Latest / Realno sa Dritom Haziraj / Ulica u Strumici odgojila inzinjerku | Majcina zrtva u Ljubljani | Ljupka Vrteva | Realno 029

Transcript

Ulica u Strumici odgojila inzinjerku | Majcina zrtva u Ljubljani | Ljupka Vrteva | Realno 029 · Realno sa Dritom Haziraj

• 0:00
  SPEAKER_01: Imala sam neki osjećaj da možda ne pripadam popunovo sredini u kojoj sam odračala, a onda sam u trećem razradu srednje škole imala jedno iskustvo koje me je jako obeležilo.
• 0:16
  SPEAKER_01: Sada sam imala 16 godina, za mene je to bio način da kažem ne prihvatam nešto zašto smatram da nije pravedno.
• 0:24
  SPEAKER_01: Govorili smo i da popustim, a ja nisam htjela jer sam dabunik i sam štrajkovala.
• 0:32
  SPEAKER_01: Onda je cijela priča otišla mnogo dalje nego što sam i samo kod tiče očekivala i samla da zamislite.
• 0:43
  SPEAKER_01: Ukručili su se radne institucije i priča je došla do državnog nivoja.
• 0:50
  SPEAKER_01: Ali mene politikom toj priči zapravo uopće nije zanimala.
• 0:55
  SPEAKER_01: Ja sam imala samo jedan zahtjev.
• 0:57
  SPEAKER_01: Dajte mi komisijo, dajte mi komisiju.
• 1:01
  SPEAKER_01: Da je to upravo biti trenutak kada sam se odlučila da želim ići in Makedonije.
• 1:08
  SPEAKER_01: Pa mislim da je.
• 1:10
  SPEAKER_01: Možda je to najzaimljivijete priče in Slovenia uopće nije bila neki mojiki životni plan da samala neki poster ljubavana v mojedoni.
• 1:24
  SPEAKER_01: Ja nisam zaboravila strumica niti Makedonija.
• 1:29
  SPEAKER_01: Tam so mi korjeni ideo moje priče.
• 1:33
  SPEAKER_01: Ali slovenija je postala da kažem moj dom.
• 1:36
  SPEAKER_01: To je zemlja koja mi je dala prostor da uči and to morate.
• 1:46
  SPEAKER_02: Dobrodošli u realno sutritom hazirai.
• 1:50
  SPEAKER_02: Dobro došli u još jednom epizodu podcasta realna.
• 1:53
  SPEAKER_02: U ovoj epizodi razgovaramo o odlasku iz Makedonije.
• 2:02
  SPEAKER_02: Ali i o ženama u inženjerstetici i to me što zapravo znači uspjeti kad krenete od nulje.
• 2:18
  SPEAKER_02: Sponzor podcasta realno ispakova zlatna jaza.
• 2:31
  SPEAKER_02: Partner ove epizode je poli klinika Pulse iz Sarajeva.
• 2:35
  SPEAKER_02: Povjerite svoje zdravlje doktorici Jesmini Čorović Kuburović čiju priču ste mogli gledati ili gledajte i poslušajte u našoj prethodnoj epizodi.
• 2:46
  SPEAKER_02: Prijatelj projekta još jedna od naših gošija visa Kovačević podsjeća da kupite njenu knjigu Zpoznaja.
• 2:54
  SPEAKER_02: Link za kupovinu ove knjige putem Amazona imate u opisu ove epizode.
• 3:00
  SPEAKER_02: Ako ste prvi put s nama pozivamo vas da postanete dio realno priče.
• 3:05
  SPEAKER_02: A kako ostavite komentar, podijelite s nama svoje misli.
• 3:10
  SPEAKER_02: Lajkute naš video tako pomažete da realno pronađe nove glada.
• 3:16
  SPEAKER_02: Podijelite epizodu pošaljite je nekome koji ovaj razgovor mogao značiti.
• 3:27
  SPEAKER_02: Moje gošje djevojka iz strumice u Makedoniji koja je sa 18 godina došla u Sloveniju bez znanja slovenskog jezika, a potom završila strojarstvo.
• 3:38
  SPEAKER_02: Postala inženjerka godine u Sloveni.
• 3:40
  SPEAKER_02: Radila na energetskim projektima koji imaju konkretan ekološki učinak i ove godine je izabrana među dvanaest istaknutih žena inženjera u svijetu.
• 3:50
  SPEAKER_02: Ponavljam, dvanaest istaknutih žena inženjera u svijetu.
• 3:55
  SPEAKER_02: Dobrodoša su u realno želim i ljubki vrtava.
• 3:59
  SPEAKER_01: Pozdrav, pozdrav.
• 4:00
  SPEAKER_01: Prije svega hvala puno za pozivu.
• 4:05
  SPEAKER_01: Stvarno mi je jako drago što sam danas ovdje na tvojem podcastu.
• 4:11
  SPEAKER_01: A možda i posebno mi je drago, što nas je povezala milica.
• 4:19
  SPEAKER_01: Hčerka moja učiteljice iz osnovne šole i to mi priči mi daje još neku posebnu vrijednost jer ćemo se ćemo pričati o mojem djectvu i o tome koliko se upravo moja učiteljica utjecala na moj life.
• 4:44
  SPEAKER_02: Jedva čekam to da čujem.
• 4:46
  SPEAKER_02: Zaista ono što sam istraživala pokazuje da ćemo imati vrlo interesantnu priču, ostanite uz nas da čujete ljubku.
• 4:52
  SPEAKER_02: Znaš kako ću ja početi.
• 4:53
  SPEAKER_02: Ovo je potkaz za dijasporu.
• 4:55
  SPEAKER_02: I netko će raspravljati između toga kako od jednom Makedoniji Slovenija postaje dijaspora.
• 5:01
  SPEAKER_02: Evo kako po mom mišljenju, dva potpuno različita jezika.
• 5:05
  SPEAKER_02: Potpuno drugi svijet.
• 5:07
  SPEAKER_02: Posebno u ovo doba kad si ti rođena jer ti si rođen na 92.
• 5:11
  SPEAKER_02: ti si rođena posleli tokom svih dešavanja.
• 5:15
  SPEAKER_02: Što znači da definitivno samo zato što si morala učiti novi jezik u kojem ja kad bi znala oba bi se totalno zbunila.
• 5:23
  SPEAKER_02: Mislim da zaslužuješ kuda?
• 5:27
  SPEAKER_01: Ja sam se isto.
• 5:28
  SPEAKER_01: Kada smo se prvi put kad smo razgovarali o ovom podcastu, odmah sam te upozorila na jednu stvar: da ja sam već skoro 16 godina u Sloveniji i prilike toliko dolgo skoro da sam uopće nisam koristila više u jezika.
• 5:47
  SPEAKER_01: Posljednji put sam ih vjerojatno koristila još nekd u srednjoj školi tako da je moj mozak danas prilično programiran na slovenečki.
• 5:59
  SPEAKER_01: A moram priznati da je generalno mnogo programiran za broje nego za jezike.
• 6:06
  SPEAKER_02: Ali znaš i hvala te što se odabrala da pričaš na srpsko hrvatsko-bosansko.
• 6:12
  SPEAKER_02: Ovo sve moram dodati da ne bi bilo poliko rasprava.
• 6:16
  SPEAKER_02: Ali ću ti pitati ovo u pripremi sam te pitala.
• 6:19
  SPEAKER_02: Ja sam bila spremna da radimo na engleskom.
• 6:21
  SPEAKER_02: Mene iznenadilo da ti znaš srpsko hrvatsko-bosanski obzirom da si mlađa generacija koja odrastala u Makedoniji i onda nastavila učiti slovenački.
• 6:31
  SPEAKER_02: Odkud taj jezik.
• 6:32
  SPEAKER_01: Pa možda tamo nekad u srednjoj šoli koji smo malo poslušali to balkanskom muziku, možda iz te muzike sam se neka naučila.
• 6:46
  SPEAKER_01: Ali ja ću se znak maksimalno potruditi da govorim što pravilnije.
• 6:54
  SPEAKER_01: Više razmišljam o sloveničkom jezi, nego u mojim akedonskim jezik, ili englesko jezike, ali ću se potruditi sad.
• 7:06
  SPEAKER_02: Hvala ti zato u ime naših slušatelja i gledatelja najviše imamo koji razumiju srpsko-hrvatsko-bosanski jezik i evo ja čočim što men fascinira da se ti među ovih dvanaest žena inženjera iz cijelog svijeta.
• 7:19
  SPEAKER_02: Šta to zapravo znači.
• 7:22
  SPEAKER_01: To možda znači da to što ja radim ovih godina je nešto.
• 7:33
  SPEAKER_01: Da sam napravem putu bi ja rekla.
• 7:41
  SPEAKER_01: Ja bi rekla dagrada nije toliko važna.
• 7:50
  SPEAKER_01: Važno je to da moj glas dođe do drugih do djeca do starih da inženjerstvo nije samo za moške, ali tudi isto i za djevojke.
• 8:11
  SPEAKER_01: Tako što za me je ta nagrada to.
• 8:18
  SPEAKER_02: Sad kolika je razlika biti žena inženjer i muškarac inženjer u čemu.
• 8:25
  SPEAKER_01: Možda svi imaju neku predstavu da je inženjerstvo samo za moški, da nije za djevojke.
• 8:41
  SPEAKER_01: Ali.
• 8:44
  SPEAKER_01: Ja mislim da uženirstvu uvijek je bilo muškarca nego žena.
• 8:50
  SPEAKER_01: To vidimo i u samoj Sloveniji i širom Europe mnogo širše.
• 8:58
  SPEAKER_01: Ali meni je zanimljivo da situacija nije svoga ista.
• 9:02
  SPEAKER_01: Ako pogledamo Balkan, na tehničnim fakultetima su je vidjeti mnogo devojka negoški.
• 9:19
  SPEAKER_01: Mislim da je jedan od razloga ekonomski u nekim strinama.
• 9:25
  SPEAKER_01: Mladi više razmišljaju o tom o temu da što će im određeni fakultet omogućen nakon samog studija and technički fakultet video relativno siguran put do nekega zaradka.
