Latest / Realno sa Dritom Haziraj / Oduzeta sloboda ali ne i dostojanstvo, ponos i buducnost | Mirsad Causevic | Realno 031

Transcript

Oduzeta sloboda ali ne i dostojanstvo, ponos i buducnost | Mirsad Causevic | Realno 031 · Realno sa Dritom Haziraj

0:00
SPEAKER_02: Ja sam pał na kole i da sam osjetio udrzuceme glavu.
0:04
SPEAKER_02: Probudio sam se 10-15 minute w to je natrpana 10-10, you know 150 to 200 ljudi.
0:16
SPEAKER_02: Ljudi su gori nego date neko last.
0:19
SPEAKER_02: Ne znam da mrze nam mrzeim, and so žrtva i pronašam se kao pobjednik.
0:25
SPEAKER_02: With the treaty and počelar business in garaže.
0:28
SPEAKER_02: Swaki godina is godin's company rass.
0:31
SPEAKER_02: To american dream and moguści bezika, bez some of the hard worker that was.
1:12
SPEAKER_00: Godinama kasnije izgaraže izgradio uspješnu companiju koja je privukla Američke investitore.
1:18
SPEAKER_00: Dobrodošio podcast realno želim mir sad ušić.
1:26
SPEAKER_00: Na početku ove epizode zahvalnost sponzorima.
2:01
SPEAKER_02: I sham se igranja i druženje sa djecom i zimski raspusta, skijanja to come zime i plivanja porcium lata.
2:12
SPEAKER_02: Uglavnom, to su oni najlepši osjećaj dječinstva.
2:19
SPEAKER_02: Naravno poslije se desilo loše stvari.
2:27
SPEAKER_02: Zaboraviti, ali možemo pričati o njima jer je to dio mota.
2:33
SPEAKER_00: Je li moguće zaboraviti takve stvari.
2:36
SPEAKER_02: Namoguće to zaboraviti ali kažu vrijeme riječi Rene ili itks time to u ovom slučaju mi smo samo navikli no naučimo kako doživljam sa tim bolom tim ranama iz prošlosti ali ona i da li ostaju s nama da objimo.
2:56
SPEAKER_00: Ja sam pročitala negdje u jednom od čikaških magazina da se dao izjavu who si rekao ja naravno parafriziram that će bol za tebe ostati, s tom će živjeti do kraja života ali se osjećaš pobjednikom jer ti nieslomila to.
3:12
SPEAKER_02: Isen ponosan što na samom sebe andarno i na mnoge naše Bosnice Hercegs koji žive ovdje u Americi i u svijetu nakon toga što smo prošli i užili te drame da smo uspjeli da uspijemo da se povratimo što kažu i da budemo primjer našoj dci kako se preživljava.
3:42
SPEAKER_02: Ali taj ponos je kako ja to osjećam je ponus da poslije svega tolikog bolla i trauma koje smo prošli i ubijeni naši ljudi u tokom rata u Bosni da mi nismo sevetili i ne šrimo ne djelimo mržnju prema nekome and samo želimo istinu pravdu za one žrtve koje izgubile svoje života tokom rata u Bosni Hercegna i ja sam jedna među nime jer moja familia izgublila ja sam ljubio dva brata u tokom rata on asto.
4:25
SPEAKER_00: Proved us kroz svoju priča onako koliko želiš podijeliti a bez toga da ti vratim te traume zbog ovog podcasta, jer naravno ovo je tvoja životna priča, nije samo tvoje logorsko iskustvo i ti si puno više odradio nego samo preživio.
4:46
SPEAKER_02: Šta želite da znate.
4:48
SPEAKER_00: Ja ću proći kroz ono što ja znam iz nekakvih javnih nastupa, ti imaši i svoje svjedočenje u Muzeju holokausta u Illinoisu.
4:58
SPEAKER_00: Dotakni nam se onih karti koji ste pravili na štekama cigareta.
5:02
SPEAKER_00: To su onako vrlo jake poruke, ali naravno ne možemo o tome bez toga da znam detalje koje opet kažem bez toga da te vraćam u neka bolna vremena što je vjerojatno nemoguće nam kažeš ono što želiš reći.
5:18
SPEAKER_02: Ja ću da kažem, to već je 20.
5:21
SPEAKER_02: jula Srpske snage su kole naše mjesta gore na brzvala se Brdo-mataraško brdo, a to je dio općini prijedor.
5:29
SPEAKER_02: I to već je bilo garantirano.
5:33
SPEAKER_02: Onda ujutro su se pojavili vojnici koji su koli ta naša mjesta i pokrenuli su sa etničkim češćenjem.
5:42
SPEAKER_02: Jedan po jedan su dolazili od kuće do kuće i ja sam se nalazio po svijem prijatelja Asima.
5:49
SPEAKER_02: Izašli smo iz kuće, naravno to je buka briska djece, je upucanja u uazdu i stavili smo nas u red na putu i išli od kuće do kuće, da poklepi ostale ljude i onda su nas uvrli u autobuse i vozili nas prema Omarskoj gdje smo na kraju završili u logoru, mada mi nismo znali u tom trenutku gdje idemo i tjerali smo zapjevamo te četničke piesme i udali nas some mogućim sredstvima.
6:22
SPEAKER_02: Kad smo stigli u logu, izvodili su to deset ljudi us to biju kuću i udareli predricima, kun decima, lanciama schoolskim clubama.
6:40
SPEAKER_02: The tree by to annoy, so we shouldn't say the design bubreak, and pao na kole and then ostio udarat che zmi glava.
7:14
SPEAKER_00: What are you got in a couple of years?
7:40
SPEAKER_02: On the vas udraju i dođete do koundir logora i onda ispiti oružje, koji je bio napad na predlaje te stvari koje ja nisam znao.
7:51
SPEAKER_02: Na kraju, dok to ta pitanja ispitiva sa strane iza svoga tijela stoji osoba koja vada lance po tijelu.
8:00
SPEAKER_02: Ja sam se vratio iz tog ispitivanja ono podcijepane majice i presušenju.
8:08
SPEAKER_02: Mi smo imali vode pod tri dani smo pili vodu.
8:12
SPEAKER_02: I treći put sam bio preučen moram isključiti ovu priču, jedan naš komšija far se kriče zamolio u sve to noći da ide po vodu.
8:24
SPEAKER_02: Inače mi smo dobili kantu vode, ali morali smo ići preko piste gdje su stojali stražari u drugom zgradu da na to rimo vode ili uspijemo vode.
8:33
SPEAKER_02: On je pitao da ide i ovaj kaže izađi, može slobodno i kad je izašao, onda ga je tu predio, što kažu na mrtvu.
8:42
SPEAKER_02: Bili su ga bandicima, kuntacima i na kraju upucila ga uglava s jednim hitkom u toj sobi blizu toga hodnike da je on pretučen i sjedio njegovet sin od 16 godina.
9:00
SPEAKER_02: I to mi nikad neće, to nikad neću sobati.
9:09
SPEAKER_02: Sutradam bez ikakvog razmišljanja mada je to možda bilo trauma.
9:14
SPEAKER_02: Ja sam bio tolen i isto tako ja sam pitao oko ponoće da idem donijeti odmah.
