Latest / Realno sa Dritom Haziraj / #012 - Dzevad Kreso: Od Borca i finala Kupa Jugoslavije do americkog sna u americkoj drzavi Kentucky

Transcript

#012 - Dzevad Kreso: Od Borca i finala Kupa Jugoslavije do americkog sna u americkoj drzavi Kentucky · Realno sa Dritom Haziraj

0:00
SPEAKER_01: I s ticam ukolnosti moj stan, odnosno mjesto gdje sam ja živio, bilo je jako blizu stadionu boca.
0:10
SPEAKER_01: I tu smo ja i moji drugo provodili dane.
0:13
SPEAKER_01: Igrali se i malo pomalo počeli se uključivati u prve programe počeli.
0:21
SPEAKER_01: Mi nismo imali patika, mi nismo imali kopovački, nismo, onda klub je to nekako kupio, skrpljio.
0:28
SPEAKER_01: Jedva smo čekali da oni stari igrači koji su izrabili svoje cipele, spuste nekom junioru dole da mu dne.
0:38
SPEAKER_01: Da sam ja počeo, u mom pionijskom te mu je bilo negdje oko 80 djece.
0:44
SPEAKER_01: Samo smo ja i ja bi postali profesionalci, a ostala djeca nisu presala da igraju taj football, nego su otišli da igraju u manje klubu.
0:54
SPEAKER_01: Naši mladi igrači prvi put igraju na svjetskom nivou i mislim da jedan jedan, kad sve te okolnosti Sabereš, jedan jedan ili nula-nula je jedan excellent rezultat.
1:07
SPEAKER_01: Iako mnogi ljudi različita mišljenja and sugestije.
1:12
SPEAKER_01: Međutim, treba da vjerujemo ljudima koji vode taj team i da im dozvolimo da odrade svoj posao, da ih ne kritikujemo, da ih hvalimo i da im dozvolimo dato sebe.
1:25
SPEAKER_01: Ako bi imao tamo svoje nešto, ako bi mol dio familije tamo volio se ever, ja volim Banjan Luku, ja volim Banjaške ljude.
1:33
SPEAKER_01: Ljudi iz Banja Luke, pravi Benelučani, i Srbiji, Hrvati i Muslimani su jako dobri ljudi.
1:40
SPEAKER_01: Ja jesam Amerikanac po papirima, što jest, međutim nikada neću biti veći Amerikanac nego Bosanac.
1:50
SPEAKER_01: Ja sam još uvijek uvijek dijete Bosne.
1:56
SPEAKER_01: Ja sam sinnoć imao ovdje otprilike, ako negdje otprilike dvjesto ljudi, možda sto Amerikanaca i blizu 100 bosanaca.
2:05
SPEAKER_01: Bilo je i Srba i Hrvata i Muslimana i Roma.
2:10
SPEAKER_01: I tako nam je bilo drago gledati tu utakmicu i tako smo to fino proslavili isto kao da se vratilo na staro vrijeme.
2:18
SPEAKER_01: I sport nam može pomoć da budemo bliži jedni drugim.
2:26
SPEAKER_02: Dobro došli u realno s priomazaj.
2:30
SPEAKER_02: U podcastu realno nastavljamo voditi iskrene razgovore i dijeliti životne priče zahvaljujući podrši sponzora ovog podcasta Vispok Ove Cafe Zlatnog Jezva.
2:46
SPEAKER_02: U ovoj epizodi pričamo sa čovjekom koji je karijeru izgradio na futbolskom terenu, a nakon toga, i novi život u američkoj državi je taki hiljada kilometara daleko od rodne banjaluke.
2:58
SPEAKER_02: Bio je igrač banjoločkog borca, juniorski reprezentativac tadašnje BIH i Jugoslavije, kao i jugoslovenski olimpijski reprezentativac.
3:09
SPEAKER_02: Moj gost danas je Gevard Kreso.
3:14
SPEAKER_01: Poštovani na tebi.
3:16
SPEAKER_01: Drago mi da se čujemo ponovo i da se vidimo ovako u vašem lijepo.
3:20
SPEAKER_02: I meni, imeni.
3:21
SPEAKER_02: Hvala.
3:24
SPEAKER_02: Bit ćemo u dvanaest epizodi u kojoj u epizodu u kojima predstavljam ljude s naših područja gdje god da smo.
3:32
SPEAKER_02: Razosuti smo po svijetu i mislim da treba da kažemo svoju priču i podijelimo svoje mišljenje.
3:37
SPEAKER_02: Jer jedno nam je zajedničko.
3:39
SPEAKER_02: Otišli smo iz rodnog doma i morali se snalaziti gdje god desmo.
3:46
SPEAKER_01: To se nije samo meni te desilo, desilo se puno ljudi.
3:50
SPEAKER_01: I uvijek se dešava takve stvari svijetu.
3:53
SPEAKER_01: Međutim, nova prilika je isto nova prilika za dokazivanje.
4:01
SPEAKER_01: Da kažemo mi smo jako sretni ljudi da možemo i u drugim sredinama da napravimo uspjehe i da živimo sretni.
4:11
SPEAKER_01: To je nekako odlika naših ljudi.
4:14
SPEAKER_02: Upravo tako.
4:15
SPEAKER_02: Bit će mi drago podijeliti tvoju životnu priču, ja dosta toga već znam.
4:20
SPEAKER_02: Gledatelji i slušatelji će uživati.
4:23
SPEAKER_02: Ali ajmo početi sa žuto plavim bojama.
4:25
SPEAKER_02: Evo nas u Americi.
4:26
SPEAKER_02: Dočekali svjetsko prvenstvo i reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
4:31
SPEAKER_02: Moram reći gledateljima i slušateljima ovo radimo nakon utakmice sa Kanadom koju smo igrali jučer i bit će emitovano pred utakmicu sa Švajcarcima.
4:44
SPEAKER_02: A gledao si utakmicu u komentar.
4:48
SPEAKER_01: Naravno da sam gledao utakmicu.
4:50
SPEAKER_01: Međutim, ovaj put imao sam priliku i šansu da na terenu, na teren da gledam utakmicu.
5:01
SPEAKER_01: Na mom velikom ekranu imam otprilike veličinu kina, bioskopa, salu u kome sam ja ugostio otprilike oko 200 ljudi sa tradicionalnom postanskom hranom i pićem.
5:20
SPEAKER_01: I tako smo bili sretni i toliko smo uživeli da je to u stvari neponovljivo.
5:26
SPEAKER_01: Baš mi je drago da je rezultat bio onakav kakav sam ja očekivao i mislim da imamo velike šanse da idemo dalje.
5:34
SPEAKER_01: To je jako lijepa kombinacija mladosti i iskustva u našem timu, pogotovo vodstvo ekipe je outstanding.
5:48
SPEAKER_01: I mislim da će oni uspjeti da dnu našim ljudima ono što oni očekuju u dugi niz godina.
5:57
SPEAKER_02: A zašto reći da se očekivao da će biti takav neriješen rezultat.
6:02
SPEAKER_01: Ja prva stvar, te dvije ekipe nisu igrale zajedno, ne poznaju se baš previše dobro.
6:12
SPEAKER_01: Druga stvar je, kada je domaćin na svom terenu igrala.
6:17
SPEAKER_01: I treća stvar, naši mladi igrači prvi put igraju na svjetskom nivou i mislim da jedan jedan, kad sve te okolnosti Sabereš, jedan jedan ili nula-nula je jedan ekscellent rezultat.
6:33
SPEAKER_01: Da će nama sada priliku da analiziram cijelu utakmicu, da se prilagodimo večerašnjoj utakmici.
6:42
SPEAKER_01: I u ovoj utakmici ja se nadam da ćemo pobjediti.
6:46
SPEAKER_02: Lijepo, tu ću pogotovo protiv švicaraca.
6:48
SPEAKER_02: Šta je drugačije dževa nego je bilo ranije sad u ovoj reprezentaciji mlados se spojila sa iskustvom, kao što i ti reče i kao što znamo.
7:00
SPEAKER_02: A isto tako aj da kažem naša dijasporska djeca iz čitavog svijeta su dobila priliku.
7:06
SPEAKER_02: Kako na to gledati?
7:08
SPEAKER_01: Ja gledam na to jako pozitivno.
7:10
SPEAKER_01: Naši ljudi su toliko talentirani u fizičkom smislu da mogu otprilike da igre bilo koji sport na bilo nivou.
7:21
SPEAKER_01: Međutim, kod nas u naše mentalitetu ima jedan problem nesigurnosti i problem neprofesionalizma.
7:32
SPEAKER_01: Ti mladi ljudi su naučili da se profesionalno ponašaju, da žive profesionalno, da rade profesionalno i da u svakom momentu daju sve od sebe.
7:41
SPEAKER_01: Starije generacije, početi od moje i prije mene, nije bilo discipline kao što sada ima i nije bilo toga.
7:52
SPEAKER_01: Više se igralo izubijanja nego za rezultat.
7:57
SPEAKER_01: Mislim da ova djeca su rasla u drugačijim uvjetima i naučila su svoje obaveze da prenesu na teren.
8:07
SPEAKER_01: To je glavna razlika.
8:11
SPEAKER_02: Je li bilo iznenađenje?
8:13
SPEAKER_02: Ja nisam uspjela provjeriti komentare što je Džeko bio na klupu.
8:19
SPEAKER_02: Šta misliš da je strategija iza toga barbore izpromiti?
8:23
SPEAKER_01: Ja personalno ne znam, nemam onaj podataka, ne znam detalje.
8:29
SPEAKER_01: Međutim, mislim da su oni barbare iz džeko s zajedničkom odlukom donijeli takvu odluku.
8:37
SPEAKER_01: Vjerojatno ima tu razloga više nego jednoga.
8:42
SPEAKER_01: A on će nama trebati vjerojatno više sa Švicarskom nego sa Kanadom.
8:48
SPEAKER_01: I njegovo iskustvo je, iako on sjedio na klupi, on je doprinio sa svojim prisustvom da ta djeca igraju bolje i snažnije.
8:59
SPEAKER_01: Mislim da ga je čuo fizički da se sačuva za drugu utakmicu.
9:04
SPEAKER_01: Jer to je bilo jako, to je bilo crključe utakmice.
9:07
SPEAKER_01: Telo puno, puno faulova, dosta injurija i onda, ja mislim da je to bila dobra odluka.
9:18
SPEAKER_02: Šta misliš da trebaju raditi danas za pobjed?
9:23
SPEAKER_01: Ja bih volio da ponove igru kao što su igrali jučer.
9:27
SPEAKER_01: Jer to je u stvari pravo profesionalno odrađeno na jednom velikom nivou.
9:33
SPEAKER_01: Iako mnogi ljudi različita mišljenja i sugestije.
9:39
SPEAKER_01: Međutim, mi treba da vjerujemo ljudima koji vode taj team, sada, i da im dozvolimo da odrade svoj posao, da ih ne kritikujemo, da ih hvalimo i da im dozvolimo da dosube.
9:51
SPEAKER_02: A poštovani slušatelji i gledatelji ovo dolazi čovjeka koji je u profesionalnoj karijeri odigrao preko 1000 utakmica, koji je bio reprezentativac profesionalno igrao trinaest godina, isprave me ako nisam u pravu ovdje.
10:07
SPEAKER_02: I nekih trinaest godina ia tebe je i karijere kao trener u američkim srednjim školama i na koleđu.
10:18
SPEAKER_02: O tom ćemo svemu pričati.
