Latest / VK podcast / Vizkulturin podcast: Inia Herenčić | Nosila sam češer u ruksaku

Transcript

Vizkulturin podcast: Inia Herenčić | Nosila sam češer u ruksaku · VK podcast

0:00
Pozdrav svima u 1. Epizodi ovogodišnjeg
0:03
vizkulturinog podkasta razgovaramo s vizualnom
0:06
umjetnicom i fotografkinjom ingom herenčić povodom njezine
0:10
recentne izložbe nosila sam češer u ruksaku u galeriji veen
0:14
riječ je o fotografskom ciklusu koji se razvija kroz
0:17
introspektivan i intuitivan proces.
0:20
Usmjeren je na promjenu, pogleda pažnje i odnosa prema
0:23
svakodnevnom inija dobrodošla uvis kulturen podkast.
0:27
Dobar dan. Već sami nazivi izložbe nosila
0:30
sam i češće. U ruksaku odmah privlači pažnju
0:34
kako je nastao taj naziv i što uopće za tebe znači sama ta
0:37
gesta nošenja češera nastave. Izložbe nosila sam češer u
0:42
ruksaku. Nastao je zapravo od mog imena
0:46
jer sam dobila ime po drvetu pinija i poče šaru.
0:51
Konkretno sami taj šećer koji je ovdje spominjem je donešen iz
0:56
vatikana. Prošle godine smo ju 1.
0:58
Put bila u rimu i češer je ukradem sa svete zemlje.
1:03
I završio je u mom ruksaku predivan veliki nakon masni
1:07
debeli češer malo čak i ozlijeđen koji sam nosila u tom
1:11
ruksaku duže vrijeme nekako se nastavio cijeli taj naslov na
1:16
prethodna izložbe od 1 tu ništa ne rastu samo od sebe, zatim mam
1:23
adisom, onda se dogodio susret na tromeđi i evo sada nosila sam
1:29
češer u ruksaku, ali često se dogodi da taj ruksak.
1:34
Imam leđima je uvijek tu i soče širom.
1:37
Ponekad idem IU disko, a nekad nosim disko kuglu u šumu tako da
1:42
je to spoj 1 i drugog, ali i na nekakvoj osobnoj slojevito je
1:48
razini a sam tragala za tim sjemenom tim šeširom plodom koji
1:54
je zapravo uvijek nešto otkriva. Za slušatelje koji još nisu
1:59
vidjeli izložbu. Možeš li nas ukratko provesti
2:02
kroz postav, od čega se uopće sastoji izložba?
2:05
Ovako kada posjetitelji i posjetiteljice uđu u prostor
2:10
galerije been dočeka ih zaista mnoštvo radova.
2:13
Jesi li ih već negdje prije izlagala?
2:16
Ako nam možeš cijelo to malo priču o postavu ispričati.
2:19
A postavio je, zapravo ne podliježe onom manje više kod
2:25
mene to zbilja izazov i na neki način ovdje možda proces
2:31
prihvaćanja da sam jednostavno takva ili u ovom sad.
2:36
Konkretnom radu neizbježno je bilo postaviti tih na 1 zidu s 6
2:43
fotografija, s tim da mi nisu sve stale, ali su jako važne za
2:48
nekakav ritam, za narativ, za strukturu i igru u koncentraciju
2:53
pogleda, odnosno taj ping pong koji se može igrati na samome
2:58
zidu. Odličan mi je bio taj zid baš
3:01
zbog toga što je predstavljao veliki izazov kakvu sada složiti
3:06
nekakvu grupaciju. Fotografija da to meni ima
3:10
smisla uvijek. Ja imam malo staromodni pristup
3:14
i ne mogu si pomoći da je to sve.
3:16
Volim isprintati i pripremiti onak unaprijed i doma sam se
3:22
igrala na tom malom 1 bijelom zidu koji imamo pod kosim krovom
3:26
i posložila sam ih tako da to stvarno meni ima smisla od boje,
3:31
od motiva od narativa i koji su došli u galeriju sa mojim timom
3:36
pomagača i jednostavno. Se to sve nekako posložilo samo
3:42
od sebe. Ovdje se zapravo i radi o svim
3:45
tim ulogama u kojima se ja nađem tokom ili 2 iz 4:00 ili
3:51
konkretno ovdje priča o radu koji je nastao 5 godina kad
3:56
pričam o konceptu i što on meni znači.