9:20
SPEAKER_02: I oni su rekli ja ide, ideš, može slobodno.
9:23
SPEAKER_02: I ja sam izašao shvatio da sam napravio veliku grešku da sam mislio da sam bić gotov i nosio sam kantu u ruci i to vam je bilo jedno šest stražara koji su odmah su počeli da me udari, spominju vulgarne riječi.
9:39
SPEAKER_02: Ja sam se ovako mahinalno branio koliko sam mogao, i onda ovaj stražer rekao, pusti ga dosta i kid on itfode.
9:45
SPEAKER_02: Ja sam otišao, a su sam tu co vodio, može ono stati desletar, ja sam mislio da sam je super i mislio sam that mi to kraj, onda sam to canto vodio, vrátio sam se nazad prema to biel Kuchi, onda smo opet zostali spost a canto dole, opet smo počet toći tam.
10:04
SPEAKER_02: And I kraju me kako spasio, ja sam se vratio.
10:07
SPEAKER_02: Sutra dan, to je treći put that sam bevoczen.
10:10
SPEAKER_02: So traden som se vrati iz restaurana pod Navodnim znajom, and we have a hela the cruel koja su sekli na 22 tanke shnita i show you be share.
10:34
SPEAKER_02: Tako da smo u trhu uzimali tight, onma trčiš jedeš i popještaj in brzini trčiš jedeš i mene u trku prema nazad, no bilo kući zawsze OPS stražari, kaže, hey, ti plava trenutcy ratsa.
10:48
SPEAKER_02: Ja sa okołem kaya, yeah, yeah, T.
10:50
SPEAKER_02: Kad ist mene slomio ruku, sinović oni mene to udaro, ja sam se branio on kad ismi slomio ruku, sinović i stanu uzim tako da sam ja opet stavo zena je hljebi, nisam mogao da probatam i on je poču da me udara bio neki od škotske klupe daska i on je s njom udrome po glavi, ja sam udromio glavu u ciglu, i onda su me udrili sa po leđima, po bređima.
11:17
SPEAKER_02: Pitao me nekog pitanja, jesi li oženjen koliko imaš godina i ja sam rekao dvadeset tri jesi li oženja ja sam slagao mislio sam da će me to spasiti jer možda će se saželiti.
11:32
SPEAKER_02: Ja rekao sam, imam ženu dva djece malih.
11:37
SPEAKER_02: I onda oni počeli više da mudra i kaže zašto se ti želio prije mene i udrao je zbog toga.
11:44
SPEAKER_02: I na kraju jedna formisana djevojka je isto bila tu i rekla, ona me je spasila, rekla dostaje pustite ga je tako da sam se ja vratio u tu biju kuću i ona je lijepo još uvijek stava, nisam prebudio, ali u međuvremenu vi su dobili kantu vode, ja sam tu kantu od njih i nas sugrlo i nekako sam se spasio, ali ta moja leđa majica bila je sad podcijepnuti, udaraca na su onimeni skidali tu majicu glasili vodom i pravili obloge sa majicom.
12:16
SPEAKER_02: I tako da to je ta moja priča, samo jedan dio priče, onda na kraju 6.
12:20
SPEAKER_02: augusta su nas raspustili i pošto su Edelijan je otkrio taj logor u Britanske novinara, onda su oni nas otjerali na manjaču, a ostavili 180 ljudi koji su bili u boljem stanju i nadali im krevete, obrali, okupili, ovukli itede da kao predstavlj da je to samo neki tranzidni centar za logoraše ili za ratne zarubljenike i kad smo došli na manjaču, mislim to je isto druga priča koliko je to bila patnja gore, ali u nekom drugom prilikom to ću da ispričamo, ali hoće da kažem da manjači su došli ovi International Red Cross i UN i tako da su nas registrovali tako da nas nisu mogli ubijati i mada je ubijeno toekom boravka moga boravka na manjači oko 9 ljudi.
13:16
SPEAKER_02: Mi smo se malo nekako osjećali slobodnije na manjači i oni su nam u Red Cross nam je dovozio svaki 15 dana hranu i jednu kutiju cigareta.
13:29
SPEAKER_02: Mi smo imali da nam nabave to.
13:32
SPEAKER_02: Dobili smo kutiju cigareta u Zorbaniku, dobili smo jednu kutiju, a zove se filter 160 is hrvatske cigarete.
13:42
SPEAKER_02: Te cigarete su postile zlato jer to je bilo kupovano more sa tim cigaretama smo kupovali hranu, kupovali neuko je prodavali odjeću in cipole da bi zapalio.
13:54
SPEAKER_02: Ja sam recimo prodavao svoju jednu cigaru da uviš šaku sol i onda ližeš i sol.
14:00
SPEAKER_02: Jer kad hodaš, čulo su sve koji pokret i kosti jer smo toliko bili izmogli i mrševi i nedostatak vitamina.
14:10
SPEAKER_02: Uglavnom ta priča je veľmi duga, ali mi smo toliko te manje što ste vi naveli karte i recepte.
14:20
SPEAKER_02: Nako se sjetio da pišemo recepte kako se pravi hljeb, kako se pravi guarija, kako se pravi gromaštica, kako se pravi gra.
14:30
SPEAKER_02: Tako da valjda su logoraši tokom drugog svjetskog rata, evravski logoraši to isto radili misleći da na taj način će malo zalori mozak i da se osjećaju sitima da je mene to utjecalo drugačije kad pišete recept kako se pravi gra, onda još više izglednete, ali to smo radili, a to smo pisali na tim papiru od cigareta koje smo sačuvali.
15:02
SPEAKER_02: Na to smo pisali recept.
15:04
SPEAKER_02: I onda na kraju, jedanput sam dovazili kutiju keksa petit burea.
15:12
SPEAKER_02: Znači to je, znate svi kako ta kutija izgleda.
15:17
SPEAKER_02: I mi smo imali, naučili nismo mogli ići u EC, nego imali smo jedno bure koji su presekli na pola i tu stavili dasku.
15:26
SPEAKER_02: I sjećam se, mislim to je smiješno i žalosno, kad smo dobili svi taj keksa, svi smo to pojeli odanput i onda smo u isto vrijeme površili i imali problem.
15:37
SPEAKER_00: Koliko je to ukupno dana oba logora?
15:40
SPEAKER_02: Ja sam bio u ova dva logora oko šest mjeseci.
15:43
SPEAKER_02: Oslobođen sam osamnaest decembra i to slavim kao svoj drugi rođendan i to moram napomenuti, taj osjećaj slobode, to nit ne može razumjeti osim onih koji su to preživjeli i oni doživjeli tako da taj osjećaj slobode kad smo došli u Hrvatsku Karlovac i tiho smo pjevali i pjevali smo i plakali smo od sreće u isto vrijeme.
16:14
SPEAKER_02: Ali ja sam doživio jedan šok jer tu smo čekali moji roditelji i rekli smo da je moj brat ubija.
16:23
SPEAKER_02: Znači od te sreće za slobodom ja sam doživio jedan šok žalosti tuge i ja se toga ne sčem ali oni kažu da sam ja sedio možda jednu dva dana u tošku u jednoj sobi, nisam ni s kim razgovarao, bio sam nekako u nekom drugom svijetu.
