Latest / Realno sa Dritom Haziraj / Kako dvije kulture postanu jedan dom | Bosna i Australija | Maida Kulic Vugdalic | Realno 030

Transcript

Kako dvije kulture postanu jedan dom | Bosna i Australija | Maida Kulic Vugdalic | Realno 030 · Realno sa Dritom Haziraj

• 0:00
  SPEAKER_00: Mi smo i tada vjerujte, živjeli, nismo gubili duh.
• 0:04
  SPEAKER_00: Ja sam studirala na Filozofskom fakultetu južnoslavenske jezike i književnosti.
• 0:12
  SPEAKER_00: Znam da se i izlazilo pod granatama, vjerojatno ta silna želja za životom, za opstankom.
• 0:20
  SPEAKER_00: Bili smo svi tako blizu, bliski i Italija je zaista predivna.
• 0:25
  SPEAKER_00: Ja sam čak naučila i malo talijanskog, evo da kažem i prevodila što je moja struka, ali vratili smo se.
• 0:33
  SPEAKER_00: Vratili smo se kroz tunel spasa.
• 0:35
  SPEAKER_00: Jednostavno toliko je bilo teško odlučiti se na taj korak.
• 0:39
  SPEAKER_00: Međutim, na kraju ipak jesmo i zajedno kao četvoročlana porodica izlazimo iz Bosne i Hercegovine 95 uz pomoć umprofora.
• 0:52
  SPEAKER_00: Prvi dojam je bio kako je nebo nisko i plavo.
• 0:58
  SPEAKER_00: Zaista ste na drugom kraju svijeta, ne samo na kontinentu, nego čini nam se kao da ste na drugoj planeti.
• 1:06
  SPEAKER_00: Bilo je teško.
• 1:08
  SPEAKER_00: Ja kažem pa draga majka, govorila sam kako si ti uspjela da tako zavoliš ovu novu zemlju i pak se ti najsarija od nas.
• 1:18
  SPEAKER_00: Ona kaže, ova zemlja nam je dala sigurnost, dala nam je sve zapravo i trebamo da budemo zahvalni i da volimo tu zemlju.
• 1:29
  SPEAKER_00: Trudim se da približim Bosnu i Hercegovinu ljudima na pozitivan način.
• 1:35
  SPEAKER_00: Onda kroz moja iskustva ovdje kroz rad sa Beha zajednicom.
• 1:40
  SPEAKER_00: Upoznala sam nekad volim reći, što je zaista možda malo neobično.
• 1:45
  SPEAKER_00: Bosnu i Hercegovinu možda bolje nego što sam je poznavala prije.
• 1:50
  SPEAKER_00: Moja polovina zvijezde govori o težni, o težniji, o ljubavi, o želi da se nađna duša prvo pa onda da se odrazite kroz emocije, kroz ljubav prema ne samo voljenoj osobi.
• 2:11
  SPEAKER_00: Kasnije je knjiga dobila puno dublji smisao.
• 2:14
  SPEAKER_01: U potkasu realno danas o odlascima i pripadanju.
• 2:18
  SPEAKER_01: Životu između dvije domovine generacijama koje odrastaju daleko od svojih korjena uz pokušaj da sačuvaju materni jezik.
• 2:51
  SPEAKER_01: Moje grošćaje sarajka koja danas živi i radi u Australiji u Sneju.
• 2:57
  SPEAKER_01: Profesorica je radija urednica i voditeljica.
• 3:00
  SPEAKER_01: Dugogodišnja direktorica Bosanske etničke škole u Sidneju.
• 3:05
  SPEAKER_01: Dobitnica priznanja australskih institucija za doprinos obrazovanju i očuvanju jezika, a odnedavno i pjesnikinja, autorica zbirke pjesama Moja polovina zvijezde.
• 3:18
  SPEAKER_01: Dobrodošli su u podcast realno želim majdi Kulič Vogdalić.
• 3:24
  SPEAKER_00: Draga brita, hvala ti na ovako lijepoj najavi i zaista mi je velika čast i zadovoljstvo što imam priliku da razgovaram s tobom.
• 3:34
  SPEAKER_01: Sastale se dvije radijske voditeljice.
• 3:36
  SPEAKER_01: Nadam se da ćemo publici ponuditi interesantan razgovor, kao što znaš, podcast realno je tu za ljude iz dijaspore i u dijaspore, ali nešto slično radiš i ti sa Rijom Mosta Sidneo.
• 3:50
  SPEAKER_01: Reti nam malo više koliko dugo ste u eteru i šta je zapravo vaša misija.
• 3:55
  SPEAKER_00: Pa da, ta pozitivna energija i slično, pošto slični se prepoznaju, zaista se osjeti od samog početka i ja sa velikom zadovoljstvom pratim tvoj podcast i zaista mi se sviđa kako ti okupljaš naše ljude rasute po svijetu, baš kao bisere i sa velikom pažnjom pratim svaku tvoju emisiju.
• 4:20
  SPEAKER_00: Moj rad u medijima je počeo još davno, čini mi se prije nekih dvadet i nešto godina ovdje u Australiji kada sam došla na radio program na Bosanskom jeziku na multikulturalnoj stanici, tuplo OFM da pomognem.
• 4:38
  SPEAKER_00: I ovoga mi meni se svidjelo, a izgleda i slušateljima tako da sam tu ostala jedan period od možda par godina gdje sam vodila i uređivala omladinski program.
• 4:52
  SPEAKER_00: Kasnije malo život obaveze porodica, malo sam se odvojila, ali radio i mediji općenito su ostali moja velika ljubav.
• 5:01
  SPEAKER_00: A trenutno sam se vratila na istu radio stanicu kao urednica i voditeljica gdje vodim Radio Most, Most koji spaja ljude, zato je naša misija veoma slična.
• 5:14
  SPEAKER_00: Pa ima dvije godine, evo upravo sada u oktobu gdje sam zamijenila kolegu Hasana Biščevića, koji nažalost, više nije sa nama, koji je dugi niz godina, dvadeset godina vodio i uređivao ovaj program.
• 5:29
  SPEAKER_01: Ma ide koliko imate slušatelja koliko zaista radijo znači našoj dijaspori o Australiji nakon evo koliko decenija su stigli došli na taj dalek kontinent imamo popriličan veliki broj slušatelja, mada nikad čovjek ne može ocijeniti sa radijom.
• 5:50
  SPEAKER_00: Imamo mi tu neke statistike koje su veoma zadovoljavajuće.
• 5:55
  SPEAKER_00: Ja sam možda mislila sad u ove zadnje dvije godine da li se promijenio interes publike za radio s obzirom da imamo puno toga i na internetu.
• 6:06
  SPEAKER_00: Međutim, u kontaktu, direktnom kontaktu sa ljudima, ja vidim koliko to njima znači.
• 6:12
  SPEAKER_00: Koliko znači da se njihove priče ču, da ču dešavanja koja su aktualna za našu zajednicu, za domovinu, za prvu domovinu, za cijeli svijet.
• 6:23
  SPEAKER_00: Dakle, oni su oduševljeni i to mi daje motivaciju jer kao što znaš sama držita težak je ovo rad, ali zaista nam daje veliku satisfakciju kada vidimo da smo uradili nešto dobro pozitivno, kada smo spojili ljude i ja sama imala sam priliku u ove zadnje dvije godine da upoznam toliko krasnih ljudi, toliko talentovanih ljudi koji imaju puno toga da kažu i da ponude.
• 6:51
  SPEAKER_00: Dakle, radio MOST ima svoju publiku, najprije u Sinaju u cijeloj Australiji, a Boga mi sam čula da se sluša i u Bosni i Hercegovini našoj, a i suda gdje su naši ljudi, pa čak i u Indoneziji i to mi je bio veliki kompliment.
• 7:08
  SPEAKER_00: Također trudim se da publici pružim osim informacija nešto i kvalitetno.
• 7:16
  SPEAKER_00: Nešto što mogu naučiti, pa tako znam da nas slušaju i djeca.
• 7:20
  SPEAKER_00: Ponekad radim intervjue i na engleskom, tako da poruka dopire bolje i do njih.
• 7:27
  SPEAKER_00: Mada kao edukator, vjerojatno ćemo malo kasnije o tome pričati, ja zaista nastojim da ova djeca, naša dječca draga koja su rođena ovdje da govore i bosanski jezik.
• 7:39
  SPEAKER_00: I jedan možda od najvećih komplimenata što se tiče radija, dobila sam od jednog akademika iz Melbourna koji mi je rekao: ma ida pa ti kultivšeš slušatelje kroz radio i vjerujte, to mi je dalo takvu inspiraciju da radim još, još bolje i više.
• 7:58
  SPEAKER_01: Ja sam poslušala da se pripremim za ovaj razgovor neke od vaših epizoda koji se mogu naći na internetu i onako samo slušajući muziku između i sve ono što ponudite, mogu s pravom reći da zaista približite Bosnu i Hercegovinu ljudima u Australiji.
• 8:15
  SPEAKER_00: Najprije mi je čast da se nas slušala i hvala na tome.
• 8:20
  SPEAKER_00: Pa vjerojatno je ta moja silna ljubav i češnja.
• 8:24
  SPEAKER_00: Htjeli mi ne htjeli priznati koliko mi se lijepo snađemo u našim novim domovinama ili recimo drugim zemljama gdje živimo.
• 8:38
  SPEAKER_00: To je ta ljubav koja je na neki način i naš zaštitni znak, simbol češnja, nostalgija.
• 8:45
  SPEAKER_00: Dosta toga sam ja utkala i u svoje stikove.
• 8:48
  SPEAKER_00: Ali trudim se da približim Bosnu i Hercegovinu ljudima na pozitivan način.
• 8:56
  SPEAKER_00: Također da znaju šta se dešava, a i na neki način da zajedno obnavlj uspomene.
• 9:03
  SPEAKER_00: Kao se spomenula, muzika je veoma bitan dio toga.
• 9:07
  SPEAKER_00: I trudim se da bude raznovrsna zajedno sa svojom vrijednom ekipom, zaista moram spomenuti, šire Zabiševića, mog supruga Elvisa Vugdalća koji mi puno pomažu u tom cijelom procesu.
• 9:21
  SPEAKER_00: Dakle, iza svega toga stoji jedan vrijedni tim ekipe radije most ne.