10:20
SPEAKER_02: Ovo sam htjela samo dodati ovdje, da znači pričamo s nekim tko zna šta govori, držimo fige našim zmajevima protiv Švajcarske i vidjet ćemo kako će to ići.
10:31
SPEAKER_02: Ono što me i na neki način kažem oduševljava.
10:34
SPEAKER_02: Iako nije čudo, jeste zaista entuzijazam navijača koji su ove godine, kako Amerikanci kažu, over the top.
10:43
SPEAKER_01: Yes, yes, to tako.
10:47
SPEAKER_01: Mi imamo našu komunu ovdje u Americi koja velka.
10:54
SPEAKER_01: I roditelji koji su dobili svoju djecu i koji su dobili ovdje svoju djecu su uspjeli da ugrade u tu mladost ljubav prema domovini.
11:07
SPEAKER_01: Što je u stvari jedna od najvećih pozitivnih stvari što se može desiti čovjeku.
11:12
SPEAKER_01: Nisu zaboravili odakle su došli i ta djeca voli, iako nisu proveli vremena, možda nimalo, da vole tu zemlju više nego što vole ovu djecu se rodili.
11:25
SPEAKER_01: Što je jako interesantno i jako pozitivno.
11:29
SPEAKER_01: To je jedan ogroman broj, to je jedna ogromna, ljudska snaga koja je jako uspješna u Americi i na svim polima.
11:39
SPEAKER_01: U nauci, u biznesu, u sportu i svi ti ljudi s kojima ja komuniciram posredno ili neposredno samo govore i pričaju o našoj državi u bosti.
11:52
SPEAKER_01: I ta ljubav ustvari izrodila ovaj ovakav uspjeh.
11:56
SPEAKER_02: Lijepo je biti svjedok svega toga.
11:59
SPEAKER_01: Yes, ževade.
12:01
SPEAKER_02: Tvoja životna priča.
12:03
SPEAKER_00: Dobro?
12:04
SPEAKER_02: Rodom iz Banja Luke, ja sam neka voljom našao, idem od početka.
12:08
SPEAKER_02: Rođen sam kao vrlo mlad.
12:14
SPEAKER_01: Da, ja sam se rodio u 2052.
12:18
SPEAKER_01: godine.
12:19
SPEAKER_01: Moji roditelji nisu rođeni banjalučani.
12:23
SPEAKER_01: Oni su u topu drugog svjetskog rata bili primorani da napuste Hercegovinu.
12:30
SPEAKER_01: Moja majka je iz Biljeće, a otac iz Rebinja.
12:34
SPEAKER_01: I otprilike slična priča kao i ova u ovom novom ratu, završili su svoj put u Banja Luči i tu su sklopili brak, uzeli se i rodili djecu naravno.
12:49
SPEAKER_01: Ja sam odrasao u jednoj tipičnoj fabričkoj femili sa dva brata, sa mojim otcem, majkom, njegovim bratom, mojom nanom i mojim didom.
13:03
SPEAKER_01: Mi smo svi živj zajedno u jednom malom stanu, 50 kvadratnih metara, tu sam odrastao, odrastao u jednoj tako lijepoj sredini gdje se cijeli dan od ujutro kad se prvi član familije digne, čula muzika i pjevala se.
13:24
SPEAKER_01: Nije bilo nekih svreslova kao što sada ljudi imaju skroman život, ali jako sretan.
13:31
SPEAKER_01: To je bio moj početak.
13:32
SPEAKER_01: Naravno, malo pomalo, ja sam odrastao.
13:38
SPEAKER_01: Kao i sva naša djeca igra u loptu, futbal u našim dvorištima, nije bilo nikakvih stadiona, škole, nisu imali igrališta, mi smo se skupljali kao djeca igrali.
13:51
SPEAKER_01: I sticam u okolnosti, moj stan, odnosno mjesto gdje sam ja živio, bilo je jako blizu stadionom borca.
14:01
SPEAKER_01: I tu smo ja i moji drugoji provodili dane.
14:05
SPEAKER_01: Igrali se i malo pomalo počeli se uključivati u prve programe počeli u to vrijeme.
14:12
SPEAKER_01: Ja mislim da sam ja negdje sa osam ili devet godina počeo da igram za pionire.
14:18
SPEAKER_01: I sve do kraja svoje karijere ostao sam na istom mjestu.
14:23
SPEAKER_01: To je bilo otprilike, kratka priča mog života do otprilike početka moje profesionalne karijere.
14:35
SPEAKER_01: Ja sam postao profesionalni igrač 1970-mah iza high school, moje gimnazije, potpisao prvi ugovor, ja zajedno mojim kumom Abidom Kovačevićem i mi smo igrali zajedno sve do negdje 1979.
15:03
SPEAKER_01: Kada smo otišli u vojsku, a dojca u isto vrijeme, kad sam se ja vratio iz vojske, abid je potpisao za dinamo i tu nastavio karijeru dinamo zagrebački.
15:19
SPEAKER_01: Na s dvojca smo ostali veliki prijatelji cijelo vrijeme, tako da smo jedno vrijeme živj zajedno i u Americi.
15:29
SPEAKER_01: Cijeli taj period od 70.
15:31
SPEAKER_01: do 82 i tri godine kad sam ja predstavlja Iram je ispunjen jako lijepim uspomenama, jako dragim prijateljstvima sa puno, puno ljudi koji su imali isti od kao što sam i ja imao.
15:48
SPEAKER_01: I ja sam još u vezi sa dosta tih ljudi, iako smo mi svi stari, neki su već umrli, nego otišli, ali uspomene ostaju mi vamo te uspomene zajedno.
16:03
SPEAKER_01: Karijera, moja karijera je bila cijelo vrijeme u borcu.
16:07
SPEAKER_01: Ja sam volio taj klub jako puno i na kraju kad su ljudi tim godina odlazi iz klubova, jer tada je bio zakon u Slaviji da igrači ne mogu prije dvadeset osam godine napustiti državu onda su obično stariji ljudi, odnosno stariji igrači koji su bili pri kraju svoje karijere i odlazili u neke druge države ja sam odlučio da ostanem jer sam uz pomoć moga kluba dobio pravo da izgradim restoran u Brđavi Kastel i kad je postao došao u svijet jedan dio kastela koji je obnovljen sa mojom pomoći i mi smo otvorili restoran ka Zamat koji danas radi.
16:59
SPEAKER_01: I tu smo proveli jako puno vremena zajedno sa mojim biračima.
17:04
SPEAKER_01: Ja sam još uvio sam predstavio da igram u tjesnoj vezi sa klubom.
17:10
SPEAKER_01: Jako lijepo vrijeme tada bilo.
17:14
SPEAKER_01: Dobio sam, oženio sam se naravno 75.
17:21
SPEAKER_01: I mi smo sa Merimom, ona je tad bila Šejhović, sad je prihvatila moje prezime kreslo.
17:29
SPEAKER_01: Mi smo dobili troje djece i zajedno sa to troje djece smo došli u Ameriku i ovdje smo dobili sedam jako lijepi poklon.
17:43
SPEAKER_01: I velika promjena je nastupila u našem životu kad smo iz Hrvatske došli, došli u Ameriku, novi život, novi ljudi, novi jezik, sve novo bilo.
17:57
SPEAKER_01: Međutim, jako smo se brzo klopili jer smo došli jedan mali, jako ljudi grad gdje su ljudi toliko imali dobrodošli prema nama i pomoći da sam u svakom pogledu pomogli da mi posadnemo ovo što smo sada.
18:14
SPEAKER_01: Mi smo jako, jako zahvaljeni.
18:17
SPEAKER_02: Nevjerojatno je to što po menu tu dobrodošlicu i ja ću ispričati kasnije kako sam je jad živjela u jednoj od mojih posjeta.
18:27
SPEAKER_02: Mogu reći s pravom nakon svih mojih putovanja da živiš u Barst Townu u Kentuckiju i da je to meni najdražiji mali gradić na svijetu.
18:39
SPEAKER_02: Upravo zbog toga što sam osjetila energiju gospodimstva ljudi koji tu žive i prema tebi kad sam dolazila u posjetu, ali generalno prema ljudima i totalnim strancima.
18:54
SPEAKER_02: Meni je to za nekog koji je tek tada počeo putovati u Americi bilo nešto potpuno novo.
19:00
SPEAKER_02: U jednoj od priča ranije znam da si rekao da si želio biti futbaler.
19:06
SPEAKER_02: Sjećamo se tih djeva 5, 6, 7, 8 godina star prije nego što se počeo trenirati zato što si gledao futbaliere, zato što se htio biti jedan od njih.
19:18
SPEAKER_01: Dobro pampiš.
19:21
SPEAKER_01: To je istina.
19:22
SPEAKER_01: Stamo se ja sam odrastao na stadionu i svaki put kad je borac igrao i kad se utakmica završila, kad su igrači izlazili sa stadiona i odlazi, najčešće su išli negdje da proslave ili pobjedu ili dobru igru.
19:44
SPEAKER_01: Izgledali su meni kao tako svjetli, tako lijepi, tako pristupačni da sam ja želio jako kao mlado dijete da budem jedan od njih.
19:57
SPEAKER_01: I ta me želja vukla stalno, cijeli moj život i dan danas volim da se mogu vratiti u to vrijeme da imam istu želju.
20:05
SPEAKER_01: Nije tu bilo, u to vrijeme nije bilo tu nikakvih materialnih benefita za te ljude.
20:12
SPEAKER_01: Bilo je samo da su oni bili prepoznatljivi, da su bili dragi ljudima i da su bili jako, jako pošteni prema ostalim ljudima.
20:21
SPEAKER_01: I onda je nekako to je bio pozitivna jedna influence na mene, da sam ja to uspio da izradim takav osjećaj sada i u starim godima.
20:33
SPEAKER_01: Ja pokušavam da budim dobar, da pomažim ljudima, da vratim ono što me da dobiju ljudi.
20:39
SPEAKER_01: Jer dobrota je u stvari najveća i najbolja vrnina ljudskog roda.
20:46
SPEAKER_02: To su oni pozitivni idoli, ono nešto što smo u starija vremena imali drugačije nego.
20:55
SPEAKER_01: Jes, ja se sjećam jedan dan kad su izlazili igrači sa stadiona.
21:03
SPEAKER_01: Ja sam bio mali, možda jedna šest sedam godina, znao sam sva imena njihova.
21:10
SPEAKER_01: I onda išli su oni u grupama i tada je bio Golman borca, zvao se Stanko Kolak, on je prošao pored mene i pomiluo me ovako po glavi.
21:22
SPEAKER_01: Ja mislim da je to bilo, onako pitao me kako je malo, šta ima.
21:26
SPEAKER_01: I pomilalo je i prošao dalje.
21:28
SPEAKER_01: To je mene toliko ostalo uspomenu i urezano u život da jedan tada veliki čovjek, značajan čovjek času prolazu, pokaže dobrotu i ljudskost, jednom malom djetetu koji je stoja tu, da samo ta ga vidi.
21:49
SPEAKER_01: Takve stvari ustvari čine su ljude sretnima.
21:54
SPEAKER_02: E sad, koliko treninga, koliko odricanja, koliko radi?
22:06
SPEAKER_00: Jako puno, jako puno.
22:17
SPEAKER_01: Moji prijatelji, svi ostali u tom gradu, a mislim cijelu Goslavi, i u Tuzli, i u Zenci, i u Mariboru i u Skoplju.