16:39
SPEAKER_02: Dr.
16:40
SPEAKER_02: Ifan ja sam se vratio.
16:42
SPEAKER_02: I čekao sam 6 mjeseci dobem zeleni carton da idem za Ameriku.
16:49
SPEAKER_02: Ja sam dobio, možda mogućio da idem za Njemačku za Nove škole, nisam mogao da voli sustav u te zemlje, ja sam dobio priliku da voimiku.
16:57
SPEAKER_02: Zbog toga sam odlučio da idem Ameriku zbog rodilja.
17:01
SPEAKER_02: Mi smo došli ovdje 16.
17:05
SPEAKER_02: jula 1993 još jedan shock, kulturni shock, znači nemate nego tezik, ne znate nikoga.
17:15
SPEAKER_02: Imao sam 20 dolara u ceh to me dala sestra klopture iz Hrvatske.
17:21
SPEAKER_02: Tih 10 dollars so potrošili na New Yorkskom Ihrom za sandwich, diabetes.
17:28
SPEAKER_02: Morali smo uzeti sandvich.
17:32
SPEAKER_02: Taj novi shock, nova cultura, nismo znali govoriti jezik mis monca.
17:37
SPEAKER_02: Bilo je veľmi toplo, velmi vlažno, bilo velika imiti u Chicago u to vrijeme.
17:45
SPEAKER_02: Men je uzroli dva, tri dana ja sam površil kada sam izvana nisam mogao da navek se pa sam površil zbog te vlagi.
17:52
SPEAKER_02: Ali razlog što govorim ovo je i to da sam samo dva dana poslije dolazka u Ameriku dobio sam još jednu tešku vijest da je moj brat, a drugi brat ubijen.
18:07
SPEAKER_02: Ja nisam mogao to reći svojim roditima.
18:28
SPEAKER_00: To je bilo prije trideset još nekog godina ali vidite nema veze koja vremenska razlog kada još uvijek to boli ali ja sam mislio da na taj način ću nas spatija jer oni su bili plakali i ovo je razlog što sam te se izvinula što ćeš se vratiti u te dane jer priča ne bi bila kompletna.
18:56
SPEAKER_00: Hvaliti što je djeliš ovdje s nama.
18:59
SPEAKER_00: Jer mogu samo zamisliti koliko je teško.
19:02
SPEAKER_00: Nisam preživjela nikakvu tragediju, bila sam četiri godine u ratu u Saraju pod opstadom.
19:07
SPEAKER_00: Sjećam se straha što se moglo desiti.
19:11
SPEAKER_00: Jer saznaješ iz dana u dan kako postoje ljudi i ne ljudi.
19:17
SPEAKER_00: Šta je tebe to iskustvo naučilo o ljudima i ne ljudima.
19:21
SPEAKER_00: Sad kad se vratiš nakon toliko godina unazad i nakon svega onoga što si u životu prošao, poslije uvođen.
19:29
SPEAKER_02: Moje životno iskustvo je stvarno radim dosta sa ljudima, pošto to vrsto poslovi amam jer svaki dan s ljudima i ulazim u tuđe kuće i z gorami upoznajem nove ljude.
19:43
SPEAKER_02: Ali da su ljudi općenito iz Bosne pošto sam doživio tu traumu i nepravdu koja se desila prema meni i mnogima.
19:56
SPEAKER_02: Ljudi su gori nego životinje.
19:58
SPEAKER_02: To sam ja tako shvatio.
20:01
SPEAKER_02: Ljudi su gori nego životinje kad im date neku vlast ovlasti, oni dobiju neki courađi i nažalost rade druge stvari koje životinje ne budu radili.
20:14
SPEAKER_02: Ali ipak nakon svega toga ja sam na početku ovog razgovora to već nagovestio, da ja ne znam da mrzim ili ne mrzim i novšljam se kao žrtva i ponašam se kao pobjednik.
20:27
SPEAKER_02: I na ostav toga još uvijek želim da dijelim istinu i tražim pravdu za ove i pokušavam da budem njihov glas ovi koji su ubijeni koji nemaju glas.
20:42
SPEAKER_02: I kažem ti ne mrzim i želim da pošaljem uvijek neku pozitivnu poruku kad postavljam neki post ili social media post, a uvijek pazim da nekoga ne povrijedim iako sam ja povrijeđen i imam pravo da kažem ono što jest, ali ja govorim istinu radi te istine, i bolje budućnosti mi moramo biti, moramo naći način kako da ne da zaborimo možda da oprustimo, ali da tjeca je naša i Bosanska zajednica ili Bosna Hercegovina ima bolju budućnost i da krenemo više da pričamo o posebnim stvarima, a ne samo o prošlosti, ali nažalost nisu svi isti i neki to ne razumije moje poruke.
21:32
SPEAKER_02: I ja zbog toga vjerujem i dalje u ljude, i dalje vjerujem u ljude i to je jedna moja amana koja nažalost neka me košta puno, ali ja se neću primijeniti i vjerujem u ljude i bez ljudi se ne može, morati imati društva, morati imati prijatelje.
21:51
SPEAKER_02: I nama je zadatak da i i dalje pričamo mi bivši logoraši i žrtve koje smo u prošli sve kroz ovaj rad da svoj djecu odgojimo da ne mrze, ali da znaju šta se desilo, da se ne opet desilo i nekome drugom ili njima.
22:10
SPEAKER_00: I to zbog toga ja najviše brinem i zbog toga se najviše borim za pravdu i za mir u Bosni Ono što bih ja dodala je samo da slušatelji i gledatelji razumiju vlastiti imamo osjećaj da se slaže zaista s svojim iako možda nemam pravo jer nisam opet preživjela hvala Bogu, te strahote.
22:30
SPEAKER_00: Zločin ima svoje počinjenice, žrtve imaju svoja imena.
22:34
SPEAKER_00: Odgovornost ne može biti kolektivna.
22:37
SPEAKER_00: Budućnost se ne može, kao što sam rekao, graditi na mržniji, ali ne možemo ni tražiti pomirenje tako što ćemo prešujeti istinu, što ćemo umanjivati neki zločin.
22:47
SPEAKER_00: Ja vjerujem da među svima nama sa područja bivše Jugoslavije i Balkana sigurno ima više ljudi koji žele živjeti jedni s drugima zajedno.
22:57
SPEAKER_00: Zato moramo govoriti o ovim stvarima da se zna šta se dešavalo, da se zna šta je zapravo istina, da se ne zaboravi, a opet naše generacije koja možda ne mogu ni zamisliti kako je sve to izgledalo, ne smiju naslijediti ni šutnju, moraju znači sve nazvati pravim imenom.
23:17
SPEAKER_00: Još jednom izvini što si dijeli ovu tešku priču da zaokružimo nekako ovaj blok, ja još nam po meni knjigu koju si napisao i koliko i to tebi značilo, staviti sva osjećanja i sva iskustva na papir i ponuditi ne samo drugima da znaju, nego izbaciti terapeutski iz sebe sve ono što si preživio.
