Latest / VK podcast / Vizkulturin podcast: Nika Oblak & Primož Novak | And Now for Something Completely Different

Transcript

Vizkulturin podcast: Nika Oblak & Primož Novak | And Now for Something Completely Different · VK podcast

• 0:00
  Pozdrav i dobrodošli u vizkulturi n potka st danas
• 0:03
  razgovaramo nikom oblak povodom izložbe ena u forsam tim kompli
• 0:08
  diferentna in koja je postavljena u galeriji až na
• 0:12
  žitnjaku. Riječ je o dugogodišnjem
• 0:15
  umjetničkom projektu u kojem nika oblak i primož novak kroz
• 0:19
  niz iteracija istražuju odnos između čovjeka i tehnologije
• 0:23
  stvarnog i virtualnog kontrole i njezina gubitka i to često kroz
• 0:28
  humor, ponavljanje i apsurd nika dobrodošla u vizkulturi n
• 0:32
  podkast. Dobrodošli i hvala što ste nas
• 0:35
  pozvali i drago mi je da sam tu. Daje vam za početak možda
• 0:39
  pitanje koje se nameće samo od sebe.
• 0:42
  Dakle, projekte nafor sam tim kompl different traje već jako
• 0:46
  dugo i sada je u svojoj devetnaestoj iteraciji.
• 0:49
  Možeš li nam nešto više ispričati o samom projektu?
• 0:52
  Kako zapravo danas gledaš na početak tog projekta i kako se
• 0:56
  on razvijao kroz vrijeme? Ideja je zapravo krenula vrlo
• 1:00
  jednostavno iz 1 praktičnog razloga.
• 1:03
  Nama je bilo i dosta teško svaki put.
• 1:06
  Izmišljati naslov izložbe na oxford sam twingo bitni
• 1:10
  different je u stvari bio 1 naslov rusim naslov naše 1
• 1:14
  samostalne izložbe, davne dve hiljadite četvrte godine.
• 1:19
  Tada je bio povezan sa 1 konkretnim radom na toj izložbi
• 1:23
  gdje smo neki rad smo nazvali motip artan to je bila neka
• 1:27
  televizija okrenuta prema podu, tako da gledatelji nisu mogli
• 1:31
  vidjeti ekran. Kasnije smo shvatili da nam to
• 1:34
  ostaje, nikada ne znamo kako to nasloviti i onda smo počeli
• 1:38
  ponavljati određene naslove numerirati i.
• 1:41
  Iz i po malo kao filmske nastavke.
• 1:44
  Nekad se snimi blokbaster pa onda oni odmah snimi u 2.
• 1:49
  Dio 3 deo i tako pa smo rekli ajde tako ćemo ponavlja
• 1:53
  conqueridor ćemo isti naslov po samo druga cifra za sljedeću
• 1:59
  izložbu pomalo nam je ironično isto što ovaj nešto potpuno
• 2:03
  drukčije obećavane kao naglašava taj pritisak ne da umjetnik
• 2:09
  stalno mora biti nov, inventivan, zanimljiv, da mora
• 2:13
  nešto relevantno. Izrazi lica u svakoj izložbi,
• 2:17
  tako da ustvari nama su radovi uvijek različiti, a naslov
• 2:22
  ostaje isti. A za one koji još uvijek nisu
• 2:25
  stigli pogledati izložbu, možeš li nam reći nešto više što ste
• 2:30
  odlučili uključiti u postav? Konkretno ove izložbe u galeriji
• 2:35
  až. Za age nismo napravili neku novu
• 2:39
  produkciju, prevladavajuće su radovi iz posljednje godine,
• 2:42
  dakle kao aktualna produkcija priušte otišao pogledati
• 2:46
  prostor. Tako da smo prilagodili izbor u
• 2:48
  centru je kinetička bio instalacija tiktok i onda su
• 2:53
  predstavljene još 3 video instalacije iz prošle godine.
• 2:58
  To su u balans skuter slajd iscrpilo yerseke i još 1 malo
• 3:05
  starija poljubac gis. Nazivom projekta referirate se
• 3:09
  na montipajtonovac, odnosno na niz tečajeva bez linearne
• 3:13
  radnje. Koliko vam je ta ideja,
• 3:15
  fragmentarnosti i ponavljanja važno u strukturi samih radova?
• 3:20
  Zanimljivo. Tijelo skečevima.