• 9:27
  SPEAKER_01: Imam ja mnoštvo pitanja koja bi ona volila odmah da ti postavim zato što definitivno imaš osvrt na ono sve što realno podcast želi predstaviti ljudima u tvom slučaju iz australske perspektive, ali bi ipak volila da prvo upoznamo tebe.
• 9:47
  SPEAKER_01: Okud ti u Australiji, otkud dolazak usne, zašto kad?
• 9:53
  SPEAKER_00: Zašto sam razmišljala da će iduće mjeseca u novembru biti 31 godina kako smo mi već došli u Australiju.
• 10:05
  SPEAKER_00: Inače, cijeli rat da kažem, maltene do samog kraja, proveli smo u moja porodica, roditelji, brat u mom rodnom saraju i tako da mi sve te strahote nisu nepoznate.
• 10:20
  SPEAKER_00: Međutim, mi smo i tada vjerujte, živjeli, nismo gubili duh.
• 10:25
  SPEAKER_00: Ja sam studirala na Filozofskom fakultetu južoslavenske jezike i književnosti.
• 10:33
  SPEAKER_00: Znam da se i izlazilo pod granatama.
• 10:36
  SPEAKER_00: Vjerojatno ta silna želja za životom, za opstankom.
• 10:41
  SPEAKER_00: Bili smo svi tako blizu, bliski, komšije.
• 10:45
  SPEAKER_00: Vjerujte, kada bi bilo granatiranje, ja ću morati da to spomenem, išli smo u skloniš za područama da bi tamo igrali zajedno nekih zajedničkih igara.
• 10:57
  SPEAKER_00: Mislim, druženje nikada nije gubilo tu ljepotu što se tiče mog rodnog Sarajeva, drage Bosne i Hercegovine.
• 11:06
  SPEAKER_00: Međutim, moja majka, mamina mama, imala je u Australiji rodbinu braću koji su nas upono zvali da dođemo.
• 11:16
  SPEAKER_00: Jer vjerojatno da dođemo ovdje u Australiju gledajući sve te strahote koje su se dešavale tolkom ratnih godina u Bosni Hercegovini, imali su želju ako mogu da pomognu da dođemo.
• 11:32
  SPEAKER_00: I prva viza nam je propala jer nismo bili sigurni.
• 11:36
  SPEAKER_00: Možete misliti da mi smo ipak se premišali i bez vode, bez struje, bez.
• 11:43
  SPEAKER_01: Što sam htjela uskočiti.
• 11:44
  SPEAKER_01: Koja je godina ovo, kad vi se premišljate, koja je ovo godina rata?
• 11:51
  SPEAKER_00: To je bila devedeset četiri godina rati vrlo teška godina.
• 11:59
  SPEAKER_00: Bili smo zaista u velikoj nedumci šta uraditi.
• 12:03
  SPEAKER_00: Jer moj roditelj su rođene Sarali iz centra kad ponekad kažem iz epicentra Sarajeva i ta ljubav prema rodnom gradu nije to samo fraza ili tako da kažemo.
• 12:19
  SPEAKER_00: Mislim, naravno, svatko voli svoj rodni kraj, znate i sami.
• 12:24
  SPEAKER_00: I bilo je teško.
• 12:25
  SPEAKER_00: Nismo htjeli, imali smo divan život tamo koji je naravno rad pokvario i prva viza je propala.
• 12:33
  SPEAKER_00: Da bi onda se mi odlučili da opet apliciramo, moji roditelji najviše vjerojatno ih je savjetla, zbog mene i brata, željeli su da nam pružuje neku bolju budućnost jer su vidjeli da rad nekako nije se nazirao kraj još i željeli su, možda su se ovaj jednostavno željeli su da budu odgovorni da nam pružuje bolji život u Australiji.
• 13:03
  SPEAKER_00: I tako 95.
• 13:06
  SPEAKER_00: godine kako sam spomenula, mi smo, evo spomenut ću i epizodu da smo mi izašli 94.
• 13:15
  SPEAKER_00: u Italiju.
• 13:17
  SPEAKER_00: Tu smo bili mama brat i ja, živjeli smo nekoliko mjeseci i Italija je zaista predivna, ja sam čak naučila i malo talijanskog evo da kažem i prevodila što je moja struka, ali vratili smo se.
• 13:31
  SPEAKER_00: Vratili smo se kroz tunel spasa.
• 13:33
  SPEAKER_00: Jednostavno toliko je bilo teško odlučiti se na taj korak.
• 13:37
  SPEAKER_00: Međutim, na kraju ipak jesmo i zajedno kao četveročlana porodica izlazimo iz Bosne i Hercegovine 95.
• 13:48
  SPEAKER_00: uz pomoć umprofora gdje smo u Hrvatskoj čekali realizaciju druge vize, na moru brać.
• 14:01
  SPEAKER_00: Bilo je to iskustvo i bolno, a opet i puno uzbuđenja.
• 14:05
  SPEAKER_00: I tako da smo dobili drugu vizu i našla se u Australiji usidnaju.
• 14:10
  SPEAKER_01: Kako je izgledalo prvo na braću posli svega onoga što si doživjela u Saravu ratu.
• 14:17
  SPEAKER_01: Znam za taj dio i druženja.
• 14:19
  SPEAKER_01: Znam i za htjelo sam te pitati da nije bilo negdje oko Čengić-vilepa kad dođe struja, mi svi slavimo taj sat omlađena na jednu stranu.
• 14:30
  SPEAKER_01: Drugarstvo, prijateljstvo jednim drugim prepomoći, nikad se neće ponoviti nigdje kao što je bilo u ratu u stare.
• 14:39
  SPEAKER_01: Vjerojatno u drugim mjestima, ali ja mogu svjedočiti ono gdje sam ja bila evo kao i ti.
• 14:43
  SPEAKER_01: Međutim, ipak ideš s leže, makarona, ikarkonzervi u novi svijet, prije nego što si došla u Australiju šta ti brač nudi.
• 14:55
  SPEAKER_01: Kako se osjećaš u to doba?
• 14:58
  SPEAKER_00: To je zaista bilo jedno divno iskustvo.
• 15:01
  SPEAKER_00: Hvala ti izrita na tom pitanju.
• 15:03
  SPEAKER_00: I ja se sada evo sjećam kako smo se šalili onim nekim žargonom našim.
• 15:11
  SPEAKER_00: Došla struja, reaguj kao munja.
• 15:14
  SPEAKER_00: I to je bilo spremanje svega televizor se gledao, peglao se već i slično.
• 15:26
  SPEAKER_00: Da, brač je bio zaista predivan iskustvo, iako pomalo i tužno i sjetno.
• 15:31
  SPEAKER_00: Mi smo imali sreću da moj Amiđa imao je kuću na braću i tu smo se smjestili ti nekoliko mjeseci dok smo čekali i to je bio kao neki mini odmor da kažemo, naravno za nas, sama činjenica da imamo uvijek struju i vodu bila je dovoljno.
• 15:56
  SPEAKER_00: A da ne spominjem da je bio neki, nije bilo ljeto, ali mi smo uživali šetajući uz more, na plažu smo išli.
• 16:06
  SPEAKER_00: Tako svi su bili veoma susretljivi prema nama i ti ljudi, mjestani, bilo je tu još dosta izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
• 16:16
  SPEAKER_00: Tako da je to bio jedan veoma lijep, omalo tuž period, ali lijep.
• 16:22
  SPEAKER_00: Najviše sam provodila vrijeme učeći engleski jezik, jer u meni od malih nogog postoji ta neka ogromna odgovornost, možda je to zasluga mojih roditelja da kažem da se od mene nešto očekuje možda malo više, ili je to samo bila moja impresija, ne znam.
• 16:39
  SPEAKER_00: Ja sam inače učila engleski od svoje deset.
• 16:42
  SPEAKER_00: godine kao drugi jezik, međutim, znala sam da to znanje iz školskih klupa, iz prve gnazije, dobro, mi smo radili dosta tu, ali nikad vi ne možete osjetiti jezik u pravom smislu te riječi dok ne počnete živjeti na tom jeziku.
• 17:00
  SPEAKER_00: E onda sam ja lijepo sve knjige koje sam imala, rokovnike od svojih instruktora, uvijek mama se nekako brinula za to da mi se pomogne pripremila i učila sa roditeljima i sa bratom.
• 17:15
  SPEAKER_00: Pripremila sam se za život u Australiji u pravom smislu te riječi.
• 17:20
  SPEAKER_00: I to čekanje na braću nije tako dugo trajalo, znači otprilike tri mjeseca, čini mi se.
• 17:29
  SPEAKER_00: I onda je došao dan da je stigla viza i pozdravili smo se sa našim jadranskim morem i krenuli put Australije.
• 17:41
  SPEAKER_01: E sad znam da će impresija biti prvo predaleko brate.
• 17:45
  SPEAKER_01: Predaleko je, ali kad ste došli, stigli, šta netko ti to doba, znači, studentica, malo starija tineđerica da kažem.
• 17:55
  SPEAKER_01: Šta je to i kako ti doživljavaš Australiju prvim danima?
• 18:00
  SPEAKER_01: Šta je isto, šta je drugačije.
• 18:02
  SPEAKER_00: Kao što si rekla, daleko obrate, to je prvi dojam.
• 18:06
  SPEAKER_00: A drugi dojam je kako lijepa prostrana zemlja široka.
• 18:12
  SPEAKER_00: Uopće nije onakva kakvom sam i ja zamišljala, mada ne znam tada ni kako sam je zamišljala iskreno, možda iz nekih filmova, slika itede Prvi dojam je bio kako je nebo nisko i plavo.
• 18:31
  SPEAKER_00: Zaista ste na drugom kraju svijeta, ne samo na kontinentu, nego čini vam se kao da ste na drugoj planeti.
• 18:40
  SPEAKER_00: Bilo je teško.
• 18:41
  SPEAKER_00: Bilo je zaista teško meni da se naviknem na to, jer sam čak i u ratu kako sam spomenula, imala jedan dinamičan život, društven život i onda od jednom samo smo tu roditelji i bati.
• 18:55
  SPEAKER_00: Odvijek sam bila bliska sa svojom porodicom, ali čini mi se da smo se u tom periodu još više približili.
• 19:02
  SPEAKER_00: Jer bili smo jedni drugima sve.
• 19:05
  SPEAKER_00: Australija je za mene bila nepoznata.
• 19:10
  SPEAKER_00: Kao svi ljudi koji napuste svoj rodni kraj, ognjište.
• 19:18
  SPEAKER_00: Tu je i puno straha i neizvjesnosti.
