Latest / Realno sa Dritom Haziraj / #013 - Fajko Eddie Kolenovic: Od borbe za opstanak do uspjesnog biznisa – 16 otvorenih restorana u americkoj drzavi Texas

Transcript

#013 - Fajko Eddie Kolenovic: Od borbe za opstanak do uspjesnog biznisa – 16 otvorenih restorana u americkoj drzavi Texas · Realno sa Dritom Haziraj

0:00
SPEAKER_02: I am 1988 in Dallas, Texas, Mexico, I know you're not.
0:09
SPEAKER_02: In some restaurants who are radio, I am glad that you are not okay.
0:15
SPEAKER_02: I am sworn in a restaurant and so I have short days, I have chief, two sino and my business.
0:36
SPEAKER_02: Bogatost dobrou is bogatost now that we are still dolazi.
1:08
SPEAKER_00: Otvoreno govori o periodima kada je bio na samom dnu izazovima koje je prolaze kao poduzetnik i imigrant, te odlukama koje su ga danas dovele da živi život bogatog čovjeka u svakom smislu te riječi.
1:23
SPEAKER_00: Ovo je razgovor o riziku, upornosti, identitetu i vjeri u se.
1:28
SPEAKER_00: Ako ste ikad razmišljali o pokretanju vlastitog biznesa ako prolazite kroz težak period ili vas zanimaju stvarne priče ljudi koji su krenuli od nule, ova vas epizoda može inspirati.
1:49
SPEAKER_00: Na početku hvala sponzoru ovog projekta vispakovoj zlatnoj želvi.
1:54
SPEAKER_00: Kao što dobro kafa poput zlatne želje okuplja porudicu i prijatelje tako podcast realno okuplja ljude sa naših prostora koji su danas širem svijet.
2:10
SPEAKER_00: Gosti podcasta realno je ugostitelj i poduzetnik.
2:15
SPEAKER_00: Imigrant iz gusinja koji je izgradio prepoznatljiv biznis u dijaspori konkretno u gradu Danas u američkoj državi Texas.
2:24
SPEAKER_00: Nekako tko voli reći da je bio na samom dnu, a vidi gdje sam sad.
2:29
SPEAKER_00: Dobrodošo želim momu Fajku Pulenoviću.
2:39
SPEAKER_00: Za početak ću te pitati.
2:41
SPEAKER_00: Šta je tajna uspješnog restorana?
2:46
SPEAKER_02: Tajna uspješnog restorana počinje se od nula pa ide do krova.
2:54
SPEAKER_02: Kad sam došao, počeo sam nula sudove da u restoranima.
3:00
SPEAKER_02: I malo po malo i malo po malo i kuća se zida od temelja do krova.
3:06
SPEAKER_02: Zato je moja rečica od nule do krova?
3:10
SPEAKER_00: Vrlo impresivno ono što se tiradio i nadam se da će naši slušatelji i gledatelji razumjeti kroz svoju životnu priču.
3:17
SPEAKER_00: Ajmo krenuti kroz nekako ono od kraja.
3:21
SPEAKER_00: Ako bi danas sve iz početka kao savjet onima koji misle da budu u restoranskom biznesu šta bi uradio.
3:37
SPEAKER_02: Puno se zahvaljujem.
3:38
SPEAKER_02: Želim da dam poruku našim svim našim ljudima iz celog svijeta.
3:43
SPEAKER_02: Ja sam došao u 1988 u Dallas, Texas.
3:47
SPEAKER_02: Bez ikoga samo sam preko Mexica.
3:50
SPEAKER_02: Ima pesma preko okayana in Mexica, čuli ste.
3:54
SPEAKER_02: I došao sam u 1988, gdje pochem, šta radim, nisam znal ni jazik ni ništa.
4:02
SPEAKER_02: Onda sam došao u Dallas, Texas and izabről be two sestru živela tada.
4:08
SPEAKER_02: I završel in Dallas, Texas, how is his film where they're gonna Texas on the rekao sample Dallas, Texas that would say počuel da živim svoj život sam, samo sam od restorana do restorana traže posao that by počel that je došlo vrijeme that se otvoren restorani za nas usima s oči, notama.
4:38
SPEAKER_02: U svim restoranima što sam radio, asem glad kako se radi, what se radi, the craft sa oči.
4:45
SPEAKER_02: Jeremiah Bog that should make sure you're not an dana i tako mired.
4:58
SPEAKER_02: Tada sam završio ioslovensku narodnu armuchio.
5:03
SPEAKER_02: I onda sam reclao gdje ide u koju državu?
5:06
SPEAKER_02: Njemačka, Canada ili Amerika.
5:11
SPEAKER_02: Ameriku sam izabrao preko Oceana i Mexica.
5:15
SPEAKER_02: I onda sam došao u Dallas Texas 1988.
5:25
SPEAKER_00: I zašto si želio biti u Americi?
5:34
SPEAKER_02: Tada nismo imali puno djece nam se bilo u one selec.
5:37
SPEAKER_02: Bavili se sa stočarstvom.
5:43
SPEAKER_02: Onda nismo imali neki napredak, nas puno djece bilo.
5:51
SPEAKER_02: Tada nije bilo usluga nikakvih za naše ljude, za naše mlade koji su htj, ali nisu mogli da unapredi.
6:01
SPEAKER_02: Daj onda da pokušamo invo mrtneš.
6:06
SPEAKER_02: U tvom životu od nulat treba da misli na sam na sebe i da raskiraš.
6:13
SPEAKER_02: Da reći, ja hoću da radim ovo i uspješću.
6:16
SPEAKER_02: Ne treba nikada budeš negativan.
6:19
SPEAKER_02: Uh sam bio pozitiv u mojim mislima i uvijek sam rekao ja ima da uspijem, mora da uspijem.
6:25
SPEAKER_02: I tako i uspemo.