• 3:24
  Naime, na početku kad smo mi počeli raditi zajedno, činilo
• 3:27
  nam se da kad napravimo neki rad je posve drukčiji od dr a da
• 3:33
  prije da se to sve ga to sve previše skačemo iz ideje u ideju
• 3:39
  ili čak iz medija u medij. I pošto smo baš različite stvari
• 3:43
  radili nakon nekoliko vremena, ustvari shvatili da dapače da
• 3:49
  ima crvena nit daje da to je sve povezano, da nas zanima kao da
• 3:54
  da imamo kontinuitet i da. Ta fragmentiranost u stvari nije
• 3:59
  toliko fragmentirana, ali ipak ako recimo da na neki način da
• 4:05
  da radu i mogu ispast kao fragmentirani, to je toliko više
• 4:11
  kao što je suvremeni svijet isto tako fragmentiran.
• 4:15
  U predgovoru izložbe mirne rul spominje ideju ponavljanja kao
• 4:20
  svojevrsnog mehanizma, odnosno radnje koja se stalno ponavlja,
• 4:25
  ali bez nekog konkretnog razriješenja.
• 4:28
  Što vas privlači uopće toj ideji ponavljanja koja je vrlo
• 4:33
  prisutna u vašem radu. Ponavljanje nas zanima jer dosta
• 4:38
  direktno recimo prikazuje 1 vrstu apsurdnosti u kojoj
• 4:43
  živimo. Recimo danas imamo osjećaj da je
• 4:47
  je današnji suvremeni čovjek, stanuje ikom, pogonu se da
• 4:52
  stalno radi proizvod i da pokušava biti učinkovit i
• 4:57
  učinkovitiji bolji. Ali pitanje je onda zapravo
• 5:01
  prebačen u to sve bodi, zbog čega se tako naprijed znamo
• 5:06
  zašto? Zašto mora baš sve biti
• 5:10
  optimizirano i to tako da zbog toga recimo neko to ponavljanje.
• 5:17
  Danas društveni i ekonomski sustav stalno gura u rutine i
• 5:21
  automatizme već od malog, a ne stalno razmišljamo kako bi
• 5:26
  postigli na predrag. Ali zašto to ponavljanje?
• 5:30
  Nama se čini da kroz to ponavljanje u radovima možemo
• 5:33
  izraziti da da se kao pojedinci i kao društvo stalno na preza
• 5:40
  monetu dimo da bi bili učinkoviti da bi napravili što
• 5:44
  više od svega i napredovali. A ustvari na kraju ostajemo
• 5:51
  praznih ruku, nečemu se to trud i muka trudimo kao div i smisao
• 5:55
  svega toga. Tu se vraćamo na ovaj evergrin
• 6:00
  to stalno ljudsko pitanje je on u vezi ljudske egzistencije.
• 6:05
  Dakle samo 1 krug rođenje je rutina, ponavljanje i onda
• 6:11
  kralju. Reci mu da nama to znači oboje
• 6:15
  kao neki tihi apsurd života. AU, istovremeno nam se čini da
• 6:21
  je to u današnje doba naglašeno, pošto nas procesi tehnologije
• 6:25
  koje od upotrebljavamo nas guraju to da to da se to čini
• 6:30
  čak i potencija. Mislim, ne da se čini da je
• 6:33
  potencirano. Sad već kad si spomenula apsurd
• 6:36
  zanima me je li humor u vašim radovima svojevrsni alat ili pak
• 6:42
  nusprodukt apsurda koji proizlazi.
• 6:46
  I svih tih radnji koje se beskonačno ponavljaju.
• 6:49
  U normom je bio važan od početka, zašto?
• 6:53
  Jer kad smo mi studirali, ne u ovom kontekstu ljubljanske
• 6:57
  likovne akademije, tada je bio bilo jako naglašeno da bar smo
• 7:02
  mi to tako shvaćali da umjetnost, ako je umjetnost,
• 7:06
  prava umjetnost mora biti jako ozbiljna i teška, gotovo
• 7:11
  nedodirljiv, a ne da je kao relevantno.
• 7:14
  Dakle, mi smo otišli na studijsku godinu. 2.
• 7:18
  Tisućite godine u berlin. Tamo nam se otvorile oči.
• 7:23
  Vidjeli smo puno tih izložba i bilo je odlično raspoloženje i
• 7:28
  tamo shvatili da u stvari umjetnost ne mora da bude uvijek
• 7:33
  ozbiljna, da može biti ironična. Dom može biti čak direktna,
• 7:37
  recimo bezvrijedne strane. Taj humor došao kao otpor, a sa
• 7:41
  druge strane nam je postalo važno, pogotovo to što u MORH
• 7:47
  omogućava da probiješ distancu, sagledati do gledatelja.