22:25
SPEAKER_01: Glavna zabava djece je bila da idu vani, da se igraju i da tu uče na terenu zajedno sa svojim drugom.
22:32
SPEAKER_01: Praktično to je bilo više vremena provedeno bez ikakvih obaveza.
22:37
SPEAKER_01: Nitko nas nije tjavao na to.
22:39
SPEAKER_01: Više je vremena bilo provedeno sa loptom nego sa knjigom.
22:43
SPEAKER_01: Nije zato što mi nismo volili knjigu, ali je bilo puno interesantnije za djecu i puno nekako smo jako zadovoljni bili kad idemo najveće da spavamo, a tvoj je tim, mali tim pobijedio nekoga sa jedan nula ili dva nula, ti legneš u krevet i stanjaš o tome i ponosan si što si uspio tu da uradiš.
23:08
SPEAKER_01: Mislim, ta odricanja su bila dobrovoljna.
23:12
SPEAKER_01: Nitko od nas nije tjerao da mi to radimo.
23:14
SPEAKER_01: Kad sam počeo da trenir, kad su počeli mene da treniraju, uvijek nakon treninga mi smo ostavili još uvijek po dva, tri sata da igramo između sebe da se takvičimo, da probamo nešto da, da ono što smo naučili da to primijenimo u igri.
23:30
SPEAKER_01: Tako da nije tu bilo, nije tu bilo vrijeme koje je postavljeno da ti moraš raditi jedan sat ili dva.
23:38
SPEAKER_01: To je bilo non-stop.
23:39
SPEAKER_01: Dvadeset četiri sata se radilo i nije mi žao, ja to još uvijek volio ako bi mogao da ponavim.
23:46
SPEAKER_01: To je bio jedan lijepi period života.
23:49
SPEAKER_01: Nije to samo bilo u futbolu.
23:51
SPEAKER_01: I oni koji su igrali košarku i oni koji su plivali, i oni koji su igrali u vatepolo i oni koji su trčali.
23:57
SPEAKER_01: Isto su radili kao i mi kao u futbolu.
24:00
SPEAKER_02: Da kakav bi sistem tad bio poredeći sa onim što je nastalo naravno posli raspada Jugoslavije?
24:08
SPEAKER_01: Na koji sistem misliš?
24:10
SPEAKER_02: System treniranja, sistem prakse, sistem.
24:16
SPEAKER_02: Obzirom da smo, po mom mišljenju raspadom Jugoslavije izgubili sistem.
24:20
SPEAKER_02: Nebitno kakav je bio, nebitno politički ovdje ne mislim ni našto politički.
24:26
SPEAKER_02: Nebitno politički jesmo za jednu, drugu treću stranu.
24:30
SPEAKER_02: Samo govorim o sistemu države koja je imala zakone i koji su se primjenjivali u odnosu na bezsistem je još uvijek s kojim se borimo tamo.
24:39
SPEAKER_02: Samo koja je razlika tad bila iz tog iskustva koliko je sve bilo zaista u redu ili nered.
24:51
SPEAKER_02: Dobro draga.
24:53
SPEAKER_02: Drago mi te vidjeti.
25:02
SPEAKER_01: That kažem, naš sistem je bio iznođen.
25:11
SPEAKER_01: Iz razloga tih da ni država, ni Republike, ni gradovi nisu imali dovoljno sredstava da potpomognu razvoj sporta u to vrijeme.
25:23
SPEAKER_01: I onda system je bio izuđen u tom smislu što su klubovi bili obavezni da pomažu maloj djeci bez ikakve naknade da treniraju, da se igraju, a treneri su skoro dobrovoljno trenirali tu malu djecu.
25:38
SPEAKER_01: Tako da je taj system bio izvršen i bio je jako, jako produktivan.
25:43
SPEAKER_01: Zato što je stvarao bez plaćanja i bez obaveza nove talente i nove velike talente, ne znam mali talent.
25:54
SPEAKER_01: A ovdje, na primjer, je sve vezano za materijalna sredstva.
25:59
SPEAKER_01: Sada ako hoćeš da jedno dijete ti igra bilo koji sport, recimo, soker.
26:05
SPEAKER_01: Ima sada jednog dječaka koji trenira koji je onako jako perspektivan njegove roditelje, treniranje soker posla negdje oko deset tisuća dolara godina.
26:18
SPEAKER_01: To mnogi ljudi ne mogu sebi priuštiti.
26:21
SPEAKER_01: I tada su oni prepoznali u Americi da to nije dobar sistem i mijenjaju ga i polako se prebacu na onaj sistem koji je bio kod nas.
26:30
SPEAKER_01: Sada ima jako puno klubova, jako puno organizacija, jako puno lokalnih organizacija koji dozvoljavaju djeci.
26:39
SPEAKER_01: Oni imaju sada u mom gradu malo, imaju preko pedeset terena koji su bolji od terena na kojima sam ja igrao profesionalni u teknici.
26:49
SPEAKER_01: Donijeli su sredstva ogromna uložili i da ti kad vidiš tičaka malih u jednom danu na terenu igraju.
26:59
SPEAKER_01: I malo pomalo, malo pomalo soker preuzima mladu generaciju od futbala, od basketbala i od basebolla.
27:08
SPEAKER_01: Više ljudi sada igra, no ljudi, djece, više djece igra sada soker nego što je u svim ostalim sportovima.
27:19
SPEAKER_01: Taj će sistem koji se polako ovdje prilagođava i dovodi onako kakav bi bio kod nas dovesti Ameriku sigurno na jedan vrhunac u narednih 10 i 15 godina.
27:29
SPEAKER_01: Naš system je bio, sam izvođen, ne izvođen silom nego materialnim sredstvima.
27:36
SPEAKER_01: Mi nismo imali patika, mi nismo imali kopački, nismo, onda klub je to nekako kupio, skrpljio.
27:44
SPEAKER_01: Jedva smo čekali da oni stari igrači koji su izrabili svoje cipele, spuste nekom junioru dole da mu date da bom.
27:55
SPEAKER_01: Znači, materijalni sistem, ljudski sistem trenera i ljudi koji su vodili klubove, bio je na ogromno visokom nivu i smo doći u borac i pitati trenera mogli je ja da probam da igram.
28:10
SPEAKER_01: U nekim velikim klubom, a to je jako teško da se ostvari tako da su vrata svima bila otvorena.
28:17
SPEAKER_01: Sad se to nekako zatvara ovaj se, ljudi se, ljudi imaju problema da svoju djecu, da svojoj djeci obezbije prave trenere i pravi način treniranja.
28:32
SPEAKER_01: Zašto je to tako?
28:34
SPEAKER_01: Zato što materijalna strana dolazi kod nas u pitanju.
28:40
SPEAKER_01: U Americi to mijenja kod njih je bio sistem toliko rigorozan i vezan za novac kad je totalno onako posao socijalan.
28:50
SPEAKER_01: Bar u mom okruženju, ja ne znam uostanicu.
28:54
SPEAKER_02: Kad smo kod ove teme koliko ste u to dobu kao profesionalci bili plaćeni, s obzirom da se zaista igralo s srcem i za boje, i za dresove, i za klubove.
29:06
SPEAKER_02: Koliko u porođenju sa ovim što su današnji profesionalci imali.
29:13
SPEAKER_01: Ja bih mogu dati jedno porođenje zato što sam dosta vremena proveo ja analizirajući zašto je to tako, zašto je to drugačije.
29:26
SPEAKER_01: Vratimo se na generaciju prije mene.
29:29
SPEAKER_01: Kada su igrali, kad je igrao Husnja Fasić, jedan od najvećih igrača, možda i u Jugoslaviji poznat ignilike počeo da prestaje da igra i otišao je u Njemačku u vrijeme kad sam ja počeo da igram.
29:46
SPEAKER_01: Mi smo imali jednog godinu dana.
29:48
SPEAKER_01: Tada sam se sjećam njegove generacije.
29:52
SPEAKER_01: Svi ti igrači koji su bili otprilike, otprilike u klasi, možda i ovi današnji naši zvijezda, većina njih, 90% su dolazili na trenutku, nisu mogli kursirnu motor.
30:10
SPEAKER_01: Bila je takva situacija da njihove zarade nisu mogle da pokruju onakav način života koji sadašnji igrači imaju.
30:23
SPEAKER_01: Kad sam ja počeo da igram onda su počeli, da otvaraju malo kasu, međutim, te zarade su bile u pojedinjenu sa ovim današnjim toliko mizerne da se ne može tu.
30:36
SPEAKER_01: Recimo, ja i ja bih potpisali prvi ugovor bez jednog dinara, pa su nam onda negdje dali nakon dva godine nekakav bonus jer smo od dvojstva postali profesionalci, vrijednost negdje možda od petsto dolara kao premiju nekakvu.
30:59
SPEAKER_01: A plate su naše bile u rangu plata, recimo nekog inženjera u fabrikama.
31:10
SPEAKER_01: Osim toga, kad porediš materijalnu stranu, mi jesmo živjako lijepo.
31:16
SPEAKER_01: Mi smo imali auta, imali smo uspjeli smo da dobijemo stanove od klubova, on su rješavali naša ona stambena pitanja.
31:25
SPEAKER_01: A novca je bilo dovoljno da se prilično družiju.
31:29
SPEAKER_01: Međutim, neuporedivost s ovim današnjim stanima.
31:34
unknown: Daleko od ovih abnormalnih.
31:40
SPEAKER_01: Međutim, ako mogu da se dotakne, ako ti sada odeš u Bosnu.
31:44
SPEAKER_01: I onaj Bosniji u Europi ili kodiš u Makedoniju.
31:46
SPEAKER_01: I tamo igračine zaređuju neke velike.
31:49
SPEAKER_01: Jedino su velike pare kad se ode iz tih malih sredina u velike države koji bi se plaćaju ogromne pare.
31:56
SPEAKER_01: Međutim, to je jako malji broj ljudi.
31:59
SPEAKER_02: Hoću da te vratimo u vrijeme prije nego postaješ profesionalac.
32:04
SPEAKER_02: A kad ti zapravo, kad ti zapravo znaš da ćeš postati profesionalac?
32:08
SPEAKER_02: Kako potvrđuju da si dobar?
32:11
SPEAKER_02: Kako ti doživljavaš činjenicu da vidiš da ideš uzlaznom putanjom, aj da tako kažem.
32:18
SPEAKER_01: Mogu ti reći da sam ja puno, puno prije nego što sam to postao, znao da će to biti.
32:24
SPEAKER_01: Ne znam zašto, ali sam vjerovao da će to biti kad su došli zadnji mjesec, možda i pola godina.
32:32
SPEAKER_01: Mene da završavam juniorsku karijeru, juniorsku karijera kad ti završiš srednju školu.
32:42
SPEAKER_01: I onda ljudi, ta djeca više nisu juniori, oni polako prelaze ili u veće klubove ili u da igraju u manje klubove.
32:53
SPEAKER_01: Mi smo imali dosta manje klubova u Banja Luci, gdje su puno moji prijatelja.
32:57
SPEAKER_01: Recimo, kad sam ja počeo u mom pionijskom te mu je bilo negdje oko 80 djece.
33:04
SPEAKER_01: Samo smo ja i abit postali profesionalci, a ostala djeca nisu presala da igraju taj futbal, nego su otišli da igraju u manje klubove.
33:15
SPEAKER_01: Kako sam ja znao i kakav sam osjećaj imao i prve znakove koje sam dobio.