6:27
SPEAKER_00: Je li to bilo ono što te je motiviralo kad si počinjao prve poslove.
6:31
SPEAKER_00: Ispričena kako si se osjećao tad kao nekog tko je mlad, znam kako izgleda u Americi.
6:38
SPEAKER_02: Bilo je teško da vam kažem, bilo stvarno teških momenata.
6:42
SPEAKER_02: Ali ne treba nikada se izdaš.
6:45
SPEAKER_02: Sve u svoje usve, u svoje kluci kažu.
6:48
SPEAKER_02: I onda sam uspijeva rekao, teško je bilo ostaviti svoju familiju tamo.
6:53
SPEAKER_02: Nema tada ovih telefona i Facebooka kao sada da se dopisuješ.
6:56
SPEAKER_02: Bilo teško morati sa pismima da pišeš pišle, šalitiš pošto.
7:00
SPEAKER_02: I onda malo pomalo navikava sam se pomoći bog, pomoći bog i tako je uspjelo.
7:05
SPEAKER_02: Otvorio sam prvi restaurant in 1996 godina sam otvoren restaurant italijanski, zove se Edinapolis.
7:13
SPEAKER_02: Kad sam došao ovdje, kažu, Moratim marchite, morat march that nadimak.
7:17
SPEAKER_02: I'm rekao, I'd be Eddie, Eddy.
7:20
SPEAKER_02: Edinapolis, for example, pretty restaurant in 1996.
7:24
SPEAKER_02: I tako i restaurant uspjeho puno dobro.
7:27
SPEAKER_02: Sam pomogla našim familijama, našem djeci ako je došao u Dallas, Texas iz naše zemlje.
7:34
SPEAKER_02: Ja sam mu dao posao da radi kod mene, obučavao ga, naučio ga i sada im svi po jedan restaurant cruzed, Texas.
7:48
SPEAKER_02: Malo ucho na you know, you know, nothing, malo English.
8:08
SPEAKER_02: Svaki moment je te početak težak, and they dice u sebe.
8:12
SPEAKER_02: Trebat bude tvrd i jak call.
8:18
SPEAKER_02: I onda, kad sam došao, nisam, nisam biožen, mlad, pocho po restoranima da radim, radio u svaki restaurantem pomalu, snag and kako se to radi.
8:34
SPEAKER_02: I onda kada sam se oženio, imam šest, svojih zlatan, šest imam četiri, twoje sina.
8:40
SPEAKER_02: I oni mi dosta pomažu mojim biznicima.
8:43
SPEAKER_02: Tvredem 16 restoran italijanska hrane.
8:48
SPEAKER_02: Zašto italijanska hrane?
8:50
SPEAKER_02: Zašto italijanska?
8:52
SPEAKER_02: Tada nemala ove naše hrane which, sad imam našu prodavnicu who snad in our bivše You Slavije.
9:03
SPEAKER_02: To je naša prodavnica where naše proizvodnji indržamo twoje, burecke, imamo mladinaca who are nearby našu hranu i tako dolazi od mez in Chicago who vozi camion in Chicago in Canada.
9:34
SPEAKER_02: Imao pretitelji who imala zone našu hranu.
9:48
SPEAKER_02: Zašto i ne bi otvoren jednu udala u Texas, našu hranu, domaću hranu stvarno lijepo i uspela je unutar toj prodavnici?
9:57
SPEAKER_00: Evo da iskoristimo priliku da pozdravimo Said to be special sponsored episode.
10:04
SPEAKER_00: Ne trebamo credi da smo dobri prijatelji, and ne trebamo credi that sam villa u positiviti restoranima i uvjerila se na licu mjesta šta u dijaspori.
10:22
SPEAKER_02: Hvala.
10:28
SPEAKER_02: Svi kušerkaši odlasi ali oni izabrali našu ranu anda od many that you're and we're doing a duše and srce mi uspelami that radim saw that doze the italians.
10:54
SPEAKER_00: I seem to restorant 1996.
10:58
SPEAKER_00: I'm odetek which slušaju andas, how is one restaurant?
11:19
SPEAKER_02: Aliba image on the positive motion where you use sports, be positive.
11:37
SPEAKER_02: I'm one of the Gani Petrovic who still was dollar for dollar, who are not going to be able to get it.
11:58
SPEAKER_02: And with two radicals, I used to receptor that for the restaurant, we're in diaspora.
12:36
SPEAKER_02: I am a little bit sport, they can't Italians.
13:58
SPEAKER_02: I am one of 16.
14:00
SPEAKER_02: So I must have some.
15:13
SPEAKER_00: Znaš, kad sam i ja tek preselila u Sjedinjene Američke Države, sjećam se koliko sam bila.
15:22
SPEAKER_00: Impresionirana količinom posla koji se mora uložiti vremena u vođenje malog i velikog restorana.
15:30
SPEAKER_00: A zaista cijenim ljude koji su spremni na to.
15:33
SPEAKER_00: Ja sam vidjela da tu nema života osim tom restoranskog života.
15:37
SPEAKER_00: Jesu li u pravu ili krivo.
15:42
SPEAKER_02: Nema života na početku da malo ima dosta rada.
15:48
SPEAKER_02: Ima dosta rada.
15:50
SPEAKER_02: Kažemo mi kod nas u gosinje.
15:52
SPEAKER_02: Ne možeš da se ugriješ to se neće nadimiti malo.
15:55
SPEAKER_02: Ne možeš water if you ne nadimi prvo.
15:59
SPEAKER_02: I to je taj početa.
16:01
SPEAKER_02: Ne možeš se ugriati dok se ne nadimi prvo.
16:04
SPEAKER_02: I onda jest počet težak i u restaurantima nije lako da se radi.
16:10
SPEAKER_02: Nije u cancelari that sede za stolicom i samo na computer, nego ima dosta rada, dosta rada, ali isplati na kraju.