• 19:22
  SPEAKER_00: Morate biti u momentima i hrabri prikazati se kao da ste hrabri, a vjerojatno sada kada se sjećam tih teških početaka niste.
• 19:33
  SPEAKER_00: S jedne strane, nostalgija, žal.
• 19:36
  SPEAKER_00: Sa druge strane, želja da uspijete nešto ovdje u novoj zemlji, da se dokažete drugim ljudima, ali prvenstveno sebi.
• 19:48
  SPEAKER_00: Ja sam svoju utjehu da tako kažem pronašla učenje i bilo mi je teško, ali vjerujte sve moguće kursava engleskog jezika sam upisala.
• 20:00
  SPEAKER_00: Veš sam počela da se raspitujem, a pogotovo moji roditelji koji su imali tu odgovornost prema meni da ja moram da nastavim ovdje fakultet.
• 20:10
  SPEAKER_00: Da ne bi oni na neki način mene oštetili.
• 20:14
  SPEAKER_00: Tada su tako razmišljali i bilo je tu i suza dosta vjerujte, koje možda sad sebi i ne mogu objasniti, ali vjerojatno je bio dio tog procesa navikavanja na novu zemlju.
• 20:32
  SPEAKER_00: Ali eto uz pomoć mojih roditelja, uz pomoć brata koji se možda malo lakše uklopio, jer bio je mlađ od mene, njemu je bilo tad nekih dvanaest ili trinaest godina.
• 20:45
  SPEAKER_00: Čini mi se kako je čovjek mlađi ide nekako lakše to previkavanje, ali uz tu želju da mi uspijemo i da možda i da ne bi svoje roditelje rastuživala, ja sam našla način da to sve prebrodim kroz učenje i kroz neku želju da ja zaista postanem vrijedan član ovog društva u Australiji, i s obzirom na moje znanje engleskog jezika, ja sam onda postala porodični prevodilac, što je isto bio jedan sasvim novi izazov za mene i jedna ogromna odgovornost.
• 21:27
  SPEAKER_00: Kada vi jednostavno morate da razmišljate o svojoj porodci na taj način, na jedan puno ozbiljniji način i onda vam to jednostavno daje i neko samopouzdanje da bi prevođenje zapravo postalo kasnije i dio moje profesije.
• 21:46
  SPEAKER_00: Tako da sam veoma zahvalna roditeljima za taj period i za tu šansu i da spomenem da je tu bilo i puno dobrih ljudi porijom iz Bosne i Hercegovine koji su nama pomagali.
• 21:58
  SPEAKER_00: Jednostavno pomagali smo se Međusobno, i mislim da je to naša zajednica ovdje, mnogima od nas spomogla da prebrodimo te prve teške godine.
• 22:11
  SPEAKER_01: Interesantno je da taj jezik pratio kroz čitav život s tim da si bila na ovoj strani učila i trudila se da učiš engleske kad se uklopila u društvo u Australiji sa svojim jezikom, onda se nekog tko je počeo raditi na očuvanju bosanskog jezika tama.
• 22:29
  SPEAKER_01: Prije nego dotaknemo to nekako dok kažeš, porodični prevodilac.
• 22:35
  SPEAKER_01: Možda dobro prilike se sjeći interesantnih priča.
• 22:38
  SPEAKER_01: Kroz šta su naši Bosanci Hercegovci prolazili u tim prvim godinama mjesecima australske imigracije.
• 22:48
  SPEAKER_00: Sa zadovoljstvom i sa nekim osmjehom, ali pomalo možda i gorkim da kažem, ali hvala Bogu da je to sve sada iza nas.
• 22:58
  SPEAKER_00: Pa evo recimo, ja kao student koja nisam nikada do sada ni radila jer nisu me roditelji forsirali zaista.
• 23:08
  SPEAKER_00: Jesam zapravo volonterski u biblioteci.
• 23:11
  SPEAKER_00: Tulkom rata da spomenem to i to mi je bila velika, velika ljubav čas jer knjige su zapravo dio mene i mog života, one su me oblikovale.
• 23:21
  SPEAKER_00: Baš kao i sva ta iskustva i ratna samo da se vratim, da mislim da zapravo sve te teške situacije naprave nas boljim ljudima, skromnij, spremnij da razumijemo stvari, zahvalniji.
• 23:36
  SPEAKER_00: Što se tiče iskustava ovdje, evo recimo, ovdje svako kada dođe mora da ima bankovni račun.
• 23:44
  SPEAKER_00: Bez toga apsolut ne možete ništa.
• 23:48
  SPEAKER_00: Ja sam bila ta koja sam morala da sa svojom porodicom idem u banku da se otvara bankovni račun.
• 23:56
  SPEAKER_00: I sad ja jednom moram sve da znam o tome, moram da budem ekspert.
• 24:02
  SPEAKER_00: Ali tek sada vidim u stvari da sam zaista bila kroz sva ta iskustva koja su bila teška.
• 24:11
  SPEAKER_00: Možda i to bila privilegija da ja tako brzo učim da budem gurnuta u sva ta iskušenja.
• 24:20
  SPEAKER_00: Ali normalno kroz sve to bili su moji roditelji koji su mi davali snagu i savjete kroz to.
• 24:28
  SPEAKER_00: Pa isto tako, naši ljudi i dan danas mnogi od njih ne govore baš engleski na nekom određenom nivou.
• 24:40
  SPEAKER_00: Ali oni svojim znanjem i iskustvom na neki način uspijevaju da se prikažu kao ravnopravni građani ove zemlje?
• 24:52
  SPEAKER_00: Recimo, ja znam da spomenem moju majku Ahmetilka koja je zapravo i razlog da smo mi ovdje svi jer njena braća su nas dovela, koja je neizmjerno volila Australiju.
• 25:07
  SPEAKER_00: Ja kažem pa draga majka, govorila sam kako si ti uspjela da tako zavoliš ovu novu zemlju i pak se ti najsarija od nas.
• 25:17
  SPEAKER_00: Ona kaže, ova zemlja nam je dala sigurnost, dala nam je sve zapravo i trebamo da budemo zahvalni i da volimo tu zemlju.
• 25:28
  SPEAKER_00: I onda, recimo, moja majka nije najveći kontakt sa ljudima je bio u prodancama.
• 25:36
  SPEAKER_00: Ja se sjećam kako je ona jedva čekala jer ovdje recimo, kad izlazite iz samoposluge, dobro, to su sad veliki supermarketi, vrlo često vam onako ljubazno pogledaju zamole da vam pogledaju tašnu, jednostavno moraju to da rade i sad nema da oni to biraju.
• 25:55
  SPEAKER_00: A moja majka je jedva čekala to jer je znala o čemu se radi, pa bi koristila da progovori dvije tri rečenice sa tom radnicom koja bi to radila.
• 26:08
  SPEAKER_00: Tako da ljudi su zaista imali želju da se dokažu ovdje u što boljem svijetu.
• 26:14
  SPEAKER_01: Kakva je tvoja uloga bila, s obzirom da ste bila između obje strane, jesi li jesi zaista sve sto posto prevodila ili si nekad štitila naše.
• 26:27
  SPEAKER_00: E sad je to vrlo opasno pitanje.
• 26:32
  SPEAKER_00: Pa ja sam se uvijek osjećala možda zbog tih prvih dana u Australiji kao most između dvije kulture, dva jezika.
• 26:41
  SPEAKER_00: I moja želja je uvijek bila i naravno, kasnije sam se iškolovala za tumača i pismenog i usmenog.
• 26:49
  SPEAKER_00: I sad evo imam čas da radim u komisiji za bosanski jezik na nivou Australije za sve tumače, pismene i usmene.
• 26:58
  SPEAKER_00: I sad tek vidim, naravno, poslije toliko godina iskustva i rada na sudu, bolnicama, svim tim državnim institucijama na kakvom nivu mi moramo da dajemo te usluge.
• 27:13
  SPEAKER_00: Moja želja je da pomognem našim ljudima.
• 27:17
  SPEAKER_00: Ja zaista ne mogu da taj patriotizam i tu naklonost prema mojim ljudima da izvršem.
• 27:26
  SPEAKER_00: Ali na neki način imam obavezu kao zaposlenik Vlade ove zemlje normalno da se korektno odnosi prema svim državnim mjestima, institucijama i tako.
• 27:43
  SPEAKER_00: Ali uvijek na neki način gledam da prezentiram to što naši ljudi kažu, bosanci, inače prevodim ljudima, svim ljudima sa prostora bivše Jugoslavije, iako su to sada je znatično tri različita jezika, ali eto imam i tu privilegiju da na neki način kroz te moje riječi, da se oni izraze na najljepši mogući način.
• 28:10
  SPEAKER_00: Pa ponekad ja to malo i uljepšam smisleno gramatički tako da prava poruka dođe na pravo mjesto.
• 28:20
  SPEAKER_01: Ja prepostavljam s našima bez uvrede da treba ponekad upakivanja, pogotovo ako je problem iako se dešava nešto što treba rješavati na nekom kaj da tako kažem većem nivu, državnom nivu itede.
• 28:37
  SPEAKER_01: E sad, znači, dvojezično, kad sam rekla.
• 28:40
  SPEAKER_01: Jedno je uposlenik Vlade, s našim si ljudima pomažeš na taj način, ali zapravo i nagrađena si.
• 28:48
  SPEAKER_01: Evo recimo, nagrađena se od australske vlade za očuvanje jezika, jel tako?
• 28:54
  SPEAKER_01: To je nešto iz prošle godine.
• 28:57
  SPEAKER_00: Hvala ti izrita na tom pitanju.
• 28:59
  SPEAKER_00: To mi je zaista jedno predivno iskustvo i opet to je dio mog rada u Bosanskoj etničkoj školi, gdje već evo dugi niz godina imam funkciju direktora i predavača.
• 29:14
  SPEAKER_00: I zaista i to je bio način da liječim tu svoju nostalgiju, da pomognem našim ljudima, našoj djeci prvenstveno i da budem korisna ovom društvu.
• 29:26
  SPEAKER_00: I zaista te jezičke škole se ovdje u Australiji cijene i imaju lijepu podršku od vlade novog Južnog Velsa, dijela gdje se ja nalazim.
• 29:38
  SPEAKER_00: Taj moj predani rad sa djecom i želju da njima približim Bosanski jezik, jer ipak se tu radi o dopunskoj nastavi.