33:20
SPEAKER_01: Ja sam bio puno ranije od mojih trenera, on su me savjetovali ako nastavim da radim onako kako sam radio, imati velike šanse da postane profesionalac.
33:31
SPEAKER_01: Međutim, zadnjih možda osam, između osam šest mjeseci i možda i ranije treneri su uzimali mene abi da još možda dvojicu, trojcu, da treniramo sa prvim timom, da vide kako se mi odnosimo kad igramo sa velikim igračima.
33:51
SPEAKER_01: I onda smo mi dobivali otprilike pohvale od tih ljudi i oni su nam dali kako davali nadu da nastavimo i davali obećanja, nekakva tiha obećanja da imamo velike šanse da postavimo.
34:06
SPEAKER_01: Međutim, definitivno ja sam znao negdje oko nove godine, prije nego što sam završava u školi, ja sam školu završio u junu u toku nove godine, malo iza nove godine, oni su nas poveli na pripreme prvog tima.
34:26
SPEAKER_01: I tu je bila definitivno poruka poslata ako mi nastavimo kako jesmo da ćemo potpisati u junu.
34:33
SPEAKER_01: Znači, otprilike šest mjeseci ranije ja sam znao da ćemo ja i vam potpisati taj ugovor.
34:38
SPEAKER_02: I kako se se osjećao u to doba?
34:40
SPEAKER_02: Mladić koji ostvaruje svoj san.
34:45
SPEAKER_01: Doživio sam jedno puštanje.
34:47
SPEAKER_01: Nisam više moro da se strahujem.
34:51
SPEAKER_01: Hoću li ja uspjeti neću.
34:53
SPEAKER_01: Bilo je jako, jako lijepo.
34:55
SPEAKER_02: Počinješ igrati kroz karijeru od svih tih trinaest godina i preko cilj do utakmica.
35:02
SPEAKER_02: Promet nas kroz neke najznačajnije nešto što ti najviše pamtiš.
35:08
SPEAKER_01: U meni je ostalo jedan jedan pregat u pohamčenju koji dan danas pričam mojim prijateljima.
35:17
SPEAKER_01: Desilo se da je Borac igrao protiv Sarajeva, to je moja prva godina u drugom dijelu prvenstva.
35:28
SPEAKER_01: Ja sam bio u tim otprilike godinu dana, nisam bio prvotimac, pola vremena sam provodio na klupi, nekada i nisam bio ni na klupi.
35:41
SPEAKER_01: I onda se desio da borac treba da ide da igra u Sarajeva protiv Sarajeva.
35:46
SPEAKER_01: I jedan od igrača, glavnih igrača, blaževi se zvao, se razvolio i prilike igrao je poziciju u koju sam ja volio.
35:58
SPEAKER_01: I desila se smjena trenera u Borca u to vrijeme.
36:02
SPEAKER_01: Glavni trener je dobio priliku, a to je bio trener moj iz juniora, njegovo ime je Ija Miljuš, on je postao prvi trener u borca.
36:16
SPEAKER_01: Dan prije puta u Sarajevu, blaži se razvolio i negdje oko deset sati navečer Minjuš je došao u moju kuću, porazgovarao sa mojim ocem, iz ono mene, je rekao mali ideš ti sutra u Sarajevu.
36:33
SPEAKER_01: Pa, šok za mene, šok za otca, šok za ovo.
36:37
SPEAKER_01: Ja sutra sam se spremio, u Sarajevu, došli na trening.
36:44
SPEAKER_01: Nakon treninga, onaj koji je trebao da zamijeni blažejuća, nije imao, imao je problema nekakvih sa zdravljem i rekao je da ne može da igra.
36:55
SPEAKER_01: I jedna, dva sata, tri sata, prije utakmice, vidjuše da mene stavio ti.
37:01
SPEAKER_01: Ja sam bio toliko sretan i šokiran da nisam vjerovao da se to dešava.
37:07
SPEAKER_01: Avo, tada je bilo jedan od najboljih klubova u Jugoslaviji sa svim onim elitama, pravim igračima.
37:14
SPEAKER_01: I mi smo igrali utakmicu, gubili smo utakmicu jedan nula do otprilike deset i petnaest minuta do kraju utakmice.
37:22
SPEAKER_01: I ja sam uspio da zabijen gol.
37:26
SPEAKER_01: Kao početnik, prvi moj gol bio je protiv sarajeva velikog kluba, zahvaljujući miljušu koji me je poveo i zahvaljujući mojim starijim igračima koji se razvolili.
37:36
SPEAKER_01: Da nije toga bilo, vjerojatno bih čekao još koje godinu.
37:39
SPEAKER_01: I tako je jako fina priča bila.
37:43
SPEAKER_01: I dan danas i dan, danas sam zahvaljan miljušu koji je nažalost umro, nije već tu, na koga sam ja jako volio i cijenio.
37:53
SPEAKER_01: I zahvalan mojim prijateljima koji su možda namjerno postali bolesni da otvore meni brata.
38:00
SPEAKER_01: To je priča bila.
38:02
SPEAKER_02: Mogu zamisliti da taj osjećaj i danas živiš.
38:05
SPEAKER_02: Tako, tako, tako ja doživljavam, jesam bili u pravu.
38:09
SPEAKER_01: Da, da, da.
38:11
SPEAKER_01: I vidiš, jesi u pravu sto posto.
38:14
SPEAKER_01: Znaš šta?
38:15
SPEAKER_01: Da nije toga bilo, ja bih čekao nakon toga, kad smo se vratili u Banju luku, svi su bili sretni, naravno, i u klubu, i u gradu.
38:26
SPEAKER_01: I onda je Minuš rekao ja ne mijenjam da mijenjam tim.
38:31
SPEAKER_01: I on je mene vratio i nikada nisam sio na klub.
38:35
SPEAKER_01: Otada od tog momenta igru, samo sam igra za prvi tim.
38:40
SPEAKER_01: Bila je jedna lijepa priča.
38:44
SPEAKER_02: Znaš zašto kažem da znam možda u potpuno drugom smislu da sam živjela taj trenutak podijelci s ovim gledateljima i slušateljima priču.
38:54
SPEAKER_02: Osamnaest mi je godina i želim biti novinar.
38:57
SPEAKER_02: Primljena sam na audiciji na tadašnji radi Bosne i Hercegovine I nikad neću zaboraviti.
39:03
SPEAKER_02: Ja sam kao ti oko velikih futbolera i dola, ja sam oko ljudi koje slušam na radiju, ulazim u federalnu i tadašnju bivšu jugoslovensku veliku zgradu Sivi dom.
39:17
SPEAKER_02: Ja osjećam da sam na vrhu svijeta.
39:20
SPEAKER_02: I mi radimo da skratim priču vježbe, lektorske vježbe, vježbe glasa.
39:25
SPEAKER_02: Mi asistiramo poznate uspješne zvijezde, novinare u mom slučaju tadašnjeg Vlatka Markovića koji je imao radio emisiju Evergreen i ja sam se javljala na telefone, daleko od programa samo kao njegov asistent.
39:40
SPEAKER_02: I dešava se situacija da vidiš, ja ne znam koliko slušatelji mogu to osjetiti.
39:47
SPEAKER_02: Ja nikad nisam znala, ali lektorski profesionalno ja imam hercegovački naglasak.
39:52
SPEAKER_02: Iako sam rođena i odrasla u Sarajevu, jam odgojena sa dedom Rahmetli koji je iz prozora.
39:59
SPEAKER_02: I uvijek se zezamo, on je ono i između Bosne i Hercegovine, ali prenijom je hercegovački naglasak i akcent.
40:08
SPEAKER_02: Meni profesorica ne da u program.
40:10
SPEAKER_02: Ne da mi u program ni po koju cijenu dok ne perfektiram svoj kao glas.
40:18
SPEAKER_02: Vlatko odlazi na godišnji odmor i kaže da želi da ja vodim njegovu emisiju.
40:24
SPEAKER_02: Sa to je misija koja ima slušatelja, to je emisija koja ima izgrađen brand, a ja u životu nisam rekla dobar dan, uživo u programu.
40:32
SPEAKER_02: Ja radim to.
40:34
SPEAKER_02: Slušatelji me prime.
40:35
SPEAKER_02: I to bude razlog da svi drugi novinari posli toga kažu ako je mogla od zavlatka uraditi, ona može biti.
40:43
SPEAKER_02: Ja se sjećam, meni osamnaest godina, ja sam ne znam s kim se upored u to vrijeme, koji je bio najnovinara u svijetu.
40:53
SPEAKER_02: Ja sam letila u to dobu.
40:59
SPEAKER_02: Vratio sam se kroz svoju priču u to vrijeme.
41:04
SPEAKER_02: Jesmo dobri, kako ide?
41:08
SPEAKER_02: Ne može biti ljepsem.
41:12
SPEAKER_02: Moje otec je strebinja.
41:14
SPEAKER_02: I ja obožavam to slušat.
41:17
SPEAKER_02: Hvala, hvala draga.
41:18
SPEAKER_02: Nadam se vidimo uživamo nekada usko.
41:46
SPEAKER_02: Kad se već igra sa timovima izvan Bosne i Hercegovine kako je to u to dobi za tebe izledalo?
41:56
SPEAKER_01: Jedini put kad smo mi letali k smo bili učesnici velikih turnira u Europi, to je bilo dva puta u našoj karijeri.
42:10
SPEAKER_01: Išli avionom iz Zagreba.
42:13
SPEAKER_01: Prelazak Jugoslavenske granice, dolazak na aerodrome i putovanje u nove države, za mene je bio, ja sam bio tada otprilike jedna dvadeset tri godine, dvadeset četiri godine, bio jako interesantan zato što sam uspio da vidim situacije takve koje nismo mi sretali kod nas u Jugoslaviji.
42:42
SPEAKER_01: Prvi put, naprimjer kad smo igali protiv Andrlehta govorim sada o utakmici Andrlecht je tada bio veliki, veliki klub.
42:51
SPEAKER_01: Ja mislim da su jednom bili svjetski prebaci, klubski svjetski prebaci, gdje je igrao Harry Hahn, Reisenberg i velika imena.
43:00
SPEAKER_01: Kad smo došli na stadion, da igramo tu utakmicu, onda treniramo stvarno na stadionu.
43:08
SPEAKER_01: Njihov tim je završio treninge i on su odlazili.
43:11
SPEAKER_01: I ti igrači su sjedali u auta i odlazili.
43:14
SPEAKER_01: A auta su bila, možeš zamisliti, od Ferarija pa nadalje.
43:22
SPEAKER_01: Kad sam to vidio, i kada smo onako ne samo auta, nego ona sjaj, tereni, svjetla na stadionu.
43:32
SPEAKER_01: To je bilo toliko impresivno da sam ja u jednom momentu isto poželjio da budem bio tog dijela, tog dijela svijeta.
43:39
SPEAKER_01: Međutim, to se nikada nije desilo.
43:42
SPEAKER_01: Ali govorim sad jednu stvar koja je možda možda i važna za neke mlađe ljude.
43:49
SPEAKER_01: Kad smo se vratili, mi smo izgubili ta tri jedan od Anderlehta i kad smo se vratili u Banja luku, igrali protiv njih u utakmicu, nekakva se snaga onama skupila i vratila.
44:00
SPEAKER_01: To je bio klub, jedini porast živio protiv borca.
44:04
SPEAKER_01: Ja mislim da je i Brahim Begović zabio gol tada, jedini porast tog kluba u cijelom takvićem.