16:29
SPEAKER_02: I ambi in Kosovo, in Hrvatske, in Bosnia, who's system and my soul, so I thought two, three restaurants, and three restaurants.
16:54
SPEAKER_02: So I was 24 years old.
17:06
SPEAKER_02: They made that in one, I prefer restaurant with that, and I don't be a restaurant.
17:48
SPEAKER_00: Koliko ti i danas radit?
17:51
SPEAKER_02: Danas radim dobro.
17:52
SPEAKER_02: I danas radim dosta.
17:54
SPEAKER_02: Dođem ovdje u mojoj kancelarii u 8 sati u YouTube, a radim možda sad do sedam, do šest do sedam navrečene i on idem kuću šest navršeni.
18:03
SPEAKER_02: Čekirame strane preko danas šta se radi kako se radi u prodavnici.
18:07
SPEAKER_02: Uspijavam super u prodavnici.
18:09
SPEAKER_02: Imam ljudi, naši svaki dan i to mi drago mi je.
18:12
SPEAKER_02: Da ih vidim i primimo i sedimo.
18:14
SPEAKER_02: Danas sam igra Bosna, da gledamo utakmiću danas i danas smo uzeli slobodnu.
18:19
SPEAKER_00: Jer, to zašto imaš i bosansko mjesto?
18:21
SPEAKER_00: Jer da budemo realni u italijanskim restoranima ne bi bilo dobro danas navijati za Bosni i Hercegovinu ako smo i koliko, ja ti pitam koliko radiš.
18:32
SPEAKER_00: Koliko se u mogućnosti uzet slobodnog vremena kroz ovo što radiš.
18:38
SPEAKER_00: Znači, koliko.
18:38
SPEAKER_00: Ja vidim da se često na putovanjima.
18:41
SPEAKER_00: Koliko je to realno moguće ostvariti u ovo nekoj doba nakon toliko godina rada.
18:48
SPEAKER_02: Pa danas možeš, kad imaš dobre da radi za tebe, ako imaš jedan, dva ili tri restorana, to nije bitno koliko imaš, ali da imaš dobre da ostaviš u dobrim rukama poštenjima ljudima.
18:59
SPEAKER_02: Naši ljudi puno pošteniji nema takvih danas.
19:04
SPEAKER_02: U Americi dosta o American ne može našim ljudima poveru.
19:33
SPEAKER_02: Uspelao sam imam dobru kolekciju on Igrački Americanci.
19:40
SPEAKER_02: Imam dobru kolekciju, ona sve trudi on proleti preko krova.
19:52
SPEAKER_02: Ona u moština kad se moreš preko dan, onda proletiti preko krova.
19:56
SPEAKER_00: Inach šta smatraš bogatstvo?
20:01
SPEAKER_00: Šta smatraš bogatstvom?
20:03
SPEAKER_02: Bogatstvo imaš dobru dušu i srce i zdravlje.
20:07
SPEAKER_02: To je najveće bogatstvo u životu, onda sve ostalo dolazi.
20:12
SPEAKER_02: Bogatstvo je kad imaš dobru familiju i djecu, moja mi je činka doktorica već sada.
20:19
SPEAKER_02: Tri šeke već rad, on jednom je udat, tri šeke se ne udat još.
20:24
SPEAKER_02: Dva sina su već malo mlađi.
20:27
SPEAKER_02: I tako, bogatstvo je moje familija, najveće bogatstvo.
20:31
SPEAKER_02: I onda sve što kažu, bogatstvo američkog bogatstva, to dolazi po stepno.
20:36
SPEAKER_02: Dollar po dollar, kuća se pravi.
20:38
SPEAKER_02: Kamen po kamen, kuća se zida, to c'è nato.
20:48
SPEAKER_02: I to some uspio to dođe do vrha.
20:56
SPEAKER_02: Sretni, I'm sweet and choke.
21:02
SPEAKER_02: Sredi so you have dobro zdravless.
21:05
SPEAKER_02: I am family, posiciamo swake again on our diaspora that got treba učinado zašu diaspor.
21:25
SPEAKER_00: Šta nakon toliko godina provedenih u Americi, vidiš da je tamo još uvijek dobro ili šta nije dobro.
21:32
SPEAKER_02: Hvala ti za to pitanje, ali to pitanje u mojoj duši i mojom srcu.
21:37
SPEAKER_02: Sve što imaš u Americi, sve kažu kao jedan penny, kao jedan jedan kola dolar.
21:44
SPEAKER_02: A kad oddeš u Bosnu našu, kad odiš naše mjesto, kamen je zlatan, srci ti rasje.
21:50
SPEAKER_02: Kad god ode tamo, ja sam još srečniji u životu.
21:54
SPEAKER_02: Kad vidim, bio sam u Mostaru, bio sam u hrvatskoj dubrovniku, bio sam u gusion, bio sam, to sam šetao.
22:00
SPEAKER_02: Naša zemlja i naš kamen je zlatan.
22:03
SPEAKER_02: Ovdje je dobro danas do sjetro, ovdje dobro.
22:06
SPEAKER_02: Sve ima sevo prelazno, ali kada odreš u našu dragu zemlju, kamen je zlatan.
22:13
SPEAKER_00: Zašto je to tako?
22:16
SPEAKER_02: Naši su ljudi, naši slobodno si možete šeti, šalji da priča s kim hoće, nema nikakve zamjere.
22:24
SPEAKER_02: Svi su šalji, svi vrti se većina jak nečina se vrti, ovdje to nema.
22:31
SPEAKER_02: I onda svi naši ljudi su zadovoljni kad vidu s jednog drugog, sedimo kafićima sedimo, bogat.
22:38
SPEAKER_02: Bogastavo je to.
22:40
SPEAKER_02: Naš narod odvaja.
22:42
SPEAKER_00: A kakav si s Amerikancima?
22:44
SPEAKER_02: Dobro, ja sam dobro za svaki naš, ali opet pogledaju naša osobina, naše ljudi, naša tradicija odvaja svi.