3:59
Moram priznati da sam morala nekako sada ovaj projekt i ovu
4:05
izložbu prihvatiti da ima mali otpor prema.
4:09
Konceptu i uvijek nastojim kao razumjet šta šta ja to želim,
4:15
ispriča šta ja to želim reći, ali ovdje to nije funkcioniralo
4:19
tako. Ovdje se jednostavno sve
4:21
odmotalo pred mojim očima, kroz vrijeme, kroz kroz proces čistog
4:28
gledanja i tih nekih uzoraka koji su koji se stalno
4:33
ponavljaju unazad u mom radu. I ja mislim da zaluđenost
4:39
zapravo svjetlom trenutkom bojom.
4:43
Dođe iz možda nekog pristupa ono više ulične fotografije, jer
4:48
većina fotografija ovdje na zidu to je taj bio 1 klik.
4:53
To je taj 1:01 trenutak i onda sumanuta proizvodnja fotografija
4:59
je jednostavno se trebala dogodi da ostat u okačim dao satu stoji
5:05
da sa to ima svoj život na zidu, da ja mogu krenu dalje.
5:10
U svojoj umjetničkoj izjavim kažeš da rat proizlazi iz
5:14
procesa osobno pronalaska i kretanja kroz različite faze
5:18
div. Vanja prihvaćanja, ostavljanja,
5:20
gledanja i viđenja te da se identitet ne promatra kao fiksna
5:24
kategorija nego kao stanje stalne transformacije.
5:27
Kako se proces osobnog sazrijevanja konkretno upisao u
5:32
nastanak ovog rada. Evo već spomenula da je sve što
5:36
vidimo na izložbi nastao u posljednjih 5 godina, što se
5:40
možda događa u tih 5 godina da ovu izložbu možemo tumačiti kao
5:45
neko sazrijevanje. Svoje fotografije prije svega
5:49
moraju odležati. Ja i moram dat neki prostor.
5:53
Svježe oči i drugačiju mene kad kad ih ponovno gledam i onda u
5:59
tom otvaranju tvom gledanju i promatranju one one grade sam
6:04
svoj narativ na neki način, ali ovdje je više bilo stvar
6:09
prihvaćanja. Interes zašto me zašto volim
6:13
toliko fotografirati ljude s leđa ili zašto često nosim disko
6:18
kuglu gdje god da pođem ili koji su ti momenti koji se stalno?
6:24
Ukazuju i koja je njihova na neki način simbolika i
6:28
povezanost. Pričamo o identitetu i tko sam
6:32
ja. To je konstantno preispitivanje
6:36
i zato sam izložila i tu razmjenu disko kuglu.
6:39
Taj mirror boli, odnosno refleksija koji god stakalce su
6:44
pogledamo, uvijek smo drugačiji. Nikad ne zaboravite.
6:48
Slušala sam slučajno 1 predavanje kod pokojnog
6:51
ladislava galete. Ispiti bili da si sam postaviš
6:56
pitanje, davno je to bilo i osjećam se ja postavila pitanje
7:00
što ću biti kada odraste. Ne znam dal ču ikad otkriti
7:04
točno tko sam i šta sam, al ovo je nekakav put ka tome.
7:09
Tvoje fotografije je moguće promatrati samostalno, ali on je
7:13
upravo u toj međusobnoj komunikaciji tvore taj narod i
7:16
po kojem govoriš, pa me zanima možda i odabir formata zašto
7:20
možda nisi otišla na neki album ski format manji da intimni kaže
7:25
zašto ipak neki malo veći formati?
7:27
Koji koji imaju neku svoju monumentalnost kada ih ovako
7:32
zasebno čovjek promatra. Kao formati je možda iz nekakvih
7:37
financijskih razloga ću biti iskrena.
7:39
Ja bi to sve voljelo čak i puno veća, ali s obzirom da smo na
7:44
ovome ovome zidu IU ovom prostoru gdje se igramo, koliko
7:49
čega stane i kako ovo bilo meni kao nekakvo najla optimalno
7:56
rješenje ključna je ta perspektiva da se može
8:00
pogledati. Cijeli taj zid odnosu 1 naspram
8:05
druge i bilo je jako zanimljivo kad dođu djeca pogledati izložbu
8:11
kako oni grade priču, a nevjerojatno je kako povlače
8:16
linije i paralele i pronalaze te sekvence koje sam možda ja
8:23
podsvjesno stavila i trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako
8:28
one igraju kroz taj period od recimo 5 godina ili kako su se
8:32
posložila. U meni kao u nekakvoj sekvence
8:36
od broja 3. Riječ je o koa i zapažanje.