• 9:42
  SPEAKER_01: Možda zato i devo che se lakše odlučuje za takve smjeru.
• 9:47
  SPEAKER_01: W Sloveniji je tržište rada drugačije možeš da budeš frezer i da zaradišto novac od inžener, ali mislim da postoji još jedan problem, a to su stereotipi koji su ostali iz prošlosti.
• 10:12
  SPEAKER_01: Kada kažem mašinvo, mnogi još uvijek misle da su to neke stare fabrike velike machine uje, težak fizički rad ili nešto slično.
• 10:28
  SPEAKER_01: Ali moderno inženjerstvo više ne izgleda ne izgleda baš tako da danas govorimo o inteligenci, o digitalizaci, automatizaciji, robotici možda razvoj novih tehnologija tako što ogroman dio inženerskog posla danas je razmišljanje, stvaranje, rješavanje problema i povezivanje različnih znanja da kažem.
• 11:04
  SPEAKER_01: Ja sam nikada nisam previše se skoncentrirala na te stereotipe.
• 11:12
  SPEAKER_01: Vjerojatno mi je to pomoglo da nisam ulazila u neke.
• 11:21
  SPEAKER_01: Aha, ok, ja sam sada jedina žena među 20-200 muškarca na studio.
• 11:31
  SPEAKER_01: Ja sam išla u tem, imam problem kako ću ga rešiti, ali sam svjesni za taj problem.
• 11:38
  SPEAKER_01: I ako devojku za neko zanimanje za mašinje energije, matematika, programiranje.
• 11:48
  SPEAKER_01: Ne želim da se za 12 ili 15 godina odustaje od toga samo zato što neko je rekao ok, pustito je za moške za dečke.
• 11:59
  SPEAKER_01: Isto vredni probati v tom smjeru treba da se čak govori da je to nek posao sam za njega in da te nas raditi više žena.
• 12:15
  SPEAKER_01: Mislim da bi cilj trebalo biti da mladi osnovala svojih sposobnosti i interesa i ono što ih interesira stvarno da se samo odlučaju o njihovem poslu.
• 12:43
  SPEAKER_01: Ovo je dio mojega rada.
• 12:45
  SPEAKER_01: Možda kažem koji mi je posao važan.
• 12:50
  SPEAKER_01: Pokušao raditi različite stvari jer mislim da ne možeš svakog mladog čovjeka zainteresovati na neki isti način da kažem.
• 13:06
  SPEAKER_01: Nekoga će zainteresovati konkretna radionica gdje može nešto da napravi sam s rukama, nekoga će zainteresovati tehnologija, nekomu je potrebna samo priča o osobe sa kojim se možda možda isto raditi.
• 13:32
  SPEAKER_01: Ako je onda ona mogla zašto ne mogu i ja zašto ne znam zašto je dobro da se neka organizira i da se radio radište radionici ali da su neka motivacijska predavanja povezana sa školama.
• 14:02
  SPEAKER_01: Idem na radio conference andoga čestavam na forum.
• 14:10
  SPEAKER_01: Imam predavanje na Fakultetu za Mache in Stvo i mislim da samo tako da motiviram mlade generacije i vidim trudim se da im malo poenostavim to samo inženirstvo, da vidio da nismo samo neke formule in da nije to samo neka matematika.
• 14:36
  SPEAKER_01: Sigurno je matematika.
• 14:39
  SPEAKER_01: Ali naravno, matematika i fizika se del tega, ali inženirstvo je mnogo više i mladi to morajo vidjeti.
• 14:47
  SPEAKER_01: Inženerstvo je kada pogled in kažeš.
• 14:52
  SPEAKER_01: Ok, ovo ne funkcioniše dovoljno dobro.
• 14:59
  SPEAKER_01: Kako možemo napraviti bolje.
• 15:01
  SPEAKER_01: To je kreativnost.
• 15:02
  SPEAKER_01: Inženjerstvo je kreativnost, to je radnoznalost, to je sposobnost da neku ideju pretvorišku konkretnu ideju, konkretno rješenje, možda se upravo.
• 15:18
  SPEAKER_01: Zato toliko pronalazimo u radima s mladima.
• 15:23
  SPEAKER_01: Kad pogledam sebe kao dijete, ja nisam znala da ono moje stalno pitanje zašto jednog dana može postati profesija tako što je samo dovoljno da se rano pokaže radoznalost neko vrijednost da inženjerstvo ima nek smisao.
• 15:57
  SPEAKER_01: Kada si ti znala da ćeš biti inženjer.
• 16:00
  SPEAKER_01: Pa mislim da nisam znala da ja ću postati inženjerka.
• 16:10
  SPEAKER_01: Bila sam definitivno dijete za akciju.
• 16:16
  SPEAKER_01: Nisam bila dijete koje će dugo sediti na jednom mjestu.
• 16:22
  SPEAKER_01: Uvijek sam željela nešto novo da probam, da nešto napravimo negdje, da idemo, da okupirem djecu oko sebe.
• 16:34
  SPEAKER_01: Jako sam voljela biti med ljudima.
• 16:38
  SPEAKER_01: Već tada sam možda potpuno nesvjesno, poskušava povezati ljudi oko mene.
• 16:51
  SPEAKER_01: Onda nekom dam jednu ulogu, drugomu dam drugu ulogu, smisnim neku novu igru ili nešto što možemo zajedno da napravimo.
• 17:04
  SPEAKER_01: I kada danas razmišljam o tome zapravo vidim da možda neka osobina koje ostavljam potpuno ista, da nas ih vidim i okupi ljude oko sebe i neke ideje im prepoznam da to radim i danas.
• 17:24
  SPEAKER_01: Tako što nisam osoba koja će samo spustiti glavu i receti dobro, tako je ne može drugačije.
• 17:36
  SPEAKER_01: Ali da nisam znala da ću postati inženjerka zato što sam imala različite ideje kako ću inju mojem življenju.
• 18:06
  SPEAKER_01: Ali kako se kaže.
• 18:09
  SPEAKER_02: Što će u svom životu, ali nema već u mojem životu.
• 18:14
  SPEAKER_01: Tako što sam bila sam imala neku radoznalost.
• 18:19
  SPEAKER_01: Teško mi je reći da postoji samo jedan razlog.
• 18:24
  SPEAKER_01: Da sam se odlučila da sam inženjerka.
• 18:26
  SPEAKER_01: Možda mislim da je to neki dio mojega karakterja.
• 18:30
  SPEAKER_01: Uvijek sam bila takva, ali sam karakter po sebi nije dovoljan.
• 18:36
  SPEAKER_01: Mislim da sam imala veliku sreću da sam kao dijete imala okruženje u kojem sam mogla istražavati.
• 18:46
  SPEAKER_01: Imala sam ulicu i djecu s kojom sam stalno stalno nešto izmišljavali.
• 18:53
  SPEAKER_01: Imala sam učiteljicu koja nam je dala stvarno ogromno i da sami dolazimo do nekih odgovora i onda su kasnije došla druga iskustva.
• 19:14
  SPEAKER_01: Tako što možemo da kažem da je moja učiteljica bila kriva za to da sam danas inženjerka.
• 19:25
  SPEAKER_01: Na koji način?
• 19:26
  SPEAKER_01: Pa možda zato što je pustila da sami dolazimo do nekih odgovora, da sami probamo da nešto radimo, da sami imamo neku ideju i to idejo realiziramo.
• 19:53
  SPEAKER_01: Možda i smo dobili takve zadaće da ostvaramo nekaj, da zajedno nešto radimo.
• 20:08
  SPEAKER_01: Spremali smo različite priredbe, a se kažem priredbe.
• 20:14
  SPEAKER_01: Spremali za strumički karnaval i tada smo razvijali to našo.
• 20:33
  SPEAKER_02: I ovdje pričamo o učitelici koju se pomomenula na početku milice.
• 20:41
  SPEAKER_01: To je moja učiteljica za četiri godina u mojoj osnovnoj školi i mislim da je ona isto tako kriva za to da sam današa inženjerka.
• 20:55
  SPEAKER_02: Sada kad priča obzirom da poznajem emelicu, ja se i ona družim ovdje, upoznali smo se kroz real estate bilo sa svojim suprugom moj klient i poslije toga smo ostvarili izuzetno prijateljstvo.
• 21:08
  SPEAKER_02: Razumijem zašto je ona problem solver.
• 21:11
  SPEAKER_02: Ako je odrastalo takvu majku, onda znamo tofinitivno.
• 21:16
  SPEAKER_01: Mi smo sa učiteljicom stvarno mnogu smo stvarali.
• 21:19
  SPEAKER_01: Nije bilo samo otvoriti knjigu, nauči lekciju, odgovara i dikući.
• 21:26
  SPEAKER_01: Nije bilo to.
• 21:28
  SPEAKER_01: Imali smo različite priredbe.
• 21:31
  SPEAKER_01: Sami smo izrađivali neke stvari.
• 21:41
  SPEAKER_01: Isto tako smo isto smo se spremali kao što sam rekla, za strumički karnaval dobiješ prostor da nešto napraviš sam s rukama.
• 21:55
  SPEAKER_01: Mislim da to je meni bilo jako važno jer Kada nešto radiš sam, automatski počneš razmišljati.
• 22:07
  SPEAKER_01: To je baš važno za djecu.
• 22:11
  SPEAKER_01: Kako ćemo ovo napraviti?
• 22:13
  SPEAKER_01: Zašto ovo ovako stoji.
• 22:17
  SPEAKER_01: Šta ako napravimo drugačije, možemo li ovo poboljšati?
• 22:23
  SPEAKER_01: Mislim da sam upravo kroz takve prilike dobila slobodu da istražujem i da stalno ne želim nektačan, tipičan odgovor na takav način.
• 22:48
  SPEAKER_01: Ono zašto?
• 22:49
  SPEAKER_01: Zašto dobije sam mogućnost da dođem do njega sama i mislim da je to za jedno dijete ogromna stvar.