22:56
SPEAKER_00: Sad kad kad gledaš na svoj život, znači i svjetiš se onoga što si govorio kad si polazio 1988 moramo uspjeti.
23:06
SPEAKER_00: Jesi li uspio?
23:12
SPEAKER_02: Došao sam sa positivnim nam andom u sebi.
23:19
SPEAKER_02: Idem and mora uspara uspem.
23:27
SPEAKER_02: Positively, pametni, we are a sebe.
23:34
SPEAKER_02: Try to be negative, but also positive.
23:40
SPEAKER_02: And do some of nulli with this who does an American that does a tradition that used to make two, three coaches.
23:58
SPEAKER_02: And so I do a number of how many so I restaurant where I am is that on me.
25:34
SPEAKER_02: Tamo mi je drago da 2 minute lepše tamo nego.
25:50
SPEAKER_02: Kad sam tamo sve mi je ravno, sve gledam lepote naši.
25:54
SPEAKER_02: Mogu reći, naša zemlja je najljepša bila u svijetu.
26:00
SPEAKER_02: Naši ljudi, naši običaji, naše tradicije su bile izvanred, ne i onda ostaju u tom momentu.
26:08
SPEAKER_02: Zato mi želimo svi da se povratimo u svojem kraju, da ne zaboravimo svoj dio svoj.
26:13
SPEAKER_02: Iako je Amerika, Amerika kažu kod nas, Amerika će to misle.
26:20
SPEAKER_02: Ali kad kažem od našem kraju lupa mi srce, duše.
26:24
SPEAKER_02: Mogu reći da nema lepšie ništa u životu od naših ljudi, naših običaja, naših kraja.
26:31
SPEAKER_02: Amerika je dobra.
26:33
SPEAKER_02: Dobro show that doje that urad, da zaradi malo i da se radi u svome kraju, to je najviše bogatstvo.
27:11
SPEAKER_02: Dođete i uživati, radite, dobijete i vratite za svoje mjesto.
27:17
SPEAKER_02: Jer to je jedino najljepši svijet naš kraj najljepši na svijetu.
27:23
SPEAKER_00: Fajko, pošto se ti klasična imigrantska priča, zaista počeo od nule.
27:28
SPEAKER_00: Čak si došao svojim izborom 88 i mi u podcastu realno imamo goste koji su došli zbog rata, morali su otići, nisu izabrali i onda je to malo drugačija perspektiva i gledanje na zemlje, poslove i život koji su izgili.
27:43
SPEAKER_00: U tom slučaju zbog toga što imam priliku priča s nekim tko je odabrao tko je došao, tko je počeo tako da definitivno zna.
27:52
SPEAKER_00: Hoću da mi iskreno kažeš, kako si kao imigrant bio prihvaćen u Sjedinjenim Državama.
27:59
SPEAKER_00: Sposebno u dalasu jer znamo da Texas vrijedi za malo zatvoreniju zemlju.
28:06
SPEAKER_00: Zatvoreniji stat u odnosu na druge za imigrante.
28:11
SPEAKER_02: Kad sam došao i prego Mexica sam došao stvarno bilo teško.
28:17
SPEAKER_02: Bilo da se prebacil prego Mexica u Ameriku, San Diego sam došao, bilo je stvarno teško.
28:24
SPEAKER_02: Da sam nisam miał ni papira, nisam imao nikt dokumenta.
28:28
SPEAKER_02: Bilo teško zapravo papili.
28:43
SPEAKER_02: Bilo je dosta teško American, this is not jazik.
28:49
SPEAKER_02: It will do so much.
29:23
SPEAKER_02: Gani Petrovich means.
31:03
SPEAKER_00: Ako se dobro sjećam, tu noći bilo nešto o 300 večera ili možda i veći broj.
31:11
SPEAKER_00: Kako se operativno sve to.
31:21
SPEAKER_02: Samo da budeš uspješan.
31:30
SPEAKER_02: I ide sve.
31:38
SPEAKER_02: Onda smo sve završili, selili smo popili smo kafu i sock.
31:42
SPEAKER_02: I bilo lijepo, stvarno je bilo lijepo.
31:48
SPEAKER_02: Naša ka zlatna jezva.
31:59
SPEAKER_00: Uz podrušku ispakove zlatne jazve u podcastu realno nastavljamo voditi iskrene razgovore i dijeliti životne priče koji nas inspiritu i povezuje.
32:21
SPEAKER_02: I must are the Balkan music.
32:31
SPEAKER_02: I am tada imel for our concerts, for music, for sweat.
32:37
SPEAKER_02: And so I was mostly a top.
32:53
SPEAKER_02: I made dosparacha delaza malo, I was pivotal.
33:00
SPEAKER_02: Dragon Stoji prijatel, on the dolazi u Dallas, Texas.
33:08
SPEAKER_02: I was puno njega, njegoviju.
33:13
SPEAKER_02: I miałem dosta pivača iz naše Jugoslavije koji su dolazili da pjevu kod nas.
33:18
SPEAKER_00: Sad ponovno se vraćam na bosanski dio restorana, na ono što je bosanska ponuda i hrana?
33:26
SPEAKER_00: Vidim koliko hda kažem na neki način da je to urađeno i za tvoju vlastitu duš, da ostaneš u kontaktu s našim ljudima, da ponudiš našim ljudima specijalitete koje nisu imale na širem području.
33:43
SPEAKER_00: Kako to prezentiraš Amerikancima?
33:45
SPEAKER_00: Ima li, jesu li zainteresovani za našu kuhinju?
33:48
SPEAKER_02: Jesu, jesu.
33:50
SPEAKER_02: Mogu reći, ja sam zahtijeva da otvori nešto naše iz naše zemlje, čuve, burecke, sirnice.
33:58
SPEAKER_02: To mi je bilo u duši.
33:59
SPEAKER_02: Ovdje tamo jedem našu hranu, nemam ništa drugo samo našu ranu.