• 7:51
  Ako gledatelje no govoriš komorom a onda je to ulazna
• 7:55
  točka kroz koju možemo kasnije otkriti druga pitanja.
• 7:59
  Dakle samo moru makneš onu distancu strogosti, možda
• 8:05
  ograničen. Rješenje neko.
• 8:08
  Vaši radovi često se bave odnosom između čovjeka i
• 8:12
  tehnologije, ali ne možda na način neke očekivane kritike,
• 8:17
  baš zbog i humora o kojem si sada nešto više govorila.
• 8:21
  Kako vi gledate na taj odnos čovjeka i tehnologije danas,
• 8:25
  budući da se već dugi niz godina bavite tom problematikom,
• 8:31
  odnosno pitanjem? Srž našeg rada jeste promatran
• 8:35
  je svakodnevnice. Ljudske egzistencije recimo
• 8:40
  pomislio sam, evo na na kafku kad se gregor samsa u preobrazbi
• 8:44
  budi 1 dana kao buba ne kao kukac.
• 8:49
  I onda se mi danas budimo se pitamo.
• 8:52
  Svijet je potpuno drugačiji nego nego pre 10 godina da ne
• 8:57
  govorimo koliko drugačiji nego pred 20 godina.
• 9:02
  Dakle je to digitalno. Okruženje je postalo prirodno,
• 9:06
  okruženje više nije nešto izvan nas nego nego je digitalno
• 9:13
  postao neki medij kroz kojeg mi doživljavamo tu realnost.
• 9:18
  Toliko strukturu digitalnog prenosimo na svakodnevni život,
• 9:22
  način na koji komuniciramo, mislimo.
• 9:25
  Gledamo što sve više vremena provodimo kroz ekrane aplikacije
• 9:30
  i algoritme. Tako sve manje vremena provodimo
• 9:34
  u fizičkom prostoru u neposrednim odnosima.
• 9:37
  Čini se kao da više ne znamo biti sami sa sobom bez
• 9:40
  tehnoloških interfacea. Pomislimo još to da su danas
• 9:44
  mladi 1 generacija koja u nekim aspektima živi lošije od
• 9:48
  prethodne, a baš mi. Je zanimljivo ovo što si
• 9:50
  spomenula upravo ta neka nesigurnost identiteta koja
• 9:53
  proizlazi iz te konstantne izloženosti digitalnom svijetu.
• 9:58
  Koliko se vi u radu bavi? Te upravo tom temom koliko mi
• 10:02
  kao ljudi zapravo smo u digitalnom svijetu potpuno
• 10:07
  izgubljeni ili otuđeni od samih sebe.
• 10:10
  Vrlo nas zanima promatrati ovaj kako tehnologija mijenja društvo
• 10:15
  i način na koji doživljavamo sami sebe.
• 10:18
  To nam je ustvari preokupacija od samog početka, jer smo mi
• 10:23
  generacija prijelaza odrasli svoju Jugoslaviji živjeli raspad
• 10:27
  sistema prelazi socijalizmom, liberali za.
• 10:31
  I onda iz analognog u digitalno i iz lokalnog u globalno i te
• 10:38
  svih stvari su se jako, jako samo u ovih recimo 20:05 godina
• 10:43
  se jako puno desilo, tako da što je neravno je da se neobično da
• 10:49
  se danas identitet formira, oblikuje kroz ove mreže, slike,
• 10:55
  profile, algoritme, platforme. To je recimo samo toliko što se
• 11:00
  tiče procesa b kako se to. Promijenio, ali problem je to
• 11:06
  što je poslovni model većine tih platformi temeljen na
• 11:11
  proizvodnji nezadovoljstva. To lijepo kaže ovaj tristan
• 11:15
  harris. Ne znam ako ako znate, on je kao
• 11:19
  bivši zaposleni gugla i poznati. Mislim, poznat mu je ovaj
• 11:24
  dokumentarac, slušaj dilema gdje baš pričao o tome da je mi smo
• 11:28
  on priča o tome da je ovisnost da ovi mediji, ove platforme da
• 11:33
  namjerno proizvode. Oni snost polarizaciju i neku
• 11:38
  stalnu emocionalnu reakciju. Nije čak više samo pitanje
• 11:42
  tehnologije današnje današnje stanje, nego pitanje psihologije
• 11:47
  i društva i politike. U tom kontekstu posebno je
• 11:52
  zanimljiva ideja kontrole koja se u vašim radovima stalno
• 11:56
  pojavljuje. Čini se da stalno pokušavate
• 11:58
  zadržati nekog kontrolu, ali je nikad zapravo ne uspijevate u
• 12:02
  potpunosti uspostaviti. To je taj pokušaj održavanja
• 12:06
  ravnoteže doslovno i metaforički.