• 22:58
  SPEAKER_02: Ispričem još malo o životu u strunci u toj dobi, obzirom da se kasnije sa 18 godina odlučila da odeš u Sloveniju i naravno?
• 23:09
  SPEAKER_01: Kada razmišljamo moje djetinstvo u Strumici, jedna od prvih stvari koje se sjetim je ulica gdje sam odračala.
• 23:20
  SPEAKER_01: Mi smo stvarno mnogo vremena provodili na ulici.
• 23:30
  SPEAKER_01: To vrijeme smo bili stalno na ulici, bilo je puno djeca danas nije tako.
• 23:39
  SPEAKER_01: Igrali smo se zajedno, izmišljavali smo svoje igre, pravili različite stvari.
• 23:47
  SPEAKER_01: Nismo imali sve unaprijed pripravljeno.
• 23:51
  SPEAKER_01: Morali sami sebi napraviti neu vrsto zabavu.
• 23:59
  SPEAKER_01: Mislim da je to upravo tako jako važno za jedno dijete.
• 24:05
  SPEAKER_01: Kada kao dječe imaš sve već servirano, ako možda kažem, moraš koristiti i svoj mozak.
• 24:18
  SPEAKER_01: Maraš nešto izmisliti, moraš kupiti druge, moraš se dogovoriti nekad se i posvađati.
• 24:28
  SPEAKER_01: Možda po onda ponovno pronaći nek način kako biti zajedno.
• 24:35
  SPEAKER_01: Ja sam često bila jedna od onih koji su vodili tu grupu.
• 24:40
  SPEAKER_01: Može te kažu.
• 24:44
  SPEAKER_01: I uvijek sam imala neku novu ideju, nov zadatak, za druge nešto što bi mogli napraviti, da imamo to neku zabavu.
• 24:58
  SPEAKER_01: Mislim da je ta ulica u jednom jako pozitivnom smislu meni dala mnogo me naučila.
• 25:09
  SPEAKER_01: Naučila me komunicirati, naučila me raditi s različnim ljudima, naučila me da moraš znati, nekoga slušati, nekoga motivisati isto također.
• 25:28
  SPEAKER_01: A neka ti napraviti možda i kompromis i to je tako i danas u poslu.
• 25:36
  SPEAKER_01: I kada danas vim, kada danas zvodim neku poslu se sjetim, ali neko projekte se sjetim na to moju ulicu šta me je ta ulica naučila i šta su me djeca naučili v strumci.
• 25:54
  SPEAKER_01: E sada kako sam ja došla u Sloveniji.
• 26:00
  SPEAKER_02: Prije nego što nastaviš, ovdje ćete prekinuti jer dok te slušam ovoj ulici pada mi napomet, nedavno sam slušala nekoliko različitih podcasta koji se bave motivacijom i koji otprilike imaju visoko arangirane svjetske stručnjake koji su upravo primjer tvog djetinstva opisali kao nešto što danas nedostaje svoj djeci koja su konstantno na telefonu, najpedu itede i sve što se dešava u društvu i što će se u narednom periodu dešavati će biti zapravo njima teško.
• 26:34
  SPEAKER_02: Jer nisu razvili ti, ja ću ih nazvati skills, nisu razvili to što se ti razvijala na ulici.
• 26:40
  SPEAKER_02: Doslovno si primjer.
• 26:42
  SPEAKER_02: Imam osjećaj kad bi im napisala email, evo tu sam mogu dokazati možete me proučavati, što bi je sve naučilo.
• 26:49
  SPEAKER_02: Jer utječe.
• 26:50
  SPEAKER_02: Živjer.
• 26:53
  SPEAKER_02: Pokušali su otprilike objasniti.
• 26:55
  SPEAKER_02: I ovo mislim da treba biti interesantno i slušateljima i gledateljima koliko znači djeca kad se danas samo izađu sa fakulteta nisu naučili ni komunicirati, nisu otišli ni u prodavnicu jer im je sve na klik na delivery domče.
• 27:11
  SPEAKER_02: Nisu se posvađali nikad sa svojim drugom.
• 27:13
  SPEAKER_02: Ne znaju, znači, sa dvadeset pet šest kako da funkcionira konflikt na poslu.
• 27:19
  SPEAKER_02: Toliko toga nedosta i evo ti se zaista živi.
• 27:23
  SPEAKER_02: Morala sam ovo doći.
• 27:25
  SPEAKER_01: To takva moja ulica je stvarno mene je naučila ogromno i ja to cenim da me je ulica to naučila i da sam imala to priliku da sam na samoj ulici i nadam se da ću generacije koji dolazio da ima isto to priliku.
• 27:44
  SPEAKER_02: Dobro, prekinuta sam te izvini.
• 27:46
  SPEAKER_02: Zašto Slovenija mlada 18 godina odlazi na školovanje tamo kako?
• 27:52
  SPEAKER_01: Pa mislim da ta odluka nije nastala u jednom trenutku.
• 27:57
  SPEAKER_01: Mislim da još u osnovnoj školi možda tamo 56, sedmi osmi razred, a ja razred isto na našem jeziku razred.
• 28:14
  SPEAKER_01: Nisam imala neki osjećaj imala sam neki osjećaj da možda ne pripadam poponov sredini u kojoj sam odračala, a odrašćam.
• 28:28
  SPEAKER_01: Ulica je bila super, ali škola i sve drugo da to nisu bile institucije za mene.
• 28:41
  SPEAKER_01: Tada naravno, kao djeje nisam znala objasniti što točno znači, šta točno osjećam.
• 28:48
  SPEAKER_01: Samo sam osjećala da neke stvari gledam drugačije.
• 28:56
  SPEAKER_01: Kasnije u srednoj školi ta osjećaj je postaja sve jačije.
• 29:04
  SPEAKER_01: Počela sam bolje razumjeti društvo oko sebe, način na koji sam sistem funkcionira mentalitet ljudi i sve više sam osjećala da se u tome ne pronalazim.
• 29:25
  SPEAKER_01: A onda sam u trećem razradu sreć imala jedno iskustvo koje me jako obilježilo i imali smo situaciju na fizici gdje sam ja susječala da način ocjenjivanja nije bio pravedan.
• 29:46
  SPEAKER_01: Možda neki učenci dobili ocjene bez toga da su ušte.
• 29:56
  SPEAKER_01: Neko je dobio ocjenu dobro ocjenu, ja sam pobila dvojku.
• 30:02
  SPEAKER_01: Ali želim odmah reći, da problem za mene nikad nije bila ta dvojka.
• 30:14
  SPEAKER_01: Problem je bio tam da mogla sam dobiti jedinicu, a ako sam je zaslužila, nema problema.
• 30:23
  SPEAKER_01: A problem je bio princip.
• 30:25
  SPEAKER_01: Prisp je nepravda.
• 30:27
  SPEAKER_01: Ja sam znala koliko ja znam, znala sam koliko mogu i nisam mogla prihvatiti način na koji je ta ocjenja bila određena.
• 30:39
  SPEAKER_01: Tu se je pojavila onaj mojnički karakter kojega imam i danas o koji sada pričam, pa rekla sam sebi, ok ako je ovaj način na koji funkcioniše oko mene, ja o tom ne želim učestovati.
• 31:04
  SPEAKER_01: Jednostavno praktično sam počela štrajkovati.
• 31:09
  SPEAKER_01: Kada me profesorca nešto pitala, nisam odgovarala, dobila sam test pa sam predala prazan test i tako sam radila skoro cijelu godinu.
• 31:23
  SPEAKER_01: Tada sam imala 16 godina za mene je to bio način da kažem da ne prihvatam nešto zašto smatram da nije pravedno da ne popustim.
• 31:35
  SPEAKER_01: To com tega bilo je mnog razgovora.
• 31:38
  SPEAKER_01: Sjećam se, razgovarala sam sa psiholozima direktorom ko šole s različitima na školi koji su pokušali da mi objasna da to sve što radim nije pravi put.
• 31:58
  SPEAKER_01: Govorali smo i da popustim, a ja nisam htjela jer samto nek sam štrajkovala.
• 32:06
  SPEAKER_01: Pa ne zato što sam željala nekom napraviti problem, nego zašto sam u tom trenutku osjećala da bih, ako popustim, bi izdala samo sebe.
• 32:23
  SPEAKER_01: I to je možda teško objasniti, nije više bilo stvar fizika, fizika kot fizika, nije bila stvar ocjena.
• 32:37
  SPEAKER_01: Postalo je pitanje hoću li ostati vjerna onom šta vjerujem ili ću prihvatiti nešto samo zato što je tako lakše da kažem.
• 32:49
  SPEAKER_01: Ja sam odlučila da želim komisijski ispit.
• 32:54
  SPEAKER_01: Moj cilj je bio jednostavan, nisam željela da to ocjeno iz fizike dobijem od te profesorice.
• 33:08
  SPEAKER_01: Želela sam stati pred komisijom pokazati šta znam prihvatiti ocjenju kojom bi mi sama komisija dala.
• 33:20
  SPEAKER_01: Ako je dvojka je dvojka, ako je petica je petica super.
• 33:26
  SPEAKER_01: Samo sam željela ostati da sam osjetiti da sam dobila priliku da pokažem svoje znanje na način koji sam smatrala da je pravedan način, ispravan način.
• 33:44
  SPEAKER_01: Ali to tako jednostavno.
• 33:48
  SPEAKER_01: Na kraju šogske godine mi komisijski ispit prvo nije bio odobren školi, gnaziji.
• 33:57
  SPEAKER_01: Onda je cijela priča otišla mnogo dalje, nego što sam i samo kod tđerko očekivala i si mogla da zamislite.
• 34:09
  SPEAKER_01: Uključili su se radišne institucije i priča je došla do državnog nivoja.
• 34:16
  SPEAKER_01: U tom periodu sam imala osjećaj da su se u celoj tej situaciji odnosi između lokalne i državne politike nisu bile pravi prave kako da kažem, da nisu bili baš najdobri imala sam malo sreću ovdje, ali mene politiku toj priči zapravo uopće zanimala.