34:03
SPEAKER_02: Pa se onda pomislim zašto mi ne bi nešto otvorili našu hranu a proizvodnja.
34:12
SPEAKER_02: Imam prodavnicu sve od jednog do nula proizvodnji našu prodavnicu.
34:17
SPEAKER_02: Onda sam radio, a mela in Bosnia, oni radio hranu, domu hranu.
34:27
SPEAKER_02: Toliko mi je drago i sreća što sam otvorio to našu prodavnicu that naše video that American.
34:45
SPEAKER_02: Ako pogledate na Google Starman or nešto napraviti u Google piše moje address i gdje sam i šta sam.
34:52
SPEAKER_02: Tako se proširilo to.
34:55
SPEAKER_02: S puno sam srećan i što imamo sad u našu hranu.
34:59
SPEAKER_02: Ima ljudi koji žele tu hranu.
35:02
SPEAKER_02: Ne mogu svaki do Show Američku hranu za ne ide svaki dan.
35:05
SPEAKER_02: I s puno sam sreć za ono što smo otvorili to i za moju dušu.
35:09
SPEAKER_02: I kad mi samo opadne bore pojedin, sam je ravno.
35:14
SPEAKER_00: Amerikanci?
35:16
SPEAKER_02: Oni ubožavaju.
35:17
SPEAKER_02: Kaže kad proviš to je ovo.
35:20
SPEAKER_02: That sinić kaže ovo je puno uksno.
35:22
SPEAKER_02: Da, to je naša hrana, to je naš specijalitet.
35:26
SPEAKER_02: Sarma, oni uživaju tome.
35:28
SPEAKER_02: Dosta Amerikanaca koji dolaze ne jednom nego povrać s mjesečno po dva puta, tri puta.
35:36
SPEAKER_02: Žele još jednom ovakvu našu prodavnicu da još jednu otvorim u dalost u centro grada, ali malo je teško da nađemo radnika.
35:44
SPEAKER_02: Pošaljiti mi radnika da otvorimo još dvije ovakvih tri.
35:48
SPEAKER_02: Kod god želi da dođe na raditi tu našu hranu, izvolite, ja jo otvaramo, nema problema.
35:55
SPEAKER_00: Mislim da će se sad javiti oni koji su s naših područja u Bosni, Srbije, Crne Gore, Hrvatske dođe.
36:02
SPEAKER_00: Objasnim je li to moguće u ovoj dopa zapravo.
36:05
SPEAKER_02: Vrlo jednostavno.
36:06
SPEAKER_02: Vrlo jednostavno.
36:07
SPEAKER_02: Dobije vizu, do vizu, who should run shese, našu hranu, osobito našu hranu more that is not shared on go šeli.
36:21
SPEAKER_02: Stvarno, ja sam siguran u tome da mogu da učinimo usluga nasim ljudima, that uspejed and that do you radar with our problems?
36:31
SPEAKER_02: I sutra bi otvorio još jedno, two ili three da bici that rade za nas.
36:38
SPEAKER_00: Ovdje se radi o radnoj vizi koju je jako teško dobiti, ali s obzirom na specifično znanje pravljanja domaćih specijaliteta koji se u Americi neprave, na taj način oni zapravo mogu aplicirati za vizu.
37:03
SPEAKER_02: I stajimo na oglasu za tri dana, nitko se ne javi, onda ima pravo da dobije ta osoba vizu da u radno vizu dobije pošto sam ja zitela da oda udalaz.
37:20
SPEAKER_00: Kako znaš da će neki restoran biti uspješan?
37:22
SPEAKER_00: Kad vidš da je zapravo restoran uspješan.
37:25
SPEAKER_00: Nećemo ovdje pričati o tom specifičnom slučaju kad si bio na televiziji, to je zaista mi znamo koliko Amerikanci vjeruju u televiziji.
37:34
SPEAKER_00: I to je zaista tvoj neki specifični put iz sreća.
37:38
SPEAKER_00: Ali generalno, ako kao profesionalac otvaraš biznis za nekog drugog, neko te sutra angažuje.
37:45
SPEAKER_00: Šta je zapravo to kad ti vidiš da raspora ide u dobrocu ili ne.
37:52
SPEAKER_02: Prvo mogu ti reći, treba dobra lokacija.
37:55
SPEAKER_02: Imaš samo tri varijante u tvom životu.
37:58
SPEAKER_02: To su tri varijante: lokacija jedno.
38:02
SPEAKER_02: Hranu da prviš tvoje duše koja misli da je upusna i dobro.
38:07
SPEAKER_02: To je dva.
38:09
SPEAKER_02: I onda gosto prinsa o restoranima.
38:11
SPEAKER_02: Kad dođe god, mora slatko i duše oprimiti.
38:17
SPEAKER_02: To su tri varijante.
38:19
SPEAKER_02: Jedna je lokacija da naći lokaciju, drugo je da dobru hranu da imaš.
38:24
SPEAKER_02: Stvari hranu ja imam stvarno mogu naučiti tko god želi to da recept, ja mogu da ju dozvolim bez problema.
38:32
SPEAKER_02: Imam dobro ime kroz čitavid da se zove Edinapolis.
38:36
SPEAKER_02: Pogledajte na YouTube, možda gledate moje kuhinu kako sam kuvao na televiziji, zove se eddi napolis.
38:43
SPEAKER_02: I ja mogu nam da pomože svim tim ljudima sa tim malim receptima i onda gospodo prinstvo morat imati dobro došli, to je jedina kod nas ovdje u Americi.
38:53
SPEAKER_02: I onda morat uspješ.
38:55
SPEAKER_02: Morat uspješ.
38:56
SPEAKER_02: Nema nazad, nema negativno, samo pozitivno.
39:00
SPEAKER_02: Časno ti reš dajem, ako ideš sa namjerom pozivu, ima uspješ.