• 12:09
  Je li to važan svijet? Autorska pozicija da ste stalno
• 12:13
  na tom nekom izmaku. Naš rad od početka proizlazi iz
• 12:17
  neke vrlo osobne pozicije. To je neki pokušaj razumijevanja
• 12:22
  vlastitog mjesta u svijetu koji se stalno mijenja i takav 1
• 12:26
  pokušaj je bio naš 1 kinetički video rad kritičnog instalacija
• 12:32
  boks kutija gdje smo pokušavali da pobjegnemo iz tog medijskog
• 12:38
  okvira, tako da nama apsolutno ovaj.
• 12:42
  I to ih daju, želim reći, tu ideju da se trudimo kao pobjeći,
• 12:48
  ali ostaje u ipak unutar tog sustava.
• 12:52
  Taj dojam se onda buče kroz druge radove do do balansa ovoga
• 12:59
  u žitnjaku, tako da da se stalno pitamo što znači ravnoteža,
• 13:04
  fizička, simbolična. To balansiranje ne za vijest da
• 13:09
  je smo uhvaćeni u sistem, pa ujedno da ne možemo izaći.
• 13:15
  To nam je jako. Pa da svjesno pozicija mislimo
• 13:20
  da da se dosta veže na našu svaka daš nicu i to generalno
• 13:26
  mislim gdje je sve u nekoj vrsti disbalansa i.
• 13:30
  I čak naša percepcija toga ne bi stalno.
• 13:33
  Znamo da znamo da bi željeli postići neku kontrolu, ali ne
• 13:37
  možemo. Posve uvijek ostaje neka
• 13:40
  nestabilnost. Možemo li onda reći da vaši
• 13:43
  radovi govore o životu u stanju stalne nestabilnosti?
• 13:47
  Mogli bi reći tako živimo u vremenu brzih tehnoloških
• 13:53
  promjena, političkih kriza, ekonomskih nesigurnosti i to sve
• 13:58
  tako. Nestabilnost nam je postala.
• 14:01
  Ne samo recimo u našim radovima, nego nego u realnosti nam je
• 14:06
  postala novi postalo je kao normalno stanje.
• 14:10
  Vaši radovi smješteni su unutar okvira ekrana kao da iz njega ne
• 14:15
  možete izaći. Koliko je taj okvir važan za
• 14:20
  vaše radio je ekran za vas ograničenje ili prostor
• 14:23
  mogućnosti. Krajnje za nas, možda najvažniji
• 14:27
  simbol današnjeg vremena. Okruženi smo i ekranima od
• 14:32
  telefona do javnih površina. I on je sve više određuju kako
• 14:37
  vidimo svijet i kako djelujemo unutar njega, tako da na neki
• 14:43
  način postajemo objekti tih sustava tog sistema aplikacije
• 14:50
  koji mi upotrebljavamo razvoju razumiju našu pažnju.
• 14:54
  Naše navike znaju više o nama nego mi sami znalo o nam ona s
• 15:01
  čak znaju kakve će biti naše reakcije tako.
• 15:06
  Nije najpametnije da je naša pažnja danas roba koja se
• 15:11
  prodaje između korporacija i države, nego je nama zanimljivo
• 15:15
  i to da je prvotno, recimo tehnologija koja je bila
• 15:21
  namijenjena povezivanju ljudi. Danas primjećujemo često da ima
• 15:26
  suprotan efekt, individualizaciju, zatvaranje u
• 15:31
  neke balone, polarizaciju. Naš odnos za tehnologije je
• 15:36
  dosta ambivalentan. Ali s druge strane mi sa ekranom
• 15:40
  radimo na 2 način. Recimo da je u normalnoj
• 15:44
  situaciji ne u svakodnevnoj ekran predstavlja kao neki
• 15:49
  portal u neku ugodu, a za nas u našim instalacijama mi se tu
• 15:55
  suprotno bavimo. Recimo da pokušavamo nastavimo
• 15:59
  kao obrnuti obu situaciju, tako da krajnji naših instalacija
• 16:03
  nisu kao neki portalu niku 2 drugu dimenziju nego u nego mi
• 16:09
  pokušavamo nastavimo. Kao obrnuti oguri laciju, tako
• 16:13
  da recimo da mi izvodimo nešto nešto u ovim ekranima što
• 16:20
  utjece, što ima onda utjecaj na na realniji galerijski prostor
• 16:25
  na neku realnu situaciju, tako da bi rekla da da li je ekran za
• 16:31
  nas ograničenje pa na neki način krećemo iz ekrana kao iz
• 16:37
  ograničenog prostora ograničenog prostora, ali nekako.