8:40
Odlično točno prikaže ono što što sam si ja negdje zamislila,
8:46
oni to iz verbaliziraju tako jako važna ta ta ta igra u
8:53
cijelu cijelom procesu. Već je naglasila da se projekt
8:56
razvija kroz introspektivan i intuitivan proces u kojem
9:00
koncept ne prethodi radu, nego nastaje kroz promatranje,
9:03
kretanje i emocionalno reagiranje na prostor.
9:06
Možeš li nam nešto više reći o tome kako ti doživljavaš uopće
9:12
unaprijed određene koncepte? Zašto im se opireš i jeli to
9:17
možda neki oblik tvoje otpora dominantnim produkcijskim
9:21
modelima? Koncept je o iznimno važan, da
9:24
bi se uopće nešto stvorilo, ali u ovom tu.
9:29
Slučaju i konkretno sada je prethodilo.
9:34
Sve je tom faktoru vremena i vrijeme ii gledanje koje je
9:42
nužno da bi da bi uopće rad mogao završiti isprintani na
9:48
gale u galeriji na zidu gdje se dogodio 1.
9:51
Važan trenutak za mene gdje sam prihvatila da manje više ne
9:57
funkcioniram i da. Pri stu ne mogu u ovom sad
10:03
konkretnom slučaju pristupiti radu kroz raspisani unaprijed
10:08
strukturiran i koncept jednostavno samo prihvatila kao
10:14
igru kao način promatranja i bivanja UU trenutku ne sad ovih
10:22
popularnih filozof. Osjećam, moramo biti sada i
10:25
sada, ali za mene svaka ta fotografija je trenutak gdje sam
10:30
ja sada i kako sam to posložilo. Jednostavno je nastalo iz
10:37
potrebe da završim taj 1 ciklus onoda da ga zamotam da kažem evo
10:44
to je sada tako u ovoj priči to je sad neka završena priča i
10:53
prepuštam svakome da da reagira, da primi da gleda na to kako.
10:59
Kome paše? Dakle, ti u svom procesu na čelu
11:02
svoje umjetničkoj praksi si više sklonija nekom intuitivnom
11:06
fotografiranju. To mi je što mi je zbilja zbilja
11:09
važno šta meni znači to intuitivno.
11:12
Znači to znači kada sam sa kćerima i kad se igram s njima
11:17
da sam sad tu i prisutna i možda je taj trenutak kada zabilježim
11:24
tu našu igru ili hod po gradu ili bilo kakva u situacija.
11:30
Je samo budnost u tom momentu i ne mogu unaprijed da li o sad
11:40
simboli kata te lubenica je što to znači da li će se ona opet
11:46
dogoditi. Jednostavno dođe sa sa odmakom
11:49
ii sa vremenom i sad sam se malo igrala s tom crvenom koja se
11:55
pojavila u mom životu koju sam se dugo opirala išta.
11:58
Uopće mi znači crvena. Tako da imamo.
12:02
Evo sad sam spomenula lubenicu, ali imamo odnos sa lubenicom u
12:06
više faza u cijele lubenice od lubenica je na pola izrezbarene
12:13
do lubenica na goloj koži do lubenica na na tepihu i onda se
12:20
jednostavno slika gradi. U tvojim radovima je vidljiva
12:25
inspiracija iz svakodnevice pa me zanima što svakodnevni
12:29
prizori moraju imati da bi uopće u tvojem radu postali nositelji
12:33
značenja. Mene oduševljava i fascinirao
12:37
kako svakodnevno može biti spektakl samo ako si dopustimo
12:43
vidjeti, primiti ili osjetiti. I to je ono upravo što što sam
12:50
ne znam sa kćerima dosad kako odrastaju sve manje.
12:54
Možda je to neki moj mama poriv da probam sačuvat ili razumjeti
12:59
li se vratiti u ta neka djetinjstva.
13:04
Od prije sa njima smo, s njima je sve što svaki put drugačiji,
13:11
svaka šetnja šumom, a nosi svoje male senzacije i samo je naša
13:19
stvar perspektive percepcije pristupa ili te igre o kojoj
13:27
meni neizbježna. Kako ćemo zabilježiti, tako da
13:31
možda nije naglasak na tome da stone okvir svakodnevni prizori.