39:06
SPEAKER_00: A koju grešku poslovno vlasnici restorana obično naprave.
39:10
SPEAKER_02: Pa grešku prave.
39:12
SPEAKER_02: Jedan dan otvori, tri dana ne otvore na telefonu se non-stop, e to ne može da imaš.
39:20
SPEAKER_02: To je greška koju naši ljudi otvore, pa jednu dan kažu da danas ću zatvoriti, danas nije u redu.
39:25
SPEAKER_02: Ne može tako.
39:26
SPEAKER_02: Sedam dana mora to otvoriti da budeš otvoren.
39:28
SPEAKER_02: I sedam dana da si na nogama kad dođe bilo koji go da dođe, dobro došli, z volte.
39:33
SPEAKER_02: I onda kad mu daš hranu i dobru hranu i onda nema povratkom on poslije dolazi stalno.
39:40
SPEAKER_02: I to je jedna stvarno jedna pozitivna recept on moje duše za sve nas.
39:46
SPEAKER_02: Prvo naćiš lokaciju u redu.
39:49
SPEAKER_02: Onda druga hrana treba imaš hranu.
39:51
SPEAKER_02: Stvarno dobru hranu more da imaš.
39:53
SPEAKER_02: I onda gostoprinstor.
39:55
SPEAKER_02: Čisto i gostopri.
39:57
SPEAKER_00: E sad, tajna uspjeha hrane.
40:00
SPEAKER_00: Kako se ti naučio kuhati?
40:02
SPEAKER_00: Ja sam vidjela u kuhinji kako kažeš vatra kad se serviraju.
40:07
SPEAKER_00: Vatra je svuda u toj kuhinji.
40:09
SPEAKER_00: Ja sam totalno neko ko mislim da ne bi mogla funkcionici, a hiperaktivna sam, vrijedna sam.
40:15
SPEAKER_00: Mislim da znam kuhati, ali je poenta tog pritiska, te brzine koja samo meni kao posmatraču djeluje kao nešto nemoguće.
40:27
SPEAKER_02: Da koji ideš u kojen, kada počinto radiš, imaš sve izduše recept to ja naučio sam kod Albanica sam radio.
40:38
SPEAKER_02: Na početku sam došao ni malo nigdy drugo.
40:47
SPEAKER_02: I rekao na početku oči, notama.
40:51
SPEAKER_02: I guarda what they read, who bucks the soul, I got so and the other way.
41:04
SPEAKER_02: And when you misleveled them, you probably have speciality.
41:15
SPEAKER_02: I remember speciality who is very popular in the restaurant, the spana and to mismisless, and sad je najljepše na mojemu jelovniku.
41:34
SPEAKER_02: One mislitiš na ništa drugo.
41:38
SPEAKER_02: Samo misl na toj koji si tu na cuvaš i da izadzi specializat lip to je čistani i ugodan.
41:59
SPEAKER_02: Onda kad prova i kadže da je stvarno izvršno dobro, meni još ljepše vidje na duše moje.
42:09
SPEAKER_02: Nije važno da li bilo koji jelovnik that is misliš, da li pasta, da li pica, da li koka, da li teletina.
42:17
SPEAKER_02: Samo moram da vidish kako isradiš and that staviš na tani.
42:22
SPEAKER_02: Molim jedan savent sam.
42:24
SPEAKER_02: Ako želiš nešto, ako voliš nešto that radiš, ima uspješ.
42:29
SPEAKER_02: Nema ovdje nego te tera na silu, radi ovo radi ono.
42:33
SPEAKER_02: I stvarno želiš that radiš nešto in svoje duše and srce, ima uspješ.
42:38
SPEAKER_02: Jer mora nešto that volish, uspješ.
42:59
SPEAKER_00: Yes.
43:00
SPEAKER_00: Yes.
43:00
SPEAKER_02: I am u svaku for 17-18 radnika.
43:18
SPEAKER_02: Imam dobrym manager, imam naša.
43:25
SPEAKER_02: Ima is gusina, imam ljudi who might be that is too.
43:47
SPEAKER_02: God go zeli, nema problem.
43:50
SPEAKER_00: As kim imaš bolje iskustvo, radiši i zapošljavajući naše ljude govorimo o običnim ratnicima, ne o ljudima kojima si pomogu da imaju i svoje restorane.
44:06
SPEAKER_02: Americans.
44:07
SPEAKER_02: I think that we have Mexican Spanish Spanish.
44:13
SPEAKER_02: They are still very radically like me, which resume resume than American people.
44:30
SPEAKER_02: And our duchess, more than the world.
44:55
SPEAKER_02: If we should do 25%, then just Bakhiš or Bakh.
45:06
SPEAKER_02: If you are 700-800 dollars, no noći dobijao.
45:14
SPEAKER_02: Do 700 do 800 dollars dobije za jednu noć bakšiša.
45:22
SPEAKER_00: Je li bilo onako nekih interesantnih situacija, anekdota gdje je netko ostavio iz kojeg razloga puno recimo više nego što je pravilo pet posto šta se nagradi?
45:35
SPEAKER_02: Šta je to što se tako podrži jačim bakšišom pa evo sam mogu ti reći kad došlo prima, kad si imaš otvoren duši i srce, ti mora budeš nasmean i da primješ sa dušom.
45:52
SPEAKER_02: Imalo prilike čovjek plati za četvo njih, plati 220 dolara uvečer, a ostavlja hiljadu dolara preko toga.
46:03
SPEAKER_02: I onaj, zašto u vas stavio hiljuć dolara?
46:08
SPEAKER_02: Primjes ga u šesto bilo mu lijepo.
46:11
SPEAKER_02: I nije važno kako to ostavi kad ima dobru uslugu i nasmijanu osobu i srečnu.
46:17
SPEAKER_02: I to je ima toga.
46:19
SPEAKER_00: Da je to zaista bilo tako.