44:13
SPEAKER_01: I zašto se to desilo?
44:14
SPEAKER_01: Mislim da se nama, u nama neki INAD pojavio da pokažemo tim velikim ljudima, velikim igračima da možemo i mi da se s njima takvičimo.
44:24
SPEAKER_01: Ne, možda u autima, ali na terenu da.
44:26
SPEAKER_01: Baš je onako bilo lijep.
44:28
SPEAKER_02: Interesantno.
44:29
SPEAKER_02: E došli ste kod nas, sad ćemo vam mi pokazati.
44:31
SPEAKER_01: Ne, otprilike tako.
44:35
SPEAKER_02: E sad, u koje vrijeme i kako završavaš svoju karijeru i onda naravno posli toga startaš sa svojim restoranskim biznisom, što mogu reći da je tvoja druga ljubav.
44:47
SPEAKER_02: O tom ćemo kroz prič.
44:49
SPEAKER_01: Yes, mi smo se pripremali otprilike godinu dana.
44:53
SPEAKER_01: Ne, i ja i klub, i klub da ja prestanim da igram, naalavno, god ne su čine svoje vrijeme da mlađi ljudi dođu.
45:06
SPEAKER_01: Ja sam bio psihički spremant na taj moment.
45:11
SPEAKER_01: Međutim, kad je došlo vrijeme da prestanem da idem u klub iz razloga da igram, da treniram i da sam mogao doći na ta vrata kada sam htio, ne samo ja, nego svako od nas, svatko je bio welcome.
45:29
SPEAKER_01: Kad sam izgubio taj kontakt sa loptom, sa terenom, sa ljudima, sa znojem, onda samaj shvatio da počinjem da živim totalno novi život koji je totalno drugačiji nego taj.
45:43
SPEAKER_01: I imao sam nekih mentalnih možda problema i po tekuškoća prilike za godinu dana, vremena, falo mi je to.
45:51
SPEAKER_01: Ali kad sam otvorili restoran i kad je hoće ljudi da se skupljaju tu i kad smo imali posjete cijeloga tima skoro stalno, taj moj bol je otprilike nekako polako kopnio i nestao.
46:13
SPEAKER_01: Znam da u životu uvijek dolazi neko vrijeme kada se ti oprasš sa stvarima koje voliš i na kraju se otprosti sa životom.
46:24
SPEAKER_01: To je činjenica.
46:26
SPEAKER_01: Međutim, međutim, još uvijek u meni ostaju velike i lijepe uspomene o ljudima sa kojima sam igrao i o ljudima koji su nas pratili, koji su navijali za borac, navijali i davali na podršku.
46:43
SPEAKER_01: Te uspomene su pratile otprilike, svakodnevno samu.
46:50
SPEAKER_01: Nije bilo lako, ali podnijelo se.
46:54
SPEAKER_02: Zašto misliš da se lakše podnije?
46:56
SPEAKER_02: Jer upravo to što reći, kontakt s tim ljudima nisi potpuno otišao ni izmjesta, ni izgradan od svojih prijatelja i futbalskih priča i onoga što slijedi, početa.
47:11
SPEAKER_01: Tako je.
47:12
SPEAKER_01: Ja mislim da ljudi koji su ugradili sebe u taj klub, a bilo ih je jako, jako za jako puno godina.
47:20
SPEAKER_01: Klub je jako star.
47:22
SPEAKER_01: I svako je, ako je proveo samo mjesec dana u klubu radio za klub, on je dao svoj doprinos za taj klub.
47:31
SPEAKER_01: Klub bi trebao da ima, ne samo moj klub, nego svaki klub bi morao imati obavezu da održava dobre odnose sa ljudima koji su dobar dio života proveli u klubu, napravili taj klub ono što jeste.
47:50
SPEAKER_01: Mislim da bi neke ljude trebalo posjetiti i u Sarajevu i u Tuzli i u Banjoluci i u svim gradovima da se okrenu malo prema istoriji i da probaju održavati nekakve odnose sa ljudima koji su bili značajni za taj klub.
48:10
SPEAKER_01: Da li je on bio obučar, da li je bio pomoćnik, da li je bila čistačica, predsjednik kluba, igrač, kapiten, svi ljudi su dali tu doprinost za taj klub.
48:23
SPEAKER_02: Pa lijepo i kad to neko cijeni.
48:28
SPEAKER_02: Zašto restoran?
48:31
SPEAKER_01: Pa restoran je došao, ja sam imao priliku da ovdje u jedan klub u Grčku i pojavila se u gradu Banja Luci ideja da bi grad trebao da uloži novce, da renovira trđavu kasel koja je bila totalno zapuštena.
48:54
SPEAKER_01: To je jedna stvar i u toj tvrdavi bio je program da se otvori resoran, jedna mala kafana, i da se dovede infrastruktura.
49:04
SPEAKER_01: U tu, tu nije bilo kanalizacije vodovoda, struje, nije bilo ništa u toj trđavi.
49:09
SPEAKER_01: Grad je investirao u tu infrastrukturu i onda je klub odlučio da sa mnom porazgovara i da pita mene da li bi ja htio da iznajmim taj prostor, da bi oni meni omogućili da ja dobijem prioritet.
49:29
SPEAKER_01: I tako se to i desilo.
49:31
SPEAKER_01: Ja sam spisao ugovor, a klub je održao obećanje, ja sam dobio taj objekat, onda sam ja investirao svoje pare u objekat, renovirao ga i u toku renovacije ja sam se zadljubio tu istoriju toga objekta, a restoran sam volio uvijek, oduvijek sam volio.
49:52
SPEAKER_01: Mi smo voljeli da idemo u restorane, imao sam dosta familij svoje familije koje su imali restorane u Banja Luci.
50:01
SPEAKER_01: Jedna od najpoznatijih je bila od familije Begović, tri ribara.
50:06
SPEAKER_01: Ja mislim da još danas egzistira tamo.
50:08
SPEAKER_01: Ne znam da li ima isto ime.
50:11
SPEAKER_01: I tu sam provodio puno vremena i zavolio sam taj posao, zavolio sam i mislio sam da ću moći to da odradim.
50:19
SPEAKER_01: I smo, bili smo jako uspješni.
50:27
SPEAKER_01: Mi smo imali.
50:29
SPEAKER_01: Moja porodica jer pomagala radila, ali mi nismo provodili tu puno vremena radijeći.
50:35
SPEAKER_01: Više smo to menadžirali, ja i moja žena.
50:40
SPEAKER_01: U jedno vrijeme smo imali imali otprilike preko 25 radnika u tom restoranu.
50:47
SPEAKER_01: Restoran je otvoren 82, 81.
50:54
SPEAKER_01: A mi smo napustili ponjolku 93, ja mislim.
51:02
SPEAKER_01: Znači otprilike dvanaest i trinaest godina je restoran bio aktivan.
51:07
SPEAKER_01: Kad smo mi otišli iz restorana, tu je ostao moj inventar i moje neke stvari.
51:14
SPEAKER_01: Neki drugi ljudi su to dobili, ja ne znam kako i na koji način.
51:18
SPEAKER_01: Međutim, sada taj restoran egzistira.
51:20
SPEAKER_01: Ja ne znam tko je vlasnik.
51:22
SPEAKER_01: Bili smo ja i moja žena, dva puta u Banja Luci, dva puta smo posjetili restoran.
51:28
SPEAKER_01: Bili smo jako lijepo primljeni, bilo nam je lijepo, neki ljudi su još tu radili oni koji su radili s nama i takvo smo emocije evocirali.
51:39
SPEAKER_01: Međutim, međutim, kad sam ja došao u Ameriku, bila mi je želja isto da otvorim restoran i uspjeli smo i to sada imam.
51:49
SPEAKER_01: Sad imamo ja i moja familija imamo tri restorana u ovome gradu.
51:55
SPEAKER_01: Ne radimo kao što smo radili prije, ali pijemo više nego prije.
52:01
SPEAKER_02: Onako zašto Amerika, zašto odluka da se presiliamo.
52:08
SPEAKER_01: Bila je teška odluka.
52:10
SPEAKER_01: Mi smo imali namjeru da ostanemo u Hrvatskoj, bili smo u Rijeci pola godine, međutim, rat je bio težak i za Hrvate i tu se teško živilo.
52:26
SPEAKER_01: I onda smo puno, velika većina naših ljudi je ostala kroz Hrvatsku prošla i ostala u Europi.
52:34
SPEAKER_01: Njemačka, Holandija, Danska, Norveška, sve te države su primjole naše ljude.
52:40
SPEAKER_01: Međutim, tada je bio zakon u tim državama da se ljudi primaju kao izbjegce just privremeno dok se rat ne završi.
52:50
SPEAKER_01: I onda se ti ljudi bi morali vratiti nazad.
52:54
SPEAKER_01: Kasnije se taj zakon promijenio.
52:56
SPEAKER_01: Jedine tri države koje su davale permanentnu vizu su bile Amerika, Kanada i Australija.
53:06
SPEAKER_01: I mi smo apisirali u sve te tri države i Amerika je prva odgovorila i dobela nas ovdje.
53:14
SPEAKER_01: Da je odgovorila Australija prva vjerojatno bi tamo završio.
53:17
SPEAKER_01: Međutim, međutim, ja mislim da smo jako dobar koji smo napravili.
53:23
SPEAKER_01: Ovo je jako velika, jako dobra, država sa jako puno ljudi iz drugih država, tako da svatko može naći sebi ovdje mjesto.
53:38
SPEAKER_01: Mislim da nije bila greška i kad bi opet prošao kroz nešto opet došlo.
53:47
SPEAKER_01: Ja volim Ameriku, isto kao i Bosnu, možda malo manje.
53:54
SPEAKER_02: Drago mi je to čuti jer različite priče životne i različita mišljenja koja se dijeli, ali treba biti realan i u podcastu realno reći koje mogućnosti Amerika pruža svima nama nebitno odakle dolazimo.
54:12
SPEAKER_01: Ovdje ako je čovjek pošten, ako je imalo inteligentan i voljan da radi, njemu granica nema.
54:21
SPEAKER_01: Granica nema, to je samo do tebe ne do države, to do tebe kopušne daleko ići.
54:26
SPEAKER_02: To je točno.
54:27
SPEAKER_02: E sad, moram te pitati da se sjetiš prvih tih dana, s obzirom na to koliko je drugačije.
54:32
SPEAKER_02: Doticao se se ti naravno s putovanjima Europom, ali sad ste trbuhom za krugom odlučili, odlučili u potpunosti startati od početka, a porodica je tu i znam šta i kako znači, kako izgleda biti odgovoran prema porodici.
54:52
SPEAKER_02: Kako počinju tvoji prvi dan i šta su tvoja razmišljanja u to dobe.
54:58
SPEAKER_01: Moram ti reći ovako.
55:01
SPEAKER_01: Nakon prvo će se vratiti malo.
55:04
SPEAKER_01: Unazar.
55:05
SPEAKER_01: Kad smo krenuli obamo nismo znali.
55:07
SPEAKER_01: Idemo nikako idemo pa smo onda dobili poruku da idemo u Kentaki.
55:15
SPEAKER_01: Nismo nešto znali puno o Kentuckiju, onda smo malo prošli da se educiramo.
55:20
SPEAKER_01: Znali smo jedino da je država poznata po konjima, konjskim trkama i po Mohammedu, ali to je ono sve što sam ja znao.