13:36
Nego više treniranje disciplina to zahtijeva baš veliku
13:41
disciplinu, baš veliki rad da budem dovoljno slobodna,
13:48
odvažna, ustrajna da to što što meni čini radost ili nekad
13:54
naravno tugu. Hvala bogu je taj plavi osjećaj
13:58
da to ono zabilježim. Često vidimo nešto i sad iz
14:05
nekih naših osobnih razloga nam je.
14:07
Privlačno i zanimljivo, ali sam ljena možda nekad izvadit
14:14
fotoaparat i iz ruksaka uz češće.
14:18
I ovo je čisto disciplina. Ja mislim da je to samo
14:21
disciplina rada. Zabilježim to što vidim.
14:26
A kako bismo primjer ovu izložbu postavila u odnosu na neke
14:30
prethodne radove, što je slično što je različito?
14:33
Je li ono praksa zapravo kontinuirana, a onda samo možda
14:37
motivi situacije drukčije. Ili neki dan sam provela u
14:41
galeriji. 6:00 stalno s nekim nekoj dolazio i pričali smo i
14:46
tako i primijetila sam da ko god da me pita ili da pokušavam ja
14:49
nešto objasniti, svaki put odemo nekako drugačiji smjer drugačiji
14:55
narativ ali što je šta je zajedničko u ovome ovdje?
15:00
Zidu je tata šira slika i to ja mislim da je zajedničko svim
15:05
radovima i svim izložbama do sada.
15:08
Nisu oni nužno tolko o dodjeljivanja, smatram, to je
15:12
to. Ono 1 plesna 1 dugačku pjesmu da
15:17
je to to konstantniji intermeco u nekakvim životnim fazama koji
15:26
zapravo moglo bi svoje skupa zajedno funkcionirati.
15:32
Imaš li tendenciju vraćati se starim radovima?
15:36
Imam kad me prijatelji natjeraju da to ne radim i da trebamo
15:40
gledat a starije stare fotografije i ja često ono
15:46
radim, radim, radim, radim AI fotografiram II onda baš moraju
15:53
odležati baš moraju odležati fotografije da im se ponovno
15:56
poslije mogu otvoriti taj folder II vidjet zapravo to valja i na
16:02
koji način. Kod ovog je baš sazrelo i to da
16:06
se to mora izaći na zid, tako da mislim da je jako važno gledati
16:10
svoj rad i da tu treba isto imati torno vrijeme za
16:16
promatranje što si napravio jer iz toga možemo puno na puno
16:20
naučiti. Ovaj fotografski ciklus nije
16:22
organiziran kao na rati, nego kao neka nelinearna sekvenca u
16:26
kojoj se izmjenjuju brzinu i udaljenost, oštrina i zamućenje.
16:31
Koliko ti je bilo važno razmišljati o ritmu gledanja IO
16:34
tome da fotografije djeluju kroz.
16:36
Svoj neki međusobni suživot, a ne kao pojedinačne slike u
16:40
kontekstu na gledatelja. Dakle, koliko uopće dok
16:43
postavljaš izložbu obraćaš pažnju na to kako će neko 2
16:47
promatra tvoje fotografije. Pa razmišljam o tome.
16:51
Naravno, tu je mali nekakav šizofreniji balon se pojavi 1000
16:56
prozora, pitanja vrata iii trenutaka kako koji razmak im ih
17:04
zašto, važno mi je baš neki dan. Me to jako nekako dirnulo 1
17:12
djevojka je došla i gledala je i baš dugo bila ovdje i izgledala
17:19
je i da posvećenost, odnosno moguć.
17:24
Možda si dozvolimo u tom sad svijetu slika i bombardiranja,
17:29
samo malo bit tu i prisutni iako sam uspjela ono bar malo nečiju
17:36
maštu razigrati ili da neko sam složi svoju priču na svoju svoj
17:41
osobni život kroz svoje slike. Mislim da je rad onda uspio iz
17:48
postići ono što mi je negdje, a bila 1 od.
17:52
Ideja znači onda da. I ovaj rad moguće čitati kao
17:56
neki poziv na sporije i strpljivije.