• 29:48
  SPEAKER_00: Oni nisu obavezni da prisustvuju, odvajaju svoje vikende i dolaze u školu normalno, velika je to zasluga i roditelja.
• 29:59
  SPEAKER_00: Ja se zaista trudim i dan danas da njima napravim te časove što ugodniji, što zanimljivijim.
• 30:07
  SPEAKER_00: Tako da oni vole i da se vraćaju, a kroz to da vole i bosanski jezik.
• 30:12
  SPEAKER_00: Jer oni će svi reći da su bosanci ako pate iako su rođeni ovdje.
• 30:19
  SPEAKER_00: Međutim, ja njima kažem a kako ćete reći da se bosanci ako ne znate bosanski jezik.
• 30:24
  SPEAKER_00: I onda oni se onda zamisle onako slatko nešto razmišljaju i zaista nastoje da uče.
• 30:34
  SPEAKER_00: I normalno to su ljudi koji rade sa mori moji sadnici, ima puno naših ljudi, našeg porijekla i na mjestima koja su onako veoma bitna ovdje jer smo prepoznati kao vrijedan narod što mi je velika čast i ponos.
• 30:55
  SPEAKER_00: I oni su zapravo mene nominirali za nagradu, za najboljeg edukatora u kategoriji predavač jezika.
• 31:07
  SPEAKER_00: Tako da konkurencija je uvijek jaka za tu kategoriju i država novog Južnog Welsa svake godine pravi harmonij dina, večer harmonije gdje je niz kategorija tu predstavljeno i najzaslužniji dobivaju medalje od strane premijera Novog Južnog Welsa.
• 31:35
  SPEAKER_00: I tu bude zaista tako jedan lijep mozai multikulture jer novi Južni Wels želi da njeguje to.
• 31:44
  SPEAKER_00: I veoma je bitan dio ne samo dijela gdje mi živimo, nego naravno cijele Australije i tada sam dobila to odlikovanje koje mi zaista znači neopisivo i koji mi je veliki vjetar u leđa.
• 32:02
  SPEAKER_00: Jer ponekad nije lako drita, zaista poed svi svojih obaveza, poslova raditi tako predano na promoviranju bosanskog jezika i želju da djeca što bolje govore bosanski jezik pa i spajanje.
• 32:21
  SPEAKER_00: Ja često pravim radionice online sa našim autorima.
• 32:27
  SPEAKER_00: Tu su konkursi za najbolji literarni rad, izleti, ekskurzije, baš kao što sam spomenula kroz tu želj da motivišem našu djecu koja su rođena ovdje da vole bosanski jezik, a kroz to i Bosnu i Hercegovinu i želju da se i vrate tamo i kada dođu na odm da su u stanju komunicirati sa ljudima.
• 32:53
  SPEAKER_01: Ti si zaista idealna osoba za pitanje koliko nove generacije su drugačije od onih koji su tekstizali jer.
• 33:05
  SPEAKER_01: Pretpostavljam da se kroz tvoj rad prošla i radila i sa djecom koja su došla iz znala jezik mlađimo od tebe u to dobu.
• 33:15
  SPEAKER_01: Pa si radila s djecom koja su rođena tamo.
• 33:17
  SPEAKER_01: Pa već radiš sa djecom možda djece Bosanaca i Hercegovaca ili ex Jugoslavena koji su djeca roditelja koji su rođeni tamo, koje su razlike šta primječuješ vezano za jezik, očuvanje identiteta.
• 33:36
  SPEAKER_00: Kako divno pitanje.
• 33:39
  SPEAKER_00: Pa evo ja zaista mislim da jam kompetentna da odgovorim.
• 33:43
  SPEAKER_00: Da ja imam situaciju da kčerka mog bivšeg učenika pohađa nastavu trenutno u Posanskoj školi, čak i ja sam joj predavala jedno vrijeme.
• 33:58
  SPEAKER_00: Pa nove generacije naravno imaju puno toga serviranog što te starije nisu imale.
• 34:07
  SPEAKER_00: One sada samo ja moram da spomenem internet.
• 34:10
  SPEAKER_00: I jednim klikom mogu da dobiju odgovore na mnoga pitanja.
• 34:17
  SPEAKER_00: E sad, da li će to sve biti tačno, to je malo diskutabilno, ali imaju veću slobodu.
• 34:24
  SPEAKER_00: I nekako imaju više čini mi se i samopouzdanja.
• 34:32
  SPEAKER_00: Ili možda zato što su samo navikli na to blagostanje, možda jednostavno i zahtijevaju više.
• 34:42
  SPEAKER_00: Ali ipak ono što se ponese iz kuće, ja to gledam i po svojim sinovima i to mi je moto u odgoju njihovom.
• 34:52
  SPEAKER_00: One neke norme, poštovanje, zahvalnost, vrijednosti, one se nose iz kuće i to se ne mijenja.
• 35:05
  SPEAKER_00: Jer ja vjerujte nekad, samo po djetetu ja već otprilike mogu da vidim situaciju kod kuće, da li to dijete ima dovoljno pažnje, ljubavi.
• 35:16
  SPEAKER_00: Dakle, bez obzira na sve te pogodnosti koje danas imaju djeca novije generacije, ja mislim da roditelj i dalje igra tu veoma bitnu ulogu i isto šam još primijetila da roditelj zaista više štite djecu svoju.
• 35:34
  SPEAKER_00: Možda zato su i djeca tako malo slobodnija, nema tog strahopoštovanja kao što je razmlaženija.
• 35:44
  SPEAKER_00: Možda ima i toga, ali ja mislim da zajedno možda predavač, edukator i roditelj mogu napraviti puno toga.
• 35:55
  SPEAKER_00: I možda više razumijevanja između ta dva kanala.
• 36:00
  SPEAKER_00: Ja mislim da može doprinijeti da i djeca budja.
• 36:06
  SPEAKER_00: Naravno, ne možemo generalizirati svako dijete drugačije.
• 36:11
  SPEAKER_00: Ali u svakom slučaju mislim da je veoma dobro da se djeca stavljaju pred određene izazove ovdje svako dijete vrlo rano počinje i da radi onako za džeparac.
• 36:25
  SPEAKER_00: To nije kod nas tako bilo.
• 36:27
  SPEAKER_00: Međutim, mene se to sviđa jer ne previše normalno ništa što bi njihovu školu, školovanje moglo ugroziti, nego tek na odmu raspustima i slično.
• 36:39
  SPEAKER_00: Oni jednostavno osjete tu vrijednost novca, mislim da je to sjajna stvar.
• 36:46
  SPEAKER_00: I ovdje djeca zaista imaju puno pogodnosti od kampova, ekskurzija, druženja, isto tako jedan veoma opušten školski sistem, plan i program u školama im je veoma opušten.
• 37:02
  SPEAKER_00: To je sve kroz neku igru.
• 37:04
  SPEAKER_00: E sad ja njima želim malo, ja moram da držim taj isti tempo i atmosferu i u našim razredima Bosanske škole, ali s tim što ja ipak njima često pričam priče.
• 37:18
  SPEAKER_00: I ja mislim da to njih interesuje kako smo mi imali kakvo je bilo naše školovanje, recimo, kako smo morali svi kad uđe naselnik da ustanemo ruke iz leđaju.
• 37:29
  SPEAKER_00: Onda oni to slušaju baš ih onako zanima.
• 37:33
  SPEAKER_00: Mogu vam reći da smatram i da takav pristup djeci prijateljski iskren može puno pomoći da i oni bolje uče i bolje razumijevaju.
• 37:46
  SPEAKER_00: Jer na kraju krajeva to i jeste cilj.
• 37:48
  SPEAKER_00: Ne vjerujem ja u neki strah, jer nisam to ni sama voljela, vjerujem u ljubav, razumijevanje, ali isto tako i u poštovanje prema starijem, a i prema predavaču.
• 38:03
  SPEAKER_00: Jer na kraju krajeva nekad je dovoljan samo jedan dobar učitelj, nasilnik profesor da nam da vjetar u leđa i da uspijemo nešto.
• 38:14
  SPEAKER_00: Ja sam imala zaista takvih u svom životu, pogotovo nasam se jezika profesorice i zahvalna sam i sjeća mi se veoma radu.
• 38:24
  SPEAKER_00: Ja tako želim da se i moja djeca, moji učenici ja ja ni zovem moja djeca, sjećaju na takav način.
• 38:33
  SPEAKER_00: Mene, a i cijele bosanske škole, jer imamo tu još osim mene sjajnih predavača.
• 38:38
  SPEAKER_01: Dobre priče i poznanstvo počinju razgovorom.
• 38:41
  SPEAKER_01: Razgovori su prijatniji.
• 38:43
  SPEAKER_01: Už školicu dobre kafe.
• 38:45
  SPEAKER_01: Bosanska kafa nije samo na pitak, ona je tradicija posebno kada odaberete zlatnu dževu iz kompanije Vispako Visokom.
• 38:54
  SPEAKER_01: Imate zdravstvenih problema, ne znate kome se obratiti stručnu pomoć uz odličnu uslugu može naći u Saravskoj polikinici.
• 39:11
  SPEAKER_01: Koliko je realno teško ne samo u bosansko-hercegovačkoj školi u Australiji zadržati jezike imigrantsko izbjegličkih populacija u zemljama u kojim se djeca rađuju, u kojim se naravno je ova treća generacija, njihovi roditelji su već rođeni gdje moramo priznati sve oko nas na tom jeziku, u ovom slučaju engleskom.
• 39:41
  SPEAKER_01: Život je jako brz.
• 39:43
  SPEAKER_01: Koliko generalno je teško s tim se generacijski izboriti svima, ne samo bosansko-hercegovačkoj zajednici.
• 39:52
  SPEAKER_00: Teško je neizmjerno.
• 39:55
  SPEAKER_00: Ali isto tako, ako ste dobili tu privilegiju da radite to što ja imam sreću da radim, onda moramo se boriti.
• 40:08
  SPEAKER_00: Ali kad kažem boriti na jedan, ja to mislim na jedan pozitivan način.
• 40:13
  SPEAKER_00: Nema predavanja.
• 40:15
  SPEAKER_00: Zaista život je veoma brzi i to može biti jedan od problema jer roditelji ponekad nemaju vremena.
• 40:23
  SPEAKER_00: Umorni su, čekaju taj vikend da se odmore i onda dođe škola, obaveze pa sport.
• 40:32
  SPEAKER_00: Ali mi nastojimo da dopremo do njih na svijest nastojimo da istaknemo taj njihov napor koji prave.