55:31
SPEAKER_01: Kad smo došli na aerodrome u Louisville, rekli smo iz Zagreba u Rim i Zima, u New York iz New York u Louisville, kad smo došli na aerodrom, a iza toga puno godina iza toga, pričao sam sa našim ljudima kakav je njihov dolazak bio ovdje, sve su bile jako tužne priče.
55:54
SPEAKER_01: Nisu imali kako rekao, uvjeta kao što sam ja kad sam ja došao na aerodrom suporitu, toliko smo bili šokirani.
56:05
SPEAKER_01: 35 ljudi je čekalo mene iz ovog grada.
56:09
SPEAKER_01: Na, mene moje žena i moje djeca.
56:12
SPEAKER_01: 35 ljudi to su bili članovi crkve koja je nas sponzorirala sa cvijećem, sa balonima, sa pjesnom.
56:23
SPEAKER_01: Mi smo plakali svi.
56:25
SPEAKER_01: Onda su nastavili u svoja auta i odvijeli nas na večer.
56:32
SPEAKER_01: I za toga smo otišli na farmu od popa prista crkve ona si primila svoju kuću, a kuća znaš kakve su ovdje farme u južnom dijelu Amerike.
56:53
SPEAKER_01: Kolike su kuće, to je kao oni veliki manšinice, znači sa onim velikim visoko bijela kuća.
57:00
SPEAKER_01: Tu smo ušli i dobili smo cijeli sprat njegove kuće, ja, žena i djece.
57:07
SPEAKER_01: Djeca, svako dijete svoju sobu, ja i žena našu sobu.
57:12
SPEAKER_01: I to je bio šok za nas.
57:15
SPEAKER_01: Nismo mogli da vjerujemo da će takav biti početak, takav takvo iznađenje nisam, nisam.
57:23
SPEAKER_01: Ja sam mislio da ćemo završiti negdje u nekom malom stančiću itede Tu smo bili kod njega jedno pet dana, a on su nama pripremili već stan.
57:33
SPEAKER_01: Crkva je to pripremila, trosoban stan i tu smo se preseli, potpuno namješten.
57:40
SPEAKER_01: On su to namislili, napun mi prižder, donijeli televizore.
57:51
SPEAKER_02: Zašto misliš da je bilo takvo gospodimstvo, obzirom da nije, nije da kažemo priča koja se može naći na puno područja.
58:02
SPEAKER_02: Ja znam koliko su Amerikanci gostoprimljivi, je li to vezano za taj grad, je li to zbog toga što nema puno naših u tom području.
58:11
SPEAKER_02: Šta misliš da ih je motiviralo dodatno da pokršu svoje najbolje lice u to dobu?
58:18
SPEAKER_01: Ja upravo znam sve zašto se to tako desilo.
58:23
SPEAKER_01: Prvo, stvar je da smo mi došli u grad koji je sam po sebi welkoming grad za ljude.
58:31
SPEAKER_01: Da kažem, ja kad pijem kafe ispred mog restorana, ljudi šetaju, nijedan čovjek ne prođe pored mene i da ne kaže good morning.
58:40
SPEAKER_01: How are you doing?
58:42
SPEAKER_01: Toliko je to neobično u odnosu na velike gradove u Americi, to je jedna stvar.
58:46
SPEAKER_01: Znači, ljudi su već genetski određeni da budu, da imaju dobru došli u sebi.
58:52
SPEAKER_01: Druga stvar, čovjek koji je odlučio da pripati moju familiu i da ih dovede ovdje taj pop iz crkve, Ken Thompson, je sve dao od sebe da budu više ljude u crkvi da se to tako desi.
59:07
SPEAKER_01: I onda su ljudi, oni edukovu napravio, napravio oni šest mjeseci pripremio, ne znam koliko tri mjeseca mjeseca pripremio ljude i crkvu da bi mi dobili taj welkom.
59:19
SPEAKER_01: Onda su oni, oni edukovali ljude o priči u izbjeglicama i ratu u Bosni koji je dao tim ljudima još jedan motiv.
59:31
SPEAKER_01: I onda su znali o meni jako puno dosta.
59:34
SPEAKER_01: O meni je o mojoj ženi i od djeci, znali su imena, znali su šta smo radili, znali familije naše itede itede tako da su totalno spremni nas dočekati i mogli reći dan danas, i dan danas mi se na dnevnoj bazi družimo, ne sa svakim od njih, jedan dan sa jednim, drugi dan sa drugim, ali jedno desetak njih, tih ljudi su sa mnom skoro na dnevnoj bazi.
1:00:03
SPEAKER_01: Jako lijepo.
1:00:05
SPEAKER_01: I ovaj volio bih možda da nekada mogu ja to njima da vratim.
1:00:12
SPEAKER_01: Probavam ja to da naravno da to kompenziram, ali oni nikada neće biti u onoj situaciji u kojoj sam ja bio.
1:00:19
SPEAKER_01: Da znaju šta je to nama značilo.
1:00:21
SPEAKER_01: Ali jedan predljepi, predljepijan komunije prema meni i mojo familiji.
1:00:27
SPEAKER_02: Svaka im čast.
1:00:28
SPEAKER_02: Eto, ja kažem, neko tko nije znao taj dio priče, nikad nisam čula, iako se poznajemo, dragi slušatelji i gledatelji, ja poznajem iđevada i njegovu porodicu.
1:00:39
SPEAKER_02: I bila sam se našom realnosti gost više puta i cijenim.
1:00:42
SPEAKER_02: Još uvijek zahvaljujem na tome, ali ovaj dio priče nisam znala, a to gospodinstvo, bar stauna sam osjetila to što kažeš, kad prošeto ulicom, mi nije to ono hladno američko samo high i by.
1:00:56
SPEAKER_02: Ljudi su zaista zainteresirani da te upoznaju, da te znaju stručnano te prime.
1:01:02
SPEAKER_02: Mene je to te neke 2009.
1:01:06
SPEAKER_02: tako odušeno.
1:01:09
SPEAKER_02: Kako počinje tvoja kaže?
1:01:12
SPEAKER_01: Jeste dodao sam jednu stvar.
1:01:15
SPEAKER_01: Vrlo često ja čujem komentare jako negativne o Americi i ljudima iz Amerike.
1:01:28
SPEAKER_01: Obično je to vezano za politiku ili ne znam zašto, a politika kao politika to je, mi smo zvalili guru.
1:01:40
SPEAKER_01: Treba se spustiti na običnog čovjeka, na građana, na ljude, na njihove familije, na njihovu djecu, njihov način života.
1:01:51
SPEAKER_01: Oni bar ovdje gdje ja živim, oni su onaj primjer, primjer, i može se puno toga od njih reći, primjer onaj ljudi koji pomažu onako baš kako bi trebalo da bude.
1:02:08
SPEAKER_01: E dat jedan primjer.
1:02:09
SPEAKER_01: Kad sam ja obnavljam moj ako mogu, kad sam odnavljao moj restoran, bila jedna grupa radnika koja je stavila drywall na zidove i onda imali su oni one male kamione, kamioniće, trebalo je neko da ode od njih da doveze taj drywall ovdje da se postavlja.
1:02:33
SPEAKER_01: I trebalo to otići u prodavnicu i dovesti ovdje.
1:02:39
SPEAKER_01: I onda sam se ja ponudio, otišao, se u kamion, poveo taj drywall.
1:02:44
SPEAKER_01: I u jednom momentu cijeli kamion je izgubio drywall, pa počeo da pada nije bio dobro zavezan na pola puta, na put i kompletan se savračaj, završio.
1:03:00
SPEAKER_01: Ja nisam znao što ću.
1:03:01
SPEAKER_01: Stalo je jedno pedeset auta.
1:03:04
SPEAKER_01: Ljudi, svi šoferi su izašli iz auta i došli u tovarli taj drag.
1:03:10
SPEAKER_01: Nemaju pojma ni tko sam ja, ni šta sam ja.
1:03:13
SPEAKER_01: Skočili u tovarli i ja dove.
1:03:17
SPEAKER_01: Reku Bože molda da se to desilo negdje drugo.
1:03:21
SPEAKER_01: Napadali bi te znači i vrijeđali što si to napravili.
1:03:26
SPEAKER_02: Zato u podkestu realno dijelimo životne priče iskustva svih nas, da kroz naša iskustva, drugi koji nisu proživjeli ono što imaju priliku čuti u ovim epizodama i emisijama zapravo mogu stvoriti realnu sliku o onome kakav je svijet oko nas, svijet u kojem živimo.
1:03:46
SPEAKER_02: Jer ćemo reći, postojemo globalno selo i trebamo se emotivno otvoriti prema onome što je.
1:03:57
SPEAKER_02: Restoran znam zašto?
1:03:59
SPEAKER_02: Ali recimo kako počinji u početku, je li bilo teško ili već i to što imaš podršku njih zapravo tebi pomaže u poslovnom smislu.
1:04:09
SPEAKER_01: Pa slušaj, i tu smo imali malo neke sreće kao i ti.
1:04:14
SPEAKER_01: Kad smo došli ovdje, ljudi iz crkve su mene pitali traže poslu da ja radi negdje.
1:04:21
SPEAKER_01: Znaš, ja sam ja volio u tom momentu ja i žena jako smo se komfortno osjećali u restoranskom poslu.
1:04:29
SPEAKER_01: Onda jedan član crkve je imao svoj restoran i nije mu baš išao dobro.
1:04:37
SPEAKER_01: I onda išao mu je dobro, međutim, onaj nije imao baš dobre radnike tu i imao je problema uglavnom.
1:04:44
SPEAKER_01: I onda je sio sa mnom nakon nekoliko mjeseci i merimo i porazgovarao i pitao bi li ja radio za njega.
1:04:52
SPEAKER_01: Ponudio poslovno da radimo za njega.
1:04:56
SPEAKER_01: I onda sam ja to prihvatio prvi i krenuo jako mi se to svidio.
1:05:01
SPEAKER_01: Da shratim priču nakon nekoliko mjeseci, ja mjerima smo ostali tu zaposleni, on je nas zaposlio mene kao menadžera.
1:05:12
SPEAKER_01: I tu smo mi radili prilike jednog godinu dana i nakon godinu i nešto dana on je meni ponudio da ja kupim od njega biznis, da ja plaćam njemu rentu za restoran i da kupim biznis.
1:05:29
SPEAKER_01: Mi smo to priplatili i takv sticajem okolnosti postali smo vlasnici biznisa u njegovoj zgradi.
1:05:38
SPEAKER_01: I nakon ne znam koliko vremena ispala nam je jedna mogućnost da mi kupimo neku drugu zgradu i da ja preselim taj biznis tako da smo postali mi vlasnici izgrade i biznisa.
1:05:50
SPEAKER_01: Zato je bio razlog jedan.
1:05:52
SPEAKER_01: Da sam dobio negdje posao u nekoj fabrici ili negdje ošao nekim drugim putem, maleti to se tako desilo.
1:05:58
SPEAKER_01: Tako i nisam pokrivao,
1:06:03
SPEAKER_02: Kakav je bio concept restorana na početku, ili ono što je i danas?
1:06:08
SPEAKER_01: Onaj prvi restoran gdje sam ja bio menadžer, mi smo što on i dobro je radio.
1:06:17
SPEAKER_01: To su ljudi koji su znali onaj svijet, vidjeli su cijeli svijet.
1:06:24
SPEAKER_01: To su bili on Američki piloti, vojni koji su živjeli u Njemačkoj, živjeli u Japanu, živjeli sudje po svijetu.