17:59
Gledanje svakako ej nedostajala sam tu knjigu dojmova i vaš me
18:07
zabavio me 1 komentare gdje piše waiting dise zabavu dnevnik id
18:15
group i sada znači svako ima nekakvu svoju poveznicu sa
18:22
stvarnim životom je jako volim. Glazbu i limun.
18:28
Majka mi je i strašno bitna i imam 1 prijatelja koje mi
18:35
napravio mora ići sa mnom trik za ove fotografije i voljela bi
18:40
da se može zapravo stalno u nekom luku i slušati glazba, ali
18:47
možda čak zadao. Naravno u čitaonici smo, ali za
18:52
ovu priliku je isto me zabavlja kako svako ko da čuje neku drugu
18:58
pjesmu za određenu a. Fotografiju, to je nešto što me
19:02
ovako malo veseli. Sad indija kad se krenu mladi
19:05
bendovi javlja da je otvoren fotografije brdo kameri, a ja
19:10
gumb to bi bilo isto super. U ovom, budući da smo zaključili
19:17
da ovaj ciklus zahtijeva strpljenje i aktivno gledanje,
19:20
brine li te ikad da takav rad može ostati zatvoren manjem
19:24
krugu publike ili smatraš da umjetnost ne mora nužno biti
19:27
pristupačna? Pa mislim da je ovo molba.
19:31
Dostupnoj dapače u pristupačno apsolutno svima.
19:37
Sviđa mi se raspravno godina od djeteta od 6 godina do ovdje
19:45
dedeka, a od osnovne 6 godina i mislim da svako može može
19:52
prepoznati, približiti i stvoriti svoju sliku o tome tome
19:57
šta vidit da voljela bih zapravo da svatko tko uđe tu ili kosa
20:02
ceste vidi pa odlučio ući. Da ima taj osjećaj, ne da je to
20:09
nešto zatvoreno i ograničeno. To je 100.
20:11
Možda zajedničko svim ovim radovima potreba za za blizinom
20:15
i odnosom. Ja sam osoba koja se voli grlice
20:19
i volim suradnje. Volim kada si možemo nešto dati
20:26
izmijeniti ako. Nekog zove ovo da da osjeti
20:32
nekakvu blizinu ili nekakav osjećaj o zagrljaja.
20:39
Onda sam sretna. I za kraj 1.
20:43
Pitanje koje smo zapravo trebali postaviti na početku, a to je
20:46
otkud ti im ja uopće u fotografiji?
20:48
Zašto te taj medij privlači i zašto si baš odlučila se u
20:52
životu baviti tim medijem, a ne neki možda drugim.
20:56
Fotografija zato što mi daje dovoljno slobode prostora igre.
21:07
In time da i odem na mjesta na koja bez fotografije možda nikad
21:12
ne bi otišla II sa drugima i nekoliko fizički u svijetu ali i
21:18
meni samoj neki neki pišu neki slikaju, neki rade skladbe, a ja
21:25
sam pronašla fotografiju dovoljno mi može pomoć za moje i
21:30
frustracije i tjeskobe i radosti i veselja, tako da je to alat
21:37
koji me i mazi ljuti i liječi i gradi i.
21:43
Pomoć koja je gajevo od rastom. Za sve one koji su spremni
21:48
usporiti pogled i ostati malo dulje s fotografijom.
21:52
Izložba nosila sam češer u ruksaku i nije herenčić.
21:55
Može se pogledati do sedmog veljače u galeriji VNU okviru
22:01
programa meštrovićevog paviljona u gostovanju.
22:04
Mene isto malo ponekad samo ljuti kako izložbe kod nas imaju
22:09
otvorenje i onda kao da im slijedi pogreb a masa mm nekako
22:16
volim taj život nakon otvorenja i evo sad AU četvrtak ćemo imati
22:21
malo druženje. U galeriji uz glazbu i ideju da
22:28
da uspije, možda nešto i prodati i povratiti dugove roditeljima
22:33
za printanje, ali prije svega poziv.
22:38
Znam sve da dođete na na druženje u galeriju i malo
22:45
budete. Svi zainteresirani pozvani ste
22:48
da se priključite u četvrtak, 20 i devetog siječnja.
22:51
Na ovom događanju 6:00 popodne na koje vas je indija pozvala
22:55
indija. Hvala na gostovanju i svima vama
22:58
koji nas slušate. Hvala vam na izdvojenom vremenu.
23:01
Hvala na hvala tura. Hvala svima.