• 40:41
  SPEAKER_00: I vjerujte, u devedeset devet slučajeva od sto slučajeva uspijemo.
• 40:49
  SPEAKER_00: Normalno sa kvalitetnom nastavom također jer evo, mi smo u zadnjih nekoliko godina povećali brojku bosanskog jezika.
• 40:57
  SPEAKER_00: Vi imate jezike ovih starih zajednica emigracije koji polako izumiru.
• 41:04
  SPEAKER_00: I da li je njima žao, vjerojatno jeste.
• 41:08
  SPEAKER_00: Imamo recimo, evo mogu spomenuti Tijane koji imaju možda jednu od najstarijih zajednica ovdje, ali malo tko od mlađih generacija govori teš o talijanski jezik što jeste pomalo tužno.
• 41:25
  SPEAKER_00: Mi iako smo ovdje već trideset godina, recimo kao zajednica od ovih poslije ratnih godina da kažem mada tu ima puno ljudi koji su došli i prije naravno, još imamo šansu da sačuvamo naš jezik ovdje i ja smatram da imamo poprilično jaku zajednicu, BH zajednicu koja nastoji da mu ti više ljude, roditelje, djecu.
• 41:59
  SPEAKER_00: Konkretno mi kroz školu, kroz jezik imamo Bosanski kulturni centar, ABHCA jedno divno znanje, tu pravimo vrlo često događaje koji su bitni za našu domovinu.
• 42:15
  SPEAKER_00: Slavimo dan državnosti, dan nezavisnosti.
• 42:19
  SPEAKER_00: Jučer se otvorila predivna nova damija Bošnjačke zajednice također.
• 42:25
  SPEAKER_00: U Sidnaju, tu je i sportski klub, Bosi gdje mnoga naša djeca treniraju puno krasnih udruženja koja zaista nesrebično rade.
• 42:39
  SPEAKER_00: Čini mi se da tu uvijek ističemo djecu.
• 42:42
  SPEAKER_00: Imamo sjajnu suradnju sa našim BH konzulatom, našim konzulom Amirom Šahinovićem i svi zajedno ja mislim da svi zajedno kao jedan sklop aktivnosti kao mozaik možemo napraviti našu zajednicu čvršću, vežemo našu djecu, okupljamo našu djecu, a kroz to jednostavno im usađujemo ljubav i znanje prema bosanskom jeziku.
• 43:12
  SPEAKER_00: I ja mislim da je to odgovor i naša odgovornost da tu djecu vežemo u sebe, ali naravno da ne zaboravimo uz poštovanje prema zemlji u kojoj živimo.
• 43:28
  SPEAKER_01: Ja zaista mogu potvrditi sve što govoriš.
• 43:31
  SPEAKER_01: Bila sam sretnik da sam posjetila svi dne i družila se s mnogim udruženjima 2009.
• 43:39
  SPEAKER_01: godine čak i sa udruženjem ribara to neću nekad zaboraviti jer me to iznenadilo da postoji.
• 43:46
  SPEAKER_01: A naši ribari koji su otišli u to dobu upicati divnu frišku ribu pa nas počastili, sve smo to iskoristili za druženje, gdje su se skupljala sredstva za projekat naše realnosti kako bi se pomoglo ljudima.
• 44:00
  SPEAKER_01: u BIH, ali zaista pohvale tada organizaciji i svemu što se dešavalo u Sidne i u Australiji.
• 44:07
  SPEAKER_01: Da zaokružimo blok o jeziku ako bi kroz svoje iskustvo mogla izvući jedan univerzalni savjet za roditelje djece koja žele da im djeca u novim zemljama u inostranstvu zadrže domicilni jezik koji bi to savjet bio.
• 44:28
  SPEAKER_00: Veoma, ja sam možda pomalo i staromodan, ali mislim djelotvoran.
• 44:35
  SPEAKER_00: Najprije da pričaju što više sa njima, to je broj jedan, da se ne izgube u toj trci za novcem, nečim, nemamo vremena.
• 44:49
  SPEAKER_00: To jese problem, a možda smo i mi krivci zato mi možemo malo usporiti tempo.
• 44:57
  SPEAKER_00: Razgovor, biti prisutan u životu djeteta, učiti ih onim načinnim vrijednostima jer djeca su naša ogledala.
• 45:08
  SPEAKER_00: Tako da živa istina i mislim da krenemo od tog.
• 45:14
  SPEAKER_00: A nakon toga da se ne smijemo zanemariti Bosansku školu.
• 45:20
  SPEAKER_00: Jer mi možemo na nje prenijeti znanje, ali nikad ne tako dobro, cjelovito i kvalitetno kao što je neko tko je stručan za to.
• 45:30
  SPEAKER_00: I također mislim da su posjete domovine našoj prvoj bosni veoma bitne.
• 45:39
  SPEAKER_00: Jer i tu djeca jednostavno dobiju jaču, jaču vezu i onda se vrate punije lana.
• 45:48
  SPEAKER_00: Oje i vjerujte, vidim da imaju želju da još više nauče za idući put.
• 45:55
  SPEAKER_00: Dakle, eto to bi bile neke vrijednosti, neki moji savjeti i da čitaju.
• 46:02
  SPEAKER_00: Da roditeljima ti više djecu da čitaju, ukoliko djeca recimo nemaju tu želju sama, možemo i mi pomoći savjetom, nekom dobrom knjigom neka čitaju bilo šta za započetak.
• 46:16
  SPEAKER_00: Ali vjerujte da je to jedan od načina da se produbljuje to interesovanje i ta ljubav prema jezicima.
• 46:29
  SPEAKER_00: Isto tako da ne zanemaru i engleski jezik, jer kako znanje na našem prvom jeziku, recimo, moramo priznati ta djeca su rođena ovdje i engleski je možda njih prvi jezik.
• 46:46
  SPEAKER_00: Sa druge strane.
• 46:47
  SPEAKER_00: Kako šire svoje znanje engleskog jezika, tako će dobiti volju da šire i znanje bosanskog jezika.
• 46:53
  SPEAKER_00: Dakle, edukacija.
• 46:55
  SPEAKER_01: Hvala ti svako kolegice što sam pomogli da napravim uvodu naredni blok mojih pitanja, spomenula se čitanje, a ja htjela ovdje da te pitam o tvojoj prvoj zbirci o pjesama.
• 47:09
  SPEAKER_01: Moja polovina zvijezde, My Half of a Star.
• 47:13
  SPEAKER_01: Naravno da ću te zamoliti za slušatelje da pročitaš jedan dio, ali zašto dvojezično?
• 47:20
  SPEAKER_01: Zašto si se odlučila da pišeš i na engleskom i na bosaskom?
• 47:24
  SPEAKER_00: Dvojezično zato što je to moj sil života.
• 47:29
  SPEAKER_00: To je način na koji ja živim i ja sam taj most da kažem kako se zove i radio emisija.
• 47:37
  SPEAKER_00: I jednostavno volim tu riječ, jedna od mojih najdržih riječi: ta želja da spajam ljude i često sam radila i radim kao promotor i moderator drugima.
• 47:50
  SPEAKER_00: I onda često kad netko izda knjigu na bosanskom, recimo, a zašto nije na engleskom publika pita ili obratno.
• 47:58
  SPEAKER_00: I uvijek su ta pitanja postojala, ja sam onda pomislila kada sam izdala moju knjigu, pa zašto ja ne bi izdala moju knjig na dva jezika.
• 48:09
  SPEAKER_00: S druge strane, dakle, bosanski jezik je moj ljubav, jezik na kojem ja dobijam inspiraciju, bez toga ne ide.
• 48:17
  SPEAKER_00: Međutim, engleski jezik ja sam stručni prevodilac i ja često prevodim drugu poeziju.
• 48:25
  SPEAKER_00: I onda sam pomisla, iskoristit ću i prevešću svoju poeziju tako da bude dostupna i drugima, mojim prijateljima, prevodiocima i koji ne govore bosanski jezik, ali koji rado pročitaju kad ja nešto napiš.
• 48:41
  SPEAKER_00: Možda jedan od najvećih razloga su bila djeca.
• 48:44
  SPEAKER_00: Jer čini mi se, taj predavač u meni profesor nikako ne može da ode.
• 48:51
  SPEAKER_00: I drago mi je zbog toga ja želim da je tu.
• 48:54
  SPEAKER_00: Tako da oni imaju mogućnost kada uzmu knjig u ruke, da čitaju i na bosanskom onda engleski ili da se vrate da tako uče nove riječi.
• 49:05
  SPEAKER_00: I upravo promotorica moje knjige, jedna od promotorica Elma.
• 49:10
  SPEAKER_00: Bašić, ja ću evo spomenuti i naš kolkor u kojem ona vrijedno radi.
• 49:17
  SPEAKER_00: Kada je pričala o knjiži na engleskom jeziku, rekla je da jo se jedna knjiga jedna pjesma posebno dopala i onda je gledala kako se to kaže na engleskom jeziku.
• 49:30
  SPEAKER_00: Ona je bila moja učenica davno.
• 49:33
  SPEAKER_00: I tako ja sam vidjela slušajući nju zaista sam zapljučila da sam uradila dobru stvar.
• 49:39
  SPEAKER_00: I da jednostavno ne ide moj život je ovdje na engleskom jeziku, bosanski moja ljubav, moj materni jezik, moj dio mogekla i veoma sam sretna da sam uspjela da spojim oba oba jezika u moju prvu knjigu.
• 50:01
  SPEAKER_01: I kako sam negdje vidjela, promocija je bila u Sarajevu, ti zapravo kažeš da ovo nije samo obična knjiga od ja o nostalgiji nego i tvoja mapa života.
• 50:13
  SPEAKER_00: Da, prva promocija je bila u Sarajevu jer moj izdavač kulturno udruženje nova svjetlost i gospodin Ibrahim Osmbašić, zahvalna sam u zaista na svojoj pomoći vezano i za knjigu.
• 50:29
  SPEAKER_00: Oni su napravili prvu promociju u sklopu međunarodnih susreta svih književnika u kući se v daha i drago mi je jer Sarajevo je moja ljubav.
• 50:40
  SPEAKER_00: A prva promocija u Australiji bila je u Sidnaju.
• 50:45
  SPEAKER_00: Nakon toga dvije promocije su bile.
• 50:47
  SPEAKER_00: Iemo do Melbourna, Adelaida, Perta Golkosta.