1:06:31
SPEAKER_01: Tri brata on su to otvorili zajedno.
1:06:36
SPEAKER_01: Itali we dugo onako onako lijepo.
1:06:41
SPEAKER_01: Onda smo to poštovali njihov tajov i počeli smo polako da dodajemo naše stvari.
1:06:47
SPEAKER_01: Ja mislim da im ima prvo vela lazanu, onda gulaš, bečkuš ne sluk, malo pomalo, ljudsko počeli to dovoli.
1:07:00
SPEAKER_01: I tako postalo i postojalo i postoje popularan.
1:07:03
SPEAKER_01: I onda kada smo mi otvorili na svoje ime, onda smo počeli dodavati neke salate Bosanske on tamo i prelaslo iz Američkog Bosanski resoran.
1:07:16
SPEAKER_01: Ovo što sad imamo, to je nova ideja bila.
1:07:20
SPEAKER_01: Malo veća, ali je potom i poznat restoran.
1:07:24
SPEAKER_01: Onako etnički više nego.
1:07:26
SPEAKER_02: Kako generalno Amerikanci primaju našu hranu?
1:07:30
SPEAKER_01: Oni su jako otvoreni za.
1:07:32
SPEAKER_01: Ovdje imaš imaš kineske hrane, imaš Mexicke, imaš japanske, imaš talijanske, imaš indijske.
1:07:39
SPEAKER_01: Nema kakvih restorana nema.
1:07:43
SPEAKER_01: Ruske, itede i oni vole da probavaju, jako vole.
1:07:48
SPEAKER_01: A što vole moj restoran?
1:07:51
SPEAKER_01: Vole i ovu hranu zato što većina ljudi, ja sam jako blizio Fort Knoxa.
1:07:59
SPEAKER_01: Fort Knox je vjerojatno to naši ljudi znaju.
1:08:02
SPEAKER_01: Velka američka baza, i tu ima puno, puno ljudi koji su služili vojsku, američku vojsku u Njemačkoj i Italiji i onda oni znaju tu hranu, njihov i don dolazi u velikom broju.
1:08:17
SPEAKER_01: U velikom broju, i onda su oni naučili već davno prije na tu hranu.
1:08:24
SPEAKER_01: Međutim, kada oni džeraju nekakvu, daju meni complimente da smo bolji nego Nijemci.
1:08:33
SPEAKER_01: A ovaj možda je to samo compliment, znaš, ali generalno Amerikanci vole da provoju sve.
1:08:40
SPEAKER_01: Otvoreni su za sve hrane.
1:08:42
SPEAKER_01: Znaš ti to živiš u Čicagu možeš da ideš što god hoćeš.
1:08:46
SPEAKER_01: Od bureka i će vapa do Michelin restaurana.
1:08:52
SPEAKER_02: Što najviše?
1:08:53
SPEAKER_02: Jesu mogli napraviti neki presik?
1:08:55
SPEAKER_02: Šta najviše vole kad probaju, čemu se najviše vrati?
1:08:58
SPEAKER_02: Na šta najviše.
1:09:01
SPEAKER_01: Ja mislim da je gulas ovdje, prostoga nitko nema.
1:09:05
SPEAKER_01: Nitko nema jako, jako popularan i bečka šnisa.
1:09:09
SPEAKER_01: To je jako popularna.
1:09:11
SPEAKER_01: Od tih klasički imamo mi neke dva, tri jela, chicken masala je jako dobro puno dolazi na to.
1:09:22
SPEAKER_01: I imamo neka koje smo mi uveli.
1:09:26
SPEAKER_01: Imamo kreso pasto, jako popularna i kreslo staff chicken.
1:09:31
SPEAKER_01: Chicken breast filovan sa špinatom and feta sirom.
1:09:37
SPEAKER_01: U parmezan sau završen jako popularna.
1:09:40
SPEAKER_01: To su otprilike četiri petiela.
1:09:43
SPEAKER_01: Koju oni ne mogu naći na drugo mjesto.
1:09:46
SPEAKER_02: Danas su rekao to tri restorana.
1:09:48
SPEAKER_02: Moramo onima koji nisu nikad bili u Barst Town objasniti da je to maltene jedan do drugog u istoj ulici, jer je to zaista mali gradić koji je koliko minuta od jednog kraja do kraja, onog centra zapravo treba se prijeđi.
1:10:04
SPEAKER_01: Ne trebate ni deset minuta.
1:10:06
SPEAKER_02: E, tu su tvoje tri restorana.
1:10:08
SPEAKER_02: Tu su tvoja tri restorana.
1:10:10
SPEAKER_02: Kako to vodite?
1:10:11
SPEAKER_02: Tko je zadužen?
1:10:12
SPEAKER_02: Za šta?
1:10:14
SPEAKER_01: Pa ja i vodimo ovaj veliki restaurant.
1:10:18
SPEAKER_01: Imamo svoje radniku zaposlene.
1:10:22
SPEAKER_01: Maja je vlasnik njenog restorana.
1:10:27
SPEAKER_01: To je pizzeria cafe primo i njeno ima super.
1:10:31
SPEAKER_01: To je bilo naše do momenta dok ona nije došla iz pitanja ovdje presela i ona je postala vlasnik toga.
1:10:40
SPEAKER_01: Onda i njen muž namjer, naravno.
1:10:44
SPEAKER_01: Ona se udala sa namira Saraiu, ima dvije djece sa njim.
1:10:50
SPEAKER_01: I taj restaurant, ta pizzerija je jako, jako popularan u grad on boli.
1:10:57
SPEAKER_01: Onda do nje imamo bar sa hranom koji se zove Mary Merlot.
1:11:04
SPEAKER_01: On egzistira tolike jednog desetak godina i imamo kafe Mozart, to je više onako daily.
1:11:16
SPEAKER_01: I otvorili smo prije jedno tri četiri mjeseca slačićarom koja se zove Big Volley, jako tu se prodaje sladoledikovačama.
1:11:29
SPEAKER_01: Nismo konkurencija jedni drugima.
1:11:33
SPEAKER_02: To sam htjela zapravo zaključiti.
1:11:35
SPEAKER_02: Lijepo ste rasporedili da imate različitosti, a da opet ajmo mogu li ja reći, držite monopol u Barced downu.
1:11:44
SPEAKER_01: Pa nismo baš u monopolu da kažem, ali imamo onako prije.
1:11:50
SPEAKER_01: Prišto dovoljno.
1:11:52
SPEAKER_01: Stvari, problem jedini koji imamo ovdje, to je radna snaga kao si u Americi.
1:11:58
SPEAKER_01: Teško je naš ljudi u ovoj industriji.
1:12:03
SPEAKER_01: Pogotovo sad u zadnje vrijeme politike, itede manje ljudi is Latinskih država, dole.
1:12:15
SPEAKER_01: Nije samo to kod mene problem, to je presso svih ljudi kod nas, ali da ima više radnika bilo bi puno lakše.
1:12:28
SPEAKER_01: Ovdje su islo sezone u gradu, kao i kod nas otprilike traje sezona turistička otprilike na sedam, osam mjeseci.
1:12:38
SPEAKER_01: Jer grad je poznat, to je najpoznatiji grad na svijetu po proizvodnurbona.
1:12:45
SPEAKER_01: Ovdje je koncentracija svih distillerija svjetski.
1:12:49
SPEAKER_00: Jim Beam, Maker Smart, Villet, onda jak je blizu Tennessee, Johnny Walker.
1:13:01
SPEAKER_00: Hallo?
1:13:03
SPEAKER_01: Neko prozi odepama.
1:13:08
SPEAKER_01: Jim Beam je najveća desilerija na svijetu.
1:13:14
SPEAKER_01: Vjerojatno.
1:13:15
SPEAKER_01: I tako da turici dolaze do cijeloga svijeta za to, da vide da piju i doživaju u barov.
1:13:22
SPEAKER_01: I ta sezona traje otprilike osam mjeseci.
1:13:30
SPEAKER_01: Ja sam rekao Jim Bim povriješio Jeff Danils je ovdje.
1:13:33
SPEAKER_01: Blizu danas isto.
1:13:37
SPEAKER_02: Festival je festival je nešto zašto što čitav grad slaviji, eto imala, imala sam sreću biti tamo.
1:13:45
SPEAKER_02: Još se uvijek sjećam impresije naveće kad ste u svojoj velikoj sali imali bal za jednog od tih dana.
1:13:54
SPEAKER_02: Ne, zaista.
1:13:55
SPEAKER_02: Ajda da zaključim imali ste neku vrstu sreće, zaista i u kojem dijelu svijeta završiti.
1:14:04
SPEAKER_02: Moram se doći prije nego što zaključimo da restoran i restoranski biznis nije bio jedino prevac u kojem si ti išao nakon što si došao ovdje.
1:14:16
SPEAKER_02: Još uvijek si ostao vjerojatno za svoju dušu u futbalu, kao futbolski trener.
1:14:24
SPEAKER_02: Objasni nam kako je to izgalo.
1:14:28
SPEAKER_01: Meni je to izgledalo jako puno tako daplinu živu.
1:14:32
SPEAKER_01: Počeo sam da treniram, neki su mi roditelji molili da preuzme neki ti mali, a to je mali Tinčić.
1:14:40
SPEAKER_01: I onda sam malo sa djecom radio.
1:14:43
SPEAKER_01: I nakon vrlo kratko, nakon tri četiri mjeseca, zamolili smo me da ja jedan klub u high school, to je mala škola privatna.
1:14:59
SPEAKER_01: I ja sam postao trener i krenuli smo tu da razvijemo program.
1:15:04
SPEAKER_01: Nakon dva godine smo uspjeli dva godine uzastopno da osvojimo prvenstvo Kentakea, poslali smo šampion Kentakija u tom rangu.
1:15:15
SPEAKER_01: I onda sam postao trenir jednog koleža.
1:15:19
SPEAKER_01: U isto vrijeme sam trenirao taj high school i kollege i tu sam stekao puno, puno prijatelja među roditeljima te djece itd.
1:15:28
SPEAKER_01: Taj se network mu poznanstva proširio, postalo je ogroman.
1:15:33
SPEAKER_01: I onda sam trenirao jedan klub u Louisville, zove se Javanon.
1:15:39
SPEAKER_01: I bio sam tu trener i United, dva kluba ustvari, koji je u United je počeo da trenira naš poznati pjevač fazla, Mohamed Fazlag.
1:15:55
SPEAKER_01: On je osnovao taj klub, ja smo i on u krimu to.
1:15:58
SPEAKER_01: Međutim, on je bio iniciator i pokretač.
1:16:01
SPEAKER_01: I vodili smo to otprilike jednog deset godina.
1:16:05
SPEAKER_01: I onda se fazla odlučila da se vrati u Ameriku, ne u Ameriku u Bosnu, i on je sad momentano tamo.
1:16:14
SPEAKER_01: Inače smo ostali veliki prije, to se čujemo.
1:16:18
SPEAKER_01: Ja ako je bilo finansanim and.
1:16:23
SPEAKER_01: Vjerojatno oni koji prate football znaju da su fazlagi, starijska familija.
1:16:30
SPEAKER_01: Puno ih je igrača i studia, puno puno njegove familije bilo u soccer, u football.
1:16:40
SPEAKER_01: Tako da ta moja karijera je bila vezana sa tim klubom u Louisville, sa high schoolom i sa koležom.
1:16:48
SPEAKER_01: I onda sam odlučio da se penzionam od toga, jer nisam imao vrijeme ovdje, pogotovo u ovoj radnji veliku kad smo otvorili, bilo je puno obaveza.