46:21
SPEAKER_00: Da neko plati čas naredbi bilo 100 dolara ostavi tip hledu.
46:26
SPEAKER_02: Bilo toga ne jednom nego tri četiri puta bilo.
46:28
SPEAKER_00: E, ha sad otkrić tajnu šta je taj Konobar ili Konobarca u radio za sve one koji žele ne primjene.
46:36
SPEAKER_00: Možda i ja prežim u dalom i tražim posao u takvom restoru.
46:42
SPEAKER_00: Naravno, šalem.
46:46
SPEAKER_02: On stvarno dobar conobar, dobro gosto primanje.
46:49
SPEAKER_02: Kad dođe gosti za grlice dobro došli na smiješ njima.
46:54
SPEAKER_02: I oni kažu da je dobra specialitet, koji specialitet večera z imao koji nema.
46:59
SPEAKER_02: I tako časti ga možda jednu tortu, on ga chast in svoga džep, znači on tako ti gossi se tako slobode i kažu.
47:09
SPEAKER_02: Bilo nam je puno lijepo s ovim conobbarom.
47:12
SPEAKER_02: Nije važno kako će dostaviti za jednu noć kama lijepo ima kad se lijepo provede na smijan i sa dobrim conobarom.
47:18
SPEAKER_02: Nije važno.
47:20
SPEAKER_02: Ima takvih dosta, nije samo taj jedan.
47:23
SPEAKER_00: Kako si ti kroz historiju svog poslovan zadržavao dobre radnike?
47:28
SPEAKER_00: Jer znam da je opet to industrija gdje ljudi mijenjaju poslove jako čest.
47:35
SPEAKER_02: Ali kada imaš dobrog radnika treba da prihvatiš, treba mu primš da je zainteresowan da radi za tebe and tebe, treba zadržati takvog radnika.
47:48
SPEAKER_02: Kao što sam ti prije rekao, mora nešto that woliš the uspješ.
47:52
SPEAKER_02: I god teniš swojim rukama, ako ne volish and posao, ako ne volish, didish near pose.
47:58
SPEAKER_02: Treba niečo that will do a srce that would be so that you might not have silence when you have a strong, I am very chance to run my children, that you can't live, so in our slaves, I am so in my brother, I am radio, because I am mischief in school, when I was colour, but in my readers, I must have nothing to show you.
49:01
SPEAKER_02: Bilo che radish, ako nemaš ono is duše on a bolju, nema dradiš.
49:23
SPEAKER_02: Imam restoran svoju gusinju, imam svoj restoran u Gusinju, isto kad otim tamo da sedam godim u svom restoranu ali ne radim tamo nego me služi ni mene.
49:34
SPEAKER_02: Imam dve sestru u New York i tako jednom je sestra ovdje živio u Dallas.
49:38
SPEAKER_02: Imamo sam vam i veliku familiju.
49:40
SPEAKER_00: Preferiraš čevape ili pit.
49:52
SPEAKER_00: Nisam imala namjerno da bude trik pitanja, ali s obzirom da znam kako dobru picu praviš, a s druge strane čevapi su našu tradicionalno.
50:02
SPEAKER_02: Bio sam u sadu i kad sam jo želja, sam i očivapi, sam oslio smio dušu od tada i onda će vapi i dali u duši.
50:10
SPEAKER_02: Naši specijalitet su najbolji na svijetu.
50:12
SPEAKER_02: Naša hrana domaća ne može odvaja od svega.
50:15
SPEAKER_02: To nema da batiš, razumiješ.
50:20
SPEAKER_00: Ajmo biti realni.
50:21
SPEAKER_00: To je emotivno razmišljanje.
50:23
SPEAKER_00: Zašto misliš nakon svih ovih godina da mi se toliko emotivno vežemo za našu hranu.
50:39
SPEAKER_02: Naša hrana je nešto bez nikakvih greška napravljeno.
50:54
SPEAKER_02: Naša odvaja to.
50:56
SPEAKER_02: Bilo što da je on odvaja.
50:59
SPEAKER_02: Naši specijaliteti su najljepši što postoji.
51:03
SPEAKER_02: Zato ja volim da idemo u svoj svake godine i da provam našu ranu, jak detino posačuje takve stvari.
51:10
SPEAKER_00: A recimo s obzirom da ideš svake godine.
51:12
SPEAKER_00: Koliko na našim prostorima uspijevamo zadržati taj tradicionalni način pripremanja i kuhanja.
51:20
SPEAKER_00: Ja dugo, dugo nisam bila u gosjenju, ali ću ti reći iskustvo i Sarajeva.
51:24
SPEAKER_00: Prije oko dva mjeseca sam otišla u jedan od tradicionalnih bosansko-hercegovačkih restorana gdje sam upravo htjela nešto ispod sače i naše dobre specijalitete.
51:35
SPEAKER_00: I moram ti reći da sam se razočarala, da su se pointernacionalizirali, da su se ajmo reći, amerikanizirali.
51:46
SPEAKER_00: Mi smo bili jedini domaći gosti, ali to nije pojenta priče.
51:49
SPEAKER_00: Svako je ovaj naručili smo različitih jela su nekako tvistali da budu više prilagođeni strancima, nego nama i onom našem tradicionalnom na što smo navekli.
52:02
SPEAKER_00: Šta misliš o tome i kako izgleda u drugim krajevima gdje se bio kod nas?
52:06
SPEAKER_02: Imamo taj ukus, taj test, imamo lepšie nego bilo tko.
52:10
SPEAKER_02: I onda znamo da nije u redu kao što je bilo.
52:13
SPEAKER_02: I kako ćemo danas popravimo, teško popraviti.
52:52
SPEAKER_02: I am rodin.
52:54
SPEAKER_02: In our alipa is a traditional juli and after message.
53:04
SPEAKER_02: And what is coming, they want to push a chance that we're hladin.
53:15
SPEAKER_02: I only hlad to naši su otvoreni muzik, naša tradición.