• 34:52
  SPEAKER_01: Ja sam imala samo jedan zahtjev dajte mi komisiju, dajte mi komisiju.
• 34:57
  SPEAKER_02: Da zapravo dokažeš koliko znaš i da ne budeš vrednova nepravedno.
• 35:02
  SPEAKER_01: Tako na kraju škola morala malo popustiti i mi dala taj ispit onda se pojavila nova pitanja ko će biti u komisiji, ko će mene ocjenjivati.
• 35:15
  SPEAKER_01: Ja sam bila samo 16 godina, a to je jedna takva drama za jedno dijete da mislim da je strašno.
• 35:26
  SPEAKER_01: Kada ću sad pogled malo nazaj.
• 35:28
  SPEAKER_01: I zanimljivo je to da dobila sam taki misijski ispit.
• 35:36
  SPEAKER_01: Išla sam na taku misijski ispit, dobila sam četvrko.
• 35:41
  SPEAKER_01: I zanimljivo je da ta četvorka niti danas nije najvažnija da te priče.
• 35:47
  SPEAKER_01: Ja sam dobila trojku, priča bi sam dobila trojko.
• 35:53
  SPEAKER_01: Priča je tu meni.
• 35:58
  SPEAKER_01: Jer sam ostvarila što sam se oborila, ostala sam vjerna sebi.
• 36:06
  SPEAKER_01: Da li je to upravo bio trenutak kada sam se odlučila da želim ići iz Makedonije, pa mislim da je.
• 36:15
  SPEAKER_01: Da je ta želja postala i pre, da je ta želja postojala i prije.
• 36:23
  SPEAKER_01: Ali je ovo ali je bilo ovo iskustvo definitivno definitivno kažu točka na I, točka na I.
• 36:35
  SPEAKER_01: Počela sam razmišljati.
• 36:37
  SPEAKER_01: Ako već sada toliko teško prihvata neke stvari u sistemu.
• 36:42
  SPEAKER_01: Šta će biti kasnije.
• 36:43
  SPEAKER_01: Šta će biti kada ću iti na fakks, ja sam čak od kuće otvorenog govorila da ne želim ostairati u Makedoniji i bila sam dovoljno iskrena prema sebi, da sam znala nešto drugo, da ako ostanemo ovdje u Makedoniji i ja ću biti stanova u konfliktu, možda fakulteet ne bi niti završena i ne znam.
• 37:15
  SPEAKER_01: Ne zašto nisam sposobna završiti fakultet, nego zato što poznam svoj karakter.
• 37:22
  SPEAKER_01: Ako bi stalno se nalazila v takvih situacija za koje smatram da nisu pravedne, ja bih se stalno borila sa sistemom.
• 37:37
  SPEAKER_01: Zato sama sebi sam rekla, ja moram otići.
• 37:43
  SPEAKER_01: Moram vidjeti da postoji neka sredina u kojoj ću imati više prostora da videm ono što jam.
• 37:54
  SPEAKER_01: Mislim da to je bio en tak momentan za to da sam se odlučila da idem iz Makedonije.
• 38:04
  SPEAKER_02: Ali slovenija nije bila plan.
• 38:06
  SPEAKER_02: Moram ovdje podijeliti s tobom kratku priču na koju me emotivno vraćaš dok pričaš svoju priču i evo iz kojeg razloga.
• 38:14
  SPEAKER_02: Mislim da te nitko ne može bolje razumjeti kroz šla jer sam u djetinstvu imala skoro sličnu situaciju.
• 38:21
  SPEAKER_02: Nam imala potrebu kasnije napraviti taj potez zato što je 92- kad se ti rodila, moju srednju školu prekinuo rat.
• 38:33
  SPEAKER_02: Ja sam bila četiri godine tinežer u ratu i onda više nije bilo važno pravednost, nepravednost, nego samo da prestane to zlo koje nam se dešavalo.
• 38:42
  SPEAKER_02: Ali u sedmom razredu moje osnovne škole sam zaista imala tako sličnu političko nepravednu priču u svom osnovnom školovanju.
• 38:52
  SPEAKER_02: Samo kao mali background.
• 38:55
  SPEAKER_02: Ja sam odrasla na palama.
• 38:57
  SPEAKER_02: Malo mjesto koje je kao sabrb, provincije, 16 km udeljena od Sarajeva.
• 39:04
  SPEAKER_02: Moj razred u to doba imao devet odlikaša, ali kad kažemo devet odlikaša, to je bilo nešto prvi put u istoriji škole za 50 i nešto godina koliko smo svi bili jaki.
• 39:16
  SPEAKER_02: Išli na takmičenje, znaš već kako je to bilo po razredima i školama.
• 39:22
  SPEAKER_02: Jako se bilo teško dokazati među tih devet jako dobrih studenata i nekako smo nas se uvijek kao takmičovi.
• 39:29
  SPEAKER_02: I sada da skratim priču u sedmom razredu osnovne škole, u to doba da razumiju oni koji su iz generacije danas pa ne znaju kako školstvo je tada funkcioniralo.
• 39:40
  SPEAKER_02: Nakon četvrto razreda od pet.
• 39:42
  SPEAKER_02: do osam ti dobiješ nastavnike i jedan je razrednik.
• 39:46
  SPEAKER_02: I razrednik meni je tada bio čovjek koji je predavao srpsko-hrvatski jezik.
• 39:50
  SPEAKER_02: U to doba ja sam bila na mnogim takmičenjima liga lingvis, uvijek mi je jezik mimo svega drugog jako ležao.
• 39:57
  SPEAKER_02: Pogotovo sam volila dio gramatike.
• 40:00
  SPEAKER_02: Tako sam bila ponosana takmićenjima.
• 40:02
  SPEAKER_02: I kad je trebalo da se zahvati.
• 40:05
  SPEAKER_02: Ja totalni kontra.
• 40:07
  SPEAKER_02: U stvari, ja fiziku nisam voljela zato što smo imali nastavnicu koja nam je govorila kako ne znate stoko neslana.
• 40:14
  SPEAKER_02: Samo za riječ stoko neslana, ja nisam htjela učiti za takvu nazav.
• 40:18
  SPEAKER_02: Ali to je druga strana školstva u tog doba.
• 40:22
  SPEAKER_02: U sedmom razredu zaključuju se ocjene.
• 40:27
  SPEAKER_02: Svi imamo petice osim izvinjavam se, svi ovi koji su odlični imaju četvorke ja sam jedina s peticom.
• 40:37
  SPEAKER_02: Obzirom da ta četvorka njima kvari prosjek da se kandiduju za nagradu koja je bila nagrada uči na kraju osmog razreda djeca se počnu puniti na sličan način kao što se se ti bunilo.
• 40:51
  SPEAKER_02: Međutim, jedan slučaj uzima taj pravedno nepravedni iskorak gdje majka dolazi i ocjenjuje nastavnik kada mora dati pet njenoj djevojčci.
• 41:02
  SPEAKER_02: A on kaže na komisiji ja nemam ništa protiv da dam pet njo i svima drugima, ali nam morate izmisliti ocjenu deset za tritu jer se znanje njih i Drittno znanje ne može porediti u ovoj oblasti.
• 41:16
  SPEAKER_02: I oni ga na komisiji natiraju da svima dice.
• 41:20
  SPEAKER_02: Da bi bilo sad da ne daje samo ovo čija je majka imala utjecaj na školstvo jer tako kroz politiku.
• 41:26
  SPEAKER_02: Svi dobijemo petice izrpsko Hrvatskog u sedam razredu osnovne, ali razrednik podne ostavku i napusti školu i napusti nas za koje je trebalo voditi za godinu dana na ekskurziju zbog te nepravednosti.
• 41:41
  SPEAKER_02: Ja se nisam morala boriti za sebe.
• 41:43
  SPEAKER_02: Nastavnik se borio za mene, ali mislim da razumijem što znači kad sam ja gledala o Bože, zar je ovo moguće?
• 41:51
  SPEAKER_02: Zar je moguće da se u školu mogu upetljati utjecajem u gorba se sistemom.
• 41:57
  SPEAKER_01: Moj primar je isto tako dobar primar šta se događa u školi na Balkanu.
• 42:06
  SPEAKER_02: Ovo je podcast realno slušate razgovor sa mladom inženjerkom ljubkom vrteva iz Makedonije koja danas živi radi u Sloveniji.
• 42:16
  SPEAKER_02: Za predah u skafu koristite vispoku u zlatnu jezu sponzora ovog podkasta.
• 42:22
  SPEAKER_02: Za predah kad želite nešto čitati, ne zaboravite pročitati knjigu z poznaja autorice Elvis Kovačević.
• 42:29
  SPEAKER_02: Link za kupovinu ove knjige putem Amazona u opisu epizode.
• 42:34
  SPEAKER_02: I ne zaboravite brinuti o svom zdravlju koliko želite provjeriti kako je stanje vašeg zdravlja živite na području Sajiva ili posjećujete Sajvo obratite se partneru ove epizode poikinci.
• 42:58
  SPEAKER_02: E sad ljubljana.
• 43:00
  SPEAKER_02: Zašto ljubljenja i kako ljubljana, jesu li razmišljala o drugim gradovima?
• 43:04
  SPEAKER_02: Provedi nas kroz tu prič.
• 43:06
  SPEAKER_01: Pa li sam znala gdje želim otići.
• 43:12
  SPEAKER_01: Nisam znala, znala sam samo da želim ići ven iz Makedonije.
• 43:23
  SPEAKER_01: Možda je to najzanimljiv.
• 43:27
  SPEAKER_01: Slovenija ušteda neki moj veliki životni plan da sam imala neki postar ljubljane v moj sobi u Makedoniji.
• 43:37
  SPEAKER_01: Nisam, ali da sam govorila jednog dana ću živjeti tamo.
• 43:44
  SPEAKER_01: Nakon svega što se dogodilo, u trećem razredu, roditelji su mi čak dozvolili da odem sama u Švicarskoj.
• 43:56
  SPEAKER_01: To je bilo u tri.
• 44:00
  SPEAKER_01: Trećem razradu pa da vidim kako izgleda život tamo u Švicarsku.