1:16:58
SPEAKER_01: Tako da sam to napustio i prati mi, bilo mi je žao u početku, ali sad sam ok.
1:17:07
SPEAKER_02: Igrao se, igral se lapte sa unucima.
1:17:11
SPEAKER_01: Igra, igra po hodnicima ovdje.
1:17:15
SPEAKER_01: Imam dvojicu od Mae, dva mala, najmanje, imam jednog unuka koji je bio, završio je koleć prije dva mjeseca, igro je za coliš.
1:17:28
SPEAKER_01: Jako, jako dobar.
1:17:31
SPEAKER_01: Međutim, sad je otišao, ovoj posluji radio businessu u Indianopolisu, omar, to moje BB sin.
1:17:41
SPEAKER_01: Vrlo dobar igrač je bio.
1:17:43
SPEAKER_01: Vrlo dobar.
1:17:44
SPEAKER_01: A sa ovom dvjesto malim se igram s nama.
1:17:49
SPEAKER_02: Hoćemo li imati nekog profesionalca?
1:17:53
SPEAKER_00: Pa možda, možda ako, ako.
1:17:57
SPEAKER_00: Možda pravu.
1:18:02
SPEAKER_02: Mogu li zaključiti država da ne vidim raspravima ako nisam u pravu, ne vidim tvoj povratak u pensionerskim danima u Banjalu ili na naše područje.
1:18:16
SPEAKER_01: Ja bih se volio vratio Banja Luku u jednom dijelu svog života.
1:18:25
SPEAKER_01: Međutim, to ne dolazi u obzir iz sljedećih razloga.
1:18:28
SPEAKER_01: Prvo, ja nemam tamo sada familije, to je jedna stvar.
1:18:34
SPEAKER_01: Druga stvar, nemam svoje imovine.
1:18:38
SPEAKER_01: Treća stvar, ovdje sam izgradio život koji bi jako teško bilo napusti.
1:18:44
SPEAKER_01: Ovdje mi je sva familija, moja djeca, moje unici, moji, onako baš sređeno.
1:18:52
SPEAKER_01: Imam jednu čirku koja živi u Philadelphiji, ona se udala za indijca, on je doktor nauka, vodi jednu farmaceutsku kompaniju, imaju jako fijn život, ima dva dice.
1:19:07
SPEAKER_01: Znači, kad ja odšao oda da ja sve to napustio, da bi doo negdje ubajnu luku.
1:19:14
SPEAKER_01: Ne znam ni tko sam, ni šta sam tu.
1:19:18
SPEAKER_01: Nema tu ni onih ljudi koji sam ja volio, ne samo naših ljudi, nego nemam tu ni kako rekao života onoga koji sam ja živio prije, tu je sada novi.
1:19:32
SPEAKER_01: Novi su tu onaj poremećaj.
1:19:36
SPEAKER_01: Da ti kažem ako bi imao tamo svoje nešto, ako bi moj dio familije tamo volio se, ja volim Banja Luku, ja volim branjarske ljude.
1:19:46
SPEAKER_01: Ljudi iz Banje Luke, pravi Banjučani, iz Srbiji, Hrvati i Muslimani su jako dobri ljudi.
1:19:53
SPEAKER_01: Velika većina od njih.
1:19:55
SPEAKER_01: Pogotovo Srba, ja sam imao jako puno prijatelja i on su uvijek u toku vremena teškoga nudili svoju pomoć i nudili sve meni, nudili sebe.
1:20:11
SPEAKER_01: Onako baš pošteno ako ih ja ikada zatrebam u život.
1:20:15
SPEAKER_01: I to nikad neće zaboraviti.
1:20:18
SPEAKER_01: Prijateljstvo sa tim ljudima će ostati u meni do nadjeka.
1:20:22
SPEAKER_01: Oni koji su ne ljudi, on će ostati na ljudi.
1:20:26
SPEAKER_00: I on će platiti svoju cijenu.
1:20:28
SPEAKER_00: Kako tako?
1:20:32
SPEAKER_01: Banja luka je za mene rodni grad i ja to nikad ne mogu izbristati.
1:20:40
SPEAKER_01: I ostatnio i rodni grad do kraja mogli.
1:20:43
SPEAKER_01: So lijepim, lijepim usponama.
1:20:45
SPEAKER_01: One rusne stvari.
1:20:46
SPEAKER_01: Ja sam probio is grešen da ih ne vidim.
1:20:48
SPEAKER_01: I probam, probam that saču vam onu loubu who sam imao i prije za taj grad i za te ljude koje sam ja volio, nad vas ih volim.
1:20:59
SPEAKER_01: I želim da ih pozdravim i želim i da budu živi i sretni.
1:21:04
SPEAKER_01: A pogotovo bih volio da vidim one koji su još živi, koji su igrali s mama.
1:21:10
SPEAKER_01: Često se čujem s njima.
1:21:13
SPEAKER_01: Izmijenimo neka iskustva, vidim skuplje se ponekada okolo.
1:21:17
SPEAKER_01: I tako volio bih da provedem neko vrijeme sa njim.
1:21:20
SPEAKER_01: Eto je tako moja želja.
1:21:24
SPEAKER_02: To je vezano za Banja Luku.
1:21:26
SPEAKER_02: Već i podijelio svoje mišljenje o Americiji, ali osjećaš se kao Amerikanac danas i šta reći u ovom dijelu svijeta.
1:21:34
SPEAKER_01: Pa da kažem ja jesam Amerikanac po papirima, to jest, međutim, nikada neću biti već Amerikanac nego bosanac.
1:21:47
SPEAKER_01: Ja sam još uvijek uvijek dijete Bosne još uvijek pokušavam ovu djecu koja se ovdje rađaju da prenese nekakvu ljubav prema njima, najviše pokušavam da prema Bosni i najviše pokušavam da ih naučim da govore naš jezik.
1:22:06
SPEAKER_01: I mogu reći imam od ove srednje moje čirke, troje djece koje su totalno, totalno govore fluent u bosanskom, ovi ostali četvr su tu negdje dobri, ali vole Bosnu.
1:22:21
SPEAKER_01: Evo idu, idu, svake godine idu.
1:22:23
SPEAKER_01: Većinom idu u Hrvatsku i onda posjećuju Banja Luku, Sarajevu i Mosa, a to su ta tri grada koji on posjećuju redovno.
1:22:31
SPEAKER_01: Tak su jedne godine moja dva unuka i moja čirka i ze u Banja Luci, bili u kastelu i bili na stadionu.
1:22:42
SPEAKER_01: Gdje ih je ugosio malbašić igra z borca i slikali su se tam na stadionu.
1:22:48
SPEAKER_01: Jako lijepa uspomenu.
1:22:50
SPEAKER_01: Evo i ovaj put pozdravljam sve igrače, bivše sadašnje borčeve.
1:22:55
SPEAKER_01: Ako ikad dođe, mislim, i volio bi da se vidi na teren sama.
1:23:01
SPEAKER_02: A isto tako dvosmjerno, ako netko od njih završi slučajno u posjeti Amerci.
1:23:09
SPEAKER_01: Svako od njih je jako dobro došao.
1:23:13
SPEAKER_01: Mogu ja da ugosim bilo koga ako dođe, bit će mi jako drago da dođu i da provedimo vrijeme zajedno.
1:23:25
SPEAKER_02: Sateljima ovog specifičnog novog projekta u kojem pokušavam da razgovorima i životnim pričama naših ljudi gdje god da su.
1:23:37
SPEAKER_02: I dijeleći iskustva, pošaljem poruku da smo na jedan ili drugi način ipak svi prolazili kroz isto napuštajući domove nebitno iz kojih razloga i u koje vrijeme.
1:23:50
SPEAKER_01: Da, znaš šta imao bi ja dosta poruka.
1:23:54
SPEAKER_01: Tu, ali jedna meni ovako stoji često u grlu je ta da pazim, kad mi govorimo o Bosni, mi uvijek govorimo o tri naroda.
1:24:08
SPEAKER_01: I to je činjenica, to je točno tako.
1:24:12
SPEAKER_01: Često nekada sretnem čovjeka iz jednog naroda koji napada čovjeka iz drugog naroda, a uopće ne zna ima li taj čovjek krivnje i je li napravio takvo zlo ili nije.
1:24:27
SPEAKER_01: Trebamo biti vrlo, vrlo, vrlo oprezni kada se svađamo na nacionalnoj bazi sa ljudima koji nisu nacionalni, a pripadaju drugom narodu.
1:24:37
SPEAKER_01: Tražite ljude koji te vole, tražite ljude koji ti opraštaju, tražite ljude i provodite vrijeme s njima i pravite network tih ljudi oko sebe, jer tako ćete jedino proširiti ljubav.
1:24:53
SPEAKER_01: Ako se bude širla mržnja jednim prema drugima, bez obzira na vrijeme ili ne znam na šta, izgubćo puno, puno života.
1:25:05
SPEAKER_01: A mislim da su ljudi već izgubili i ništa nisu dobili, inzistirajući da bude sve onako kako oni misle da je dobro.
1:25:16
SPEAKER_01: Ja mislim da bi to bila najveća, ja volim.
1:25:19
SPEAKER_01: Ja sam sin očimao ovdje otprilike, ako rekao, negdje otprilike dvjesto ljudi, možda sto stanaca i blizu sto bosanaca.
1:25:29
SPEAKER_01: Bilo je i Srba, i Hrvata i Muslimana i Roma.
1:25:34
SPEAKER_01: I tako nam je bilo drago gledati tu utakmicu i tako smo to fino proslavili isto kao da se vratilo na staro vrijeme i sport nam može pomoći da budemo bliži jedni drugima.
1:25:47
SPEAKER_01: A nekada pročitam, vidim da ljudi se i kroz sport odaljuju jednim i drugima.
1:25:53
SPEAKER_01: To je jako, jako pogrešno.
1:25:56
SPEAKER_01: I nekad me dovede do toga da zaplaćem.
1:26:02
SPEAKER_01: A da kažem, drago mi je, drago mi je da se javlja da me pitaš da moja mišljenja.
1:26:08
SPEAKER_01: Drago mi je da imaš tu emisiju da pokušaj ljudi kao što si ti mogu pomoći da se mi ponovo zavolimo i da mi ponovo živimo zajedno kao nekom.
1:26:30
SPEAKER_02: Bosne i Hercegovine boje naših reprezentativaca koji danas igraju drugu utakmicu svjetskog kupa protiv švajcarske.
1:26:39
SPEAKER_02: Želimo im sreću u ime tima podcasta realno.
1:26:44
SPEAKER_02: U ime našeg gostađevada krese i u ime našeg sponzora zlatne jezve, bosanskoghercegovačkog brenda kafe iz visokog koji su također uzmajve u Americi sa sloganom Pit ćemo je u Americi.
1:27:08
SPEAKER_02: Gledajte nas na YouTube, slušajte nas Spotify, i Heart Radio Amazon Music i podcast aplikacijama.
1:27:16
SPEAKER_02: Pratite nas i na instagramu i Facebooku.
1:27:18
SPEAKER_02: Kliknite na Paypal link i buy me a coffee link ukoliko želite financijski podržati ono što radim.
1:27:25
SPEAKER_02: Vi mi kupite kafu, a ja ću u vaše ime popiti zlatnu jazz.
1:27:30
SPEAKER_02: Ovo je podcast realno s ritom hazira.