• 50:53
  SPEAKER_00: Drago mi je do naših ljudi da dobre, a naravno i ljudi koji svi ljudi dobro volje jer je knjiga dvojezična.
• 51:02
  SPEAKER_00: Knigu sam pisala dugo.
• 51:04
  SPEAKER_00: Ima tu čak i nekih iz gnazijalskih dana.
• 51:10
  SPEAKER_00: Međutim, kada imate priliku da kroz tih izrazite nešto što je toliko duboko u vama.
• 51:18
  SPEAKER_00: Ako još to volite da radite, onda mislim da je bilo nemenovno da ja izdam i napišem ovu knjigu jer čitam od svoje pete godine i jednostavno znam koliko je to bitno za sve nas, za naš karakter.
• 51:39
  SPEAKER_00: Jednostavno knjige su me također pripremile za život jer otvorite strance i cijeli jedan svijet se pojavljuje pred vama i vi učite, učite kroz iskustva, kroz događaje.
• 51:54
  SPEAKER_00: Moja polovina zvijezde govori o težnji, o težniji, o ljubavi, o želji da se nađna duša prvo, onda da se odrazite kroz emocije, kroz ljubav prema ne samo voljenoj osobi.
• 52:16
  SPEAKER_00: Kasnije je knjiga dobila puno dublji smisao.
• 52:19
  SPEAKER_00: Ljuba prema djetetu, ljuba prema roditelju, ljuba prema rodnom kraju, prema Sarajevu.
• 52:27
  SPEAKER_00: Onda kroz moja iskustva ovdje, kroz rad sa Beha zajednicom upoznala sam nekad volim reći što je zaista možda malo neobično.
• 52:37
  SPEAKER_00: Bosnu i Hercegovinu možda bolje nego što sam je poznavala prije mogaska ovdje, jer mi ovdje kroz našu Beha zajednicu imamo jednu be iha u malom.
• 52:51
  SPEAKER_00: I onda ti različiti mentaliteti, ljudi, njihove priče.
• 52:56
  SPEAKER_00: Puno sam radila sa srebrenićanima, predavala djeci tog porijekla, pripremala komemoracije, programe i tako da se rodila želja da i o tome nešto napiše.
• 53:12
  SPEAKER_00: Djeca, bosanska škola.
• 53:16
  SPEAKER_00: Ja sam na kraju kroz ovu knjigu kada je već bila spremna i napisana, vidjela da iako mi smo uvijek nekako na pola, mi ti koji smo napustili Rodnu Grdu, tvoj gosti, Drita i ti sama, kao mi smo uvijek nekako podijeljeni na pola.
• 53:34
  SPEAKER_00: Moja polovina zvijezde možda je dio toga razmišljanja.
• 53:39
  SPEAKER_00: Međutim, kroz savaj moj rad i kroz ljubav ja uvižam da ne moramo biti.
• 53:46
  SPEAKER_00: Da mi možemo biti, da možemo naći tu drugu polovinu upravo kroz ono što radimo, kroz način na koji se trudimo da sačuvamo ono naše naš identitet u nama.
• 54:02
  SPEAKER_00: Jer na kraju krajeva, vrijimo samo ono koliko damo.
• 54:08
  SPEAKER_00: Ja zaista volim tu izreku.
• 54:11
  SPEAKER_00: I moja polovina zvijezde je odraz svega toga i mog života.
• 54:17
  SPEAKER_01: Bilo bi mi drago da mojim slušeljima i gledateljima samo jedo približiš.
• 54:24
  SPEAKER_00: Bit će mi čast.
• 54:30
  SPEAKER_00: Jesmo koja jedna od novih djesama, ali dotekla je srca mnogih na promoci i zove se Dolaze nam ljepši dan.
• 54:42
  SPEAKER_00: U ovoj godini svega je bilo.
• 54:46
  SPEAKER_00: Srce se često steglo i krilo.
• 54:51
  SPEAKER_00: Nek ode tuga, nek ode tama.
• 54:55
  SPEAKER_00: Nek nova donese mir svima nama.
• 55:00
  SPEAKER_00: Nek stan brige, nek stane zdrav, nek zdravje dođe na svaki prak.
• 55:09
  SPEAKER_00: Nek svako jutro donese nadu, a svaka noć lijepu osnova baladu.
• 55:17
  SPEAKER_00: Nek bude manje teških riječi, a više ljubavi što dušu liječi, nek bude manje tuđe krivice, a više osmijeha na zije lice, neka razum vodi, nek dobro vlada, nek pravda svame svakog dana.
• 55:38
  SPEAKER_00: Neka ljudi jedni druge poštuju, nek djeca u miru odrastaju.
• 55:44
  SPEAKER_00: Zaccijamo stare rane tihe, neka uga se mržnje i nere, pruži ruku bratu, prži prijatelju.
• 55:54
  SPEAKER_00: Sretno nam došla nova godina u zdravlju i veselju.
• 55:59
  SPEAKER_01: Upoznajem te kroz tvoje tihove upoznajem te kroz evo ovaj razgovor, nismo se nikada ranije sveli.
• 56:06
  SPEAKER_01: I zaista vidim da zračiš i odičeš ljubavlju u pravom smislu te riječi.
• 56:12
  SPEAKER_01: Ne samo zbog toga što si ovo sad iščitala, nego pratim tvoje maniru dok razgovaramo.
• 56:18
  SPEAKER_01: Hvala ti što se takva i što se ta energija može osjetiti ako ne sjedimo jedna preko puta druge.
• 56:26
  SPEAKER_01: I ponavljam, mojim gostima jako mi je bilo teško prihvatiti online platforme za podcast jer volim ono što kažu face to face meet, volim se vidjeti s ljudima, ali uspijevam upoznati ljude.
• 56:43
  SPEAKER_01: Mislim da će se složiti sa mnom i kroz ovo što vidim vezano za tebe.
• 56:48
  SPEAKER_01: Zaista čista ljubav i blagost.
• 56:51
  SPEAKER_01: Drago mi je što takvi ljudi postoje.
• 56:53
  SPEAKER_00: Ja Adrita, zaista nemam riječi, a imam zapravo, to je kao moj posao, riječ posao i komunikacija.
• 57:02
  SPEAKER_00: Toliko se me dirnula, uljepšala se mi dan, ne samo ovim razgovorom, nego i tvojom toplinom.
• 57:09
  SPEAKER_00: Ja inače po struci nisam novinar i divim se svakom novinaru, a tebi pogotovo.
• 57:15
  SPEAKER_00: Jer ne uzračam sada iz kurtoazije kompliment, ali zaista pratim tvoj rad sa velikim uživanjem, poštovanjem i uvažavanjem.
• 57:25
  SPEAKER_00: I apsolutno se slažem s tim da ta energija, iako ne možemo da budemo licem u lice zajedno, a bit će i to ako Bog da nadam se.
• 57:37
  SPEAKER_00: I svakako će mi biti drago da ti poklonim svoju knjigu.
• 57:41
  SPEAKER_00: Mi možemo da osjetimo tu energiju, čak i ja kroz telefonske razgovore sa svojim gostima, ja imam najbolje goste i ti ćeš biti moj gost.
• 57:50
  SPEAKER_00: Ali dok se ovo sve malo slegne.
• 57:54
  SPEAKER_00: Tako da zaista je privilegija, pa evo i ovo čudo tehnologije nam je omogućilo puno toga.
• 58:02
  SPEAKER_00: Ja sam zahvalna, ti si u Čikagu, ja osidaju.
• 58:05
  SPEAKER_00: A ipak osjetimo tu pozitivnu energiju koju dijelimo u ovom našem prostoru.
• 58:13
  SPEAKER_01: To mi je posebno drago i to je možda najvažnija misija podkasta realno da zaista samo saslušamo jedni druge, da damo priliku jedni drugima da razgovaramo i da kroz to najđemo zajedničke epite, svi nas.
• 58:28
  SPEAKER_01: Svi smo mi samo ljudska bića, mi u dijaspori dijelimo iz te priče, iz te izazove zajedničku sudbinu i zašto ne podijeliti ta iskustva i svog iskustva kao nekog koji je također konektovan s našom zajednicom, a s druge strane i nekog koji toliko dugo vani, pa plus radio most.
• 58:52
  SPEAKER_01: Mislim da sve više gubimo sposobnost da razgovaramo i slušamo jedne druge.
• 58:59
  SPEAKER_00: Kako si ovo sjajno rekla, ja ne mogu da kažem da ne slušamo.
• 59:06
  SPEAKER_00: Možda trebamo da slušamo na pravi način.
• 59:10
  SPEAKER_00: Na pravi način, možda da iskoristim metaforu most.
• 59:16
  SPEAKER_00: Možda da gradimo mostove, ali da znamo na koji način priči jedni drugima.
• 59:24
  SPEAKER_00: Da kad prilazite nekom skrojite taj most po mjeri, možda manje ega, a više želje da razumijete i da vas razumiju na pravi način.
• 59:39
  SPEAKER_00: Naravno, rad sa ljudima da kažem u zajednici nije jednostavan.
• 59:44
  SPEAKER_00: Ima tu ponekad i razočarenja pa krivo ti je recimo daš sve najbolje od sebe, da li treba dobiti to za uzrad.
• 59:54
  SPEAKER_00: Ali naučila sam kad to dobro se vrati.
• 59:58
  SPEAKER_00: Ne mora biti kroz tu situaciju.
• 1:00:01
  SPEAKER_00: Ali idući put, sve to dođe na svoje i to je moj moto.
• 1:00:06
  SPEAKER_00: S druge strane, kada god sam dala ljubav, razumijevanje, želju da pomognem.
• 1:00:13
  SPEAKER_00: U 99,9 100 slučajeva apsolutno ne postoji, dobila sam dobron natrag.
• 1:00:21
  SPEAKER_00: Dakle, i to mi je smjerca kako čovjek zeli pa uči, saznaje puno toga, vidi jasnije.
• 1:00:32
  SPEAKER_00: Smatram da moramo napraviti taj početni nabor, pa eto ako neće druga strana da budemo to mi.
• 1:00:38
  SPEAKER_00: Izgradimo taj most skladan.
• 1:00:42
  SPEAKER_00: Ako želimo da komuniciramo, moramo ego smanjiti, ako ga ne možemo totalno izbaciti, ali radimo.
• 1:00:53
  SPEAKER_00: Svi na tome radimo ako smo na pravom putu i ta želja kroz komunikaciju da uradimo nešto dobro.
