58
  SPEAKER_00: No, moš ako će postati najbolji prijatelj.
• 1:21:02
  SPEAKER_00: Ja kad sam odlazila, uzela sam ima skate Sarajevo deck, imaicu i sad vidim da pravi na dobrini kao park.
• 1:21:10
  SPEAKER_00: Što je super, možda bude gotovo.
• 1:21:11
  SPEAKER_00: Tako da postoji dobri prijatelj.
• 1:21:13
  SPEAKER_01: Ne, da to čuje moje dijete, to mu je park gdje se rodio i igra, on opet žali kad je vidio ove godine da mu ljubazni park neko razrušio i nije ostavio onako kako je on zapamti.
• 1:21:27
  SPEAKER_00: Joči smiješni kad odjedemo u neke ulici gdje smo odrasli, kad spatimo koliko je to sve malo iz ove perspektive.
• 1:21:33
  SPEAKER_01: I to se zaista nikome ne može objasniti tko nije bio na ovoj strani svijeta, da razumije koliko malo.
• 1:21:40
  SPEAKER_00: Mi smo živojali 84.
• 1:21:43
  SPEAKER_00: neko ključu dobili sva tamo, ali ja sam dođe na navratniku i ta ulica je premala, minijaturna.
• 1:21:50
  SPEAKER_00: Sad kad ovdje ne pogledamo.
• 1:21:52
  SPEAKER_00: Ja se sjećam kao djeca on ogromna.
• 1:21:55
  SPEAKER_00: Tako da, pogotovo sad iz ove perspektive, sve mi je tamo.
• 1:21:58
  SPEAKER_00: Sjećam se kad sam se prvi put vratila, pa kao pošjetila vas je mislim na prehadijom gore dole, pa kao ti to on pa što sutra pa isto je to je to.
• 1:22:09
  SPEAKER_00: Ali ima, ima dosta toga stvar.
• 1:22:11
  SPEAKER_00: Ima dosta restorana za vidjeti dosta hranica za probati.
• 1:22:16
  SPEAKER_00: Sigurno biti dosta odernika koji ćemo posjetiti.
• 1:22:22
  SPEAKER_01: Šta bi poručila mladima koji su u dvadeset u Bosni i Hercegovini.
• 1:22:31
  SPEAKER_00: Da budu otvoreni za bilo kakve mogućnosti.
• 1:22:34
  SPEAKER_00: Često, znači, ne znam ukoliko idu jednom pravcu recimo studirao IT ili studiraju bitnost ako vidi neko interšipt ili nešto slično u nekom drugom domenu, mislim da to nije za njih.
• 1:22:45
  SPEAKER_00: Da je sve interdisciplinarno, da apsolutno je sve za njih i da pokušaju da iskuse radšte stvari, da bi uopće shvatili šta se mogu i šta sve znaju.
• 1:22:54
  SPEAKER_00: I da mogu z bilo kogog domena da imaju iskustvo, da mogu daprinijeti.
• 1:22:58
  SPEAKER_00: Tako da budu apsolutno otvoreni i da se ne plaše da bilo gdje odu volontiraju, stažiraju, da će im to itekako pomoći.
• 1:23:10
  SPEAKER_01: I na kraju, šta bi rekla sebi kao dvadeset godšnjaki.
• 1:23:15
  SPEAKER_00: Mislim da bi ranije otišla iz Sarajeva.
• 1:23:18
  SPEAKER_00: Ne moram znači ne zastavnije i ako sam to studirala, isto to bih rekla sebi.
• 1:23:24
  SPEAKER_00: Pošto sam ja i kad sam placirala za stipendiju, ja sam su špinu napisala jedan email kad sam poslala basadama, ja sam tada surađivala s razlitom basadomala, i Američki ambasad mi je tada govorila kao fantastičan projekt na koji bi moglo placirati.
• 1:23:35
  SPEAKER_00: Ja sam placirala smo ih poslali, a sam bilo ubiđena da ja to neću dobiti.
• 1:23:39
  SPEAKER_00: Tako da imala sam taj nekakvo blokadu, gdje sam bilo ubiđena da ja neću ništa dobiti.
• 1:23:45
  SPEAKER_00: Znači, sve život je lutrio i ne možemo dobiti ukoliko ne uplatimo ticket.
• 1:23:51
  SPEAKER_00: Tako da apsolutno treba konstantno da probamo i da ne odustajemo bez obzira koliko puta ne uspijem.
• 1:23:57
  SPEAKER_00: Nikada ne znamo koja se vrati, mogu otvoriti.
• 1:24:01
  SPEAKER_00: Bilo ko da mi je rekao da ću ovdje biti, da će se baviti ovim poslom u svojim 20 godinama, da bi došao rako prako, nema šansi.
• 1:24:09
  SPEAKER_00: Tako da pokušamo da budemo otvoreni i da ne sumnju svoje mogućnosti.
• 1:24:14
  SPEAKER_00: Jer kritičko razmišljanje će biti broj jedan što će se tražiti za bilo koje posao u budućnosti.
• 1:24:21
  SPEAKER_00: To je najbitnije.
• 1:24:22
  SPEAKER_00: A iz te perspektive, bez obzira koju školu ide, koji fakultet studiraju, mogu da se probaju u drugim domenima ili da idu na druga mjesta koja imšto nisu možda zanimljiva, koja možda i mrze.
• 1:24:33
  SPEAKER_00: Upravo zbog toga treba dobro.
• 1:24:37
  SPEAKER_01: Kako bi ti voljelo da završim ovaj razgovor?