• 44:09
  SPEAKER_01: Imala sam tamo i imam tamo rodbine u Švicarskoj.
• 44:16
  SPEAKER_01: Da malo vidim da se predstavljam i da vidim kako funkcionira sve tamo, kako je študiranje život u Švicarski, ali onda smo morali biti realni študiranje život u Švicarsku.
• 44:36
  SPEAKER_01: Predstavljam financijski teret koji moji roditelji u tom trenutku jednostavno nisu mogli preuzeti.
• 44:45
  SPEAKER_01: I tako je švicarska otpadla.
• 44:49
  SPEAKER_01: A onda se pojavila Slovenija skoro slučajno.
• 44:53
  SPEAKER_01: Baš slučajno moja mama je dobila priliku da dođe u Sloveniji, raditi u Sloveniji.
• 45:01
  SPEAKER_01: I od jednom smo imali nešto što do sada nismo imali realnu mogućnost za tim možda reće.
• 45:13
  SPEAKER_01: Neku ideju za budućnost, neku konkretnu priliku i tu dolazimo do osobe bez koje moja priča vjerojatno danas ne bi izgledala ovako moja mama.
• 45:35
  SPEAKER_01: Mislim da je ona imala ogromnu ulogu svemu tome.
• 45:46
  SPEAKER_01: Ona je.
• 45:49
  SPEAKER_01: Što sam starila, to više razmišljam koliko je ona što je ona tada napravila zapravo bilo veliko.
• 45:59
  SPEAKER_01: Jeras kažemo ljubka je otišla u Sloveniju.
• 46:04
  SPEAKER_01: Ljuka je studirala u Sloveniju, ljubka je postala inženjerka.
• 46:08
  SPEAKER_01: Ali neko je morao napraviti prvi korak da bi ja uopće dobila to mogućnost.
• 46:16
  SPEAKER_01: Da prvi korak nisam napravila ja.
• 46:19
  SPEAKER_01: Napravila je moja mama.
• 46:22
  SPEAKER_01: Ja sam tada bila 18 godina djevojka sa velikim željama.
• 46:35
  SPEAKER_01: Jedna velika želja da ide ven iz Makedonije.
• 46:40
  SPEAKER_01: Sa 18 godina imaš osjeća da možeš promijeniti cijeli svijet.
• 46:47
  SPEAKER_01: Ali jedno je imati želju potpuno pa druga stvar je imati roditelja koju želje vjerovati toliko da je spreman promijeniti svog života zbog te neke želje.
• 47:13
  SPEAKER_01: Moja mama je v Akedoniji bila računovođa, da se tako kaže, računovođa.
• 47:24
  SPEAKER_01: Imala je nek svoj posao, imala je svoj život, imala je svoju sigurnost, ljude koje pozna, imala je muža paca, imala je familiju v Makedoniji.
• 47:48
  SPEAKER_01: Onda je praktično preko noći sve to ostavila.
• 47:52
  SPEAKER_01: Ja se vrlo s dobro sjećam tog vikenda.
• 47:56
  SPEAKER_01: Bilo je petak.
• 47:58
  SPEAKER_01: Sjedli smo zajedno kod kuće, mama i moj otac i pojavila se je konkretna mogućnost da mama od ide i da radi u Sloveniji, tada je rekla nešto u smislu, ok, sada imamo priliku, ali moramo odlučiti.
• 48:25
  SPEAKER_01: Ljudka ti moraš reći da si ti stvarno sigurna u tome.
• 48:32
  SPEAKER_01: Jer ako ja prihvatim ovaj posao i odem u Sloveniji, onda to znači da ćeš ti doći u Sloveniji i studirati.
• 48:42
  SPEAKER_01: Mislim da se tek u tom trenutku stvarno da sam se ja osvijestila.
• 48:48
  SPEAKER_01: Do toga je bilo sve.
• 48:51
  SPEAKER_01: Želim otići, želim studirati vani.
• 48:54
  SPEAKER_01: Sve su bile same neke ideje.
• 48:57
  SPEAKER_01: A tada je odjednom sve postalo.
• 49:08
  SPEAKER_01: Sjećam se baš tog trenutka i osjećaja sam rekla, ok, fak.
• 49:16
  SPEAKER_01: To je to.
• 49:19
  SPEAKER_01: Baš se sjećam na to, ova stvarno stvarno se događa i nije bilo već pitanje šta ja želim.
• 49:29
  SPEAKER_01: Moja odluka je jednostavno utjecala na životom moje mame i oca.
• 49:39
  SPEAKER_01: Sada smo se odločili da idemo u to.
• 49:45
  SPEAKER_01: U petak smo razgovarali u suboto je moja mama sjela na autobus i otišla u slovenje toliko brzo jedan weekend se sve zaključilo.
• 49:57
  SPEAKER_01: Odročno vode u Makedoniji sa svojim poslom i svojim životom do žena, koje je dolazi popala na neko novost in novoj zemlji, počinje raditi kao čistačica.
• 50:12
  SPEAKER_01: Samo za to, da bi njena čerka nekoliko mjese kasnije postala alipa ali nekoliko godina kasnije postala inženjerka.
• 50:24
  SPEAKER_01: Ali kad imaš 18 godina mislim da još ne razumješ da ne razumješ potpuno težu toga.
• 50:37
  SPEAKER_01: Toga vidiš samo svoj cilj.
• 50:40
  SPEAKER_01: Želiš otići, želiš studirati želiš napraviti nešto od sebe.
• 50:48
  SPEAKER_01: Se zabavati.
• 50:50
  SPEAKER_01: Das to gledam potpuno drugačije.
• 50:53
  SPEAKER_01: Danas razumijem šta znači ostaviti svoju profesiju.
• 51:00
  SPEAKER_01: Ustaviti sigurnost, ostaviti prijatelje, ostaviti svoju zemlju.
• 51:07
  SPEAKER_01: Mama je imala tada 40 godina.
• 51:13
  SPEAKER_01: Doći negdje gdje praktično počinješ nula.
• 51:19
  SPEAKER_01: Ne znaš jezik.
• 51:22
  SPEAKER_01: Prihvatiti posao koji je potpuno drugačio do ono što si do tada radio.
• 51:28
  SPEAKER_01: Sada to razvijom ko ja radim i samo zato što ona to uradila samo zato što jedan roditelj to uradi zato što samo vjeruje svojom dijete.
• 51:44
  SPEAKER_01: Meni je to fascinantno.
• 51:46
  SPEAKER_01: I zato uvijek kažem ne znam koliko bi roditelja napravio ono što je moja mama napravila za me.
• 51:55
  SPEAKER_01: I možda je još važnije nešto drugo.
• 52:01
  SPEAKER_01: Ona nije imala nikakvu garanciju da ću i ja uspjeti.
• 52:06
  SPEAKER_01: To je bilo ok, moja hčerka je već nije bilo moja hčerka je već uspješna inženjerka i joj pomoć.
• 52:16
  SPEAKER_01: To je bilo iz nula i nije imala to garanciju.
• 52:21
  SPEAKER_01: Imala je samo jednu 18-godišnju djevojku koja govori mama, ja mislim da mogu.
• 52:31
  SPEAKER_01: Ja želim pa ne ja mislim, ja mogu.
• 52:34
  SPEAKER_02: To je mojči bilo dovoljno.
• 52:36
  SPEAKER_02: Mogu li pitati što je bilo sacom i gdje je ona danas?
• 52:39
  SPEAKER_01: Da moj otac se odlučio da ostane u Makedoniji, a on je živo u Makedoniji do 21 i 21.
• 52:49
  SPEAKER_01: jumra.
• 52:52
  SPEAKER_01: On se sam odlučio za takav život.
• 52:57
  SPEAKER_01: Malo se između sve zakompliciralo zato što sve prinese nešto novo.
• 53:05
  SPEAKER_01: Ali on je bio područje iz Makedonije.
• 53:14
  SPEAKER_01: Meni je to fascinantno da roditelj rečeš, kažeš, aha, ok, moje dijete meni govori mogu.
• 53:28
  SPEAKER_01: Ne znam, to da je rekla dobro vjerujem ti.
• 53:35
  SPEAKER_01: To je ogromna ogromna stvar za mene možda jedna od najvećih stvari koja roditelj može dati svojem djetetu.
• 53:44
  SPEAKER_01: Nije novac, nije nešto materijalno, nije stan to nije neka matijalna sigurnost, nego da mu dautku da kaže vjerujem ti idi.
• 54:00
  SPEAKER_01: Moja mama je upravo radila to samo što on nije rekla idi, ona je otišla prva i napravila mi put.
• 54:12
  SPEAKER_01: I kada danas netko pita zašto Slovenija, moj odgovor je zapravo nije neka velika strateška priča.
• 54:20
  SPEAKER_01: To je čista slučajnost.
• 54:22
  SPEAKER_01: Slovenija se jednostavno pojavila kao prilika.
• 54:26
  SPEAKER_01: Ali ono što je moja mama napravila isto i moj otac da je bio podrška ovdje.
• 54:42
  SPEAKER_01: Mislim da je to ogromna stvar i zato danas kada pogledamo na zad mogu reći imala hrabrost da ide po drugačiji život.
• 54:58
  SPEAKER_01: Ali moja mama je imala hrabrost da mi omogući da poskuš sama izgraditi moj život.
• 55:11
  SPEAKER_01: Brez jednog prvog koraka vjetno ne bi bilo ni mokre.
• 55:18
  SPEAKER_01: Je li ona danas u Sloveniji?
• 55:20
  SPEAKER_01: Da, da, ona je što veniji nisam ba sretna što je ostala u Sloveniji.
• 55:26
  SPEAKER_02: I onda kad ti nisi trebala, ako se može tako reći, mada mi svoji roditelji uvijek trebamo lijepo je čuti što to cijeniš tako mladi, jer ipak se ti još uvijek mala ljubka.
• 55:39
  SPEAKER_02: Ali ispriča nam sad one prve dane vas dvije u Sloveni opet kažem u našoj bivšoj Jugoslaviji, ali potpuno drugačijoj zemlji sa novim jezikom, tako da može biti.