• 16:42
  Problem biti inventivni pa da je to za nas onda kao neka početna
• 16:48
  početna razina za baš dosta mogućnosti.
• 16:52
  Kada znači posjetitelji uđe u prostor galerije i promatra vaše
• 16:56
  radove. Koliko je vama važno da
• 16:58
  gledatelj sam sebe prepoznao u tim situacijama?
• 17:02
  Važno mi je da postoji neka reakcija i prepoznavanje, ali
• 17:06
  mislim da to nije nije baš nužno pošto mi mislimo da sad
• 17:11
  umjetnost baš mora direktno kao didaktična nositi neku poruku i
• 17:16
  kao podučiti. Gledatelja mislimo da je ovako
• 17:21
  nekako ide taj mehanizam ni sa humorom ne smanjimo obu
• 17:26
  distancu. Dakle, gledatelj zbog valjda
• 17:31
  zbog humora koji se pojavljuje gledatelji se dosta često recimo
• 17:36
  opuste, pa su onda pripravljeni pogledati neku situaciju.
• 17:42
  Sada se u tim se tu u tim situacijama ili situacijama oni
• 17:46
  prepoznaju, to može doći do toga, ali nije dovoljno.
• 17:51
  I onda ako se to dogodi onda rad baš počne živjeti da.
• 17:56
  Tako nikad ti primož djelujete kao duo od 2000 treće godine.
• 18:01
  Kako izgleda vaš zajednički proces?
• 18:04
  Postoji li neka podjela uloga ili radite sve potpuno
• 18:07
  zajednički? Za vas je sve počelo stvarno
• 18:10
  spontano, bez nekog plana. Primož je studirao kiparstvo, ja
• 18:15
  slikarstvo i dok je on 1 radio neku skulpturu trebao je želio
• 18:21
  je, htio je, htio je napraviti kao realistično.
• 18:26
  Pa sam joj ja onda poslikala ne i onda je on medi pomagao oko
• 18:30
  video i tako i odjednom su shvatili saznali stvari da nas
• 18:35
  zanimaju slične stvari. I kao što sam već prije
• 18:40
  spomenula da smo malo bili frustrirani tim kontekstu
• 18:44
  studijskim, dakle kod nas na akademiji bio je jak naglasak na
• 18:48
  ovu temu mističkom geniju, pa smo onda mi kontra tome odlučili
• 18:52
  da bismo mogli raditi kao grupa baš kao proteste kimali.
• 18:56
  Gdje je autorstvo uopće neće bit, recimo zna, no ovdje je
• 19:00
  kolektivno autorstvo i tojota tako bilo bez daljnjih promjena.
• 19:06
  Što vas trenutno najviše zanima u radu gdje vidite svoje
• 19:09
  sljedeći pomak nekim temama ili općenito vašoj praksi mi?
• 19:14
  Smo sada doista sfingu priči different.
• 19:18
  Počeli smo raditi konceptualne slike u posljednje vrijeme.
• 19:22
  To nam je najnovije, tako da nam je zanimljivo ponovno
• 19:26
  razmišljati o slici i kroz iskustvo svega što smo radili
• 19:30
  posljednjih 20. Godina, to je nešto posve novo
• 19:35
  za nas, tako da čekat ćemo što se još.
• 19:38
  Desilo nika puno ti hvala na ovom razgovoru a hvala i svima
• 19:43
  vama koji slušate vizkulturi n podkast u ovoj epizodi
• 19:46
  razgovarali smo s nikom oblak povodom izložbe ena u for soul
• 19:50
  ting kompli diferentna in koju možete pogledati u galeriji až u
• 19:56
  ateljeima žitnjak sve do desetog svibnja.
• 19:59
  Hvala.