23:38
SPEAKER_02: Baš zbog toga, jedan razlog od pisanja ove knjige je da izbacim taj teret, nekako i mislio sam da će mi to pomoći i naravno da se zna istina i da budem glas za one koji to nemaju.
23:52
SPEAKER_02: Ta knjiga, tu knjigu sam piso 2016.
23:56
SPEAKER_02: godine i zove se smrt u Bijeloj kući, u njoj je opisano sve što se desilo rata, i znači to je istina priča.
24:06
SPEAKER_02: I sav taj prihod do te knjige ja sam namenio za spomenik tim žrtvama.
24:11
SPEAKER_02: I nadam se, ja već imam dizajniran taj spomenik kako će izgledati i to sam odradili u radio Faru Pirića, poznatih arhitekta iz Sarajeva, mada mi nemamo dozvolu.
24:26
SPEAKER_02: Imamo sam jednu priliku razgovor sa Mairom Rahmi i Older O'Konnor koji su nam obećali da ćemo napraviti taj spomin ovdje u Chicago, ali dok su oni smijenjeni i došlo k ovaj, tako da to smo zaboravili.
24:39
SPEAKER_02: I nama je cilj naravno da se taj spomnik napravi u Predoru, a ne ovdje, ali ja dok sam živ ako bude ta prilika da izradimo u prijedru, ako ne izračimo ovdje u Chicago.
24:52
SPEAKER_02: Dok sam pisao tu knjigu, naravno, to nije bilo lako.
24:55
SPEAKER_02: Opet sam se zamorao vraćati unazad da doživim.
24:58
SPEAKER_02: Znači, ponovo sam preživljavava i sve to što dok sam napisao tu knjigu, morao sam napreži ponovo to što sam to desilo tokom rata i u logoru.
25:07
SPEAKER_02: Tako da sam morao odprati neke pauze po mjesec dana ili dva, dok sam, jer nekada sam imao posljedica noćne more, nisam mogao da spavam.
25:20
SPEAKER_02: I tako da uspio sam da iskaž da ispričam tu svoju priču i osjećam se da mi to puno pomoglo na kraju da se osjećam bolje.
25:35
SPEAKER_02: Poruka te knjige naravno je da ovo sve što se desilo se zna da je istina i da se ne desi nekome drugom i da na osnovu te knjige prikamo neki novac da napravimo spominje što ima prijedra.
25:48
SPEAKER_00: Ovo epizodu epizode je polyclinical pouls iz saraje i doktorice Jina čorević kurovića.
26:13
SPEAKER_00: Šok bi bio i da nisi bio u loguru i da nisi izmučen.
26:17
SPEAKER_00: Projedi nas kroz te prve dane, provedi nas kroz smještaj u Chicago, nalaženje prvog posla i naravno razmišljanje u to doba a tebe i tvojih roditelja.
26:29
SPEAKER_02: Mi smo bili primljeni od strane jedne crne familije Hajdari Šabović, Zeko Šabović.
26:47
SPEAKER_02: Oni su nas čakali na aidrom because let's do it with Chicago u to do on the cadillac, limo kadilak.
27:02
SPEAKER_02: America, preno što smo doći, mi smo zezeli čak inas welke kuće, welky bazene, stvarno kad smo došli to, do auto došao po nas, on je odlaze u svoju kuću, tamo upen concert kuća, ogromne stepice, the drug spread, ogrommy luster.
27:25
SPEAKER_02: Wow, one očekivali.
27:28
SPEAKER_02: To smo imali večer and I was on the lecture drive to Belmonte and Sherman, there's a mali apartment, oni su nam dali is stand, but to have a studio.
27:45
SPEAKER_02: To be jedan shock.
27:48
SPEAKER_02: Oni su nam pripremili neki dušek, jedan couch, jednu fotelju.
27:53
SPEAKER_02: Kuhnia bila samo jedan šporet, jedan fružiner i dva kabineta, mogla samo jedna osoba da uđa u tu kuhinju i jedan WC.
28:01
SPEAKER_02: Ja sam spavao na podu na dušek roditelju na tome kauču koji nađe na garbiću.
28:06
SPEAKER_02: Asnja se isposlao dađe negdje ujali.
28:10
SPEAKER_02: Nismo imali klime, bilo je, rekao sam, temperatura bilo je vani oko 90 stvari, to je 35 do 60 stepen Celzusa, a sa vlakom je osjećalo se 110 a majka je morala da kuha jer mi nismo imali novac za restoranje i bilo je stvarno unutra 150 penija bez erkodiša.
28:31
SPEAKER_02: Ne znam kako smo to preživjeli.
28:33
SPEAKER_02: Pošto svi tih bolova i patnji, alio tako je to bilo.
28:38
SPEAKER_02: I međuvremenu ja sam išao naveće da učim jezik tri noći po dva sata.
28:48
SPEAKER_02: I prva zima, deslilo se da je bila jedna brutalna zima taj win chill što imamo ovdje u Americi, bio je minus 60.
28:56
SPEAKER_02: Ja nisam u to vjeruje, nisam znao da je to toliko nešto opasno.
28:59
SPEAKER_02: Ja sam išao u piše od Velmonta i Sheridana.
29:04
SPEAKER_02: Od Sheriana do Clarka, znači to je jedno četiri pet blockova.
29:08
SPEAKER_02: U tom trenutku dok sam došao do škole moje lice i moje uši su bili crveni co Crvena Ruja.
29:16
SPEAKER_00: Ja sam to doživila 2013.
29:18
SPEAKER_00: Dokum izašla iz auta na benzinskoj pumpi da uđem da platim za gorivo.
29:26
SPEAKER_00: Meni su se naučare zaledile.
29:28
SPEAKER_00: Da nisam doživjela nikada ne bi vjerovala da je moguće.
29:38
SPEAKER_02: Uglavnom, ja sam išao u školu i nekada sam radio kod uge koji se bilo tu stario sedioci za 50 da sam farbao stanove.
29:52
SPEAKER_02: Jednom trenutku održavaju sam dobio food stams, znači bonove za hranu i kad sam išli kupoval tu hranu, mene bilo sramota moja isto sam se drvenio kada ja kradem tu hranu kad sam dao one bonove jer nisam da tako živim.
30:08
SPEAKER_02: Ali eto tako smo snašli država namedala za stan ako 600 dollara i to smo dali odmah andas hrane.
30:16
SPEAKER_02: Ja sam se snalazio farba som predala po sati i na kraju sam dobio ten posso innu harvestore kao delivery guy za 5.75 cm.
30:27
SPEAKER_02: To be ta minimalna satnica.
30:29
SPEAKER_02: U međutim ja sam radio po danu, navuče sam farbo po danu se radi o harvestore i navikli smo se nekako na ovo društvo mada kažem što se dešavalo u Bosni to come do 1995 o tome trauma 16 deset.
30:54
SPEAKER_02: Ali na kraju ja sam uspio da uštede neki novac da oddiamo prvi put nazwada 1997.
31:02
SPEAKER_02: Nismo mogli ići u prijedlog, mogu otići do Sanskog Mosta i otišli smo na Mesari Bratu Travniku.
31:09
SPEAKER_02: Prvi put i krik i plać šelja nikad neću zaborav.