• 55:54
  SPEAKER_02: U Sloveniju ili u Irsku isto bi bilo.
• 55:57
  SPEAKER_01: Isto bi bilo da.
• 55:58
  SPEAKER_01: Isto bi bilo, ali ne znam, iskreno, ja nisam se osjećala kao stranac ovdje u Sloveniji, a možda će nekomu biti to čudno, ali ja se stvarno ne sjećam perioda kada sam se u Sloveniji osjećala kao stranac.
• 56:18
  SPEAKER_01: Mislim da je jedan od razloga bio moj stavka da sam došla u Sloveniji.
• 56:26
  SPEAKER_01: Jer ja nisam došla u Sloveniji po neku misiju dobro.
• 56:31
  SPEAKER_01: Sada ću ovdje nekoliko godina završit ću fakultet i onda ću se vratiti nazad u Makedoniji.
• 56:42
  SPEAKER_01: Došla sam sa neko želju da ovdje napravim svoj život da izgradim svoj život.
• 56:49
  SPEAKER_01: I zbog toga sam od samog začetka početka sameg jedega, danas sam se odlučila da se moram integrirati v Sloveniji.
• 57:04
  SPEAKER_01: Kada sam došla, sam na neki način mogu da kažem i distancirala od makedonske zajednice, generalno isto od ljudi iz bivše Jugoslavije.
• 57:23
  SPEAKER_01: Ne zašto sam imala nešto protiv njih i ne zato što sam željela pobjeći od toga odakle dolazim, nego zato što sam poznavala sebe.
• 57:39
  SPEAKER_01: Zato što sam znala da bi mi bilo mnogše da pronađem neke ljude koji govore moj jezik.
• 57:52
  SPEAKER_01: Cijeli dan budem z njima da se vratim kući i ponovo govorim svoj jezik.
• 58:04
  SPEAKER_01: Malo je bilo sveto tako čudnom.
• 58:08
  SPEAKER_01: Ja nisam želela neki najjednostavniji put.
• 58:15
  SPEAKER_01: Rekla sam sebi, ako sam već odlučila živjeti ovdje u Sloveniji, onda živim stvarno živim stvarno živjeti ovdje.
• 58:25
  SPEAKER_01: Žela sam što prije se naučiti slovenačke, žela sam upoznati ljudima koji ovdje žive, rade.
• 58:36
  SPEAKER_01: Žela sam što prije razumjeti njihovu kultu način života, način razmišljanja.
• 58:47
  SPEAKER_01: Žela sam pronaći svoje prijatelje ovdje.
• 58:52
  SPEAKER_01: Mislim da su slovenci to osjetili.
• 58:54
  SPEAKER_01: Mislim da su oni ljudi koji jako brzo prepoznaju kada neko dođe i u njihovoj zemlji pokaže iskrno poštovanje prema te njihovi zemlji i kide da pokušavaš naučiti njihov jezik, da želiš razumjeti njihovu kultu, da se želiš naučiti i ukopiti u neko društvo onda te onih mnogše prihvate.
• 59:25
  SPEAKER_01: Navno da ne mogu reći da svako moje iskustvo bilo savršeno, ali generalno sam ovdje v Sloveniji od ljudi u Sloveniji je dobila puno možda kažem.
• 59:45
  SPEAKER_01: Dobila sam priliku zaobrazovanja, dobila sam priliku da razvijem svoje znanje, dobila sam priliku profesionalno rasti, ljudi su mi vjerovali i dali su mi vidno prilike.
• 59:58
  SPEAKER_01: I ja toga nikad ne želim zaboraviti.
• 1:00:01
  SPEAKER_01: Zbog toga se nikada nisam osjećala kao da sam stranac, kao da sam došao izvan slovenije i osta ovdje ja sam svjesno gradila ovdje svog života i mislim da pa niti za samim jezikom nisam imala takve probleme.
• 1:00:32
  SPEAKER_01: Baš zaradi.
• 1:00:35
  SPEAKER_01: Zanim je da danas čak sam ja sjećam da sam jezik doživljala kao neki problem.
• 1:00:45
  SPEAKER_01: Niti u startu.
• 1:00:46
  SPEAKER_01: Kada sam došla do slovenije nisam govorila slovenički znala sam nešto par zbora samo dobar dan, zato što je isto po makedonski dobar dan, znala sam nešto je bivše Jugoslavije, ali slovenički praktično nisam znala ništa.
• 1:01:11
  SPEAKER_01: Jesla u predonici i sam znala samo razumjela samo dobar dan i u miesto mute in onda je konec predavan.
• 1:01:30
  SPEAKER_01: Kad sam došla na fakultet, da sam morala pratiti ta predavanja i učiti te stručnja i izraziti neku literaturu stručno i polagati ispite na jeziku koji nije bio moj.
• 1:01:46
  SPEAKER_01: Tada sam rekla, potrudit će se i kada to danas kažem na glas, zvuči prilično teško.
• 1:01:55
  SPEAKER_01: Ali tada stvarno nisam mogla, nisam mnogišala o tome nisam sebi svaki dan govorila ja kako je meni teško, ja moram se učiti novi jezik.
• 1:02:09
  SPEAKER_01: Jednostavno sam znala da ako želim završiti u ovaj fakultet i ako želim živjeti ovdje, moram se naučiti taj njihov jezik i gotovo.
• 1:02:21
  SPEAKER_01: Tačka.
• 1:02:22
  SPEAKER_01: Učila sam se kroz život, kroz fakultet, kroz prodavanja, kroz žurke isto tako.
• 1:02:35
  SPEAKER_01: Učila sam se taj jezik i mislim da to mi je pomogna tu.
• 1:02:41
  SPEAKER_02: Sad ljubavka, ja sam se pripremala za razgovor s tobom i htjela zapravo pričati o petrolu i tvom radu u petrolo.
• 1:02:48
  SPEAKER_02: Međutim, ti se ove snice promijenila svoj posao.
• 1:02:51
  SPEAKER_02: Jer tako ispričajna ispričajno je o novoj poziciji, ali se shjeti svega onoga što ti je značilo.
• 1:02:59
  SPEAKER_02: Koliko si ti doprinosa dala petrolu i koliko je petrol bio značajan u tvoj životnoj karijeri.
• 1:03:06
  SPEAKER_01: Pa da, ovo nedelu sada u četvrtak samenjala petrola za INE.
• 1:03:16
  SPEAKER_01: Najnostavnije rečeno je.
• 1:03:21
  SPEAKER_01: Moj posao je da tražim gdje ne potrebno trošimo energiju i kako to možemo napraviti bolje.
• 1:03:30
  SPEAKER_01: Isto ću sati u novoj firmi raditi.
• 1:03:35
  SPEAKER_01: Ja sam sama mašinska inženjerka i bavim se sa energetikom, prvenstveno za samo energijom u zgradama.
• 1:03:46
  SPEAKER_01: I kada kažemo zgrada kuće, ljudi uglavnom videove, prozore ali krov.
• 1:04:00
  SPEAKER_01: Ali zgrada je zapravo jedan prilično kompleksan sistem da s tim kažem moramo igri zime, hladiti ljeti, dovediti svježi razduh, pripremiti toplu vodu, osvjetljavati prostor.
• 1:04:20
  SPEAKER_01: I isto također osigurati da se ljudi unutra osjećaju ugodno.
• 1:04:28
  SPEAKER_01: I za sve to je potrebna energija.
• 1:04:31
  SPEAKER_01: Mene zanima kako sve to funkcioniše, kako te sistema možemo napraviti tako da ljudima bude ugodno i da zarada i da sama zgrada funkcioniše.
• 1:04:49
  SPEAKER_01: I kako možemo potrošiti što manje energije.
• 1:04:54
  SPEAKER_01: Tu je možda važno reći da moje rješenje nije hajde da manje grememo i kako ćemo do sad oštediti energiju.
• 1:05:07
  SPEAKER_01: To nije energetska efikasnost.
• 1:05:09
  SPEAKER_01: Ako čovjek sedi u kancelariji i smrzava se nismo napravili dobar sistem što na kraju godine imamo manji račun za energiju.
• 1:05:21
  SPEAKER_01: Poanta je da se napravi neko pametno rješenje kako se manje energije za manje energije dobiti isti, ali čak bolje kvalitet prostora za ljude koji ga koriste.
• 1:05:38
  SPEAKER_01: U praksi to znači da prvo moraš razumjeti gdje energija odlazi.
• 1:05:46
  SPEAKER_01: Zašto neka zgrada troši toliko koliko troši nešto problem ili nešto drugo?
• 1:05:53
  SPEAKER_01: Da, da li je problem nastaju u gradnju, da li u granju.
• 1:06:00
  SPEAKER_01: Ventilaciji regulaciji samo izgradi da li sistem radi kada uopće ne bi smelo raditi da li istovremeno jedan dio zgrada grija ili drugih ladij.
• 1:06:15
  SPEAKER_01: To je kompleksni sistem.
• 1:06:18
  SPEAKER_01: A ponekad otkriš nešto gotovo apsurdno i baš jednostavno je to meni zanimljivo.
• 1:06:34
  SPEAKER_01: Ne prihvatam samo neku rečenica ha ograda troši određenu količinu energije.
• 1:06:42
  SPEAKER_01: Mene zanima zašto?
• 1:06:45
  SPEAKER_01: To je jednostavno moje dčije zašto koje sam imala kod mala.
• 1:06:52
  SPEAKER_01: Danas umje što pitam zašto nešto radi kao što sam pitala kao djetanje, gledam podatke, analiziram sistema i pitam što ova zgrada troši energije.
• 1:07:11
  SPEAKER_01: Apa zašto ovaj system radi baš tako i da je zašto ne radi drugačije.
• 1:07:18
  SPEAKER_01: Što šta može promjene da je bolje i koliko energije možemo uštediti na to, da napravimo neke drugačije to godina.
• 1:07:31
  SPEAKER_01: Na petrolu sam imala priliku raditi na jako različitima velikim projektima.