• 1:01:02
  SPEAKER_00: Ako vam je dobra namjera, pa mora na kraju da bude dobro.
• 1:01:07
  SPEAKER_00: Ja sam imala imala sam sreću da imam puno dobrih gostiju, pametnih ljudi koji imaju šta reći, ako vi priznate da vi želite da učite.
• 1:01:19
  SPEAKER_00: Kad vi priznate sebi, ne znate ništa, e tek onda ima nade za vas.
• 1:01:24
  SPEAKER_00: Dakle, pristup na koji prilazimo ljudima želja emotiv, izbaciti ego, ja mislim da je to pravi recept na bilo kojem jeziku.
• 1:01:37
  SPEAKER_01: Interesantno je da je to i glavni smisla svih religija koje pratimo a malo tko religijski zna za te stvari.
• 1:01:46
  SPEAKER_01: Mislim da je borba sa ejem one džihad u islamu, nećemo spominjati budu koji je rekao kad pomisliš da sve znaš, što onda zaista znači da nikad ništa nisi naučio i ništa ne znaš.
• 1:01:59
  SPEAKER_01: Naravno ovdje parafriziram.
• 1:02:02
  SPEAKER_01: Mediji danas ovakvi kakvi jesu i krivi i ne krivi za mnoge situacije s kojim se susrećujemo.
• 1:02:10
  SPEAKER_01: Šta ti vidiš?
• 1:02:11
  SPEAKER_01: Kako vidiš sliku medija.
• 1:02:13
  SPEAKER_01: U podkasu si nešto što je potpuno novo.
• 1:02:16
  SPEAKER_01: Meni iskreno, iako sam ga startila prije šest mjeseci iznenađenje jer ja sam više radi, skitiv i ovo drugi oblik.
• 1:02:25
  SPEAKER_01: Ti sevo još uvijek ne radi.
• 1:02:27
  SPEAKER_01: Na specifičnom raju koji je izuzetno potreban bosanskoj zajednici u ovom slučaju sidni.
• 1:02:33
  SPEAKER_01: Međutim, šta i kako vidiš budućnost medija i kakva je danas potrebi slika medija u četovom svijetu.
• 1:02:40
  SPEAKER_00: Mediji su za mene neizmjerno važni.
• 1:02:44
  SPEAKER_00: Neizmjerno važni ne možemo bez njih.
• 1:02:47
  SPEAKER_00: Mi jednostavno ako želimo zatvoriti oči, uši i nešto svoje, ovaj neki svoj film vrtiti u glavi onda možemo.
• 1:02:56
  SPEAKER_00: Ali cijenim svaki medij.
• 1:03:00
  SPEAKER_00: Pa čak i ako govorimo o toj nekoj žu šta vam pisto, mislim da treba postojati sve to da bi mi onda mogli imati bolju sliku dešavanja u svijetu, stvari koje nas se tiču.
• 1:03:19
  SPEAKER_00: Mediji nam na neki način pokazuju put kako da mi gradimo svoje stavove, da mi shvatimo šta je pogrešno, šta je dobro.
• 1:03:29
  SPEAKER_00: Ja zaista, što se tiče ovog podcasta, i ja smatram, evo rekla sam već da ti radiš fantastičan posao.
• 1:03:38
  SPEAKER_00: Ja sam mislila da ti radiš ovo godinama iskreno.
• 1:03:43
  SPEAKER_00: Radio isto veoma bitan i to je ono što mi trenutno imamo.
• 1:03:48
  SPEAKER_00: Ovdje mada i slika tu igra veoma važnu ulogu.
• 1:03:54
  SPEAKER_00: I tako mislim trebamo koristiti sve što nam se pruži i smatram da mediji treba da žive, da imaju budućnosti.
• 1:04:07
  SPEAKER_00: Pa ako ih ima više bolje za nas, za ljude koji to prate.
• 1:04:14
  SPEAKER_00: Jer kao što reko, treba graditi sliku o svijetu, treba dati neke zaključke, a kako ćemo to ako smo u mraku?
• 1:04:27
  SPEAKER_00: Tako da mislim čak i budućnost radi veoma svijetla, iako možda netko ne misli tako, ali ja sam se malo bavila tim istraživanjima i ja vidim da će radio da živi i dalje, a boga mi i ovi podcasti su za mene sjajna stvar jer sve te daljine vremenske razlike mi bosanci u svijetu ne možemo zanemariti koliko je to bitno za nas.
• 1:05:02
  SPEAKER_01: I da pitala sam to novinarstvo s obzirom da te ja zaista dožljavam kao stručnjaka za jezike, a obzirom i da pišeš, da te pitam, može li zapravo čovjek iz vlastitog iskustva, iskustva onih s kojima si ti radila prihvatiti novi jezik na način da počne razmišljati, sanjati na novom jeziku pa pisati.
• 1:05:27
  SPEAKER_01: Ti reći da si provodila svoje pjesme, ali uhvatiš li se da možeš i pisati na engleskom jeziku?
• 1:05:32
  SPEAKER_00: Apsolutno, apsolutno mogu pisati.
• 1:05:35
  SPEAKER_00: E sad to što mene dolazi inspiracija najviše na bosanskom jeziku, to je jednostavno dio mene, ja to priznajem jer sam ja ipak bila na neki način djelomično formirana ličnost kada sam došla u Australiju, ali mislim da je moguće, to je možda i stvar čovjekove želje.
• 1:06:00
  SPEAKER_00: Načina na koji želi da živi.
• 1:06:05
  SPEAKER_00: Ja znam puno ljudi koji su jedva dočekali da dođu ovdje koji govore bosanski jezik, ali opet žele da su prebačeni na ovaj strota.
• 1:06:25
  SPEAKER_00: To je također jedno umijeće.
• 1:06:28
  SPEAKER_00: Ali, šovjek pristupi tome, najvažnije da ostane dosedan sebe.
• 1:06:36
  SPEAKER_00: Jer ako mi glumimo zapravo to, onda i ako je to usiljeno, onda neće biti dobro.
• 1:06:46
  SPEAKER_00: Već smo pričali o tome koliko je bitno da se materni jezik očuva.
• 1:06:54
  SPEAKER_00: Ako može da ima inspiraciju na engleskom da sanja, može zašto da ne, ali u svakom slučaju mislim da postoji određena odgovornost prema očuvanju svog materneg jezika.
• 1:07:07
  SPEAKER_00: Mi koji živimo u drugoj zemlji i na dva jezika, ja sam čula da nam mozak puno brže radi.
• 1:07:17
  SPEAKER_00: Sada ne znam, nije provjereno, ali moguće je istina.
• 1:07:22
  SPEAKER_00: I smatram da je to također privilegija.
• 1:07:26
  SPEAKER_00: Ako vi možete ispoliti sebe nekom tob ne govori vaš materij jezik, a govori engleski, govorite oboje, onda možete biti kao sestre, brat i sestra, možete ga razumjeti na najbolji način.
• 1:07:43
  SPEAKER_00: Ne mislim, samo bukvalno razumjeti, pa onda ja mislim da je to privilegija.
• 1:07:50
  SPEAKER_00: Nisam sanjala na engleskom.
• 1:07:54
  SPEAKER_00: Inspiracija me dolazi na bosanskom.
• 1:07:56
  SPEAKER_00: Engleski je pretežno jezik na kojem radim.
• 1:07:59
  SPEAKER_00: Ali isto tako, veoma je bitan da ja komuniciram sa ljudima i da ja njih shvatim, i oni mene na pravi način u slučaju da ne govore bosanski jezik.
• 1:08:12
  SPEAKER_01: Što sa emocijama, kakva su ti iskustva prevođenja emocija, možemo li ih prevesti?
• 1:08:18
  SPEAKER_01: Ovo pitam zato što ja lično zapnem puno puta, evo dvanaest, trinaest godina već isto tako radim i družim se s prijateljima, a imam i članove familije s kojima moram razgovarati na engleskom jeziku.
• 1:08:33
  SPEAKER_00: Interesantno pitanje, s obzirom da smo nedavno proslavili Međunarodni dan prevoditelja i imala sam jednog sjajnog gosta, arapski prevodilac kalic s kojima dugo radim i sarađujem i baš smo pričali na ovu temu.
• 1:08:51
  SPEAKER_00: Jedna izuzetno dobra tema, profesija.
• 1:08:57
  SPEAKER_00: Ja volim volim zaista biti prevodilac.
• 1:09:00
  SPEAKER_00: Smatram ako to ispravno radite nije jednostavno.
• 1:09:04
  SPEAKER_00: Apsurno je misliti da je dovoljno govoriti samo ta dva jezika sa koje prevodite i na koji prevodite dobro pa da budete dobar prevodilac.
• 1:09:15
  SPEAKER_00: Mi konstantno imamo obuke, seminare, webinare kako želite kako bi bili što bolji.
• 1:09:26
  SPEAKER_00: Prevodilac nije samo mašina.
• 1:09:28
  SPEAKER_00: Daleko od toga.
• 1:09:30
  SPEAKER_00: Jeste glavni je cilj prenijeti poruku, znači biti taj most da vas shvati na pravi način, obje strane, ali isto tako mi često to prevodimo na seminarima većim grupama.
• 1:09:47
  SPEAKER_00: Puno toga ide sad preko telefona i videoprijodi.
• 1:09:52
  SPEAKER_00: Emociju nije sad nećemo glumiti.
• 1:09:57
  SPEAKER_00: Ali u svakom slučaju ako netko govori nešto tužno, dok vi prevodite nećete se definitivno smijati, nego ćete pokušati da slijedite tu energiju i tog riječi.
• 1:10:12
  SPEAKER_00: Ja mislim ako smo razumna bića i ako imamo empatiju da to ne bi trebalo biti neki veliki problem.
• 1:10:19
  SPEAKER_00: Narno, sve su to tehnike koje se usavršavaju, ali ponekad to dođe i spontano.
• 1:10:27
  SPEAKER_00: Jer ne možete ni glumiti i druga strana osjeti kroz kako ovdje vole reći body language, jezik tijela, energija.
• 1:10:37
  SPEAKER_00: Tako da vi zaista morate tu biti vjerodostojni i u tim emocijama kao što se veoma dobro primijetila, da bi radili kvalitetno i uspješno vaš posao jer onda ljudi vas prepoznaju, ljudi to cijene i vole.
• 1:10:54
  SPEAKER_00: I na taj način vi imate lijepo zanimanje što imate momentalnu satisfakciju.