• 1:24:39
  SPEAKER_01: Ja sam zaista uživala i nadam se da će naši slušatelji i gledatelji uživati koliko sam ja.
• 1:24:45
  SPEAKER_00: Također, nemam, znači hvala puno što se uopće se javila i nadam se da će nekako nešto dobiti kvalitetno iz ovog izvog razgovora, a imam osjećaj koji smo kafile dok smo razgovarali i mi smo se tek upoznali, ali imamo osjećaj kao da te znamo duži prirod i nastoj vratiti to što radiš.
• 1:25:04
  SPEAKER_00: Mislim, mene jako.
• 1:25:06
  SPEAKER_00: Ja sam jedina osoba na cijelom svijetom sa svojim imenom i prezimima.
• 1:25:10
  SPEAKER_00: Tako da kad me guuglaš što sam ja, ne može biti niko drugi.
• 1:25:13
  SPEAKER_01: Interesantno, prezime sam lomila da kažem jer ide na telebečirević što ti vjerojatno imaš iskustva s tim.
• 1:25:23
  SPEAKER_01: Odkud to prezime?
• 1:25:25
  SPEAKER_00: To je sve jedna tista porodica.
• 1:25:27
  SPEAKER_00: Samo što se netko nekad u pisanju otišao na ovu ili onu.
• 1:25:32
  SPEAKER_00: Poredica izbjelava, znači, moja ana koja se nije udavala, znači njeno je to prezima mogca, njegova mama.
• 1:25:41
  SPEAKER_00: Tako da odatli smo mi dobili, ali svi kako je i tala, ali sve je to ista porodica, svi smo mi definitivno iz istog plemena.
• 1:25:52
  SPEAKER_00: Kad razmišljam historijski, mislim da je u jednom periodu se davali prezene spram čime se tko bavio.
• 1:25:59
  SPEAKER_00: Ja prepostavljam da je bio neki talbačir i da je tako televečireč nastoo, to je moja pretpostavka.
• 1:26:06
  SPEAKER_00: Ja sam se bavila pijavom.
• 1:26:09
  SPEAKER_01: Puno ti hvala zaista.
• 1:26:12
  SPEAKER_01: Ko što reći, kada smo popili kafu otprilike da i slušeljima i gledateljima kažem da razmišljamo isto vezano za Bosnu za dijasporu za boravak u Americi, za mogućnosti za globalnu slobodu koju trebamo imati gdje god da smo.
• 1:26:31
  SPEAKER_01: Pa i za utopijske ideje kako mijenjati, odnosno koliko je teško sve ove godine promijeniti u BIH.
• 1:26:39
  SPEAKER_01: Probat ćemo nastavit davati svoju doprinos prezentirajući je na najbolji način i kad odbijemo tamo pokušavajući ljudima objasniti koliko drugi svjetovi, uređeni svjetovi postoje oko nas.
• 1:26:52
  SPEAKER_00: Naravno, naravno, svakako i definitivno je ne upadati u ne znam ka ovdje je dobro, tamo je loše.
• 1:26:58
  SPEAKER_00: Svugdje je dobro i loše.
• 1:27:00
  SPEAKER_00: Samo zase šta i kako.
• 1:27:01
  SPEAKER_00: I ne odusajati od tih nekih mogućnosti koje možemo stvariti, bez obzira koliko zna biti teško.
• 1:27:09
  SPEAKER_00: Jer kad razmišljaš odrasle smo u tom nekom okruženom saraju gdje smo sada.
• 1:27:16
  SPEAKER_00: Sve moguće.
• 1:27:17
  SPEAKER_00: Upravo tako.
• 1:27:19
  SPEAKER_00: Hvala.
• 1:27:30
  SPEAKER_01: Slušali ste 11.
• 1:27:31
  SPEAKER_01: epizodu podcasta realno.
• 1:27:33
  SPEAKER_01: Ako mogu zaključiti da nam je nešto zajedničko u dijaspori je da nam nedostaje ispijanje kafe s porodicom i prijateljima na naš bosnijskovački balkanski način.
• 1:27:45
  SPEAKER_01: Zato mi je drago da od ove epizode realno sponzor vispakova zlatna čezova.
• 1:27:57
  SPEAKER_01: Hvala za sponzorstvo epizode mojoj prijateljici se idi iz restorana Old Town zaraj u Feniksu u arizone znam da su mnogi širo Amerike probali njene specijalitete ali oni koji još to nisu radili imaju priliku ovog ljeta prije nego na godišnji odm u Bihovina.
• 1:28:23
  SPEAKER_01: Na kraj, želim zahvaliti svima vama koji počinete redovno pratiti podcast realno.
• 1:28:28
  SPEAKER_01: Ne zaboravite na YouTube kanalu kliknuti subscribe.
• 1:28:32
  SPEAKER_01: Na a platformama nas možete slušati također svakog četvrta nova epizoda.
• 1:28:38
  SPEAKER_01: Linkovi za audio platforme kao i YouTube.
• 1:28:41
  SPEAKER_01: Link je u opisu svake epizode.
• 1:28:43
  SPEAKER_01: Tu možete naći naše linkove na Instagramu i Facebooku.
• 1:28:46
  SPEAKER_01: Hvala svima koji su postali naši prijatelji u prethodnih dva mjeseca.
• 1:28:52
  SPEAKER_01: Ono kako nas možete podržati je također objašnjeno putem PayPala ili platforme by me a coffee.
• 1:28:59
  SPEAKER_01: I ću se zahvaliti so we said, Alexandru in Wisconsin.
• 1:29:09
  SPEAKER_01: Hvala yet.