• 1:07:39
  SPEAKER_01: Radila sam na energetskim rečenja za različite vrste sistema, analizirala njihovo potrošn.
• 1:07:48
  SPEAKER_01: Tražila sam mjesta, gdje se energija nepotno gubi, razvijala rečenja, kako se ta potrošnja smanja.
• 1:07:58
  SPEAKER_01: Ono što je meni posebno važno je to da imam konkretni rezultati.
• 1:08:08
  SPEAKER_01: Zato što ne želim da inženirstvo stanno samo na papiru, može napraviti najlepši proračun na svijetu, ali mene na kraju zanima 15, kada smo rečenje promijenili u praksu.
• 1:08:23
  SPEAKER_01: Koliko smo stvarno smanjili to potrošnjo, koliko smo smanjili emisije.
• 1:08:29
  SPEAKER_01: Da li ta sistem danas radi bolje.
• 1:08:33
  SPEAKER_01: Da li ljudi koji koriste ta prostor imaju bolje uslove.
• 1:08:38
  SPEAKER_01: Kroz projekte na kojem sam ja sadila sam napravila stvarno velike uštede energije i k rezultate počneš gledati kroz neke godine.
• 1:09:01
  SPEAKER_01: Više ne govorimo o temu koliko kilovati sati ili koliko imamo za struju, ali govorimo o temu kako se ljudi osjećaju u tem prostoru.
• 1:09:26
  SPEAKER_01: Ali je ta rezultat ali ga lahko izmerimo.
• 1:09:31
  SPEAKER_01: Ali ako imamo neki problem, ali ga možemo analizirati, napraviti neko rješenje da napravimo neke bolje za sisteme za grijanja za hlađenja.
• 1:09:48
  SPEAKER_01: Mislim da s tim s tome što ćemo se ukvariti nasljednjih godina sve više i iskreno stvarno volim te takve tehničke probleme kada mi neko kaže da nešto ne funkcionira dobro, da je potrošnja previsoka, ali da neko ne razumije zašto se neki system ponaša tako što se ponaša, odmah želim otvoriti podatke i pronaći razlost zašto je to tako.
• 1:10:26
  SPEAKER_01: I baš sam srečna kada slušam da su neka rešenja u praksi da su dobri za ljude.
• 1:10:36
  SPEAKER_02: I da ilustriramo ovdje ljude koliko je dobri za ljude.
• 1:10:40
  SPEAKER_02: Treba reći otkriti slušateljima i gledatima da si na nominaciju Petrola u 2023 ti je u Ljubljani proglašena za inženjerku godine upravo zbog toga.
• 1:10:53
  SPEAKER_02: A onda ono što se našlo interesantno i pitati ćete kako se osjećaš zbog relacije ove dvije zemlje, tvoja zemlja rođenja i zemlja koju si izabrala.
• 1:11:02
  SPEAKER_02: A godinu dana kasnije 2024.
• 1:11:05
  SPEAKER_02: ti je gradonačelnik strumice također dao posebno priznanje za doprinos tehničkoj kulturi i nauci, te promociji strumice u makedoniji šire, baš tako ja sam baš reći na to da si spominjala taj projekt inženjerke godine.
• 1:11:24
  SPEAKER_01: Projekt inženjerka godine u Sloveniji je projekt je pokrenut prije devet godina, mislim da je devet godina, sa ciljem da se što više djevojka i mladih žena motiv više da se opisuje na tehničke fakultete.
• 1:11:42
  SPEAKER_01: Broj divojaka koje se odlučuje za tehničke študije je praktično nizak tudi v Sloveni.
• 1:11:55
  SPEAKER_01: Situacija se iz godina godina poboljšava, ali još uvijek nismo tam gdje bi željeli biti.
• 1:12:07
  SPEAKER_01: Upravo zbog toga je nastojaj ovaj projekt inženirka leta.
• 1:12:12
  SPEAKER_01: To nije neka ne znam kakva nagrada.
• 1:12:18
  SPEAKER_01: To je možnost da motivišamo i druge djevojke.
• 1:12:25
  SPEAKER_01: Ideja nije samo izbrati jednu inženjerku i dati jo neko priznanje nego javnost po svebi mladima pokazati šta jedna inženjerka upravo može raditi kako je izgleda njen posao, kakve probleme rešava, kakav utjecaj može imati na okolinu.
• 1:12:50
  SPEAKER_01: Potreju su nas konkretni primjeri osobe kojima se mladi mogu poiztaviti.
• 1:12:58
  SPEAKER_01: Ta projekt je baš to i mislim da su takvi uzori važni samo nisu važni samo za djevojke.
• 1:13:06
  SPEAKER_01: Važno je da otjecaju na djece da vidu da žene inženjerke, da je to potpuno normalno i da polako rušimo te stereotipe o tome koji su poslovi muši koji su ženski poslovi.
• 1:13:25
  SPEAKER_01: Projekta se kasnije razširio.
• 1:13:28
  SPEAKER_01: Sada je i izvan Slovenije, je u Hrvatskoj i u Srbiji.
• 1:13:35
  SPEAKER_01: Mislim da se neka se dogovaro s Bosno i Makedonijom.
• 1:13:40
  SPEAKER_01: Tako da možda će raditi takvi balkanski projekt.
• 1:13:45
  SPEAKER_01: Iako želimo više mladih ljudi u inženirstvu, onda moramo pokazati da su današnji inženeri.
• 1:13:53
  SPEAKER_01: Šta su današnji inženeri, šta oni zapravo rade.
• 1:13:57
  SPEAKER_01: I sam izbor je zanimljiv za to da se ne traži neko osoba s najvećim brojem nagrada, najvećim projektom, najveći impresivnim životopisom, ali da se moti više on vlade.
• 1:14:20
  SPEAKER_01: Za sad kasnije je došlo i jedno drugo međunarodno priznanje ove godine Society of Women Engineers iz Amerike iz Chicago.
• 1:14:36
  SPEAKER_01: Onima sjednaš Chicago.
• 1:14:39
  SPEAKER_01: Oni su mene prepoznali ovdje su prepoznali moje profesionalne rezultate i način razmišljanja.
• 1:14:50
  SPEAKER_01: Ali ono što sam u među vreme radila sa mladim generacijama, ali je dobro, ali je uspješno i možda mi je upravo taj dio posadno drak.
• 1:15:03
  SPEAKER_01: Jer znači, da ono što radiš nije ostalo samo na riječima nakon što si dobio jedno priznanje nego si napravio nešto, nastavio nešto graditi.
• 1:15:16
  SPEAKER_01: Ali mene te nagrada sama po sebi nikada nisu bila cilj.
• 1:15:21
  SPEAKER_01: Ako sam iskrena, ne gledam ih kao dokaz da sam sad nešto posebno ili da sam zbog njih uspjela da sam uspješnija od nekog drugog.
• 1:15:32
  SPEAKER_01: Za mene su prije svega potvrda da sam vjerojatno na dobrem putu da ta moj trud, vrijeme i energiju koju ulažem, mogu imati neki utjecaj na državu na okolinu u kojoj živimo i onda je to za mene motivacija da nastavim dalje.
• 1:16:02
  SPEAKER_02: A je li ti makedonsko priznanje malo drugačije emotivnom obzirom da dolazi iz tvořne strumice.
• 1:16:10
  SPEAKER_01: Pa mislila sam da ću se nešto promijeniti vama, ali se nije.
• 1:16:17
  SPEAKER_01: Ne znam zašto?
• 1:16:19
  SPEAKER_01: Iskrno da, možda zato što iskrno bilo mi je drago.
• 1:16:26
  SPEAKER_01: Bilo mi je drago normalno.
• 1:16:28
  SPEAKER_01: Ali možda te slabe loše iz kućnje su bili tako iskreno sam mislila da ću biti tako malo više osjetljivo za mene.
• 1:16:55
  SPEAKER_01: Ali nije bilo.
• 1:16:56
  SPEAKER_02: Koliko se danas često u Makedoniji?
• 1:16:58
  SPEAKER_01: Koliko si povezana sa Makedonija Rjetko, možda jedan put na leto dva-tri dana i to je to.
• 1:17:09
  SPEAKER_01: Nisam, nisam navezana na Makedoniju.
• 1:17:12
  SPEAKER_01: Stvarno dokle bio moj otac, doje sam možda dva puta godišnje, inače hodim tako jedan put, dva-tri dana i je dovoljno.
• 1:17:29
  SPEAKER_02: Djelom što se odgovorila šta je to što voliš o Sloveniji, ali evo dodaj ono znam da si zahvalo što su ti dali priliku.
• 1:17:39
  SPEAKER_02: Pričala si o tome kako se integrirala i kako se te prihvatili šta je to što volič vezano za Sloveniju danas.
• 1:17:46
  SPEAKER_01: To da smo me prihvatili to da smo vidjeli da ako se truditi, da se trudim, da mi znači to da su oni mene prihvatili, da su mi dali neku možnost da se razvijem da sve malo drugačije k samala u Makedoniji.
• 1:18:16
  SPEAKER_01: Ovdje je malo drugačije je malo više sjeverno.
• 1:18:25
  SPEAKER_01: Je čisto malo je drugačije, ali ja s opažam da isto također i Slovenija postaja možda druga Makedonija.
• 1:18:38
  SPEAKER_01: Pa tako da se možda neke situacije, neke slike se vraćaju nasad iz Makedonije.
• 1:18:50
  SPEAKER_01: U tvojim konkretnim primerima.
• 1:18:54
  SPEAKER_01: Pa ne znam.
• 1:18:56
  SPEAKER_01: Gledam politiku i vidim da je politika možda isnije ako danas v Makedoniji ali Srbije ali Bosna.
• 1:19:09
  SPEAKER_01: Možda to?
• 1:19:11
  SPEAKER_01: Možda se to razlikuje.
• 1:19:14
  SPEAKER_01: Ako sam bila 18 godina i sada malo drugačije gledam na stvari, ali isto i moja mama pravi je rekla da se da je drugačije Slovenija.
• 1:19:27
  SPEAKER_01: Kot je bilo recimo 16 godina unazad.