31:19
SPEAKER_02: U međuvremenu ja sam uspio da radim da uštede neki novac i išao sam onda u školu za grijen hladinje 197 i radio sam kao maintene so ne radi o država building i počeo sam da radim grijen hladinje za neko firmu za 90.
31:49
SPEAKER_00: Što učiš ti u međuvremenu u Americi kako je doživljavaš?
31:53
SPEAKER_00: Šta vidiš, šta saznaješ kako prolaze dan i godine da se uklapaš u ovou društvo.
31:59
SPEAKER_02: Yeah ne znam kako bi to objasnio vaše to pitanje.
32:02
SPEAKER_02: Ja moram priznati that the trauma koje sam doživio is radio isnalja preživljavam je.
32:21
SPEAKER_02: Radio sam bio sam tužan, bio sam žalosan.
32:25
SPEAKER_02: Navikao sam se na društvu, na jezik, a tu naravno nikada nisu progovorili taj jezik, nisu mislili da će ostati tu.
32:35
SPEAKER_02: Ali to Amerčko društvo je bilo za nas malo nešto novo, ali eto, kao svi ostali mi smo se brzo asimilirali i navekli na takav način života.
32:48
SPEAKER_02: Mada ja nisam uživao u tih prvih deset godina nego sam radio i pomagao roditelja, vodio i doktoru non-stopu, nego bio bolestan.
32:59
SPEAKER_02: To je bio životinje tok, tokom ti prvih deset godina u Americi.
33:05
SPEAKER_02: Uspio sam, znači išao sam za školuženje i počao sam da radim u Museum Science and Industry, radio sam kao building engineer to nekoliko godina i onda sam radio sign up to kažu Heading Cooling, and je došlo vrijeme da nisam mogao da više izašim toliki posao je previše posla i ulučio sam da napustam muzea andvoriam svoju firmu 2003 koja se zove Oasis Heading and Cooling.
33:38
SPEAKER_02: Međutim, sam moral napomenuti da otec umre umreo preminu dvije tisuće godine, imao je samo 62 godina, znači umreo mladi, to je bio još jedan shock za mene.
33:50
SPEAKER_02: Otišao u Aluncu hitnu ga asto like, preminuo.
33:58
SPEAKER_02: Uglavnom, ja da se vratim na business, prve godine da bevozem chairku 2002, 2003 sam počelin is garage.
34:19
SPEAKER_02: Uzeo sam building z radio 5.000 square feet, inače there to be on shop i office, parking it.
34:30
SPEAKER_02: Svaki godina is godin' godina ta kompanija rasla.
34:33
SPEAKER_00: Objasnila malo to za onih koji nisu bili u Americi i ne znaju kako se zapravo taj progres dešava, kako to rasti.
34:40
SPEAKER_00: Oće je odabrao ono zašto si počel da se školuješ što te je zanimalo.
34:45
SPEAKER_00: Je li to nešto što si mislio prije rata da će biti tvoj poziv ili imao druge namjere.
34:53
SPEAKER_00: A onda kroz to kako zapravo u Američkom sistemu mala kompanija raste i prerasta uz zaista nešto što je kasnije ćemo reći privuklo i američke investitore.
35:05
SPEAKER_02: Ja sam završio u Bosni rudarstvo, rudarski tehničari ovdje u Chicago nema ništa što tiče rode, tako da sam to da je možda ovaj HVC jedan god trade, tako im se to i na kraju isplatilo.
35:21
SPEAKER_02: Ali kako sam ja uspio da tako brzo rasm.
35:25
SPEAKER_02: Jednostavno ponašao sam se profesionalno osnovao sam firmu sa logom, sa web stranicom, izpočetka i sa uniformama i sa signocks.
35:39
SPEAKER_02: Regularne, realne cijene, fair pricing.
35:42
SPEAKER_02: Odgovarao sam na telefon.
35:44
SPEAKER_02: Naravno na svaki pozit sam se liječno odjavljao.
35:50
SPEAKER_02: Bio sam prisut 24-7.
35:52
SPEAKER_02: To je very jednostavan recept.
35:55
SPEAKER_02: Radi ono što radiš tretira neka when ti voliš da budeš tretiram and do what you say you're gonna do.
36:16
SPEAKER_02: Mislim us to idea naravno i marketing ulaganje u firme, zato sam namjerno napomenuo da sam to sve radio ako treba na početku, and mnogi naši imaju firme ovdje, ali nisu sklonili tim stvarima koje sam ja radi od početka.
36:32
SPEAKER_02: Tako da sam ja.
36:35
SPEAKER_02: Na osnovu te firme vidjeli otvoren restaurant, a French Fine Dining restaurant koji je hrana koji se separate sa vinoma.
36:50
SPEAKER_02: Imao sam celebrity chef Del Lovitzki i taj restaurant je bio buokan u 4 meseca i da smo free advertising or marketing Del Lovitzki chef be a celebrity chef from TV Bravo.
37:06
SPEAKER_02: Dolo su mnogi televizic coach you know show za publiku andali free press who can dos radnika i morali smo na osnovu njegove idee suggesti that otfrimo još jedan restaurant.
37:31
SPEAKER_02: 11 otvorili još jedan francuski restoran, nazvao se Frog and Snails.
37:36
SPEAKER_02: Imali smo tu na Yelon French itede.
37:45
SPEAKER_02: U tom trenutku ja sam imao 104 osobe radnika zaposlena uključujući i to nije show off nego samo motivacija za nekoga tko sluša ko će slušati ovo ono da sam ja samo prije 10 godina proživljava traume i trauma, a nakon toga bez jezika, bez novca zapošljavam 104 osobe.
38:11
SPEAKER_02: To je phenomen, to je taj američki dream i mogućnost Americi bez jezika, bez, samo ako imate neko znanje, ako ste hard worker, da možete uspjeti.
38:24
SPEAKER_02: Ta dva restorana sam prodao 2014.
38:28
SPEAKER_02: I onda sam se samo koncentrao na heating cooling.
38:31
SPEAKER_02: I sada ova kompanija je izrasla u malo veću kompaniju među mene među poznatima u Chicagu i imamo negdje oko 25 tlada mušterija.
38:44
SPEAKER_02: Ja sam tu firmu jednim dijelom prodao 2024, znači prije dvije godine.
38:51
SPEAKER_02: I sad u tom maju sam konačno prodao 100% tu firmu i dalje radim.
38:58
SPEAKER_02: Imam neki ugovor da ostanem dvije godine s njima bi to je bio uslov da bi kupili firmu i da im pomujem da još uvijek razgradeo postojeću koncept.
39:08
SPEAKER_02: I tako da ja sad imam još godin dana da radim i dvije idem u penziju, mislim, penziju koju neću da dobijem novac za penziju, ali ću da uživam da putujemy i da budem, ja to vi često kažem da budem jedan normalan čovjek i ja sad sebe smatram da nisam normalan jer sam to telefono zone on ostavo se radi i treba mi neki mir.
39:32
SPEAKER_02: I to ja čekam da doživim.
39:36
SPEAKER_00: Objasni nam taj pay-off uspjeha u Americi.
39:38
SPEAKER_00: Svi znamo da, kao što ti reče, ovo jeste zemlja koja ti može pružati zaista američki san.