53:29
SPEAKER_02: We se trudimo da ponovimo that bude to uvijek isto tamo u našem kraju.
53:35
SPEAKER_02: Ali svaki dan se mejja i svaki dan se meja.
53:39
SPEAKER_00: Ti si dosta odgovorio već na ovo pitanje, ali evo da zaokružimo u nekoliko rečenica.
53:45
SPEAKER_00: Kako opisuješ naše ljude nebitno iz kojeg područja Balkana ili područja bivše Jugoslavije dolazi.
53:55
SPEAKER_02: Ja mislim da njihov karakter malo se promijenio kao što nije bio.
54:02
SPEAKER_02: Gledaju kao internetu.
54:05
SPEAKER_02: Pozitivni nisu da te primjer kao što je bilo nekada.
54:10
SPEAKER_02: Ja mislim da svima da u često lijepo da se prilagodimo, ali imam dosta njih tako što vele sebići na budu i nije kao što su nekad.
54:21
SPEAKER_02: Ali ja mislim moje mišljenje, a volim da sam svakim da se primimo, da se udružimo sa svima našima da bude kao što je nekad bilo.
54:31
SPEAKER_00: A s obzirom da si evo još malo po 40 godina u Americi, kako opisuješ Amerikanc?
54:41
SPEAKER_02: Zdrav, high bye završio sa njima.
54:46
SPEAKER_02: Zravo high bye, prijetno.
54:47
SPEAKER_02: A s našim ljudima drugačije, kad only doći sede pijamo kaffe, moji prodavnici, smijemo se, šalimo, so se anime ne može tako drugačia.
54:57
SPEAKER_02: Zdrav za zravu.
55:01
SPEAKER_02: Ne može s nimi.
55:18
SPEAKER_02: On stave coffee, našu turisti, pijamo naši obiche and.
55:35
SPEAKER_02: I have three radicals who are easy system hrane, nema prominen, nema let's.
55:44
SPEAKER_02: Constantly, is that hrana ovisi stano životinje.
55:48
SPEAKER_02: Albanci ima puno albana is free zum man dolazi kod meno pro danique, to je stvarno izvanredno.
55:53
SPEAKER_02: I ako želio doja prova is de cada.
56:05
SPEAKER_02: Ja ti kažem bilo šta iz naše to je nešto uksnije nego što ove pivočina ovo zlatna dževa, mislim dobro.
56:16
SPEAKER_00: Moramo pojasniti gledateljima, nije bilo nikakvog pripremnog razgovora i ne znaš da nam je sponzor emisije zlatna dzeva.
56:25
SPEAKER_00: Ali možeš primijetiti u ovom dijelu ekrana ne znam da li te to sugiše na pijanje zlatne dzeve ili zaista u svojim prodavnicama imaš zlatnu dževu i voli se toliko.
56:40
SPEAKER_02: Ja mogu reći svima sponzorima koji gleda to ja volim taj kao mi se sviđa.
56:45
SPEAKER_02: Ukusne i nemenja samo to.
56:48
SPEAKER_00: Epa, dragi gledati, da sam birala gosta prema tome da spomogne sponzor za zlatu želu, ne bi boljeg izabrala.
56:55
SPEAKER_00: Ovo je potpuno.
56:56
SPEAKER_00: Znači zajedno da se složimo i potvrdimo nedogovoreno, slučajno, improvizovano.
57:04
SPEAKER_00: Da je sponzor epizode i ovog podcasta.
57:06
SPEAKER_00: Hvala im do kraja godine.
57:08
SPEAKER_00: Vispokova zlatna žezva i da fajk pije zlatnu žezvu.
57:11
SPEAKER_00: Eto.
57:14
SPEAKER_00: Tako se lijepi stvari i prijateljstva grade.
57:18
SPEAKER_02: To je jedini način.
57:20
SPEAKER_02: Treba pritjeo razširiti sa našim ljudima, sa našim proizvodima.
57:24
SPEAKER_02: Tamošiti c'è.
57:28
SPEAKER_00: Je li teško nabavljati naše proizvode u Americi?
57:32
SPEAKER_02: Pa, malo nekad nije, nekad imamo, nekad nema, znači opet imamo, dobijamo i San Luisa iz Atlante, dobijamo naše proizvode koji dolazi iz New Jersey.
57:43
SPEAKER_02: Ja bi želio još više tih proizvoda ubacy u mojojnici, ali ako bogna otvoriti ćemo još jednu prodavicu uskoroizvode malo više.
58:18
SPEAKER_02: Ideam, dojmavo naše pubblica nos, naš narod, what we can put in 12 weeks to donate наши paprika paradise, so that we need to be very specific in our 30 or 40 paketa of 4 days.
58:54
SPEAKER_02: And I will not speciality and that search on character.
59:03
SPEAKER_00: Jesu li novci mislaim na više novca nego ono što ti treba da preživiš, za tebe sloboda ili opterećenja.
59:17
SPEAKER_02: Sloboda više.
59:22
SPEAKER_02: Radio sam svega i radio samo da bi došlo do posicije that dica and we djece, my family, my drugs, my drug who hate that.
59:36
SPEAKER_02: I am in Bosnia, who had me 25 years ago, so I'm sretnier because I've been here.
1:00:45
SPEAKER_02: Mm-hmm.
1:00:55
SPEAKER_02: Uh misleveled that so we have a želim da se vrati with Bossine that we prošed and reached that we should.
1:01:58
SPEAKER_00: Sugerišam da bijete onu najbolju zlatnu jazu.
1:02:01
SPEAKER_00: A ja svoju kafu pijem ovaj put zahvaljujući Mir Sadu iz Tuzle i Ani iz Zagreba koji su kliknuli link by me a coffee i podržali ono što radim.
1:02:12
SPEAKER_00: Iskreno vam hvala.
1:02:14
SPEAKER_00: Ovo je podcast realno sa tritom Hazira.