• 1:19:32
  SPEAKER_02: Ljudka, gdje vidiš sebe u budućnosti.
• 1:19:37
  SPEAKER_01: I don't know.
• 1:19:38
  SPEAKER_01: I don't know.
• 1:19:40
  SPEAKER_01: Ja živim u trenutku.
• 1:19:42
  SPEAKER_01: Ja živim sam tako sam.
• 1:19:51
  SPEAKER_01: Nimam neke plane kako ću naprijed.
• 1:20:03
  SPEAKER_01: Žim živim za moment evo tako.
• 1:20:07
  SPEAKER_02: Mislim po savjetu svih mogućih stručnjaka koji bi ti rekli živi sretno.
• 1:20:12
  SPEAKER_02: Upravo bi ti rekli to, ne planiraj previše, prepusti se.
• 1:20:15
  SPEAKER_02: Dovoljno se dokazala da si avanturista sa 18 godina kad se htjela otići, otišla i dokazala se tako da želim ti sreću vezano za to.
• 1:20:26
  SPEAKER_01: Možda baš zaje nagrade nagrade i ta javna danas javna prepoznatljivosti.
• 1:20:39
  SPEAKER_01: Ne utjecaju na mene.
• 1:20:44
  SPEAKER_01: Sa profesionalne strane je slično ja svoje znanje i sumačenike želim koristiti za konkretne stvari.
• 1:20:54
  SPEAKER_01: Žim smanjaviti potrošnju energije i mislim da to mi je najvažnije.
• 1:21:05
  SPEAKER_01: Sve ostalo je gratis možda kažem.
• 1:21:10
  SPEAKER_02: Šta bi rekla mladima iz bilo koje od naših balkanskih malih država žele otići bilo gdje van.
• 1:21:19
  SPEAKER_02: Šta bi bila tvoja poruka.
• 1:21:21
  SPEAKER_01: Ako bih za kraj možda ali ne znam, ako bi možda imala to priliku da bi dala jednu poruku ljudima koji danas žive, pa ne samo mlade i stare koji žive izvan zemlje, koji su rođeni, ali imaju to želju da ide u drugoj državi, onda bih možda govorila upravo iz svog iskustva.
• 1:21:56
  SPEAKER_01: Ja bih svakome tade ali ima to želju ići iz svoje zemlje u neku drugu zemlju, bi preporučila da pokušaju stvarno upoznati i prihvatiti zemlju koje je izbralo za svoj nov život.
• 1:22:12
  SPEAKER_01: Naučite se jezik, upoznajate kulturu, razgovarajte sa ljudima koji tamo žive, pokušajte razumjeti njihov način života i najvažnije postanite dio tega društva okolja.
• 1:22:35
  SPEAKER_01: Iz mog iskustva, ako se u nekoj novi zemlji da otvorimo isključivo u krug ljudi koji dolazi iz iste zemlje kao mi, možemo sami sebi usporiti to integraciju.
• 1:22:57
  SPEAKER_01: Ja govorim iz mog iskustva, onda možda godinama fizički živimo u jedno zemlji, ali zapravo nikad popuno ne postanemo del te zemlje.
• 1:23:13
  SPEAKER_01: Nakon toga se može pojaviti i osjeće da nas ta sredina nije prihvatila.
• 1:23:24
  SPEAKER_01: Mislim da se to dešava veoma često.
• 1:23:30
  SPEAKER_01: Ja sama kad sam došla do slovenije, svjesno sam poskušala napraviti suprotno i to pali možda pali.
• 1:23:42
  SPEAKER_01: Želela sam se naučiti slovenički, upoznati slovence, dobiti slovenskog dečka, razumjeti njihova kulturo i napraviti svoj život ovdje.
• 1:23:55
  SPEAKER_01: I to je najvažnije.
• 1:23:59
  SPEAKER_01: Ne zato što sam željela izbrisati Makedoniju ali Balkana i sebe, nemojte se tako osjećati.
• 1:24:08
  SPEAKER_01: Balkan konstantno sa vama.
• 1:24:15
  SPEAKER_02: Ne možete ga izbje ako hoćete.
• 1:24:17
  SPEAKER_01: Da, da, da, Balkan je Balkan, Balkanska krije je Balkanska kri.
• 1:24:24
  SPEAKER_01: Ali, ako si sam već izbrao drugu državu, ali sam sama ja izbrala Sloveniju kao mjesto u kojoj želim graditi svoju budućnost, onda toj zemlji mora dati stvarno priliku.
• 1:24:38
  SPEAKER_01: Mislim na integraciju koja mora ići u oba smjera.
• 1:24:46
  SPEAKER_01: Naravno, da društvo mora dati, ta okolina mora dati priliku čovjek koji dolazi, ali osoba koja dolazi mora napraviti korak prema temu okolinu, državo.
• 1:25:02
  SPEAKER_01: Ne može samo doći u neku državo.
• 1:25:07
  SPEAKER_01: Da kažeš šta će ova država dati meni.
• 1:25:13
  SPEAKER_01: Mislim da se u jednom trenutku moraš pitati šta ja mogu dati ovoj zemlji u ovoj državi tam.
• 1:25:22
  SPEAKER_01: I zato bih svakome ko danas živi nekad daleko od mjesta gdje je rođen, ali ima to želju.
• 1:25:31
  SPEAKER_01: Sledite svoje ciljeve.
• 1:25:32
  SPEAKER_01: Nemojte sebati iz početka.
• 1:25:36
  SPEAKER_01: Ako se već dobili priliku u nekoj drugoj zemlji.
• 1:25:40
  SPEAKER_01: Pokušte maksimalno maksimalno.
• 1:25:44
  SPEAKER_01: Bas maksimalno iskoristiti ono što vam ta zemlja ponudi.
• 1:25:47
  SPEAKER_01: Ja sam maksimalna, mislim da sam maksimalno iskoristila Slovenija, ali isto tako dajem sloveniji.
• 1:25:54
  SPEAKER_01: Učite se, upoznajte ljudi, prihvatite prilike, izrazite svog mišljenja, jer možda ćete upravo tam tim momentu da pronaći neku mogućnost da nastane i da se razvije nešto konkretnije.
• 1:26:23
  SPEAKER_01: Mislim da je baš važno da smo svjesni za to.
• 1:26:34
  SPEAKER_01: Sako ne morate zaboraviti, da ste krenuli i gdje gdje će te stići.
• 1:26:44
  SPEAKER_01: Ja nisam zaboravila strumice niti Makedoniju.
• 1:26:49
  SPEAKER_01: Tam su moji corjeni i ideo moje priče.
• 1:26:53
  SPEAKER_01: Začetak moje priče, ali Slovenija je postala da kažem moj dom.
• 1:26:59
  SPEAKER_01: To je zemlja, koja mi je dala prostor da učim i to morate ocjeniti.
• 1:27:13
  SPEAKER_01: Da postanete osobe koji si stvarno želite da postanete.
• 1:27:20
  SPEAKER_02: Meni je bilo izuzetno zadovoljstvo.
• 1:27:22
  SPEAKER_02: Slušate.
• 1:27:22
  SPEAKER_02: Nadam se da će slušatelji gledati podijeliti moje mišljenje.
• 1:27:26
  SPEAKER_02: Hvala ti naučili u podcastu realno je sposobno što si na neki način, ne znam jeste gledali prethodne epizode, sam malo pogledala.
• 1:27:37
  SPEAKER_02: Slala poruke i na neki način kroz cijelu svoju priču i djelići svoje iskustvo, zapravo se potpuno prilagodila misiji ovog podcasta.
• 1:27:49
  SPEAKER_01: Hvala.
• 1:27:49
  SPEAKER_01: Još jednom ti hvala na pozivu i na prilici da ispričem nešto više o sebi, na bivše ju jezike.
• 1:27:58
  SPEAKER_01: Jedan tak mix u svom životu i putu koji me doveo do toga gdje sam sat.
• 1:28:05
  SPEAKER_01: Stvarno mi je bilo veliko zadovoljstvo biti dio ovog razgovora i nadam se da će neko ko da bude slušao to moju priču, da bi se pronaša barem malo.
• 1:28:26
  SPEAKER_01: I da bi bilo to neka motivacija koje ćemo koristiti na njegovom putu.
• 1:28:33
  SPEAKER_01: Hvati na ovom razgovoru i na prilici da svojo priču podijelim sa tvoj publikom.
• 1:28:39
  SPEAKER_02: U podcastu realno bilo je to.
• 1:28:42
  SPEAKER_02: Mlada inženjerka makedonka Ljubka Vrtava koja danas živi radi u Slaveni.
• 1:28:47
  SPEAKER_02: Moj zaključak, uspjeh nije kad se drugi prepoznaju.
• 1:28:51
  SPEAKER_02: Uspjeh je kad znaš koliko si puta mogao odustati, a ipak si nastavio.
• 1:28:57
  SPEAKER_02: Srdače pozdrave iz improvizovanog studija u Chicagu.
• 1:29:01
  SPEAKER_02: Šaljemo svima vama koji nas slušate i pratite.
• 1:29:05
  SPEAKER_02: I šaljemo pozdrave našim prijateljima i sponzorima.
• 1:29:09
  SPEAKER_02: Najprije sponzoru podcasta Vispakovoj Zlatnoj Jezvi, potom partneru ove emisije polikinici Pulsu Sarajevu i doktorici Asmini čorović kuburović.
• 1:29:20
  SPEAKER_02: Njenu emisiju možete pogledati na našem YouTube kanalu ili slušati na našim i platformama.
• 1:29:27
  SPEAKER_02: Također zahvalnost ili visi kovačević jednoj od naših gošći i podsjetnik da naručite njenu knjigu sproznaja.
• 1:29:36
  SPEAKER_02: Link je u opisu ove epizode.
• 1:29:44
  SPEAKER_02: Želim da realno gradimo zajedno razgovor po razgovoru, priču po priču.
• 1:29:50
  SPEAKER_02: Hvala što gledate, slušate, komentaršite i dijelite.
• 1:29:56
  SPEAKER_02: Ovo je podcast realno saye.