39:45
SPEAKER_00: A vjerojatno možeš sada iz svoje perspektive reći da si prešao i one faze malog studija i da si došao do onoga što si želio i zamisljao kad si došao u Ameriku.
39:58
SPEAKER_00: Ja lično znam iako se nikada nismo svreli, ali smo bili na telefonima više puta u prethodnih desetak i petnaest godina da bi naši ljudi uvijek poštovali ono što ti radiš i rekli, koliko si ajda tako kažem jak u poslovnom smislu.
40:12
SPEAKER_00: Svaka čast za to, ali taj payoff.
40:16
SPEAKER_00: Koliko se zapravo u Americi radi?
40:18
SPEAKER_00: Mi smo pripremali ovaj razgovor i ti nisi mogao realno ugasti svoj telefon od poziva i svega.
40:27
SPEAKER_00: Prije dva tri dana sam strela takistu koji je došao iz Tžekistana i ovdje je samo godinu dana.
40:33
SPEAKER_00: I na svom teškom jeziku pokušava objasni kako ne razumije zašto ga je žena dovela ovdje gdje on mora da raditi u četrnaest sati.
40:42
SPEAKER_00: E to samo to da ljudi razumiju.
40:45
SPEAKER_00: Zašto rana penzija zbog toga što doslovno ne tišeš kako ti reći 24-7?
40:51
SPEAKER_02: Yeah, to ovaj naš trade HVSC, specifična industrija koja nema praznika, nema noć dany ako je tri sati u Vitru ako je zima ne radianja, netko će vas nazwiti tri sata u Vitru and neko more idea.govara na te poziv, my tada sada imamo sisteme i osobe koje odgovaraju, ja više odgovaram te pozive, ali taj sacrifajs na kraju se isplati.
41:19
SPEAKER_02: Znači, ukoliko netko želi da uspije, naravno da ne može se preko noći, da bi uspio morati ulagati u svoju firmu i poštovati mušterije, poštovati radnike i cijeniti te svoje radnike paziti.
41:35
SPEAKER_02: To sve zajedno se uklopi i na kraju svima se isplati.
41:40
SPEAKER_02: Meni se je isplatilo zato što sam ulagao cijelo vrijeme.
41:45
SPEAKER_02: Jedan, mi ulažimo 55 hila dolara mjesečno, 55.000 dolara mjesečno za reklame, a to onako zaradi za godinu.
41:56
SPEAKER_02: Preko polijuna godišnje ili šesto hila godišnje mi samo za marketing ulažemo.
42:01
SPEAKER_02: To se isplati.
42:02
SPEAKER_02: Znači da ste isplati ne toliko novac radi, tako da to jedan primjer.
42:05
SPEAKER_02: Ako ljudi žele da uspiju moraju uložiti u marketing i moraju odgovoriti na taj telefon da ne taj marketing ne propone i taj novac, što je poziv dobio, to je plaćeni poziv.
42:17
SPEAKER_02: Ja naravno sam iz početka sara i potrebba ulagao i Mukuru radio 24-7 and subutelom i Witru Navage and Prazniku.
42:26
SPEAKER_02: I na kraju se se to isplatilo i djecu su obezbeđena do kraja života, tako da mama, vi znate sami, ja taj novac koji sam zarađivao, nisam čuo za sebe, pomagao sam i druge.
42:45
SPEAKER_02: Pomažu našu zajednicu koliko mogu u Chicago, pomažu zajednicu u Bosni, djecu brata, metri soma school, pomogu im da sebi izradi život, itd sam ponosan što ga tiče.
42:58
SPEAKER_02: Ali znači morate, znači morate dati da bi dobili.
43:04
SPEAKER_02: Ne možete samo misliti o sebi, morate uvijek dati neki dio svoga businsa, nekome donirati pomoći nekome da nam ti dragi bo vrati to duplo.
43:12
SPEAKER_02: Tako ja razmišljam i tako sam uspio da obezbredim sebi budućnosti i dci i ja do kraju života ne moram da radim, ali znajući sebe i svoje karakteristike, ja ću jedno vrijeme da se odmorim, pa mislim da ću morati nešto naći hornano ili volonterski da radim mada imam dosta hobija koje će me držati sigurno zauzeti, ali eto imam znam da zbrad zdravlja radi mozga, da moram nešto nešto da mozgo raditi.
43:41
SPEAKER_00: Šta su hobby sad?
43:44
SPEAKER_02: Prvi hobij mi je putovanje, znači volim putovati, ja super ga putujemo dosta po svijetu.
43:49
SPEAKER_02: Onda drugo, drugi hobija, ja sam veliki navijač bosanske reprezentacije i pratim našu reprezentaciju putujem često, ja sad vidim baš putujemo u Švedsku i sreće.
44:00
SPEAKER_02: Mjesec.
44:02
SPEAKER_02: Utakmice, onda volim planinaren, volim ribolo, volim gardening, volim sati sweech, zalivati svicha, to me dječvenim, srednjim.
44:13
SPEAKER_02: Volim turčati, volim workout, volim sport, volim biking.
44:18
SPEAKER_02: Ja mislim da će vi kad biti dosadno, ali imamo dosta toga tih stvari da imam namjeru da obiđen sjedan grad u Bosni Hercegov, s jednom brdo, s jednu planinu da upozna malo bolje svoju državu i kažem, imamo dosta tih stvari koje ćemo držati zauzeti, ali radi mozga mislim da bi moralo neki business, neki mali business da se abogati, nego mozga radi.
44:46
SPEAKER_02: To možda za dvije-tri godine ili ću nešto pomoći sinu koji je trenutno na fakultetu da on otvori svoj business.
44:53
SPEAKER_00: Možeš li se sjetiti trenutka kad si pomislio uspio si u životu i šta je generalno za tebe uspije.
45:02
SPEAKER_02: Ja sam dolučenog da vjeruje, ali to je činjenica i istina i ja to cijelo govorim cijelo vrijeme govorim i svojim mušterima koji imam dosta muštera koji su vrlo bogati, ali ne znaju da uživaju.
45:14
SPEAKER_02: Ja tu znači govorim i radnicima i mušterijama, money do not buy you happiness.
45:18
SPEAKER_02: Znači novac ti ne kupuje sreću.
45:20
SPEAKER_02: Ja sam taj koji sam to preživio, znači doživio i nismo novac, imam novac, ja se ne mijenja.
45:26
SPEAKER_02: Znači, novac se ne čini sretnim, ali ovaj moj uspjeh kad sam imao taj papir, potpisao konačni papir i dobio multimilanski poklon, nisam učio neku veliko ubuđenja ali sam osjetio neki ponos, znači moj mrkotopni rad koji sam uložio je na kraju se konačno isplatio i isplatio se taj nedostatak provođenje vremena dobro vremena sa familijom, sa djecom, od njihovo odrastanje, znači to je sve nekada sam moral da promšlim da bi ja uspio business.
46:10
SPEAKER_02: Ali misleći da budućnost koji sam omogućio svoje djece, svoje familie i za sebe da taj ponus je ogroman i želim da moja priča, moj povod inspirati nekoga da on uspije.