• 1:11:02
  SPEAKER_00: Radite, znači plaćani ste zato, a učinite jedno dobro dj i vidite to odma na licu mjesta.
• 1:11:09
  SPEAKER_00: Da li ste uspjeli ili niste uspjeli.
• 1:11:11
  SPEAKER_01: Pomenili smo tvoju knjigu ove godine izašla moja polovina zvijezde, šta je sljedeće.
• 1:11:16
  SPEAKER_00: Baš se hvala i na ovom pitanju.
• 1:11:18
  SPEAKER_00: Ja samo slušam i uživam imam inspiraciju.
• 1:11:23
  SPEAKER_00: Pa poeziju volim, onaj dio mene.
• 1:11:26
  SPEAKER_00: Međutim, moja ljubav sad će se možda iznenaditi je zapravo proza.
• 1:11:31
  SPEAKER_00: Ali, s obzirom da sam ja magistrirala na prevođenju poezije i kratke proze.
• 1:11:40
  SPEAKER_00: Moja je želja da napišem novu knjigu i zaista već pripreme postoje za to i dogovor sa mojim izdavačem kratkih priča.
• 1:11:53
  SPEAKER_00: O mojim iskustvima.
• 1:11:55
  SPEAKER_00: U Australiji posebno s kraja na kraja svijeta.
• 1:12:00
  SPEAKER_00: I želja mi je da tu knjigu također promovšim i po Bosni i Hercegovini, Australiji naravno, neizostavno.
• 1:12:11
  SPEAKER_00: Tako da bi željela kroz te kratke priče, kao što sam napravila da je knjiga, moja prva knjiga na mo veliko radost, moj prvenac na oba jezika da pomogne ljudima čak i da uče jezik i neke nove riječi, ovo bi bilo više kroz neke pouke.
• 1:12:29
  SPEAKER_00: Znači, svaka ta kratka priča bi imala jednu pouku koja je svojstvena nama koji evo živimo na dva jezika i mislim da mi je zaista velika želja da izdam i knjigu koja će biti i tog tipa.
• 1:12:50
  SPEAKER_01: Nećete naravno ovdje pitati da nam oddaš te poruke, ali me to asocira na nešto što sam te mislila pitati kao većinu svojih gostiju.
• 1:13:03
  SPEAKER_01: Što voliš vezano za Australiju, što ti nedostaje iz Bosne kad si tu i kad posjećuš Bosnu što ti nedosta iz Australije a u čemu uživaš u Bosni Hercegovini.
• 1:13:20
  SPEAKER_00: Što volim u Australiji?
• 1:13:21
  SPEAKER_00: Ja volim opuštenost u njihova.
• 1:13:26
  SPEAKER_00: Oni uopće nisu opterećeni odjećom.
• 1:13:32
  SPEAKER_00: Tako spontano nekad izađu, vi ćete vidjeti nekog na veoma visokoj funkciji recimo menadžera, ne samo menadera, menadžera, menadžera koji jednostavno možda izgleda sasvim opušteno, bez nekog tog dress koda, koji također postoji ovdje, ali mislim, nije primaran.
• 1:13:51
  SPEAKER_00: Nisu toliko opterećeni tim kao mi.
• 1:13:54
  SPEAKER_00: Nama je to tako bitno vjerojatno će se prepoznati, idemo da kupimo mliko i hljeb, to mora da bude sve tip top jer tko zna tko ćete stresti.
• 1:14:07
  SPEAKER_00: Oni toga ovdje nemaju.
• 1:14:09
  SPEAKER_00: Većinom, naravno, čast izuzecima.
• 1:14:12
  SPEAKER_00: Volim tu opuštenost.
• 1:14:14
  SPEAKER_00: Na fakultetu kada sam studirala, vi zovete svoje profesore imenom.
• 1:14:21
  SPEAKER_00: Psiranja svakako nema.
• 1:14:22
  SPEAKER_00: Oni su to izbacili iz engleskog jezika.
• 1:14:27
  SPEAKER_00: Taj neki pristupačan stil pa i doktori sami, pošto ja puno radim sa doktorima, oni su vjerujte tako opušteni, obučeni u neke uniforme.
• 1:14:41
  SPEAKER_00: Vi nikada ne biste možda ni rekli da se radi o tako na nekoj visokoj funkciji možda to, a u Bosni opet pa čini mi se, evo sad je možda paradoks sve.
• 1:14:54
  SPEAKER_00: A najviše taj njihov talenat, njihov evo pa i naš, ali pomalo to ovdje možda i gubimo da uživaju život.
• 1:15:05
  SPEAKER_00: Sjećam se, bila sam u Bosni u Saraju prije nekoliko godina i sad stojim ja na prozor, inače Saravske ulice volim poželiti, vjerujte.
• 1:15:16
  SPEAKER_00: Zar se ulice mogu poželjeti, u mom slučaju mogu.
• 1:15:20
  SPEAKER_00: I stojim ja u centru grada je bio stan, i ja sad gledam društvo ovako.
• 1:15:27
  SPEAKER_00: Oni su možda došli, ja ne znam ili sam posla.
• 1:15:30
  SPEAKER_00: To je bila sredina dana.
• 1:15:32
  SPEAKER_00: Piju oni kafu, a kafića svugdje eto, fale mi ti kafiči na svakom točku, taj društveni život.
• 1:15:39
  SPEAKER_00: I ja opet za sat vremena slučajno ne da bi nije pratila, pogledam opet na prozor, oni sjede još za dva sata.
• 1:15:48
  SPEAKER_00: Neću vam govoriti koliko je trajalo uglavnom nekoliko sati su oni tu sjedili, družili se, se čuo opušteno.
• 1:15:57
  SPEAKER_00: To je, vjerujte mene, je to bilo čudno.
• 1:16:00
  SPEAKER_00: Pa kažem radni dan u pola dana.
• 1:16:04
  SPEAKER_00: Ljude toliko, pričaju, šale se, uživaju u životu.
• 1:16:10
  SPEAKER_01: Kako imaju vremena, odakle im vrijeme.
• 1:16:13
  SPEAKER_00: Ja sam na odmoru, a meni već šta ja za to mogu.
• 1:16:17
  SPEAKER_00: Ali nekas, svaka im čas.
• 1:16:21
  SPEAKER_01: To je ono što mi vani nikad nećemo imati.
• 1:16:24
  SPEAKER_01: To je ono što ne možemo ni razumjeti, ni mi koji smo vani, kako smo mogli u doba kad smo bili tamo, a ni oni koji žive samo u Bosni i Hercegovini kako ono što mi kažemo tako po istilahu može zaista postojati po istilahu.
• 1:16:42
  SPEAKER_01: I ovdje da prevedemo ono tko ne razumije misli bez ikakve brige i bez ničega ne opterećuje se vremenom.
• 1:16:52
  SPEAKER_01: Ne opterećuje se vremenom.
• 1:16:54
  SPEAKER_01: Majda hvala puno što ste bila gospodarno, drago mi što smo se ovako upoznali, osta ćemo u sadnji, a ja ću ti dati priliku da pošalješ poruku slušateljima.
• 1:17:06
  SPEAKER_01: Evo slušamo se u cijelom svijetu, nisu to još uvijek brojevi do kojih planiram doći.
• 1:17:14
  SPEAKER_01: Zaista pokušavam da dođem do svakog čovjeka sa prostora Balkana i bivše Jugoslavije sa ovim podcastom.
• 1:17:21
  SPEAKER_01: Ali ono što znam da se slušamo trenutno u više od dvades zemalja u svijetu pa iako jedan slušatelj iz dalek Indonezije to nešto znači draga dica, toliko sam ponosna, da to čujem ponosna na tebe.
• 1:17:38
  SPEAKER_00: Sretna što sam bila danas tvoj gost toliko sam uživala.
• 1:17:41
  SPEAKER_00: Pitanja su perfektna.
• 1:17:43
  SPEAKER_00: Evo i ja nešto učim od jednog profesionalnog novinara.
• 1:17:47
  SPEAKER_00: Pa evo da preporuči mi i Rio Most, Radio Most.com.
• 1:17:59
  SPEAKER_00: U svijetu i da kažem da se nadam našoj zajedničkoj suradnji.
• 1:18:05
  SPEAKER_00: Jer zaista duže su se strele, energija pozitivna.
• 1:18:10
  SPEAKER_00: Svim našim ljudima u svijetu voljiti da ne gube sebe, da budu vjerni sebi samima, da pazuje druge, da poštuju, jer nekad ono nešto malo naše nekome toliko znači, jedan osmije.
• 1:18:32
  SPEAKER_00: Lijepa riječ ne košta ništa.
• 1:18:37
  SPEAKER_00: Rekla sam da budete dostojni i vjerni sebi, jer to je veoma bitno.
• 1:18:43
  SPEAKER_00: Mi moramo da čuvamo našu domovinu, toliko joj dugujemo i naravno da jo se vraćamo kada možemo.
• 1:18:51
  SPEAKER_00: To je moika želja.
• 1:18:53
  SPEAKER_00: Da cijenimo našu okolinu zemlje u kojima živimo ako smo imali tu sudbinu i da to napravimo kao našu prednost da pomognemo našoj prvoj domovini.
• 1:19:07
  SPEAKER_00: I svakako dačitajte ljudi jer na kraju krajeva i to je dio našeg rasta, edukativnog, duhovnog.
• 1:19:20
  SPEAKER_00: I moći ćemo biti bolji ljudi, a samim tim moći ćemo da ponudimo više svijeta.
• 1:19:29
  SPEAKER_01: Sponzor podkasta realno vispakova zlatna dževa.
• 1:19:32
  SPEAKER_01: Partner epizode poliklinika Pusi Sarajeva.
• 1:19:36
  SPEAKER_01: I prijatelj podkasta je Luisa Kovačević i njena knjiga spoznaja.
• 1:19:41
  SPEAKER_01: Više o našim sponzorima možete saznati.
• 1:19:45
  SPEAKER_01: Ukoliko kliknite na linkove koje postavljamo u opis svake od naših epizoda.
• 1:19:51
  SPEAKER_01: Hvala što nas pratite.
• 1:19:53
  SPEAKER_01: Ne zaboravite klik, like, subscribe.
• 1:19:57
  SPEAKER_01: Ovo su vaši potezi koji nam pomažu da razvijamo kanal na YouTube ili bilo kojoj drugoj audio platformi gdje nas slušate.