46:30
SPEAKER_02: Da bi uspio, znači morate imati svakodnevni, svaki dan morate imati cilj, go što kažu Amerikanci, focus, confidence, believe in yourself.
46:40
SPEAKER_02: Vjerujte u sebe i show up, morate se pokazati svaki dan.
46:48
SPEAKER_02: Ako propani business, i demo dalje.
46:50
SPEAKER_02: Idemo dalje, znači pokušamo nešto drugo.
46:52
SPEAKER_00: Postoji li danas Američki San i drugačije nego što je bio 2000 kad to sve stara o radio.
47:11
SPEAKER_02: Plan and idući godine put that prevedem jedan pola godina u Bosnia.
47:20
SPEAKER_00: Što je to kad oddišnu that ti nedosta iz Amerika ako ista s obzirom na to koliko si vremena proveo ovdje.
47:29
SPEAKER_02: Mislim da posso sam obišao u svijet i provede sem dosta vremena u Bosni to more letn'a odmora i video kako ljudi uživaju i kako žive novac naravno može da bolje života u Bosni nego ovdje.
47:47
SPEAKER_02: Ne vim da će dostaje jedino večera u dobrou restaurantu sa dobrim društvom in a dobrost vina, ali to se može u svijetu, Bosni doživjeti.
48:02
SPEAKER_02: Tako da ja mislim da mi ovdje stvarno više Ameriku sam obišao sw.
48:07
SPEAKER_02: Ne vere dostaje nešto puno stitch in Amerika.
48:11
SPEAKER_00: Kad si ovdje nedostaje iz Bosnia?
48:14
SPEAKER_02: Ja nisam nikada, ja sam ovdje samo tijelo a dušo mi tamo Bosni.
48:18
SPEAKER_02: Nedostaje mi ono plavo čisto Bosansko.
48:29
SPEAKER_02: Nedostaje mi taj mir, taj razgovor sa našim ljudima na svom jeziku, šetna ulicom, šetna gradom, korzo.
48:37
SPEAKER_02: Naveće reći da jesen ona jedan kesten na ulici na kopi teda.
48:43
SPEAKER_02: Da god free, teda ga i pojedin, it's total.
48:46
SPEAKER_00: Dobro, me podsjetiti na te kestenove.
48:49
SPEAKER_00: Moji sinovi su bili trinaest i petnaest kad smo mi dolazili ovdje 2013 nisu znali gdje dolaze, nisu znali ništa o Americi.
48:58
SPEAKER_00: Ja sam ta koja je putovala i znala gdje ih dovodim.
49:02
SPEAKER_00: Ali jednu interesantnu stvar je mlađi sin osjetio.
49:07
SPEAKER_00: Imaju li u Americi Kestenova kod nas u Saraju da možemo kupiti.
49:11
SPEAKER_00: Kad sam ja rekla, nemaju pa kako će onda ja tamo živjeti.
49:15
SPEAKER_00: Sitne stvari čine život.
49:18
SPEAKER_00: Lažiš li se s tim i nakon što si uspio ostvariti ono sve što si ostvario.
49:24
SPEAKER_02: Pa naravno da tu veža reći, svako je da sitne stvari su one koje će sretni.
49:35
SPEAKER_02: Ne može toliko učiniti neke sitne stvari, a te sitne stvari su zdravlje.
49:51
SPEAKER_02: I to ja osjetim tu slobodu nekakvu više nego ovdje u Bosni.
49:56
SPEAKER_02: Slobodno kretanje, slobodno največe druženje itd.
50:01
SPEAKER_02: ulici, mu šetanje ulicom i neće se, ne uko će se non sve vas neko napasti itd.
50:07
SPEAKER_02: Meni ovdje u Americi više neće ništa nedostati ali zbog toga što imamo djecu ovdje, mi ćemo se morati vraćati tu i pomagati im donekle, ali ja imam namjeru da ostanim u svojoj državi i da doživim onaj život mir kao što sam imao nekada kao samo djetinstvo.
50:30
SPEAKER_00: Možda rano te pitati obzirom da si sam rekao da prvo želiš na neki način to iskustiti penziju i uživati prije nego što sebe okupirašim novim.
50:43
SPEAKER_00: Postoji li nekad neka ideja za otvorenog businessa u Bosni.
50:48
SPEAKER_02: Pa no, naravno da i to sam i mislio ne ovdje.
50:53
SPEAKER_02: Mo da ovdje više se isplati imati business nego brži povrat.
50:57
SPEAKER_02: Ali ja imam tu jednu veliku želju da imam nešto.
51:01
SPEAKER_02: Ne da se bogatim, nego da imam nešto u svojoj državi da sam pomogao neku dvije, tri familia da sam zaposlio to mi je cilj da zaposlim neko familia.
51:10
SPEAKER_02: I naravno da imam ideja.
51:13
SPEAKER_02: Mislim da na osnovu svoga iskustva i profesionalnog pristupa businessu da bi ja bilo koji business u Bosni uspio da razvijem cratkom vremenu.
51:27
SPEAKER_02: Tako da ili ću to kupiti neki business koji već postoji, ili ću ja krenim svojih početka.
51:33
SPEAKER_02: Ali najbolje, I mislim, kupiti neki business koji već postoji.
51:39
SPEAKER_02: I da se radicja level, let's niveau.
51:45
SPEAKER_00: Šta su tvoje savjet i mlađe generaciji koja razmišlja danas čime se baviti posebno evo tvoj djece.
51:52
SPEAKER_00: Naravno, sam si rekao, oni su obezbjeđeni, ali nekome koji u njihovim godinama šta bi tvoj poslovni savjet.
51:59
SPEAKER_02: Naravno da education and školovania prva stvar.
52:07
SPEAKER_02: Mi trebamo biti ponosni, naše djece su završili i uspješni su.
52:11
SPEAKER_02: Ali da bi bili uspješni do kraja života.
52:15
SPEAKER_02: Znači, moj savjet i to ima usluge gdje omogućavaju da rade za sebe.
52:20
SPEAKER_02: Znači, kad radite za sebe, onda je vam veće mogućnosti da se obogotite da uspijete.
52:29
SPEAKER_02: Naravno taj uspješ ne može doći ukoliko niste svakodnevno tu prisutni, ako nemate taj confidence, ako nemate cilj, ako nemate business plan ili go, ali sve je moguće u Americi pogotovo ako nešto svojim rukama.
52:51
SPEAKER_02: Bez školy možete biti uspješion bez yezy, ako radite trade school, heating, cooling, plumbing, electrical.
53:30
SPEAKER_00: We're not the American who concreto w Chicago vjerujemy that is zahvalen za ono što you projono kao druga chance on što se došao iz logora ovdje.
53:40
SPEAKER_02: Naravno i some very zahvalu in America društvu and so pomerli nowy in Bosnia Hercegovine that we have no život alima.
53:57
SPEAKER_02: I mean that the American društvu se ne više isplatila nego Bosanska.
54:04
SPEAKER_02: You know the business and vratili that novac kroz tax multi-millionsky porez that play them owe državing goddamn do so that I'm not going to novice or brojah, but it's a ogromni broji milioni of taxi.
54:23
SPEAKER_02: Tako da sam ja to me društvu vratio svojim radom, ali naravno treba biti zahvalni so we mogli dobiti tu chansu i jesem to krajskom društvu za svoje uspjehe American ima tu sliku što imamo nekada andiam više because ne mrzim ali vidim da ovdje više svano me intrusa više nešto što tiče životnog standarda i društva i stanja u društvu ja vjerujem da će mnogi od nas da se vrate nazad u Bosni hercegovnu and mnogi se već vraćaju.
55:11
SPEAKER_00: Standardna dilema u Bosni Hercegovini odlaskom mladih kako ti nato gleda.
55:16
SPEAKER_00: Šta ti možeš reći o onima koji žele otići i napustiti Bosni i Hercegovinu danas?
55:23
SPEAKER_02: Sad ulazi u politiku ali to je razlog, sve je to kriva naša dosadašnja politika i nažalost nisu ostvarni uslovi pomirinja, uslovi poslovanja veliki su korupcije, naravno da narod traži bolji život.
55:39
SPEAKER_02: I jedno vrijeme mislim da je sigurno polo Bosni je već iselo se iz Bosne, ali taj trend se polako smanjiva i dostavlja jer i mnogi se vraćaju jer ni više ni u Americi, ni u Njemačkoj, ni u Europi.
56:01
SPEAKER_02: Ja ne vjerujem da mladi koji odlaze iz Bosne mogu da uspiju kao što su nekada mi da uspijemo i ovici u Europi i da im je bolje da ostanu u Bosni, a da ovih ja što se vraćamo da im pomognemo da ih zaposlimo i vjerujem da će se to jedno vremenski promijeni uskoro.
56:24
SPEAKER_02: Nadam se da ćemo ući u EU i da će namogućiti da dođe prilik kapitala i za mene samo bit će mi lakše da ugružim novac nego što je sad vrtno stanje zbog korupcije.
56:39
SPEAKER_02: Ali naravno, volio bih daši naši pametni školovani ljudi ne odlaze iz Bosnia da ostanu tu i da budu motivirani da pokušaju, da pokruju neke svoje business i da traže pomoć od nekoga investitora kao primjer da postoji ljudi koji će pomoć sigurno ja sam tu koji želim pomoć nekome i biti nego možda njegov partner u businessu tako da postoji način da ti ljudi uspiju i bit će bolje ime i ljepše ime u BIH nego da idu u van.
57:14
SPEAKER_00: A bez ulaženja u politiku ma da je nemoguće zato što nam politika u BIH i pravi probleme.
57:21
SPEAKER_00: Šta bi volio da vidiš da se kao budući investitor promjeni u skoro budućnosti u Bosni i Hercegovina Što da se promijeni?
57:30
SPEAKER_02: Promijeniti se neće ništa.
57:32
SPEAKER_02: Uvijek su iste vlasti ili stranke na vlasti.
57:37
SPEAKER_02: Treba da se promijeni se tiče politike da mladi ljudi preuzmu tu politiku da ovih stvari nadam se da je ima osadnji termin da oni vodu da dođu mladi da se stvori prilika mladima i kažem da on vode ovu držav i da bude mir u toj državi, da ne pričamo o prošlosti i nekom ocepljenju, a to trenutno kakvo je stanje.
58:07
SPEAKER_02: Ja ne znam našto će se ovo da završilo ali i koće da osustavi sve ovaj haos.
58:12
SPEAKER_02: Ali ja vjerujem da će Bosna opstati.
58:17
SPEAKER_02: Bosna je jedna od najstarijih država na Balkanu i vjerujem da će preživati mnoge tako da će preživjeti nas koji smo traged two i union pogotovo koji misli that je mogu, that is podjeli.
58:30
SPEAKER_02: I ima i nas koji smo sigurno spremni that brani ako je potrebno.
58:35
SPEAKER_02: Nadam se that to go neće doći.
58:42
SPEAKER_02: We are complex system overstock društvo jer se sviet me show normalna stvar više ne normal.
58:52
SPEAKER_02: One što je normalno, to je ne normal vice versa.
58:55
SPEAKER_02: One što ni normalno to je normalno.
58:58
SPEAKER_02: Tako da ne znam ja sam što bi se promijenila društvo system.
59:03
SPEAKER_02: Nama veze li so Republikanci or Demokrati Amerika isla nekem ratoving and se to promjeni da ovaj novac koji se shall van Israel oraz drugim državama za rad, da se ten novac uloži ovdje w infrastructuru, u školstvo, zdravstvo, pogotovo zdravstvo jer mnogi ne mogu se object zdravstveno osiguranje.
59:33
SPEAKER_02: Ona reach who cause Trump make great, make America great again, that would be only if to be bilo ako biradili, da bi prestali ulagati novac u rat, a ulagati novac u American društvo.
59:48
SPEAKER_02: Ovaj novac koji mi plaćamo poreznici da bude zadovoljstvo nama da taj novac izgradio državu a ne ubio civile to oružja.
1:00:03
SPEAKER_00: Imamo li nešto što nisam pitala i volio pričat.
1:00:07
SPEAKER_02: Ovo je razgovor emotiva, ali nekako sam brzo bez razmišljenja dao odgovor jer nemam.
1:00:18
SPEAKER_02: To me sam mu danas, inače to je dio ovoga Američka, brzo, brzo, sve brzina.
1:00:26
SPEAKER_00: Znači, brzo jedem, brzo pričam, brzo vozim itede Hvala što si podijelio i svoju i tešku, ali i svoju pozitivnu priču u podcastu realno, zaključu svojom poruku.
1:00:38
SPEAKER_02: Ja se zenim što sam bio emotivan i mada je to teško pričati te priče trauma da se malo ne ostije emocije.
1:00:48
SPEAKER_02: Ja se zahvaljujem vama na pozivu i za mogućnost da jedan dio svoje priče ispričav me možda će nadam se da će nekome biti povod i motivacija, inspiracija.
1:01:01
SPEAKER_02: Moja poruka je za bosonsku dijaspora u Americi da i da u što jesu, da ne zaboravate su da pomažu svoje, da pomažu Bosna Hercegovini koliko su mogućnosti da se registrira, da glasaju da se vrate jednom danas ja imam namjeru inma tamo u Bosni Hercegovini da vjeruju u sebe, da je možda nego je prošlo iza nas i da ukoliko je potrebno da narod treba da napravi neku revoluciju da smeni ovu vlast ukoliko dođe do neke krize jer ne smijemo dozvoliti da samo šutimo whadajama vremena proizim i nemamo dva života i želim da vidim uspješnu i da we don't never give up.
1:01:59
SPEAKER_02: That's it.
1:02:16
SPEAKER_00: Ne zaboravite predahnuti u toku danas povjerenje ja poklonjam zlatno jazefic.
1:02:27
SPEAKER_00: Transformacijski rad na sebi je vrlo važan.
1:02:30
SPEAKER_00: Ukoliko želite raditi na sebi.
1:02:33
SPEAKER_00: Pročitajte knjig z poznaja autorice Elvis Kovačević.
1:02:37
SPEAKER_00: Do gledanja i slušanja za sedam dana.
1:02:41
SPEAKER_00: Ovo je podcast Realno sentom Hazira.